Krajnje dezinformirajuća je interpretacija kako je „paradoks da imenima svih ratnih veterana raspolaže „Erste invest“ koji vodi Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji pa Austrijanci mogu vidjeti tko su ovdašnji ratni veterani“.
U povodu niza dezinformacija iznesenih u članku „Tajni podaci o braniteljima u rukama Austrijanaca“, objavljenih u Nacionalu od 1. svibnja 2007. godine, a vezanih uz zahtjeve za objavom Jedinstvenog registra hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i revizijom u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti smatra potrebnim reagirati.
Krajnje dezinformirajuća je interpretacija kako je „paradoks da imenima svih ratnih veterana raspolaže „Erste invest“ koji vodi Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji pa Austrijanci mogu vidjeti tko su ovdašnji ratni veterani“. Napominjemo da je „Erste invest“ d.o.o., kao društvo za upravljanje Fondom hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, odabrano na temelju javnog natječaja, a svi podaci iz Jedinstvenog registara hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata dostavljeni su „Erste investu“ d.o.o. s obvezom čuvanja podataka, kako je i propisano svim postojećim zakonskim propisima o zaštiti tajnosti podataka. U tom smislu, svi podaci iz Jedinstvenog registra hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata nisu dostupni na uvid i korištenje nikome osim zakonom ovlaštenim tijelima i osobama, kakva je i inače praksa u čitavom bankarskom poslovanju.
Potpuna je dezinformacija iznesena navodima da je „krajem 2003. godine u Hrvatskoj bilo registrirano 403.000 branitelja, a početkom ove godine njihov broj narastao na 489.000“, te kako je potpredsjednica Vlade i ministrica Jadranka Kosor „odgovornost za novih 86.000 ratnika prebacila na Ministarstvo obrane i unutarnjih poslova i odbila objaviti imena svih osoba uz obrazloženje kako bi se na taj način ugrozila privatnost veteranske populacije“. Ponajprije ističemo kako nikakav registar branitelja nije postojao 2003. godine, nego je u mandatu ove Vlade po prvi puta započeta i dovršena izrada Jedinstvenog registra hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, temeljem službenih evidencija Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova. Ukupni broj od 489.407 hrvatskih branitelja uvedenih u Jedinstveni registar hrvatskih branitelja predstavljen je u rujnu 2005. godine i od tada nije povećavan pa je smiješno govoriti o povećanju od čak 86.000 hrvatskih branitelja početkom ove godine. Jedinstveni registar hrvatskih branitelja bio je jedan od temeljnih preduvjeta funkcioniranja Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, koji je također profunkcionirao tek u mandatu ove Vlade, a u njega je odlukama Vlade već preneseno bez naplate 7% dionica T-com-a i INA-e, s trenutnom vrijednošću od 3 milijarde i 712 milijuna kuna. Izrađene su i Iskaznice hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i dostavljene na kućne adrese nositelja. Osim toga, osnovana je Zaklada hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelj s vrijednošću od 25 milijuna kuna, te će se dio dobiti Fonda putem Zaklade utrošiti na socijalne, razvojne i humanitarne potrebe hrvatskih branitelja, a osnovan je i Fond za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djece hrvatskih branitelja s vrijednošću od 16 milijuna kuna, putem kojeg su u siječnju ove godine dodijeljene 2.872 stipendije za ovu školsku godinu.
Potpuno je kriva i interpretacija kako je potpredsjednica Kosor osobno odbila javnu objavu Jedinstvenog registra hrvatskih branitelja, s obzirom na činjenicu da je zabrana takve objave regulirana zakonskim propisima o zaštiti tajnih i osobnih podataka, a imajući u vidu podatke koji se u Registru nalaze. Jedinstveni registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata sadrži podatke o osobama kojima je u zakonom propisanom postupku priznato svojstvo hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, svojstvo članova obitelji smrtno stradalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, članova obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i članova obitelji hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata. Ovi podaci u smislu Zakona o zaštiti osobnih podataka imaju karakter osobnih podataka, te se smiju prikupljati i dalje obrađivati uz privolu osobe na koju se podaci odnose i u slučajevima određenim Zakonom, a također je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje svim drugim korisnicima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama Zakona, te ako je svrha za koje se traže osobni podaci za korištenje suprotna odredbama Zakona. Svi osobni podaci koje je prikupilo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti iz područja invalidske zaštite prikupljeni su za potrebe upravnog postupka koji se vodi u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Velik broj osobnih podataka prikupljen je iz baze podataka Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova (o pripadnosti postrojbi, ustrojbenom mjestu, činu, vremenu sudjelovanja u Domovinskom ratu, okolnostima stradavanja). Ti podaci zaštićeni su i odgovarajućim stupnjem tajnosti prema odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podataka i kao takve nije ih dopušteno javno objavljivati. Iz svega izloženog potpuno je jasno da bi javno objavljivanje podataka iz Jedinstvenog registra hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata bilo protivno prethodno citiranim važećim zakonskim odredbama, a takvom radnjom bio bi povrijeđen i Ustav Republike Hrvatske. Na ovom mjestu uputno je podsjetiti kako je 2003. godine tadašnji ministar hrvatskih branitelja Ivica Pančić, unatoč pompozno najavljivanoj objavi popisa stanova i stambenih kredita dodijeljenih hrvatskim braniteljima, od istog odustao upravo zbog spomenutog Zakona o zaštiti osobnih podataka. Ivica Pančić je tada čak izjavljivao spremnost da će, ukoliko se takav popis ne objavi, snositi političke konzekvence. Popis nikada nije objavljen, a Ivica Pančić kao i obično zaboravlja što je govorio i radio za vrijeme svog ministarskog mandata.
Posebno ističemo kako „revizija članstva u Fondu branitelja“ i provođenje „radikalnih mjera, ukidanja neborbenog i borbenog sektora i smanjena broja branitelja sa sadašnjih pola milijuna na 337.000“, a što kao cilj postavljaju Ante Kotromanović, Miro Laco i Miodrag Demo, nisu zakonski dopuštene iz jednostavnog razloga što se ukidanje ili poništavanje određenih akata, kojima su pojedina prava priznata, može provoditi jedino u zakonom propisanom postupku i jedino od strane zakonom određenih državnih tijela. Takvi postupci se provode i provodit će se u svakom pojedinačnom slučaju kada se za to ispune zakonski uvjeti. Konačno, bilo kakvo postupanje od strane neovlaštenih tijela i institucija bilo bi protivno načelu poštovanja pravnog poretka Republike Hrvatske na što bi trebale upozoravati pojave koje su se nažalost prakticirale u mandatu bivše Vlade. Radi potpune jasnoće ovoga pitanja Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti skreće pozornost da su svojevremeno kod aktualiziranja pitanja tajnosti jedinstvenog matičnog broja, a upravo u mandatu bivše Vlade u kojoj su bili predstavnici SDP-a, uvedena zakonska ograničenja javne objave JMBG-a.
U pogledu navoda Ivice Pančića o povećanju broja vojnih umirovljenika, ali i zahtjeva za priznavanjem invaliditeta, kako je za „mandata Jadranke Kosor broj vojnih umirovljenika povećao za 10 tisuća“ ističemo kako rješenja o umirovljenju donosi Hrvatski za mirovinsko osiguranje, na temelju ocjena radne sposobnosti svojih liječničkih povjerenstava. Po tom pitanju Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti nije uopće nadležno niti može odlučivati o radu i ocjenama liječničkih povjerenstava HZMO-a. Čistim politiziranjem ocjenjujemo i sve njegove kalkulacije po kojima bi „zbog do danas pristiglih 36 tisuća zahtjeva za priznavanjem invaliditeta, uglavnom zbog PTSP-a, u Hrvatskoj uskoro moglo biti 60 tisuća vojnih invalida, navodeći sve to kao „posljedicu HDZ-ova Zakona o pravima hrvatskih branitelja“, jer Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti ne utvrđuje postojanje i stupanj invaliditeta kod hrvatskih ratnih vojnih invalida, nego o tome također isključivo odlučuju stručna liječnička povjerenstva. Nadalje, napominjemo kako je upravo na inicijativu potpredsjednice Kosor, na samom početku mandata ove Vlade, uvažen zahtjev Konvencije branitelja oboljelih od PTSP-a iz 2003. godine o utvrđivanju ukupnog broja počinjenih suicida hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Ti podaci su prikupljeni za cjelokupno razdoblje od 1990. godine do danas i javno obznanjeni, a osim toga, ispunjeni su i svi drugi zahtjevi s Konvencije branitelja oboljelih od PTSP-a, pa je odmah po preuzimanju mandata kao jedan od prvih koraka ukinuto tzv. prevođenje braniteljskih prava temeljem neustavnih i diskriminirajućih odredbi prijašnjeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te je ukinuta primjena sramotnog upitnika MMPI-2 kao obvezatnog instrumenta u postupku vještačenja PTSP-a. Novim Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2005. godine značajno su poboljšana prava hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a u svezi priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata, odnosno omogućeno je podnošenje zahtjeva i deset godina po okončanju Domovinskog rata. Velik broj zahtjeva pristigao je upravo zbog ove novouvedene zakonske mogućnosti kojom je ispravljena nepravda prema svim hrvatskim braniteljima kod kojih su se naknadno pojavile posljedice oboljenja zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Također je velikom broju branitelja, kojima je tijekom mandata Ivice Pančića ukinut status HRVI-a ili smanjen stupanj invalidnosti, na temelju presuda Upravnog suda u ponovnim postupcima status HRVI-a ponovno priznat ili im je povećan stupanj invalidnosti.
Tijekom 2005. godine donesen je novi Nacionalni program psihosocijalne i zdravstvene pomoći sudionicima i stradalnicima iz Domovinskog rata, te je reorganiziran sustav županijskih Centara za psihosocijalnu pomoć kao izravnih podružnica Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. No, ovim putem također se želimo osvrnuti i na problem vezan uz poštivanje obveza Grada Zagreba u pogledu dodjele adekvatnih prostora za rad Centra za psihosocijalnu pomoć u Gradu Zagrebu, kao podružnice Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a što Miodrag Demo i Miro Laco nisu niti spomenuli. Na to je Grad Zagreb kao i ostale županije dužan prema Nacionalnom programu psihosocijalne i zdravstvene pomoći sudionicima i stradalnicima iz Domovinskog rata. Centar za psihosocijalnu pomoć Grada Zagreba nalazi se u neadekvatnim prostorima u Prečkom, te je kao takav na samo jednoj lokaciji u Gradu Zagrebu nedostatan za sve aktualne potrebe hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Potpredsjednica Vlade i ministrica Jadranka Kosor osobno je već nekoliko puta uputila gradonačelniku Grada Zagreba Milanu Bandiću zahtjev za dodjelom adekvatnih prostora, nažalost bez rezultata. Sa žaljenjem moramo zaključiti kako je u gradu koji raspolaže s proračunom od gotovo 7 milijardi kuna Centar za psihosocijalnu pomoć sudionicima i stradalnicima iz Domovinskog rata, zbog gore navedenih razloga jedan od najlošijih u državi.
U potpunosti su neistiniti navodi Ivice Pančića kako je „Račanova Vlada izdvajala za zapošljavanje branitelja 150 milijuna kuna, a Sanaderova svega 35 milijuna“ s obzirom da je u mandatu ove Vlade samo s pozicija Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti kroz Program stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 2004. do 2006. godine utrošeno oko 100 milijuna kuna, a za provedbu ovog Programa u 2007. godini predviđeno je 40 milijuna.
Inicijativu Ante Kotromanovića za „organiziranjem socijaldemokratske konvencije ratnih veterana“ ocjenjujemo pak kao izravno politiziranje i namjeru unošenja političkih podjela u braniteljskoj populaciji, koja bi za svoj konačni cilj mogla imati samo manipulaciju dijela hrvatskih branitelja na isključivoj političkoj razini.
Pisane vijesti
