Povijesni pregled

Ulični niz u kojem se nalazi palača Bužan nastao je izgradnjom građevina uz nekadašnji potez srednjovjekovnih bedema zagrebačkog Gradeca. Na mjestu današnje kuće u 17. stoljeću postojale su dvije parcele, svaka s kućom, od kojih je jedna bila drvena. Dvije su kuće stradale u požaru 1706. godine. Biskup Juraj Branjug je ovdje sagradio zidanu kuću, no ona je pak oštećena u požaru 1731. Iste godine Biskup je darovao oštećenu kuću Ivanu Bužanu (1700.-1767.) koji je je tijekom nekoliko desetljeća obnašao čitav niz dužnosti; bio je prisjednik Banskog stola, Vladin savjetnik, a od 1750. blagajnik Kraljevine, čelnik Odbora za popisivanje poreza, član Odbora za novi urbar te predsjednik saborskog odbora za razgraničenje Križevačke i Zaladske županije. Godine 1761., nakon smrti podbana Adama Najšića, izabran je za podbana Hrvatske.

1754. Ivan Bužan povjerio je zagrebačkom graditelju Matiji Leonhartu nadogradnju kuće, čime je formirana današnja palača. Nakon Bužanove smrti 1767., kuća je ostala u vlasništvu njegove obitelji sve do kraja stoljeća. 1807. kada je palača prodana državi i od tada je dugi niz godina imala vojnu namjenu, između dva svjetska rata u njoj je bilo smješteno zapovjedništvo IV. Armijske oblasti.

Uspostavom Nezavisne  Države  Hrvatske 1941. palača u Opatičkoj 8 namijenjena je za „Maršalat“, ured Eugena Dide Kvaternika (1910.-1962.) koji je imenovan na čelo Ravnateljstva za javni red i sigurnost, a od kolovoza 1941. i zapovjednikom Ustaške nadzorne službe.

'Barokno' oblikovanje palače Bužan gotovo u cijelosti potječe iz temeljeljite obnove i rekonstrukcije 1941.-1943. izvedene prema projektu Brune Bauera. Zgrada poprima današnji izgled, kako s dvorišne strane tako i s Radićeve ulice gdje se nadograđuje terasa.

U veljači 1944. zgrada je lakše oštećena u savezničkom bombardiranju Zagreba, što je potaknulo tadašnje korisnike zgrade da sagrade podzemna skloništa i podrume prema Radićevoj ulici.

Odmah po oslobođenju Zagreba 1945. palača je dodijeljena Muzeju grada Zagreba, koji će u njoj djelovati samo dvije godine, do preseljenja na današnju lokaciju. Godine 1946. u palači je otvoren stalni postav Muzeja. U zgradi je oko 1966. sniman i poznati hrvatski film Rondo, redatelja Zvonimira Berkovića.

Od 1991. U zgradi je smješten Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske. Zgrada je bila je u iznimno lošem stanju i tada je izrađen projekt njezine obnove. U listopadu 1996.  dovršen je projekt obnove pročelja (projektant Ivan Linardić), kojim su obuhvaćena sva pročelja osim istočnog prema Radićevoj ulici i uslijedila je obnova. Godine 2015. u okviru planiranja izmještanja Ureda Predsjednika Republike Hrvatske s današnje lokacije, zgrada u Opatičkoj 8 razmatrana je kao jedno od mogućih rješenja, ali se od toga odustalo.

Godine 2019. izrađena je projektna dokumentacija za obnovu krovišta zgrade s uređenjem i prenamjenom tavanskog prostora u uredske prostore, a iste godine napravljen je i projekt obnove pročelja istočnog krila prema Radićevoj ulici koje jedino nije obnovljeno 90- ih godina. Planirane radove poremetio je i ubrzao potres; dimnjaci su urušeni te su time oštećeni dijelovi krova, a u unutrašnjosti su popucali pregradni zidovi, osobito na prvom katu, dok su veće pukotine nastale na svodovima u hodnicima.