Siniša Hajdaš Dončić jedan je od najodanijih suradnika premijera Zorana Milanovića. Mlad, obrazovan, urban, taj 40-godišnji doktor ekonomskih znanosti iz Zaboka preuzeo je glomazni resor prometa, pomorstva i infrastrukture od Zlatka Komadine, današnjeg župana primorsko-goranskog koji je službeno otišao zbog zdravlja, a neslužbeno zbog neslaganja sa šefom stranke. Hajdaš Dončić je po svemu netipičan političar. Kaže da je u politici privremeno, ali nada se još jednom mandatu. U mladosti ga je otac učlanio u HDZ, ali odavno je socijaldemokrat po političkoj vokaciji. Bio je SDP-ov župan krapinsko-zagorski,a i danas zna na posao doći vlakom. Uzeo je uz svoje i ženino prezime, ima tetovažu, sluša rock,a nekad je bio i vegetarijanac. Još uvijek se zdravo hrani i pozornost daje alternativnoj medicini. Međutim, sada umjesto trčanja i badmintona, što su mu nekada bili hobiji, radije udara u boksačku vreću. Hajdaš Dončić je zanimljiv sugovornik. Opušten je, nema pitanja na koja neće dati odgovor, često se šali i voli ležernost. Na desetom katu Kockice s prozora njegova ureda pogled puca na gotovo cijeli Zagreb. Poveći je to prostor koji je naslijedio od bivšeg HDZ-ova ministra Božidara Kalmete. No, očito se nije udomaćio, pa tako na radnom stolu nema nikakve osobne stvari. U Ured je, kad se uselio, stavio tek dvije veće fotografije riječke luke kako izgleda sada i kako bi trebala izgledati 2020.
Jeste li, kada ste prihvaćali dužnost, bili svjesni u što se upuštate i što biste sada, nakon dvije godine mandata, izdvojili kao svoj najveći uspjeh?
- Bio sam svjestan da je resor glomazan jer ima više od 35 tisuća zaposlenih. Znam da je promet kompleksan i da pokreće gospodarske aktivnosti, bio mi je i ranije uže područje znanstveno-istraživačkog interesa, pa i moj je doktorat bio donekle vezan uz prometne tokove ...
Dakle, vi znate temu svog diplomskog rada?
- Ovo ću pitanje shvatiti kao zezanciju jer znam na što smjerate. Da, znam kako mi se zove diplomski, magistarski i doktorski rad.
No, vratimo se na pitanje ...
- Danas u ovom resoru nema nekih većih afera,osim činjenice da su neki novinari koji prate rad Ministarstva naučili na takve afere ranije i iz kojega su crpili svoje novinarske priče o korupciji. Većinom se posluje transparentno i to je jedno od najvećih postignuća ovog ministarstva, da sustav pokušava funkcionirati na najbolji mogući način. Ranije to nije bio slučaj. O tome svjedoče pojedini profesori s Fakulteta prometnih znanosti koji su na savjetodavnoj razini uključeni u mnoge projekte i aktivnosti Ministarstva. Oni kažu da su sustavom željeznica zapravo upravljali sindikati, a ne njihove uprave. Nemam ništa protiv sindikata, ali posao ministra nije da prvo prima sindikate kako bi donio odluku, a onda uprave tvrtke, što je činio bivši ministar. Zato i imamo situaciju na željeznici da su sindikalni čelnici povrijeđeni jer ja to ne radim. Naravno, primam sindikate, ali kad je riječ o odlukama koje donosi uprava i koje provodi, sindikati trebaju s upravom razgovarati i pregovarati. Ima dobrih primjera dijaloga između uprave i sindikata, primjerice Hrvatska pošta, gdje je nezamijećeno izašlo više od 1300 ljudi i nije bilo socijalnih potresa. Drago mi je da se mijenja svijest da se više ne može funkcionirati s tolikim brojem ljudi u sustavu. Moj primarni cilj, uz zakonske regulative, sigurnost i modernizaciju prometa, jest da tvrtke ne odu u stečaj. Najveći trošak je u većini poduzeća, nažalost, bila radna snaga. Moja prva poruka, koja sigurno nije bila popularna, bila je ta da će se u HŽ-u sa 17 tisuća ljudi broj zaposlenih morati smanjiti na 10 tisuća.
Najveći uspjeh?
- Najvećim uspjehom smatram to što sustav promatramo cjelovito i upravo kroz takav pristup radimo na strukturnim reformama i postavljamo strategiju prometnog razvoja. I to se već sada osjeti, a kroz iduće razdoblje će se osjetiti još više. Stalo mi je, naravno, da mi pobijedimo na idućim izborima, ali i ako ne pobijedimo, iza nas neće ostati pustoš. Ostat će spremni projekti za Pelješki most, ostat će prihvaćen plan restrukturiranja Croatia Airlinesa, ostat će ACI koji ćemo, vjerujem, do kraja godine dokapitalizirati, Jadrolinija s četiri nova trajekta. Cargo je bila tvrtka na izdisaju, a sada se restrukturira. Vrlo sam zadovoljan i Zračnom lukom Dubrovnik. To je jedina luka koja je dobila službeni dokument da je pogodna za financiranje projekata, i to u iznosu od 74 posto iz fondova EU. Više-manje sam zadovoljan, ali naravno da uvijek postoji mogućnost za napredak. U sustavu željeznica članovi uprava su zadovoljavajući, ali se još uvijek oslanjaju na Kockicu i ja im u tom smislu pokušavam promijeniti svijest. Oni su sami odgovorni.
Uspije li restrukturiranje HŽ-a u vašem mandatu, hoće li to biti vaš najveći i najuspješniji projekt?
- To je jedan od velikih izazova. HŽ Infrastrulctura mora još riješiti aktivu i pasivu i proces je završen. Na kraju ide prodaja Pružnih građevina. Do kraja mjeseca HŽ Putnički prijevoz treba predati plan restrukturiranja Europskoj komisiji, a HŽ Cargo za to ima tri mjeseca. Oba plana bi trebala biti prihvaćena do kraja godine. Tako da bismo na kraju 2014. mogli imati riješeno pet najvećih tvrtki: Poštu, CA, HŽ Putnički, HŽ Cargo, a Jadrolinija se priprema za liberalizaciju 2017.
U četvrtak ste govorili i o najavi ukidanja nekih putničkih linija, zbog čega su neki sindikati i lokalni čelnici negodovali. Vi ste rekli da je vaš posao da budete nepopularni i da građani ne mogu očekivati da ćete davati svima sve. Čini mi se da svojim antipopulističkim nastupom zapravo kopirate svog kolegu Slavka Linića kojeg narod voli upravo zbog te iskrenosti?
- Ja ne kopiram nikoga. Moja prva politička poruka je bila da na onakav način kako je to bilo prije Pelješki most nećemo graditi. Svjestan da će se uzburkati emocije na jugu Hrvatske. Ali, moja je dužnost reći istinu, a ne uljepšavati stvari i bilo koga zavaravati. S druge strane, tražili smo odmah rješenje kako sagraditi Pelješki most, a ne pričati da ćemo graditi i nikada ništa od toga. Ulaganja u infrastrukturu su na rok od pet do šest godina. Mi ulažemo u one pruge koje su na europskim koridorima i kupujemo 44 vlaka kako bismo potaknuli domaću industriju. Ti će vlakovi voziti kroz urbane aglomeracije i regionalno, ali ne mogu se voziti svugdje jer je nedopustivo da sufinancirate putnika s 500 kuna po jednoj vožnji, koliko je zapravo realna cijena njegove karte, koju je putnik kupio za 30 kuna. Nije putnik kriv, kriv je sustav subvencija kojemu nisu postavljene granice pa se dolazi do apsurda da na jednoj liniji vozi 10 vlakova, a svi ukupno dnevno prevezu 20 putnika. I to treba mijenjati jer porezni obveznici ne samo da ne žele, nego ne smiju plaćati takve apsurde. Jer ovakvim se sustavom ne subvencionira prijevoz putnika, nego opstanak viška zaposlenih. I zato se sindikati bune zbog izmjene voznog reda vlakova. Ne zbog putnika, jer oni neće biti oštećeni, nego zbog sebe, čime ugrožavaju opstanak tvrtke u kojoj rade, jer ona neće preživjeti gomilajući gubitke. I zato ćemo taj sustav subvencija promijeniti. Ne ukinuti, nego ga učiniti realnim. Država je spremna sufinancirati putnika, ali tu smo ograničeni limitom od 100 do 250 kuna, ali 500 ne možemo kad plaćamo i prijevoz trajektom, avionima i autocestama. Ja sam kao ministar ovdje da otvaram mogućnosti, a ne da mi tvrtke služe kao hospicij. Jesam li popularan ili nepopularan? Ma baš me briga. Naglašavam: Baš me briga!
HŽ Cargo je tvrtka čija je privatizacija neslavno propala. Slijedi restrukturiranje kojim će mnogi ostati bez posla. Jeste li iz ovog slučaja Gruice izvukli nekakvu pouku i hoće li se HŽ Cargo privatizirati na kraju?
- Neuspješna? A zar bi bila uspješna da smo mi završili privatizaciju, a da je drugi dan investitor završio u zatvoru. Mi smo prijateljski prekinuli razgovore u onom trenutku kad su oni promijenili prvotnu ponudu. Oni su imali garanciju i mi smo naplatili tu garanciju. U ozbiljnom poslovnom svijetu ako ne ispunite uvjete, budete penalizirani. Cargo sada radi svoje unutarnje restrukturiranje i kroz dvije do tri godine će biti prodan. Neki dijelovi će se privatizirati odmah.
Što je s Croatia Airlinesom? Kakvi su planovi za budućnost i hoće li se i ta tvrtka privatizirati?
- Vjerujem da ćemo uspješno naći partnera za 49 posto udjela. Imamo i opciju B, a to je teža opcija jer podrazumijeva prodaju tehnike, te najpovoljnijih mjesta na aerodromima. Opcija pronalaska strateškog partnera bolje je rješenje za državu. Tražim kompaniju s Dalekog istoka jer jedino oni mogu dovesti veći broj putnika.
Kad je riječ o autocestama, što je s projektom monetizacije, kada bi ona mogla biti gotova i koliko novca planirate uprihoditi?
- Gledajte, Grad Dubrovnik, primjerice, sufinancira prijevoz autocestom svim Dubrovčanima u iznosu od 50 posto. A znate koliko ljudi dnevno koristi tu povlasticu? Deset! To znači da Hrvati nisu mobilni. Kod nas ne postoji primjer kao u nekim drugim državama da živite u Zagrebu, a radite u Splitu i vozite se autocestom. Naša infrastruktura je sezonalna, a nas ima 4 milijuna i to su činjenice koje često ne dopiru do javnosti. Kao ministar moram voditi brigu o isplativosti projekta s osnove ekonomije, zaštite okoliša i socijalne politike. Do kraja godine završavamo monetizaciju. Interes je odličan, ali ne smijem reći broj tvrtki koje su zainteresirane. Očekujemo da ćemo za tri do četiri mjeseca imati spremne njihove ponude i da ćemo do kraja godine završiti komercijalni financijski dio koji bi trebao biti zadovoljavajući za državu i za korisnike.
Idu li radovi na zgradi Zračne luke Zagreb po planu ili zapinju, kao što su upozoravali neki zagrebački političari?
- Građevinski radovi idu po planu. Ja stvarno ne znam što ti ljudi misle. Ne razumijem to. Građevina je prvo posao ispod zemlje i to se ne vidi. A graditeljstvo je neka vrsta, da se to tako izrazim, lego kocki. Oni imaju rok i mene zanima krajnji rok, a to je 1075 dana od početka gradnje. Hoće li imati četiri bagera na gradilištu, to je njihova stvar. Ja ne brojim bagere.
Govorili ste da je to najbolji koncesijski ugovor dosad. Zašto to mislite i je li u tom ugovoru bilo nekih skrivenih dijelova, kako su neki tvrdih?
- Koncesijski ugovor je objavljen na webu. Osim dijela koji se tiče vojne tajne i imena zaposlenika. Ostalo je sve javno dostupno. Je li on najbolji? Nije idealan, ali je do sada najbolji.
Pitanje svih pitanja je i Pelješki most. U kojoj je to fazi i hoće li se graditi?
- Predstudija izvedivosti pokazala je da je most najbolje rješenje. Do kraja godine imamo vremena da izradimo svu potrebnu projektnu dokumentaciju i da normalno apliciramo projekt za sufinanciranje. Najveći problem ovog ministarstva i države jest da ne postoji kontinuitet. Kad se jedna vlada mijenja, onda iza nje ne ostane ništa. Kada je riječ o tako velikim infrastrukturnim projektima, potrebno je minimalno pet godina da se realiziraju. Dvije za pripremu dokumentacije i tri za gradnju.
Vi ste u Vladi zaduženi i za javne investicije. Govorili ste o 13,8 milijardi kuna investicija u ovoj godini, kako bi BDP rastao po planiranoj stopi. Je li to sada realno u trenutku kada će se morati rezati investicije i hoće li se rezati i u vašem resoru?
- Svi projekti su usklađeni s izvorima financiranja, i to su većinom krediti i sredstva EU, a manjim dijelom opterećuju proračun. Hrvatskim cestama će biti srezano 250 milijuna kuna, ali to neće previše utjecati na intenzitet radova. Znate, radovi ne kasne zbog HAC-a ili HC-a, već zbog građevinskih tvrtki koje nisu prošle proces restrukturiranja. S jedne strane imate Viadukt koji se restrukturirao i radi s Francuzima, a s druge strane imate Konstruktor koji je u bankrotu, a država je dvije trećine gradilišta imala s njima. Građevinari maštaju da ćemo mi graditi autoceste. Nećemo graditi autoceste. Gradit ćemo regionalne ceste, i to isključivo na koridorima.
Planirate li rezati i neke subvencije u svom resoru?
- Ne.
Možete li nam sada ekskluzivno za Magazin reći na koji će način država od teleoperatera uprihoditi sredstva kako bi se proračunski deficit prema smjernicama EU smanjio za dodatnih 1,3 milijarde kuna?
- Neće biti poreza. Pokušat ćemo razgovarati s teleoperaterima i predložiti da im se dignu određene naknade za radiofrekvencijski spektar, i to promjenom formule za izračun. To je naša ideja jer smatram da porez nije dobar. Uz preduvjet, naravno, da to odobri Europska komisija, na taj bi način država mogla uprihoditi 300 milijuna kuna. To se ne bi smjelo odraziti na korisnike, ali ne možemo mi nikome ništa nametnuti. Telekom operateri još uvijek imaju visoke prihode,pa postoji prostor za povećanje te naknade. Dobili bi i oni nešto. Prepustili bismo im jedan dio slobodnog prostora koji nije zagušen. Naravno da je svaki namet štetan, ali ja pokušavam umanjiti tu štetu. Upravljanje znači zamjeranje.
Znači trošarine na gorivo i povećanje naknade su rješenje za prihodovnu stranu?
- Da.
Vladi, prema zadnjim istraživanjima, pada popularnost, a HDZ stagnira. Što mislite da je utjecalo na takve ankete?
- Mjere koje provodimo izazvale su određeni pad popularnosti stranke, ali dugoročno održavaju sustav. Neuspješna borba s krizom? Ja ne bih rekao da se neuspješno borimo s krizom. Mi smo sanacijska Vlada i stvaramo preduvjete za dugoročni rast. Popravljamo nešto što je građeno na lažnim temeljima, na pumpanju potrošnje i nekretninskom biznisu. To je lažno. Rezultati, nažalost, nisu vidljivi preko noći, ali su početni procesi pokrenuti. Tu nam treba podrška privatnog sektora jer sve što radimo je da ubrzamo privatni sektor. Moramo izaći iz mentalnog sklopa da je država glavni investitor. A afere nam nisu naštetile jer ih nismo skrivali.
Da, ali možda je reakcija stranke bila pogrešna.
- A što smo trebali? Ljudi su dali ostavku. Jesmo li trebali sazvati izvanrednu sjednicu? Pa nismo Savez komunista. Kolege su sami dali ostavke na mjesta članova Predsjedništva i za mene je ta priča završena, a njih su izabrali građani.
Hoće li biti poljuljan imidž SDP-a kao nekorumpirane stranke dokaže li se njima krivnja?
- Neće biti poljuljan imidž ako bude dokazano jer to je stvar statistike. U društvu postoji pet do sedam posto ljudi koji su skloni korupciji i kriminalu. Naši konkurenti su imali organizirano prikupljanje novca preko crnih fondova, za što je stranka i nepravomoćno osuđena. Takve stvari se događaju svugdje. A mi sad imamo percepciju da su svi korumpirani. Nisu svi korumpirani, ali nisu svi ni pošteni. I naravno da u bilo kojoj stranci postoji određen broj članova koji su skloni tome. U SDP-u se to statistički može izraziti u promilima.
razgovarao: Goran Penić
Vijesti iz medija
