Danas je u Banskim dvorima, u povodu Dana državnosti, održana svečana, 35. sjednica
Vlade Republike Hrvatske, kojoj su, uz predsjednika Vlade Zorana Milanovića, nazočili i
predsjednik Republike Ivo Josipović i potpredsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko.
Sjednica je započela odavanjem počasti domovini sviranjem državne himne i minutom
šutnje u spomen na poginule branitelje.
Premijer Milanović svoje je uvažene goste podsjetio da je na današnji dan prije 21 godine
Hrvatski sabor donio odluku da Hrvatska ide svojim putem. Ta je odluka, rekao je Milanović,
zbog međunarodnih okolnosti, čekala nešto više od tri mjeseca da bi u listopadu 1991. bila
definitivno potvrđena i tada je Hrvatska postala neovisna, voljom svog naroda, svojih
građana, svog političkog naroda, stvarajući uvjete za priznanje. Nakon toga uslijedio je teški
rat i godine u kojem Hrvatska nije, poput drugih država Europe, mogla činiti ono što svi
pristojni ljudi žele – živjeti u miru, stjecati, podizati obitelji, planirati budućnost. Hrvatskoj je
to bilo oduzeto. Cijena je bila visoka, i trebalo ju je platiti. To je trenutak da se podsjetimo da
hrvatska državnost i hrvatska neovisnost nisu ista stvar, o čemu govori i hrvatski Ustav.
Hrvatska državnost je nešto što ima korijene duboko i što traje u kontinuitetu, još od osmog,
devetog stoljeća, od prvih knezova, uvijek u nekom obliku. Hrvatska državnost nikad nije
prestala i po tome pripadamo među zemlje koje imaju taj kontinuitet. Naša neovisnost je
nastala 1991. i ona je na neki način perfektuacija naše državnosti, mogućnost da donosimo
odluke, što ranije nismo nikada mogli. To je vrijeme i da se prisjetimo da smo nacija koja nije
toliko stara kao većina europskih nacija, nacija koja je, dok je konačno zaokružila svoj prostor
i svoj interes, morala puno toga propatiti. Moramo biti svjesni da smo na ovom prostoru na
kojem živimo, taj prostor dijelili sa drugima, drukčijima od nas, po jeziku, kulturi, kojima
također dugujemo, kojima smo davali i od kojih smo uzimali, dijelili s njima gradove,
civilizaciju, trgovinu, promet, obrt. Da se sjetimo da smo u Austrougarskoj bili jedna od
manje razvijenih pokrajina. Da smo nakon toga bili u Kraljevini Jugoslaviji u kojoj naši
interesi nisu bili respektirani na način na koji smo željeli. Da smo nakon toga bili u
socijalističkoj Jugoslaviji u kojoj smo po prvi puta dobili konture, granice koje imamo i danas
i da je to jedan faktor državnosti iz kojeg crpimo ovo što imamo danas. Hrvatska je u
povijesti bila u teškom stanju, a ni danas nije lako. Danas je kriza veća nego ikada zadnjih
desetljeća, međutim, paradoksalno je da je Hrvatska, u usporedbi s najbogatijim dijelovima
Europe, kad gledamo razinu blagostanja, kupovne moći, koliko god zaostajemo za tim
najvišim prosjekom, njima danas u stvari bliža, barem u zadnjem petogodišnjem razdoblju,
nego što je ikad bila u povijesti. Barem u zadnjih 200 godina koliko postoje pouzdane
gospodarske statistike. Nekada je ta razlika bila višestruko u korist Nizozemske, Engleske,
Njemačke. Danas je ona dvostruka. Zadatak ove generacije hrvatskih građana, političara kao
predstavnika građana, svih u Hrvatskoj je da tu razliku smanjimo i da se realiziramo u
potpunosti, provodeći svoje interese, i respektirajući interese zajednice u koju ulazimo, a to je
Europska unija. To je nešto u čemu bivša Jugoslavija nikad nije uspjela, ona je bila prostor
jedinstvenog tržišta 80 godina, bez carina, bez barijera, ali su razlike u siromaštvu i
blagostanju najsiromašnijih i najbogatijih njezinih dijelova ne samo ostale iste, nego su se još
povećavale i to na štetu siromašnijih. To pokazuje fundamentalni nedostatak kohezijske
politike i filozofije, kao jedan od razloga njezine propasti. Europska unija, kao zajednica koja
prolazi kroz duboku krizu, u kojoj se svode računi, u kojoj idemo prema višoj razini fiskalne i
političke integracije, ta je zajednica, uz sve svoje nedostatke, u zadnjih pedeset godina
zadržala i omogućila nacijama i narodima da zadrže svoj identitet i drastično je, u pozitivnom
smislu, smanjila razlike između najsiromašnijih i najbogatijih. One su sada daleko najmanje
nego ikada u povijesti. U tom smislu, kohezijski gledano, Europska unija ima smisla,
bogatima daje tržišta, a onima koji su manje bogati daje prostor rasta, realizacije i hvatanja priključka.
U toj zajednici Hrvatska ima jasna pravila, ona su stroga i potiču utakmicu za one koji znaju što hoće i znaju svoje prioritete. Naš prioritet je da od Hrvatske učinimo stabilnu,
neovisnu, prosperitetnu zajednicu na ovim prostorima, s ovim ljudima, uvažavajući sve
povijesne okolnosti, činjenicu da je ovo danas hrvatska država, ali i da je svatko tko u njoj
želi živjeti i poštovati njezine zakone, dobrodošao građanin ove zemlje.
Potpredsjednik Hrvatskog sabora, Josip Leko podsjetio je da Sabor prije 21 godine, kao
najviše predstavničko i zakonodavno tijelo donio Ustavnu odluku o suverenosti i
samostalnosti Republike Hrvatske, kao i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne
Republike Hrvatske. Bio je to prvi pravni i politički korak ka ostvarenju sna o hrvatskoj
državi u kojoj će narod samostalno odlučivati o svojoj sudbini. Narodna je volja izražena
plebiscitarno na referendumu o neovisnosti, ostvarivši demokratski legitimitet. Odlučivalo se
o biti ili ne biti hrvatskih građana, a o veličini i značaju te odluke najbolje govore okolnosti
pod kojima su one usvojene i donesene. Iako je proglašenje samostalnosti imalo demokratski i
pravni legitimitet, međunarodna zajednica svejedno nije imala razumijevanja i Hrvatska je
morala postaviti moratorij na proglašenje samostalnosti. Sjećamo se u ovoj prigodi svih
branitelja, svih društvenih okolnosti u kojima se Hrvatska rađala. Danas slavimo rođendan
naše države, pobjedu, slobodu, demokraciju, opredijeljenost za mir i toleranciju nasuprot
nametanju tuđinske volje i okupaciji. I danas nam treba odlučnosti u obrani interesa svih
građana. Hrvatska je pobijedila u nametnutom nam Domovinskom ratu, dajući poticaj i
drugim narodima da pruže otpor politici Slobodana Miloševića i izbore se za slobodu i
neovisnost. Hrvatska je prošla ogroman put, odavno nisu upitni njezina samostalnost i
neovisnost, Hrvatska je ugledna članica međunarodne zajednice. Suočena s teškom
gospodarskom krizom, Hrvatska će pronaći mudrost, znanje, odlučnost i taktičnost i krenuti
putem gospodarskog oporavka čuvajući društvenu koheziju. U dugotrajnom procesu
pristupanja EU Hrvatska je ispunila sve zahtjeve i postavila visoke standarde. Zaštita
suvereniteta i visoki standardi demokracije naš su imperativ. Hrvatskom saboru predstoje
nove zadaće, za njih se sabor već počeo pripremati. U želji da uspijemo, svim hrvatskim
građankama i građanima čestitam Dan državnosti, rekao je potpredsjednik Hrvatskog sabora.
Predsjednik Republike Ivo Josipović naglasio je odgovornost za daljnji razvoj Hrvatske kao
glavni cilj naše politike. „Danas smo u krizi, koju moramo i možemo nadvladati, ne smijemo
ostati zarobljenici ideje o krizi, rekao je predsjednik. „Treba nam odgovorna vizija razvoja i
strategija za postkrizno razdoblje, s odgovarajućim konkretnim mjerama. Ako stalno nemamo
taj cilj pred očima, prijeti opasnost da mjere ostanu neučinkovite. Moramo definirati Hrvatsku
kakvu želimo za deset ili dvadeset godina. Moja se poruka odnosi i na oporbu, na sve koji
sudjeluju u politici u donošenju odluka, potreban nam je konsenzus, jer razvoj nije stvar
jednog mandata. Do razvoja ćemo teško bez investicija i razumijevanja partnera u svijetu, a
oni traže jasno definiranje strategije, ciljeva i traže stabilnost u tom temeljnom konsenzusu.
To ne znači zatiranje višestranačja i stranačkih programa koji se trebaju natjecati u tome
tko će bolje definirati budućnost Hrvatske. Ne treba nam velika koalicija, ali svakako više
razumijevanja i suradnje, rekao je predsjednik, zaželjevši svima puno uspjeha i čestitajući
Dan državnosti.
Premijer Milanović zaključio je svečanu sjednicu riječima: „Kriza je i vrijeme izazova. Za
ono što imamo danas ljudi su dali živote, zdravlje, tijelo i dušu, zato im hvala, i tu zahvalnost
nikad nećemo izgubiti iz vida. U krizi moramo biti zajedno, izvući sve potencijale iz sebe,
jer alibija više nema. Mi smo sada tu, u prostoru i vremenu, da budemo sami gospodari svoje
sudbine.
Pisane vijesti
