Ministarstvo financija bit će glavni zastupnik Hrvatske u razgovorima s Europskom komisijom oko mjera koje je Vlada predložila u sklopu Procedure prekomjernog deficita, koja uključuje i nove poreze poput onih na prihode od kamata na štednju ili poreza na nekretnine. Iako je premijer Zoran Milanović nakon najave poreza na prihod od kamata na štednju kazao da još nije sigurno da će tog poreza biti, ministar Linić u to ni malo ne sumnja. Uvjeren je da će na kraju progurati i porez na nekretnine, a glavni mu je argument da su oba poreza u Vladinim temeljnim dokumentima poslanim Komisiji.
Kad ste tek postali ministar bili ste optimist, iako ste procjenjivali da nam treba osam godina da građani počnu osjećati da im je bolje. Ali mi građani ne osjećamo da idemo prema tom boljem.
- Rezultati pokazuju da se nešto bitno mijenja, imamo reda, rješavamo nagomilanu nelikvidnost idemo s reformama, neovisno je li to reforma zdravstvenog ili obrazovnog sustava, socijale ili uprave.
Da, ali s tim potezima kasnite, pa će kasniti i efekti.
- Da, kasnimo i zbog vlastitih nedostataka, ali što god predložimo svi su protiv- sindikati, poslodavci, pojedine interesne skupine. Danas je svima glavna kritika Vladi da smo samo mijenjali poreze. Smanjimo dva indeksna poena zdravstveni doprinos, ali oni kažu to je nebitno, to ništa neće promijeniti, a to nas je stajalo dvije i pol milijarde kuna koje smo ostavili gospodarstvu. Priznamo reinvestiranu dobit i uložene investicije u obrtna sredstva kao poreznu olakšicu - primjedba je da je to nebitno jer nitko nema dobit. Imamo u dvije godine značajno skidanje parafiskalnih nameta, to se uopće ne spominje. Imate čak i apsurd da se Vladu optužuje da smo zločinci jer smo smanjili PDV na hranu i piće zbog turizma. Kad želimo smanjiti porezna opterećenja gospodarstvu, poslodavci kažu da im to ne treba, tvrde da je to opasno jer ostajemo bez prihoda, a pojedini »stručnjaci« na nož dočekaju svaki potez Vlade.
Možda svi oni imaju drukčije ideje o poreznoj politici...
- Osnovna je politika Vlade bila porezno rasteretiti rad i preseliti porezna opterećenja na bogatiji sloj ljudi, na one koje žive od kapitalnih prihoda. To je zapisano i u Planu 21. Čim smo krenuli s porezom na dividendu, agresivno su svi bili protiv nas. Tako je i sada s porezom od prihoda na štednju.
Logično je da se sindikati bune, logično je da poslodavci žele niže poreze, ali i manje kontrole, nadzora i reda, što pokazuje 50 milijardi kuna neplaćenih poreza. To ste znali kad ste dolazili na vlast, ali vi imate otpore i u vlastitim redovima. Porez na nekretnine nisu srušili ni poslodavci ni sindikati.
- Možete vi optuživati koaliciju da je spora, da se sukobljava i što sve ne još, ali ja govorim o hrvatskom društvu. Hrvatsko društvo neprekidno priča treba ovo, treba ono, traži ovu reformu, onu reformu. Ali što je pokazalo to hrvatsko društvo, koje ja gledam kroz Vladu, pravosuđe, kroz sindikate, kroz znanost i kroz gospodarstvo, ili udrugu gospodarstvenika. Tko je pozitivan primjer i je li samo Vlada kriva što nema promjena?
Naravno da nije, ali je najodgovornija i očito nije dovoljno snažna da povuče promjene.
- Ne slažem se. Vučemo, ali vrlo sporo, s puno otpora i protivljenja. Strukturne promjene u većini državnih poduzeća su provedene ili se provode, pokrećemo svaki dan reforme... Otpori promjenama su snažni. Najveća je tragedija što su pojedini gospodarstvenici sami pogrešnim plasmanima prema nekretninskom biznisu, guranjem građana, bez izvora prihoda, u prekomjernu potrošnju stvorili enormnu štetu. Pokušavamo promijeniti stvari. Je li moglo biti bolje? Naravno. Određeni utjecajni financijski krugovi su odlučili da jedan dobar Vladin potez, predstečajne nagodbe, koji se međunarodno priznaje i za koji dobivamo samo pohvale, treba pretvoriti u kriminal. Ni to nas nije zaustavilo. Sada se bavimo razduživanjem građana. Mjere idu sporo, ali se Vlada ne plaši i nadalje ih gura. Dosta mi je više stručnjaka koji stalno tvrde da su protiv nečega jer je to Vlada trebala napraviti u prva tri mjeseca. U čemu je problem ako je nešto dobro da to napravimo sada?
Pa ako je nešto dobro, bolje ikad nego nikad.
- Odlično, ali mi imamo stručnjake koji vele, sve teške poteze treba u tri mjeseca provesti ako Vlada želi dobiti sljedeće izbore. Pa što se oni time opterećuju hoćemo li mi izgubiti sljedeće izbore, ako je nešto što predlažemo dobra promjena. Dajte da provedemo reforme, nemojte brinuti kako ćemo mi proći na izborima. A, reformi ima, što god mediji i »stručnjaci« tvrdili.
Rejting vam je sve lošiji i lošiji, i Vladi i SDP-u. Jeste li i vi kao i građani očekivali da će se pozitivni pomaci početi osjećati u nekom kraćem vremenu.
- Osobno nisam. Radio sam i u koalicijskoj Vladi pokojnog premijera Račana i četiri godine smo bili suočeni s velikim problemima, snažnim otporima, neprekidnim sukobima. Na kraju smo opet izgubili izbore iako smo imali 6,5 posto gospodarskog rasta, riješili smo i tada naslijeđenu golemu nelikvidnost, otvorili smo hrvatsko gospodarstvo financiranju, pokrenuli niz investicija. I opet smo izgubili.
Koja je SDP-ova Vlada bila uspješnija?
- To vam neću odgovoriti. Sada smo na polovici mandata.
Pa usporedite pola mandata.
- Na polovici mandata Račanove Vlade, imali smo rekordan broj nezaposlenih 407 tisuća, što je više nego sada. Koliko nam je i tada trebalo vremena pripremiti i provesti neke stvari. Imali smo doduše konstantni rast, ali 2000. gotovo nije bilo gospodarstva a svjetsko je bilo u boljoj situaciji. Imali smo gospodarstvo bez kredita, ona Vlada, za razliku od sadašnje, nije preuzela zemlju u kojoj su građani bili zaduženi, građani su bili bez kredita, teško su 90-tih mogli dobiti kredit.
A, kad uspoređujete premijere, Ručana i Milanovića. Koji je bolji?
- Neću o tome. To bi bile neozbiljne usporedbe.
Kako vi i premijer trenutno funkcionirate?
- Ja radim svoj posao. Nije baš da se slažemo oko svake stvari, to je svima jasno, ali ni ne možemo uvijek isto misliti, ne možemo se oko svega razumjeti.
Kako je raditi u timu u kojem se ne razumijete sa šefom?
- Nisam rekao da se ne slažemo oko svega, nego da se ne slažemo oko svake stvari. A to je bitna razlika. Imamo program Vlade i na svakom je provoditi ga. Radim u timovima koje vode pojedini potpredsjednici, sudjelujem u pripremama svih reformi, oko nekih svari se naravno i raspravljamo. Završili smo i plan reformi i plan konvergencije, dva ključna i važna dokumenta.
Vjerujem da bi bilo lakše da između vas dvojice postoji bolja komunikacija.
- Ja radim svoj posao, ostali su se bavili kadrovima i tu ne mislim nužno na premijera. Iako smo se premijer i ja razmimoilazili jedino oko kadrovskih pitanja.
Vraćamo li se na Šegona, na to da je morao otići.
- On je vjerojatno žrtva mojih odnosa s premijerom. Ali ne želim se baviti s time. U poslu koji se tiče Ministarstva financija nema problema između ministra financija i premijera. Svi zakoni, pa i predstečajne nagodbe, prihvaćeni su i idu naprijed i dorađuju se.
Premijer je kazao da je porez na prihod od štednje na meniju. Značili da je moguće da ga ne bude?
- To je u temeljnom dokumentu Vlade koji se zove Plan konvergencije, usvojen na Vladi prošli četvrtak. To je Vladin dokument, i znači da će biti proveden.
Imamo porez na dividendu, imat ćemo porez na prihod od štednje, sve su to imovinski porezi, ali još uvijek nemamo porez na nekretnine, koje su najvrjednija imovina u Hrvatskoj.
- Imat ćemo taj porez od 1. siječnja 2016. godine. I ponavljam i ponavljat ću dok ne izgubim glas, za građane koji žive u svojoj nekretnini ili je ona stavljena u funkciju to ne znači nikakav novi namet, već je porez zamjena za komunalnu naknadu i iznos će biti otprilike isti. Ali neki to jednostavno ne žele čuti.
Uvjereni ste da će tog poreza biti.
-Tako je napisano u temeljnom dokumentu Vlade Republike Hrvatske. Vlada je usvojila taj dokument i poslala ga u Bruxelles. Tim porezom ne opterećuje se građane Hrvatske koji žive u svojim nekretninama ili rade s njima. Taj porez opteretit će one koji špekuliraju nekretninama, drže ih za svoje bogatstvo i one nisu u gospodarskoj funkciji i ne omogućavaju zapošljavanje. Ministarstvo financija je bilo svjesno koliko je teška kriza, da u borbi za konkurentnost naših usluga i proizvodnje porezno opterećenje treba jače staviti na bogatiji sloj.
Ali Vlada je to ostavila za kraj, te špekulante nekretninama, banke koje imaju brojne nekretnine, ljude koji imaju pet ili deset nekretnina...
- Opet vraćam priču na to što je potencijal ili snaga ljudi u Hrvatskoj za promjene. Kroz medije se stvarao dojam da su svi protiv osim nekolicine onih koji razumiju što smo željeli s tim porezom. Ovih dana je bila prezentacija reformskih mjera o izdvajanju djelatnost koje nisu osnovne iz javnog sektora. Bio je to pokušaj da nađemo zajednički jezik i sa sindikatima, ali oni nisu došli. Njihove kolege iz Europe koji su to sve proveli sa svojim vladama su bili tamo, ali naši sindikati nisu došli, oni to ne dozvoljavaju, njih to ne zanima.
Hoćete li doista povećanjem koncesijske naknade opteretiti telekomunikacijske tvrtke? Hoće li se to provesti?
- Mora. Vlada je to stavila u svoj dokument koji je poslala Komisiji.
Sve su glasniji zahtjevi za reprogramom javnog duga. Što vi mislite o tome?
- Ne prihvaćam reprogram. Tada više ne možemo na vanjsko tržište. Reprogram duga je poruka vjerovnicima da nismo u stanju servisirati dug. O tome ne treba razmišljati. Mi moramo tvrditi da možemo izvršavati svoje obveze, da o reprogramu ne razmišljamo. Sve ostalo su ružne poruke koje ne prihvaćam.
Kakvi su proračunski prihodi u prva tri mjeseca ove godine?
- U prva tri mjeseca ove godina prihodi su manji od planiranih, jer je rebalansom predviđen rast u preostala tri kvartala.
Koliko su manji u odnosu na plan?
- Četiri indeksna poena.
U odnosu na prošlu godinu?
- Prihodi su veći, osim PDV-a, zbog toga što su, zbog ulaska u Europsku uniju, neusporedive veličine. Rashodi su u okvirima planiranih.
Trenutno je najjači projekt koji pripremate razduživanje građana. Kakvo će biti rješenje?
- Imat ćemo najmanje dvije grupe građana, ako ne i tri. Prvi će biti oni koji imaju dugove prema državi, komunalnim poduzećima, telekomunikacijskim tvrtkama i problem s plaćanjem kamata na kredite. To su sve dugovi koji nisu veliki kada promatramo pojedinačno, ali oni ih ne mogu vraćati. To ne bi trebalo biti pitanje osobnog stečaja, to mogu riješiti ministarstva financija, socijale i rada i kad su u pitanju socijalno ugroženi to će se riješiti jednim zakonom. Drugo su oni koji imaju enormne dugove za vođenje propalih tvrtki naročito u nekretninskom biznisu gdje su mnogi pokušavali špekulirati i to ne ide bez osobnog bankrota. To je dio koji radi Ministarstvo pravosuđa. Oni će donijeti zakon o osobnom bankrotu građana, a mi ćemo rješavati ovaj dio koji se tiče socijale, ljudi koji su bez posla, ponekad godinama, ili imaju mala primanja, poput mirovine ili niskih plaća.
Za dio socijalno ugroženih građana zapravo govorimo o klasičnom otpisu duga.
- Najveći dio će biti otpis duga kad je u pitanju socijalni dio priče, a kad govorimo o osobnom bankrotu to će biti nešto drugo.
Hoće li porezna olakšica biti motiv da se ti dugovi otpišu kad su u pitanju kamate bankama, telekomunikacijske tvrtke ili komunama poduzeća?
- Svatko će morati otpisati dio duga. Neće država nikome ništa namiriti. Sva ta poduzeća imala su mogućnost naplate, instrumente koje nisu iskoristili, znači i sami su pokazali tu svoju socijalnu politiku. Sada samo moraju završiti taj posao. To nije specifičnost Hrvatske, to nalazimo u drugim europskim zemljama. Mi ne otkrivamo toplu vodu, promatramo što se događa i pripremamo prijedloge.
Vjeruje se da to može oživjeti potrošnju, ali kako kad je riječ o nezaposlenima ili ljudima s malim primanjima?
- Potrošnja je pala jer imamo prezaduženu privredu i prezadužne građane. Nema gospodarskog rasta s pozitivnim učinkom potrošnje dok su prezaduženi gospodarstvo i građani, ali ako ih razdužujemo opet imaju prihode, koliko god mali bili, da mogu ići u određenu potrošnju. Neće kupovati skupe aute, ali kad građanin nema dugove ipak ima na raspolaganju svoje prihode.
Samo da se opet ne povjeruje da može stvoriti dug.
- Nema šanse. Otpisi će ići na teret onih koji su, promocijom potrošnje, stvorili dugove. Nema šanse da će im više davati kredite. Neće se više olako davati potrošački krediti kakvi su se dosad odobravali.
Koliko bi bilo duga otpisano?
- Imamo procjene oko sedam, osam milijardi kuna kad su u pitanju mali dugovi 300 tisuća ljudi. Više od 14 milijardi kuna otpada na tisuću, dvije tisuće ljudi i to neće ići u otpis.
Koliko od tih sedam milijardi kuna otpada državi?
- Mali dio.
Hoće li ići samo oni koji su u blokadi?
- Ovisi o socijalnom statusu.
Ne morate biti u blokadi da bi vam država ili komunalno poduzeće otpisali dug?
- Da. Bavimo se i onima koji potencijalno ne mogu plaćati dug, a nisu u blokadi.
Eto najmanje tristo tisuća birača ove Vlade.
- Sumnjam da će to odlučiti kako će ti ljudi glasati.
Sve su glasnije, doduše neslužbene priče, kako jača oporba premijeru u SDP-u i da su neki ljudi spremni na njegovo rušenje.
- Ma, ne. Situacija je u Hrvatskoj teška i Hrvatskoj treba ozbiljan rad, a ne takve priče.
Koliko ste uopće uključeni u stranački život
- Gotovo ništa.
Ako bi se nešto takvo ipak dogodilo biste li sudjelovali u tome?
- To što netko barata mojim imenom u svojim spekulacijama, radi krivo. Za mene je stranački rad završio. Radim svoj ministarski posao.
Hoćete li ga raditi do kraja mandata?
- Svi nesporazumi, ali i podmetanja, intrige su stvari koje me ne opterećuju i ne dopuštam da me smetaju u mome poslu.
A, da vam premijer sutra kaže da želi nekog drugog?
- Nikada nisam davao ostavku niti ju namjeravam davati. Premijerovo je pravo da me smijeni i objasni što je krivo u mom radu.
Predsjednik HBOR-a Anton Kovačev će otići s tog mjesta. Hoće li vaš zamjenik Boris Lalovac biti nasljednik?
- Moj zamjenik je izvanredna osoba i nužan je Ministarstvu financija. Nitko neće razbijati ministarstvo dok sam ja ministar. To što pojedinci okolo pokušavaju kadrovirati, je jedna stvar, ali morali bi shvatiti da najprije treba smijeniti ministra financija.
Što ako premijer odluči da je Lalovac najbolji izbor?
- Lalovac je osoba koja je dobila premijerovo povjerenje za ovaj posao koji sada radi, on je važan za Ministarstvo. Valjda će nešto odlučivati i ministar financija.
Branili ste i šeficu Porezne uprave u priopćenju oko nenaplate duga tvrtki OLT? S obzirom na tisuće tvrtki kojima dug nije naplaćen, na 50 milijardi kuna poreznog duga zašto se inzistira baš na tom slučaju. Možda je ravnateljica ipak nekoga zvala i zaustavila naplatu?-
Ne znam zašto istražuju baš taj slučaj, ali svaki organ progona radi svoj posao. Ne želim nijednim potezom nikoga ometati u tom radu. Dok sam ja ministar, sva ta tijela imat će sve podatke i dokumente na raspolaganju.
Ipak iz priopćenja proizlazi da joj vjerujete.
- Nikada nikom ne vjerujem nego sam provjeravam. Krenuli smo u nadzor nakon što smo dobili saznanja da je propust učinjen. Provedeni su interni nadzori i sankcionirani propusti u osječkoj Poreznoj upravi.
Jeste li zadovoljni načinom na koji se provode predstečajne nagodbe?
- Jesam.
Svjesni ste da se događa da se manipulira nagodbama s potraživanjima povezanih društava...
- Nije tako. Tko je otpisao najveći dio duga? Povezana društva, morali su ih se odreći u stopostotnom iznosu, da bi netko drugi otpisao manji dug. Iza toga su s visinom otpisa banke.
Da, ali zahvaljujući tome su dobili provođenje nagodbe. Otpisali su dug povezanih tvrtki, ali su došli do cilja, riješili se dijela duga prema ostalima.
- Ostali vjerovnici su sudjelovali u predstečajnim nagodbama, sve skupine: dobavljači, poslovne banke, svaka grupa vjerovnika se morala suglasiti sa predstečajnim nagodbama. Sada je u nekim medijima svaka predstečajna nagodba kriminal. Više to ni ne pratim. Ako se dogodila nagodba, ako je tvrtka spašena, onda je kriminal. Ako nije prošla nagodba onda je opet kriminal jer smo mi krivi što vjerovnici nisu pristali na nagodbu. HUP je protiv, oni su protiv iako su tvrtke, njihove članice, za. Najveći neprijatelj je Pravni fakultet koji naziva zakon koruptivnim. Od milijun vjerovnika žalilo se njih oko 250, ali njima je dovoljno da to proglase koruptivnim zakonom, jer se mali vjerovnici nisu naplatili. A tko se od njih naplatio u stečaju? Za oko 3,5 tisuće tvrtki nije prošla nagodba, Fina je podnijela zahtjev za stečaj, ali ti stečajevi nisu otvoreni, te tvrtke i dalje ugrožavaju zdravi sustav. Pravni fakultet napada ovaj model, ali se ne javlja što ne otvaraju stečajeve. Očito je bitno da sustav ne funkcionira, bitno je da sustav ugrožava sve živo, nije ih briga što stečajevi traju godinama.
Možda samo upozoravaju na rupe u zakonu, zašto bi bili protiv?
- To ni meni nije jasno.
Razgovarala: Jagoda Marić
Vijesti iz medija
