Razgovarala
KRISTINA TURČIN
U novoosnovanom Ministarstvu socijalne politike i mladih radi se punom parom: do kraja godine bit će izmijenjeni gotovo svi resorni zakoni. Potpredsjednica Vlade i resorna ministrica Milanka Opačić kaže kako je sustav zatekla u očajnom stanju te kako je doista nužno djelovati odmah.
Najavili ste korjenite izmjene Obiteljskog zakona, osobito u području razvoda. Kada bi novi zakon trebao biti gotov?
- Prve izmjene trebale bi biti gotove do jeseni, a stupiti na snagu s početkom 2013. Odlučili smo se mijenjati zakon u dva koraka, jer neke izmjene zahtijevaju dulje razdoblje kako bi se kvalitetno uredile. Tu prije svega mislim na reguliranje skrbništva, oduzimanje poslovne sposobnosti i prava osoba pod skrbništvom, što je područje koje zahtijeva doista korjenite izmjene. Taj ćemo dio stoga rješavati polako i temeljito, u drugoj fazi izmjena Obiteljskog zakona, koje će biti gotove tijekom sljedeće godine. Međutim, neka područja života koja regulira Obiteljski zakon više ne mogu čekati i na tome već sada intenzivno radi stručna radna skupina. Prije svega ovdje mislim na razvode partnera s djecom. Bez pretjerivanja mogu reći da je to gorući problem koji je trebalo riješiti jučer, a ne sutra. Podaci s terena svakodnevno nam govore o sve većem broju djece koja postaju predmet manipulacije i ucjene roditelja koji svoje neriješene partnerske odnose pokušavaju riješiti preko djeteta. Partneri nakon rastave postaju neprijatelji, a roditelju s kojim dijete živi dijete postaje glavno oružje. Stručnjaci svjedoče o poplavi lažnih optužbi za zlostavljanje, o zabranama djetetu da viđaju drugog roditelja, o manipulacijama... Radi se doslovce o stotinama djece o čijim pravima nitko ne brine, a nadležne službe nemaju učinkovite mehanizme da ih zaštite.
Može li se to područje uopće riješiti? Postoje li učinkoviti mehanizmi?
- Postoje, praksa brojnih zapadnih zemalja pokazuje da naš sustav, u kojem o roditeljskoj skrbi odlučuje sud u sudskoj parnici, u kojoj pak svaki roditelj ima svojeg odvjetnika i u kojoj se vodi prava bitka, nikako nije najbolji način za dijete, koje je u svakom slučaju gubitnik. Stoga kao prvo namjeravamo istaknuti isključivo zajedničko skrbništvo nad djetetom, kako bi roditelj s kojim dijete živi - a koji to u velikom broju slučajeva zloupotrebljava - izgubio moć ucjene bivšeg partnera viđanjem djeteta. Druga iznimno važna promjena jest uvođenje obiteljske medijacije kao novog načina rješavanja pitanja roditeljske skrbi nakon razvoda. Radi se o tome da se tijekom medijacije, pod vodstvom posebno educiranog psihologa, socijalnog radnika, odnosno drugog potrebnog stručnjaka, roditelji zajednički, mimo suda, dogovaraju kako će nastaviti skrbiti o djetetu. Naglasak je na dogovoru, a ne na sudskoj parnici i borbi. Tu će zakon, poštujući konkretne potrebe svakog djeteta, biti vrlo fleksibilan i dozvoljavati da se roditelji dogovore o svakom i najmanjem detalju kako im najbolje odgovara: s kim će dijete živjeti, kako će viđati drugog roditelja, s kim će provoditi praznike, kako će se odlučivati u koju će školu ići ili kojem će se liječenju podvrgnuti. Neće više biti uniformiranih rješenja kao do sada - znači, za sve isto, dijete živi s jednim roditeljem, drugog viđa dva puta tjedno i svaki drugi vikend - već će roditelji odlučivati sami. Ako odluče da dijete jedan tjedan živi s jednim, a drugi s drugim roditeljem i ako to mogućnosti dozvoljavaju - jer dijete pristaje i žive blizu pa to, primjerice, ne ugrožava djetetovo pohađanje škole - mogu se i tako dogovoriti. Sve dogovoreno zapisat će u tzv. Roditeljski plan, svojevrsni ugovor o načinu brige za dijete nakon razvoda, koji će sud samo uvrstiti u svoju odluku. Ističem da se to neće odnositi na obitelji u kojima je utvrđeno nasilje. U takvim će obiteljima o dobrobiti djeteta i dalje odlučivati sud.
Što ako roditelji ne poštuju Roditeljski plan koji su sastavili?
- Propisat će se penali za takve roditelje. Strana iskustva pokazala su da su zatvorske kazne za roditelje koji ne poštuju dogovor ili ovrhe djeteta kako bi roditelj koji ne živi s djetetom ostvario s njim kontakt loše jer su izrazito traumatizirajuće za djecu. Ali vrlo učinkovitima su se pokazale novčane kazne, koje ćemo propisati. Roditelj koji bivšem partneru ne dozvoli da vidi dijete bit će novčano kažnjen, odnosno novčano će biti obeštećen roditelj koji ne može viđati svoje dijete. Ako te blaže mjere ne daju rezultata, sud može donijeti odluku da dijete nastavi živjeti s drugim roditeljem. Također se novčane kazne mogu izreći i roditelju koji nakon razvoda “zaboravi” dijete i prestane ga viđati, jer viđanje nije samo njegovo pravo, već i obaveza.
Pravni zastupnikA što ako se roditelji uopće ne uspiju dogovoriti tijekom medijacije? - Strana iskustva pokazuju da se većina roditelja, kad to ne rješavaju na sudu, uspije dogovoriti. No, ako se ne dogovore, kao zadnja solucija, ostaje sud. Međutim, na sudu će tada morati platiti odvjetnika ne samo sebi, već i svojem djetetu kako bi dijete imalo pravnog zastupnika. Uz to, tražit ćemo da suci mogu u takvim slučajevima kao svojeg savjetnika pozvati psihologa, odnosno stručnjaka mentalnog zdravlja, koji bi bio svojevrsni zaštitnik djeteta, njegov tihi saveznik i savjetnik sucu. Primjerice, kad se odlučuje o oduzimanju roditeljske skrbi nad djecom iz domova, starija djeca često se pozivaju na sud i tamo odlaze sama, osjećaju se ostavljenima i bez podrške. I to ćemo izmijeniti.
Vijesti iz medija
