Razgovarao: Ante Milković
Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović i dalje je velika enigma ove Vlade. S jedne strane, nerijetko se da navući u nepotrebne sukobe s pripadnicima raznih interesnih skupina, od sportskih dužnosnika, HDZ-ovaca i ustavnih sudaca do biskupa, konzervativnih građanskih udruga, sindikata ... I svaki taj sukob nekako počinje i završava prema istom obrascu - Jovanović u konflikt ulazi uz podršku liberalne javnosti koja želi obračun s oligarsima, a iz njega izlazi uglavnom poražen i pritom još odbačen od iste te javnosti zbog svoje politički grube i neuobičajene retorike.
S druge strane, isti taj ministar unatoč brojnim frontama uspijeva nekako zadržati koncentraciju pa zajedno sa suradnicima neumorno izbacuje zakone i reforme. Dio tih zakona ima za cilj razbiti višedesetljetne sportske monopole, drugi dio tjera dosad neupitne znanstvene autoritete na promjenu, a treći dio, uvjerava me Jovanović, dovest će do prve velike strukturne reforme obrazovnog sustava još od vremena Stipe Šuvara. Kako će završiti ministar Željko Jovanović ponajviše ovisi o odgovoru na pitanje hoće li konfliktni Jovanović dopustiti ovom drugom Jovanoviću da provede svoje reforme.
Gospodine Jovanoviću, kako u rebalansu proračuna kojim je za vaš resor pronađeno 840 milijuna kuna nisu nađena još 23 milijuna za troškove putovanja učitelja osnovnih škola?
- Još se jednom ispričavam što je do toga došlo. Iako mnogi zbog toga traže i moju ostavku, ostavka ne bi riješila problem, osim što bi neke sigurno usrećila. U svibnju ove godine započeo sam pregovore sa sindikatima oko izmjene granskih kolektivnih ugovora. Nadao sam se da ćemo se stići dogovoriti, no nismo. Za ovu godinu uspio sam sačuvati plaće, radna mjesta, poklone za djecu, prijevoz za srednjoškolce .., pa smatram daje kašnjenje od 20-ak dana za troškove putovanja ipak manje zlo. U prvom tjednu siječnja svi će dobiti te novce! Nagodinu ćemo, kako stvari danas stoje, te granske kolektivne ugovore morati otkazati i ugovoriti nove primjerene gospodarskoj situaciji u zemlji.
Što vam je rekao ministar Linić?
– Ministar Linić točno zna sve od prvoga dana izrade proračuna za 2013., i on je opetovao da sa sindikatima moramo brže pronaći rješenje oko prijevoza, primjerice. Zato je galama sindikata vrlo licemjerna, jer upravo oni znaju što je istina - da sam u svibnju raskinuo granske kolektivne ugovore, onda se ovo kašnjenje ne bi dogodilo. Dapače, imali bi i višak na tim stavkama, ali bi svi zaposleni u školstvu i znanosti na kraju godine ukupno dobili tisuću i više kuna manje. Razočaravajuće je slušati demagogiju da je Jovanović učiteljima ukrao Božić. Još jednom kažem - zbog Jovanovića svi učitelji i nastavnici dobili su više nego što bi dobili da je Jovanović striktno poslušao Linića. I zato ponavljam, jedini koji ima pravo biti ljut na mene je ministar Linić.
Pa ljuti li se?
- Ljuti se. Slavko i ja smo prijatelji i znamo se već godinama. Od njega sam naučio sve što znam u politici i kažem da se s pravom ljuti na mene.
Dobro, ali i dalje mi nije jasno kako u državnom proračunu od 110 milijardi kuna niste uspjeli naći 23 milijuna kuna?
- Budimo realni, Slavko nam ovim rebalansom nije dao onoliko koliko nam je trebalo, nego nam je rekao da se za ostatak snađemo uštedama u samom ministarstvu. Uštedjeli smo 150 milijuna, ali nedostajalo nam je na kraju 23 milijuna kuna za prijevoz.
Kaznio vas je?
- Može se reći da je to bila jedna pedagoška mjera za iduću godinu.
Vi ste mu u tom razgovoru rekli da će iduće godine biti bolje?
- Tako je. Reko sam „OK, Slavko, vidim da pregovori sa sindikatom ne idu u dobrom smjeru, vjerojatno neće biti dogovora, morat ćemo na kraju godine raskinuti granske kolektivne ugovore i primjenjivati temeljni ugovor“. I on se s tim složio. No, ovdje imate jednu apsurdnu situaciju. Meni je žao što će se sad dio učitelja vjerojatno opet naljutiti, no priopćenje nastavnika.org da ja ne znam kako oni moraju raditi tijekom praznika su priče za malu djecu. Od 20.12. do 13.1. vjerojatno neće biti niti jednog učitelja u školi.
A vi to znate jer...?
- Kako ne bih znao, pa imam ja prijatelja u školama.
Ljute li se i oni na vas?
- Neki se ljute, a neki ne. No, svi oni znaju o čemu se tu radi.
S obzirom na rupu u proračunu i trend da se rađa sve manje djece, je li točno da se planira zatvaranje nekih škola?
- Naša radna grupa radi izračune jesu li neke područne škole neopravdane. Ako dobijemo projekcije da je jeftinije zatvoriti neku područnu školi i djeci platiti autobus do matične škole, tada ćemo takve škole i zatvoriti. Vidite, naš obrazovni sustav prilagođen je za 75 tisuća prvoškolaca, a ove je godine u prvi razred upisano njih 40-ak tisuća. A broj učitelja i nastavnika nije manji, dapače.
Kako to da još niste započeli veliku strukturnu reformu obrazovnog sustava koja bi u nekom roku trebala podignuti kvalitetu znanja učenika?
- Pazite, sustav obrazovanja ne trpi revoluciju. On se mora pripremiti...
Nisam nikad mislio da ću od vas čuti kako revolucija nije primjerena.
- Ali obrazovanje ne trpi revoluciju. Ono se mora u detalje pripremiti i zato danas završavamo Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije. Ona bi se najkasnije početkom iduće godine trebala naći u Saboru. Iz te strategije proizaći će temeljita reforma koja će obuhvatiti cjelokupnu obrazovnu vertikalu, i od predškolskog odgoja do doktorskog studija. Bit će to zapravo prva velika strukturna reforma obrazovanja još od vremena Stipe Šuvara.
O čemu je riječ?
- Strategija je u završnici izrade pa ću samo ukratko spomenuti neke stvari. Uvodimo devetogodišnju osnovnu školu, temeljito mijenjamo kurikulum za osnovne i srednje škole, uvodimo nove gimnazijske programe poput zdravstvenih, strukovno obrazovanje usklađujemo s tržištem rada, uvodimo licenciranje učitelja i ravnatelje, reformiramo studentski standard, usklađujemo fakultetske programe i s potrebama društva, a znanost približavamo gospodarstvu...
Kad ta reforma ide u primjenu?
- Ona bi stupila na snagu u školskoj godini i 2016./2017., ali neki elementi već od jeseni.
Ne bojite li se da je neće stići provesti jer tada možda nećete biti na vlasti?
- Zato je bitan konsenzus.
A kako mislite postići da HDZ dolaskom na vlast provede tu strategiju?
- Upravo time što stalno ponavljam da je ova strategija-strategija svih strategija -i da tu ne i smije biti politiziranja i ideologija nego samo i kvalitetna promjena obrazovnog sustava na tragu najboljih europskih iskustava. I zato strategiju radi 130 najboljih stručnjaka koji i su izabrani bez ikakve stranačke obojenosti.
Što je s vašim sukobom s Olimpijskim odborom? U kojoj je to danas fazi?
- Vaše pitanje je potpuno krivo! Niti ja niti i moj prvi suradnik za sport Pero Skansi nismo u nikakvom sukobu s HOO-om. Olimpijski odbor je kao korisnik donacija iz državnog proračuna dužan ta sredstva koristiti u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja. Oni to nisu radili. Primjerice, HOO je u slučaju Sportske televizije odgovoran za mogući značajan financijski teret opasan za sport. Tim nepravilnostima danas se bavi DORH, dok ćemo mi i dalje inzistirati na transparentnom trošenju svake kune. Nas u biti ne zanimaju foteljaši Mateša ili Čop, a na Vrdoljaka ne želim trošiti riječi. Osobno mislim, kako bi Mateša trebao ostati na čelu HOO-a jer je kao čelnik odgovoran za sve nepravilnosti, a posebice za financijske dubioze Sportske televizije, koje se penju i iznad 100 milijuna kuna, i vratiti svaku kunu sportu. Ako ne može vratiti novce, onda HOO mora odlučiti 0 njegovu (ne)ostanku.
Kad nekog nazovete foteljašem i parazitom i na kraju ga prijavite Državnom odvjetništvu, vi smatrate da s tom osobom niste u sukobu?
- Ako gledate na taj način, to onda jest sukob...
Ne mislite li da biste ponekad nekim problemima trebali pristupiti na suptilniji način?
- Gledajte, nisu svi isti. Ja sam čovjek koji u svoj rad možda unosi previše strasti, ali ja mislim da je to moja vrlina, a ne mana. Ne možete se boriti za svoje ciljeve, a da pritom stalno ulazite u neke kompromise. Ali da se vratimo tom sukobu. Što sam ja napravio? Mi smo uočili određene nepravilnosti u radu HOO-a, zatim smo od njih tražili dodatna pojašnjenja, no nisu poslali nikakav suvisao odgovor. Nakon toga sam odbio njihovo izvješće. I onda su oni poput malog djeteta koje je dobilo jedinicu počeli govoriti da ih učiteljica ne voli.
Danas ste predstavili brojne poteze svog Ministarstva u protekle dvije godine. Nemate li dojam da većina tih mjera ne dopire do građana jer u javnosti dominiraju vaši konflikti?
- U pravu ste i moram reći da me frustrira takva situacija. Ali imam dojam da je to više posljedica praćenja rada Ministarstva, jer valjda u medijima bolje prolazi vijest da se Jovanović s nekim posvađao nego da se priča o nekoj našoj reformi ili dobrom potezu. Mi smo u želji da ukažemo na te dobre poteze održali najviše konferencija i prezentacija od svih...
No, možda je problem i u vašoj retorici. Uzmite primjer zdravstvenog odgoja. Zbog letaka jedne udruge biskupe proglašavate lažovima.
- Vidite, mi smo sa zdravstvenim odgojem krenuli u rujnu, i nakon toga ga nismo spominjali niti smo ga htjeli nametati kao temu. No, onda je jedna udruga krenula s lažnim lecima, a Crkva im je pomogla u njihovu distribuiranju. Što sam ja tada mogao reći?
Možda pozvati biskupe za stol?
- Dobro, ima istine u tome, možda sam u nekim istupima trebao biti blaži. No, kažem, takav sam po karakteru. Možda bih u drugom mandatu s više iskustva imao manje grubih retoričkih metafora.
Mislite li da ste, između ostalog, i vi svojom retorikom i programom isprovocirali ovu današnju konzervativnu revoluciju?
- Radikali desnice okupljeni oko Karamarkićke željeli bi vratiti svojim konzervativizmom Hrvatsku u srednji vijek i zabraniti seks prije braka, proglasiti pobačaj kaznenim djelom, zabraniti MPO, a u udžbenike vratiti stavove da je masturbacija opasna jer se zbog nje suši leđna moždina i homoseksualce proglasiti bolesnicima. Ovdje se radi 0 provokatorskom (da ne kažem protugrađanskom) ponašanju koje ima za cilj samo jedno - stvaranje kaosa kao uvod u rušenje legitimne vlasti. Takvo mračnjaštvo ne samo da neće proći nego to nije niti moguće u modernoj državi članici Europske Unije. Karamarku, Karamarkićki i Karapozaiću usprkos! Mogu im jasno reći: NO PASARAN! „Berači kestena i Sanaderova Riva“, imaju reprizu u kvaziuimeobitelji referendumu, stožeraškom ukidanju prava nacionalnih manjina, puzajućem državnom udaru u vukovarskoj koloni sjećanja, ali uvjeren sam da su se svi oni tim potezima samo razotkrili do gola.
Evo vas opet. Što vam znači Karapozaić i Karamarkićka? - (Smije se) To je igra riječima. Dakle, ja u svojim istupima volim koristiti metafore, slikovite opise... Na taj način prosječni građanin bolje razumije moju poruku. Vi novinari zamjerate kad političari koriste latinske izreke jer ih kao nitko ne razumije, a kad se netko poput mene koristi jednostavnim, malo grubljim, rječnikom, onda opet nije uredu.
Ali ja bih da ipak objasnite značenje riječi Karamarkićka i Karapozaić.
- To je zgodna usporedba, imamo Karamarka i Markićku, Karamarkićku, i tu je još Karapozaić, a svi oni su na desnoj, rigidnoj i konzervativnoj strani društva. Oni svojim potezima ne čine ništa da bi Hrvatska bila moderna europska država, nego je vuku natrag u prošlost.
I onda bi taj Karamarko trebao dati potporu vašoj Strategiji koju želite da i HDZ provodi ako dođe na vlast? - E u tome je bit politike. Mi u politici možemo imati različite svjetonazore i oko nekih tema ne moramo imati isti stav. Dakle, oko zdravstvenog odgoja Karamarko i ja ne moramo imati isti stav. Oko prava manjine koje je bilo predmet posljednjeg potpuno suvišnog referenduma nas dvojica ne moramo imati isti stav. No, oko toga kako treba izgledati Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije trebamo zaboraviti teške rasprave. Ta tema ne treba imati stranački predznak. Ona je ključ hrvatske budućnosti.
Kad napadate protivnike, imam dojam da to radite po modelu izreke Što na umu to na drumu...
- Kažem vam, to sam ja. Ne mogu se ja sad u potpunosti promijeniti jer sam postao ministar. Ja sam se nastavio ponašati kako sam se ponašao u Saboru. Neki mi zamjeraju zbog to smatra da nisu primjereni. I to je to.
Imate li zbog toga problema u stranci?
- Pa nemam ja nekakvih posebnih problema. Doduše, dio mojih kolega govori mi da trebam biti umjereniji...
Što vam kažu?
- Pa kažu, pogledaj predsjednika Sabora Josipa Leku kako smireno, argumentirano i bez povišenih tenzija iznosi svoje stavove. Dio kolega kaže da ovakvom retorikom najviše štetim sebi, stranci možda, ali najviše sebi. S druge strane, prema nekim anketama koje sam vidio i prema rezultatima izbora u riječkom SDP-u, čini se da kod mene nema sredine, nego je stvar crno-bijela. Pola ljudi me podržava, a druga polovica me ne podržava. Pola ih smatra da su moji nastupi odlični, pola smatra da nisu primjereni. I to je to.
Je li vas iznenadilo što vas nisu izabrali za potpredsjednika riječkog SDP-a?
- Upravo to je odgovor. U prvom krugu dobio sam isti broj glasova kao i kolega Marko Filipović, a u drugom krugu on je dobio četiri glasa više.
S obzirom na to da je Filipović zamjenik gradonačelnika Obersnela, mislite li da je i on lobirao za svog suradnika?
- Ne opterećujem se time. Dok sam bio zamjenik gradonačelnika Obersnela, bio sam i sam dopredsjednik gradskog SDP-a. Tako da je meni logično što je Obersnel lobirao za svog zamjenika. I on i drugi dopredsjednik, dosadašnji tajnik Valter Wolk, s obzirom na moje obveze u Zagrebu, mogu kvalitetnije operativno jačati riječki SDP.
Pa što ste se onda kandidirali?
- To je dobro pitanje. Ja nisam znao tko će se kandidirati, a kad sam se već kandidirao i vidio druge kandidate, bilo mi je malo kukavički. Kažu da se kao ministar moram ponašati drukčije. No, ako pogledamo ove dvije godine, onda se vidi da sam ublažio retoriku i da više ne istupam tako grubo. Ali ako netko živi na račun sportaša i ponaša se kao robovlasnik, kako da ga drukčije zovem nego parazitom. Na kraju sam ušao u predsjedništvo riječkog SDP-a, i to mi je dovoljno da pridonesem uspješnom radu stranke.
Jeste li iznenađeni neuspjehom Vlade na ekonomskom polju?
- Stvari idu sporije nego što smo se svi nadali, ali su i problemi koje smo nakon osam godina kriminogene vlasti, politički zločinačke organizacije koja je i na optuženičkoj klupi za pljačku vlastitog naroda, naslijedili toliki da je potrebno još malo vremena da rezultati našega rada budu vidljiviji.
Nakon dvije godine još se vadite na HDZ, a građani su vas izabrali da Hrvatsku izvedete iz krize.
- Nije to isprika, ali mi se moramo pozivati na to jer smo zatekli srušenu kuću i sad je iz temelja moramo graditi.
Ali nemam dojam da ste počeli ozbiljno graditi. Nema nijedne strukturne reforme, čak ni kod vas, a danas ste ustanovili da je vaše ministarstvo jedno od najuspješnijih.
- Nije točno. Mi smo prvi dan krenuli s reformom sustava znanosti i visokog obrazovanja, ali sam zbog opstrukcija - zbog kojih sam, kako je pisao Globus, bio na ledu i bilo je pitanje kad ću biti smijenjen - izgubio gotovo dvije godine.
Kako ste se tada osjećali kad ste doživjeli opstrukciju u vlastitim redovima?
- Osjećao sam se frustrirano jer sam mislio da smo na dobrom putu i da našim prijedlozima pokazujemo kako trebamo reformirati akademsku zajednicu, visoko obrazovanje i sustav znanost da ona bude učinkovitija i da stari profesori koji više nisu u naponu snage prepuste mjesto mlađima. No, naišao sam na neprincipijelnu koaliciju u kojoj su bili i SDP-ovci, i HNS-ovci i HDZ-ovci, ali i brojni predstavnici akademske zajednice, koji ne žele promjene. Ako se takva neprincipijelna koalicija može skupiti zbog opstrukcije jednog zakona, onda očekujem i principijelnu koaliciju oko Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije. Dakle, osjećao sam se frustrirano, ali nisam odustao jer sam se borio za nešto što sam smatrao ispravnim.
Kako vi i premijer danas funkcionirate?
- Odlično. I na poslovnom, političkom, stranačkom i na planu osobnih odnosa.
Kako izgleda vaš osobni odnos?
- Danas se puno rjeđe viđamo, ali se nađemo i privatno, obično na ručku ili kavi, a ponekad i na nekim zajedničkim druženjima. Čujemo se i telefonom pa razgovaramo o temama koje nisu uvijek stranačke ili političke.
Smijete li vi nekad sugerirati premijeru da je pogriješio ako to mislite?
- Hrvatsku danas ne vode Sanader ili Tuđman. Zoranu se sve može reći.
Kad ste mu zadnji put sugerirali da je negdje pogriješio?
- Pa ne mogu se sad sjetiti detalja, ali na predsjedništvima, koji su svaka dva tjedna, otvoreno razgovaramo o svemu.
Je li točno da se u vrhu Vlade razgovara o rekonstrukciji Vlade?
- U Vladi se svaki dan razgovara o reformskim i drugim mjerama fiskalne konsolidacije, o planovima za provedbu mjera i reformi za smanjenje deficita i duga, privlačenje investicija i povlačenje europskih novaca.
Dobro, razgovora li se o rekonstrukciji?
-Ne.
Je li, po vama, ona potrebna ovoj Vladi?
- Ne, kao ni prijevremeni izbori. To bi bio gubitak dragocjenog vremena potrebnog za reforme.
Mislite da ćete ostati ministar do kraja mandata?
- Moram još jednom ponoviti da sam se profesionalno politikom počeo baviti ulaskom u Hrvatski sabor 2007. - da sam prije toga bio vrlo uspješan čovjek čija je plaća bila veća nego plaća premijera, vozio sam svoj auto koji je bolji od ovog u kojem se vozim kao ministar, imao sam više slobodnog vremena, za sebe, obitelj i prijatelje. No, u profesionalnu politiku sam ušao da bih se zajedno s grupom ljudi koje je okupio Milanović stavio u službu promjena Hrvatske. Da bih ostao ministar, mora biti zadovoljeno nekoliko preduvjeta, mora postojati povjerenje i podrška moje obitelji, premijera, stranke i javnosti. Ako se pokaže da takvu podršku i povjerenje više nemam, koji vrag ću onda i dalje tu raditi.
Imate li danas i dalje podršku premijera?
- Mislim da imam punu podršku. Čuli smo se i oko ove situacije sa sindikatima i kašnjenjem naknade za prijevoz.
I što vam on kaže kad se vi tako nađete u nekoj gabuli?
- Imali smo dvije ozbiljne situacije u kojima je premijer od mene zatražio da mu objasnim što radim i zašto to baš tako radim. Prvi put je to bilo kad je Upravno vijeće Instituta Ruđer Bošković razriješilo tadašnju ravnateljicu Danicu Ramljak i drugi put oko Zakona o znanstvenoj djelatnosti.
I što vam je rekao?
- Zatražio je objašnjenje mojih postupaka, a najstroža kritika premijera bila je vezana uz ove istupe o kojima i vi govorite. Tada mi je rekao „Željko, najviše štetiš samom sebi. Budi malo umjereniji, nisi više u oporbi“
I vi smatrate da ste ublažili retoriku?
- Pa da.
Dobro, vratimo se ekonomiji. Gdje vidite greške u prve dvije godine?
- Najveća je greška što u prvih šest mjeseci nismo odlučnije krenuli u neke nepopularne poteze kao što, primjerice, ja nisam odlučnije i ranije raskinuo granske ugovore sa sindikatima. To nismo napravili jer nismo znali što je zapravo HDZ ostavio. Rendgenska snimka koju nam je ostavio bila je lažna, a mi smo na temelju te snimke odredili terapiju koja je zapravo bila preblaga. A trebala je biti puno radikalnija i onda bismo danas bili u puno manjem problemu.
Kad ste to shvatili da je snimka lažna?
- Prije godinu dana kad smo pripremali proračun za ovu godinu i kad su tijekom te prve godine ispali svi kosturi iz ormara.
Pa kako onda da u proteklih godinu dana niste proveli niti jednu značajniju reformu od javne uprave, zdravstva, mirovinskog sustava, lokalne uprave, porezne politike...?
- Djelomično ste u pravu, ali na tome se intenzivno sad radi.
Zašto se sad ne držite izreke što na umu, to na drumu pa ne kažete što doista mislite o reformama?
- Gledajte, naravno da sam kao i svi građani razočaran što još nema oporavka. No, ovo je tek prvo poluvrijeme!
Imate li vi prijatelja u HDZ-u?
- Da, naravno. Pa ne biram prijatelje po stranačkoj pripadnosti. Za neke svoje političke poteze dobijem podršku od prijatelja i poznanika i u HDZ-u, od nekih i jaču nego od stranačkih kolega.
O kojim HDZ-ovcima je riječ?
- A ne mogu vam to reći. Upozorili su me da ih ne spominjem u medijima.
I kad sjednete s njima, što im kažete?Čuj, vi iz zločinačke organizacije...
- Kad sam to izjavio nisam mislio na cijelu stranku, nego samo na vrh stranke. Naravno da u HDZ-u ima dobrih i poštenih ljudi.
Što mislite o velikoj koaliciji s HDZ-om?
- Jednog dana to bi bilo dobro rješenje, ali sada još nije moguća.
Kad jednog dana?
- Mora u HDZ-u proći smjena generacija. Karamarko je čovjek koji je zalutao u politiku. To je čovjek koji živi u svijetu tajnih službi i koji se zna ponašati samo u mraku i zato je Karamarko. No, on je potpuno nedorastao funkciji šefa oporbe, pogotovo ako govorimo 0 nekoj mogućoj suradnji dvije najveće stranke poput njemačkog modela, na primjer, a to dokazuju i svi događaji proteklih dana.
Vijesti iz medija
