Andrea Zlatar - Violić, ministrica kulture, analizira kako se i na koji način naša kultura promovira u inozemstvu.
Kako nakon prvih mjesec dana ocjenjujete prezentaciju hrvatske kulture u Francuskoj?- Ovo je bila prva prilika da Francuskoj i svijetu u tom obimu prikažemo našu bogatu kulturnu baštinu, ali i suvremenu umjetnost. Istodobno naši su umjetnici došli u priliku izravno komunicirati s najvažnijim francuskim kulturnim institucijama. Francuska našim programima otvorila svoje najprestižnije prostore i manifestacije koje imaju brojnu, redovitu publiku. Dakle, taj nastup nije namijenjen samo Hrvatima u inozemstvu, premda su oni, dakako, stalno prisutni, već ponajprije francuskoj i europskoj publici. Festival de la Croatie en France nije samo najveće nego je i najznačajnije predstavljanje hrvatske kulture u svijetu. Premda je bilo zamišljeno u jednom drugom kontekstu, ponajprije kao predstavljanje hrvatske kulture, s obzirom da se podudara s ulaskom Hrvatske u EU, ta je manifestacija dobila i značajnu političku dimenziju. Ako u EU nema konsenzusa oko svih političkih i financijskih pitanja, kada je riječ o kulturi tu nema dvojbi. Pitanje europske kulturne baštine, dakle zajednički kulturni identitet uz istodobno priznanje različitosti koje pripadaju svakoj zemlje što, dakako, ne narušava kulturni identitet Europe u odnosu na Aziju, Bliski istok ili SAD. Kultura ne mora imati zajedničku monetu da bi imala europsku prepoznatljivost.
Kakvi su prvi dojmovi?- Iskustva su vrlo dobra. Izložba našeg dizajna održana je u sklopu Paris Design
Week-a, a djela naših umjetnika vidio je golem broj posjetitelja. Jedini je problem bio u tomu
što su mnogi željeli kupiti eksponate naših dizajnera, no naši ih autori nisu imali jer naprosto
ne rade za veliko tržište. Kustosi su funkcionirali na profesionalnoj razini, a sva su događanja
popraćena s velikim interesom. Kako su istodobno imali prezentaciju hrvatski dizajneri, a
pripremane su i izložbe Mladena Stilinovića i Ivana Meštrovića oko čega je bilo angažirano
oko 200 ljudi, kada su se svi oni okupili u Ministarstvu kulture u Parizu, bio je to zaista
impresivan skup i onda se dobiva posve druga percepcija vlastitih ostvarenja. U pozitivnom
smislu, dakako. Mi živimo između dvije krajnosti: malo mislimo da smo jako važni, a onda
nas uhvati strah. Ta je prezentacija ohrabrenje jer se vidi da mi to možemo, da govorimo istim
jezikom kao i svijet, da nas zanimaju iste stvari, da dijelimo iste probleme.
Zanimanje su izazvali kriteriji po kojima su odabirana djela i naši predstavnici…- Način izbora bio je specifičan i novo iskustvo. Francuska strana je odlučivala što će
biti izabrano procjenjujući što bi njihovoj publici moglo biti važno i zanimljivo. Dakle, djela
nisu odabirana po našim kriterijima, što je za nas važno, najbolje ili po kriteriju što se može
sviđati strancima. Tijekom 2011. u Hrvatskoj je boravilo skoro 200 skauta kako su Francuzi
zvali svoje stručnjake za kazalište, ples, film, likovnu umjetnost, književnost… Mi smo im
pokazali našu kulturnu baštinu i suvremenu umjetnost, a onda su dva odbora, s naše strane
predsjedala je Seadeta Midžić, a s francuske strane Isabelle Delage zajednički raspravljali
koja će djela i umjetnici predstavljati našu kulturu u Parizu. Često se dugo se razgovaralo i
raspravljalo, nerijetko su se ocjene razilazile, no na kraju odlučujuću riječ imali su francuski
stručnjaci koji su odabirali ono što je zadovoljavalo njihove kriterije.
Kakva su iskustva iz takvog načina odabira?- Pokazalo se da Francuzi analiziraju svoju publiku te da odluke donose na temelju
istraživanja i statistika. To je dobro pouka za nas. Nema improvizacije, sve je promišljeno
i propitkivano s više strana. Njihovi su stručnjaci, prije nego li su donijeli konačnu odluku,
dugo proučavali djela. Primjerice, već smo stigli u Francusku, a oni su u Hrvatsku poslali još
jednu skupinu novinara i stručnjaka koji su još jednom obišli sve muzeje. Dakle, ništa nije
bilo prepušteno slučaju.
Taj drugi pogled i drugo oko na našu umjetnost od velikog su značaja za nas. Primjerice,
volimo se hvaliti ili imamo predodžbu kako su naša kazališna i plesna umjetnost na najvišoj
razini. Međutim, kod Francuza nisu baš dobro prošli. Ako bi gledali po vrstama umjetnosti
najbolje su prošli performansi, kombinacije suvremene vizualne umjetnosti, glazbe i plesnih
točaka i klasične likovne umjetnosti. Oni su pobudili najviše interesa, kao uostalom i naša
glazba. Očekivano, najviše pozornosti izazvala je srednjovjekovna umjetnost, Apoksiomen
i Ivan Meštrović. Primjerice Apoksiomena će u Musee du Louvre vidjeti 2,5 milijuna ljudi,
od kojih je 90 posto stranaca. Već smo dobili pozive da Apoksiomena izložimo u Londonu,
Berlinu i SAD. Čim su se Meštrovićeve skulpture pojavile u Musee Rodin odmah je došao
poziv iz Londona. To pokazuje koliko je važno pojaviti se na svjetskoj sceni.
Je li vas nešto iznenadilo kod francuskog izbora?- Nije me toliko iznenadilo koliko mi je drago da neke vrste umjetnosti koje su u
Hrvatskoj marginalizirane kao strip, primjerice, koji se doživljava kao zabava za hobiste,
dobili pravu valorizaciju. Strip je u Francuskoj priznat kao umjetnost, kao uostalom i
crtani film. Francuzi su veliku pozornost posvetili glazbenici Katarini Livljanić koja vrlo
malo nastupa u Hrvatskoj. Eto, nemam čak ni njen CD da vam ga poklonim. Na popisu
nematerijalne baštine našle su se i klape koje svugdje dobro prolaze. Tako uz klape imamo i
Katarinu Livljanić, uz srednjovjekovnu baštinu i Damira Očka. Dizajn i strip kao noviji oblici
umjetnosti proširili su polje kulture. Domaćini međutim nisu pokazali poseban interes za naše
umjetnike s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Kod književnosti i kazališne umjetnosti postojao
je problem prijevoda i to je bio objektivan hendikep. Francuski izbor vjerojatno će doprinijeti
da kroz drugu optiku gledamo na vlastito stvaralaštvo, a možda ga i drugačije valoriziramo.
Naši su umjetnici imali prilike susresti se s cijelim nizom utjecajnih pojedinaca….- Najvažnije je što su uspostavljeni kontakti, što su naši umjetnici izravno kontaktirali
s francuskim stručnjacima i institucijama, što sada postoje direktna iskustava. U samom
programu biti će tri ili četiri radionice, koje neće biti klasičnog edukativnog tipa, ali će
prenositi francuska iskustva i znanja na naše stručnjake. Francuzi su odlučili da jedan školski
sat u dvije regije posvete Hrvatskoj, relativno jednostavan, ali iznimno efikasan model
predstavljanja jedne države.
Nacionalni centar za francusku knjigu predstaviti će našim izdavačima svoju izdavačku
politiku po kojoj knjiga nije prepuštena tržištu već joj se pomaže raznim subvencijama.
Temeljem tog kontakta uspjeli smo već za ovogodišnji Interliber dobiti francuske izdavače
kao partnere. Istodobno, saznali smo da skulpture Rodina putuju za dvije godine u Bugarsku,
pa sada tražimo mogućnost da se zaustave i kod nas.
Posljednjih decenija naša je kultura bila u pomalo provincijalizirana, okrenuta prema sebi,pa čak i izolirana i zatvorena…- Slažem se da se naša kultura zatvorila, ali to je posljedica nacionalne politike
tijekom devedesetih godina, kada se za potrebe isticanja vlastitog kulturnog identiteta kroz
kojega se gradi nacionalni identitet, u dobroj mjeri zatvorila. Zbog toga čak ni sa susjedima
nemamo sustavne kontakte, a kada ih imamo onda je to rezultat osobnog truda pojedinaca. Pa
tako danas u nas ne možemo kupiti ni bosanske ni srpske knjige. Sada je taj proces manje-više
dovršen, više nije u fokusu pa je i potreba za otvaranjem prema svijetu logična. Hrvatska ima
niz kulturnih identiteta, povijesni, srednjevjekovni, antički, renesansni, koliko god ih hoćete,
a uz njih postoje još i regionalni identiteti, mediteranski, slavonski, istarski primjerice. Kada
govorimo o kulturnim identitetima moramo uvijek govoriti u pluralu.
Što valja učiniti kako bi našim umjetnicima pomogli da češće nastupaju izvan granicaHrvatske?- Trebamo ulagati u suvremene umjetnike, omogućiti im da izlaze izvan granica.
Postoji niz umjetnika koji su jednu stepenicu manje prepoznatljivi ili su sasvim mladi i treba
ima davati sustavnu potporu kako bi izašli van. A kako će ih tamo vrednovati to je druga
stvar, na nama je da ih lansiramo i da im damo prvi poticaj.
Što ćete poduzeti kako bismo sustavnije predstavljali našu kulturu u inozemstvu?- Odabrali smo model kulturnih institucija i punktova modernog, produkcijskog
tipa namijenjenog promociji kulture i politike. Mi naravno nemamo novaca da možemo
iznajmiti velike zgrade ili graditi raskošne centre kulture, ali možemo napraviti jedan sustav
nalik onome što čine Francuski kulturni institut, Goethe institut, Bristih council, Talijanski
institut…
Dogovorili smo za 2013. godinu iznimno važan projekt „Kroatien kreativ“, „Kreativna
Hrvatska“ koju će se njemačke strane u programskom smislu voditi gospođa Alida Bremen,
a program kulturnog predstavljanja kroz mjesec lipanj slijedeće godine, poklopiti će se s
ulaskom u EU. Ambiciozni smo i naše će predstavljanje obuhvatiti veći broj gradova“.
Kako ste zatvorili financijsku konstrukciju nastupa u Parizu?
- Ministarstvo kulture i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova većinu svojeg
proračuna za 2012. , od oko 3,5 milijuna kuna, usmjerili su u taj projekt. Osim toga imamo
i zajednički fond s Francuzima, koji je namijenjen za pokrivanje troškova boravka naših
umjetnika u Parizu, a uz to Francuzi su odvojili značajna sredstva u fond za komunikaciju
s medijima. Našli smo i nešto sponzora, primjerice Croatia osiguranje nam je odobrila
popust za osiguranje umjetnina, to je inače velika stavka, a Croatia Airlines je sudionicima te
manifestacije odobrila povoljniju cijenu avionskih karata.
Članice EU, takav je običaj, svakoj novoj državi poklone nešto za ulazak EU…- Već smo dobili cijeli niz prijedloga. Tako država koja je jako orijentirana
na promociju suvremene kulture, nudi jedno slavnog disc jockeya, druga nam nudi
nam izgradnju biciklističkih staza i bicikle, dakle, jako su kreativni, žele učiniti nešto
nekonvencionalno i netradicionalno, nešto novo, blisko i okrenuto mladima kako bi im se
pokazalo da osim novaca postoje i mnoge druge vrijednosti, posebice one u kulturi.
Što ćemo mi poklanjati?- Ponudit ćemo im razne programe, ali i simboličke poklone poput usb-stick-ova s
hrvatskom kulturnom baštinom i suvremenom umjetnosti.
Vijesti iz medija
