Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture ne namjerava ustuknuti pred kritikama na Zakon o pomorskom dobru. Siniša Hajdaš Dončić govori o planovima monetizacije autocesta, spašavanju HZ Carga i Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je na udaru kritika, najviše iz Istarske i Primorskogoranske županije.
- Naravno da pojedine županije, pojedini feudi, zbog dosadašnjeg uređenja sustava imaju drugačiji pogled na upravljanje pomorskim dobrom, koje je, uz šume i vode, najvredniji hrvatski resurs s kojim se nije upravljalo na adekvatan način. Kroz ovaj Zakon Hrvatsku valja promatrati kao cjelinu, jer nisu isti problemi u Istarskoj, Primorsko-goranskoj, Šibenskoj, Zadarskoj, Dubrovačko-neretvanskoj ili Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Što se na kraju dogodilo u sukobu s primorsko-goranskim županom Zlatkom Komadinom na temi novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama?
- Ne radi se o sukobu već različitim promišljanjima o uređenju sustava županijskih lučkih uprava. U novom Zakonu predlažemo da svaka županija ima po jednu županijsku lučku upravu. Bolje rečeno, po jedno Upravno vijeće na razini županije, umjesto dosadašnjih pet, pa čak i osam koliko ili je u Primorsko-goranskoj. Većina jadranskih županija je tako i uredila sustav, a nekolicina, medu kojima prednjače Primorsko-goranska i Istarska županija, imaju po osam, odnosno pet županijskih lučkih uprava, pa toliko i upravnih vijeća s po pet članova. Tako je na području Primorsko-goranske županije u osam lučkih uprava ukupno zaposleno 32 ljudi, a njima upravlja čak 40 članova Upravnih vijeća, što bih ja nazvao anomalijom sustava. Usto, lučke uprave većinu prihoda troše na samoodržanje, od 37 do 50 posto, a rekorder je jedna od njih koja troši čak 87 posto. Optimalan omjer troškova bio bi 30 posto za troškove rashoda na zaposlene i održavanja lučkih uprava i 70 posto za infrastrukturu.
Zašto predlažete da u svakoj županiji bude samo jedna lučka uprava?
- Naš prijedlog jedne lučke uprave po županiji ide i u smjeru njihova jačanja za kandidiranje projekata za sufinanciranje ulaganja u infrastrukturu iz EU fondova. EU ne prepoznaje ovako razmrvljene lučke uprave na županijskim razinama kao dobre potencijalne korisnike EU sredstava. Sve je povezano i sa Zakonom o strateškim ulaganjima i to je najvažnija intencija Zakona o pomorskom dobru. Jedno upravno vijeće po županiji omogućit će bolju kontrolu župana nad radom županijskih lučkih uprava, manje troškove te će dati europsku perspektivu i poduzetnički zamašnjak za izradu projekata. U nekim lučkim upravama, recimo u Vela Luci na Korčuli, nemaju kadra za provođenje javnog natječaja, pa to mora raditi Ministarstvo. Imaju dva zaposlena, nisu krivi, ali im očito treba jedan cjeloviti plan i vijeće za svaku županiju. Dakle, naš prijedlog ne ide u smjeru centralizacije, kako spočitava župan Komadina, štoviše jedna od politika ove Vlade je svakako decentralizacija i primjena načela supsidijarnosti. Dosadašnje županijske lučke uprave postaju ispostave i kao takve će i dalje definirati svoje prioritete koji će se koordinirati i dogovarati na razini županije.
Međutim, predstavnici Primorsko-goranske županije su iznijeli mnoštvo primjedbi na Zakon?
- Istina. I to je dobro, bilo je vrlo kvalitetnih primjedbi i prijedloga, koje ćemo razmotriti i gdje je moguće uvrstiti u konačni tekst Zakona. Ovo je još uvijek samo javna rasprava i drago mi je da je u njoj sudjelovalo više od dvjesto ljudi, kao i da je Zakon odlično primljen od strane Grada Rijeke, Zadra, Splita, Dubrovnika, koji dobivaju veće ovlasti.
Dakle, župani Flego i Komadina ne razumiju dobro stvari kad je riječ o pomorskom dobru?
- Ne bih rekao da ne razumiju, ali svakako mi razumijemo da oni štite interese sustava kojeg su uspostavili u svojim županijama. Paralelno, ja sam tu da štitim interes države, koji nije isti kao interes kao samo jedne županije, pa bila to Primorsko-goranska ili Istarska. Možemo mi biti stranački prijatelji, ali interes države je iznad toga. Ako mi netko brojkama i argumentima dokaže da je neko drugo rješenje bolje, mi ćemo primjedbe prihvatiti.
Iz PGŽ-a navode kako bi trebala biti prednost što se u toj županiji napravilo više i kvalitetnije nego u drugima?
- Ukupno je utvrđeno svega 18 posto granice pomorskog dobra u Hrvatskoj. Utvrđivanje granica zapravo je preduvjet za investiranje. Bez toga se ne može raspisati natječaj niti za najmanju marinu. Ministarstvu bi trebalo 4 do 5 godina da se svi zahtjevi riješe. Dosad je procedura bila takva da županija utvrđuje granicu pomorskog dobra, a nakon toga konačno mišljenje daje Ministarstvo, gdje na tome radi jedan jedini čovjek u zadnjih 10 godina. Kadrovski, financijski i zakonski smo onemogućeni zapošljavati nove ljude i zapravo se o pomorskom dobru kao resursu država sve ovo vrijeme ne brine.
To je najvažniji argument za osnivanje Agencije za pomorsko dobro?
- Agencija za pomorsko dobro sa sjedištem u Rijeci imala bi odjele u Puli, Šibeniku, Zadru, Splitu i Dubrovniku. U tim županijama bile bi dio državne institucije s tri zaposlena, koje čine pravnik, geodet i građevinar te po predstavnik jedinice lokalne samouprave i županije. Oni će na terenu, ne više u Zagrebu, rješavati granicu pomorskog dobra i time ćemo smanjiti troškove županijama. Primjerice, trošak geodetske podloge iznosi 20.000 kuna za kilometar obale, elaborat košta još 30.000 kuna. Cilj je da to bude trošak Agencije. Predmeti više neće godinama stajati u Ministarstvu. I mi ne oduzimamo prihode jedinicama lokalne samouprave, već upravo obrnuto, dugoročno ih povećavamo, jer će se stvari brzo i efikasno rješavati na terenu i otvarati prostor za daljnja ulaganja. Imat ćemo malu ekipu u Agenciji od 20-tak ljudi, koji neće biti na državnom proračunu, već će imati prihode od izdavanja dozvola i od koncesija. Prihod nije umanjen samo županijama s 33 na 25 posto, već i državi. Učinili smo to jer želimo da se te stvari odvijaju isključivo na regionalnoj samoupravi. To je ta dekoncentracija ovlasti.
Dakle nećete odustati od Agencije za pomorsko dobro?
- Ne. Agencija je dobro rješenje. Cijela priča Zakona o pomorskom dobru svodi se na uspostavljanje ravnoteže između poticanja i olakšavanja privatnog poduzetničkog interesa i zaštite javnog dobra. Važno je što će Agencija imati registar koncesija i fond solidarnosti tako da siromašniji i slabiji dobiju više sredstava. Jedan Dubrovnik će imati obvezu pomoći gradnju mola ili šetnice na Lastovu u svojoj županiji. Načela solidarnosti ne smijemo se kao društvo odreći ako želimo homogenizirati državu.
Puno je kritika bilo na status sportskih luka?
- Tu će možda biti malih modifikacija. Stanje na terenu danas je kaotično i moramo izaći iz njega. Moramo odvojiti komunalni dio sportske luke za koje će važiti ista pravila kao i za komercijalne marine. Sportski dio luke mora imati tri kategorije uzrasta za takmičenje kako bi uopće imali status sportske luke. Ne možemo uvesti red preko noći, ali neke stvari trebamo skalpelom odstraniti, jer su bile na rubu zakona. Sada će morati voditi dvostruko knjigovodstvo, posebno za sportski dio luke, a posebno za komercijalni. Neće biti u povlaštenom statusu.
Problem je i ekskluzivni status plaža za hotele s 5 zvjezdica?
- U resortima mogu biti koncesije na zahtjev za plaže, ali tamo gdje nema javnog interesa, gdje se ne ometa lokalno stanovništvo u šetnji ili prolasku kroz plaže. Samo za hotele s 5 zvjezdica dozvolit će se koncesija na zahtjev po minimalno tri puta većim cijenama od natječajnih. Recimo, na Brijunima je takvo ekskluzivno korištenje plaže moguće, ali u Dubrovniku nije. No, možda će biti moguće u Kuparima. U svakom slučaju Hrvatska neće biti Maroko ili Tunis, na to ne pristajem.
Koliko takvih ekskluzivnih hotelskih plaža može biti u RH?
- Ako ih bude dvadesetak puno sam rekao.
Udruženje morskih luka također je nezadovoljno s dijelom Zakona o morskim lukama i traže povlačenje Zakona?
- Nećemo povlačiti Zakon zbog dva paragrafa koji su njima sporni. A sporan im je prijedlog da iz naziva svojih tvrtki brišu ime »luka«. Mi kroz Zakon želimo napraviti jasnu razliku između lučke uprave koja je ustanova i koja upravlja lukom i tvrtke koja je u toj istoj luci operater. Do sada je bilo niz nedoumica u razumijevanju što je poslovanje lučke uprave, a što tvrtke koncesionara. Inzistiraju također i da predstavnik koncesionara sjedi u upravnom vijeću lučke uprave, pa postavljam pitanje koliko bi to upravno vijeće bilo kad bi u njemu sjedili predstavnici svih koncesionara, a u nekim ih slučajevima imamo i više od dvadeset. To nije potrebno. Sve smo primjedbe očekivali, ali neke stvari moramo presjeći. Mi smo do kraja mjeseca u obradi kroz javnu raspravu pristiglih primjedbi i prijedloga, a onda Zakon ide na mišljenje u nadležna ministarstva. Do lipnja ove godine želimo imati Zakon u Saboru u dva čitanja. Borit ću se da u njemu ostane Agencija, jedna lučka uprava po županiji, ako me ne uvjere argumentima da je nešto drugo bolje.
Koja je na kraju poruka županu Komadini vezano uz pomorsko dobro?
- Nema posebne poruke. Dobit ćemo bolji zakon primjenljiv za cijelu Hrvatsku, a ne samo za pojedine županije.
Rekli ste da je interes za monetizaciju autocesta iznad očekivanja. Što vam to znači?
- Odnosi se na broj pristiglih ponuda. Ne mogu reći koliko ih je, ali ih ima više od očekivanja i onoga što je objavljeno u medijima. Naši konzultanti će ovog ili idućeg tjedna poslati zainteresiranima koncesijski ugovor usklađen s hrvatskim zakonodavstvom, kojeg će oni pregledati i zatim poslati ponude. Naše je pravo uzeti parametre od svakog ponuđača i ponuditi objedinjen koncesijski ugovor po načelu uzmite ili ostavite. Oni koji će biti najbliži našim uvjetima bit će budući koncesionari na autocestama. Međutim ponuđači jedni za druge ne smiju znati. Zato ne smijemo javno govoriti o detaljima.
Kakve su šanse da država dobije više od 2,5 milijardi kuna prihoda od monetizacije autocesta?
- Puno veće negoli su bile šanse za prodaju HŽ Carga. Radi se o velikom novcu, jednokratnom ulaganju, a globalni fondovi, bilo mirovinski ili investicijski, definitivno imaju višak novca. Dugovi HAC-a i ARZ-a danas iznose 4 milijarde eura. Ako bi išli na refinanciranje, što je moguće uz pozitivno mišljenje EK, nećemo dobiti kredite na 20, već na 7 do 10 godina. I tek bi 2038. godine HAC i ARZ mogli vratiti sve kredite, ali bi kad se uračunaju i kamate vratili ukupno 8 milijardi eura. I to je jedan od argumenata za monetizaciju. Ako sada dobro pregovaramo s bankama, znamo da ćemo neke kredite morati zatvoriti. Odnosi se to na banke koje nisu na hrvatskom bankarskom tržištu. S institucionalnim bankama kao što su EIB i EBRD ćemo nastojati ispregovarati da krediti ostanu u ARZ-u ili HAC-u i nastave se otplaćivati. Novac koji dobijemo od monetizacije ići će u državni proračun i dalje u zdravstvo, socijalu, infrastrukturu. Dakle, jednokratno ćemo smanjiti kamate i dio javnog duga. Treba biti optimističan i očekivati da će rejting agencije na to reagirati, pa nam dignuti rejting. Puno možemo dobiti ako veliki ulagači uđu u Hrvatsku i svima tako poruče da je Hrvatska poželjna i sigurna destinacija za investicije. Poruka je to da mogu doći i investicije u proizvodne pogone, jer velike investicije vuku i maje investicije.
Jeste li uvjereni da će monetizacija biti provedena?
- Da. Komercijalni ugovor će biti zatvoren na ljeto, do kraja ove ili početka naredne godine treba biti uplaćen novac.
Jeste li zadovoljni s restrukturiranjem državnih tvrtki u cestogradnji i osnivanjem HAC ONC-a u kojem bi trebalo biti oko 3.000 djelatnika?
- Nisam zadovoljan. No, bilo mi je najvažnije da se naplata i održavanje ARZ-a i HAC-a spoje u jednu tvrtku. To je napravljeno kako je napravljeno. Nije idealno. Postoje stvari koje su dobre, smanjen je broj zaposlenih za oko 450 ljudi. Sada bi trebalo krenuti operativno i organizacijsko restrukturiranje, dakle smanjenje administracije. No, za tri mjeseca ide sklapanje ugovora o koncesiji u kojem će radnici imati zagarantirana prava i primanja na minimalno tri, a najviše 5 godina, sve na trošak koncesionara.
Tada socijalna klauzula prestaje?
- Koncesionar može i odmah krenuti na restrukturiranje, pa reći da im ne treba toliko direktora, što im doista ne treba. Uprave HAC-a i ARZ-a sada mogu reći ljudima koje su postavili u HAC ONC, da krenu u operativno restrukturiranje i onda bi se također dokazalo da nije opravdano imati 5 direktora i njihovih pomoćnika, već su dovoljna samo dva plus dva pomoćnika. To svi znamo. Pitanje je kada krenuti u taj proces. Smatram da je to najbolje napraviti nakon potpisivanja ugovora o monetizaciji. Zašto bi trošak restrukturiranja pao na HAC i ARZ, neka koncesionar sam složi upravljačku infrastrukturu. Radna mjesta u operativi nisu ugrožena, ali administraciji jesu. Doista više ne želim trošiti energiju na administraciju HAC ONC-a, to će odraditi koncesionar, ali na svoj trošak, a ne na trošak hrvatskih poreznih obveznika.
Slično je u HŽ Cargu. Za stanje u toj tvrtki ste vi odgovorni kao ministar. Izgubilo se vrijeme, a gotovo ništa nije napravljeno?
- Istina je. Ja jesam odgovoran, jer nisam šest mjeseci ranije smijenio upravu HŽ Carga. A trebao sam. Ne branim se, ali nisam to učinio, jer su pregovori išli prema mogućem ugovoru s rumunjskim partnerima. I to je moja najveća greška. S druge strane tijekom pregovaranja za privatizaciju mnoge su se situacije u HZ Cargu razrešavale i temeljem toga mi sad i idemo u sanaciju te tvrtke.
Vi ste tu upravu i postavili?
- Nisam. Imenovana je u razdoblju ministra Zlatka Komadine.
Što će na kraju biti sa HŽ Cargom?
- Ovo je posljednje financijsko restrukturiranje HŽ Carga, koji će biti spašen uz dosta patnje i veliki broj otpuštanja, a riječ je o 1.100 ljudi do kraja ove godine. Tu postoji socijalna komponenta i dobra je stvar što postoji željezničarski fond iz kojeg maksimalno tri godine radnici mogu dobivati 4.000 kuna mjesečno ili mogu uzeti otpremninu od oko 140.000 kuna u prosjeku. Nakon toga ide operativno restrukturiranje, pa privatizacija RŽV Čakovca i prodaja dijela vagona. Država će uložiti 250 milijuna kuna i podmiriti 800 milijuna kuna dugova, ali za to HŽ Cargo, jednako kao i Croatia Airlines, mora dati vlastiti doprinos od 30 do 40 posto.
Dakle, država će podmiriti dugove HŽ Carga?
- Neće, nego će jamstvom dati mogućnost da se Cargo kratkoročno kreditno zaduži kako bi ga se dovelo u poziciju da sam taj dug vrati. Cargo je trenutno moj najveći izazov. Ali, treba biti razuma. Neće više uprave željezničkih poduzeća ovdje dolaziti i žicati novac. Izbacit ću ih kroz prozor s desetog kata Kockice ako to naprave. Isto tako, apeliram na čelnike sindikata da obavijeste članove kako su dobra vremena za uhljebljivanje na željeznici definitivno prošla, jer sada svi mogu voziti po hrvatskim prugama i više nema subvencije države. Ovaj plan za HŽ Cargo će biti proveden ili će Cargo nestati. Ali, to ne ovisi samo o meni već konsenzusu svih. Sindikalist Mrgan je podržao Upravu u ovom dijelu bolnih rezova, što mi je drago. Teška borba za HŽ Cargo će trajati do kraja ove godine, kasnit će plaće, bit će 25 posto manje prva tri mjeseca, bit će 15 posto manje sljedeća tri mjeseca, pa će se nakon šest mjeseci podvući crta. No, moja poruka svima je jasna. Nema više novca od države. S tim je gotovo.
Imali ste veliku pobunu u Zadru, od gradonačelnika Kalmete do ostalih predstavnika lokalne uprave, jer je HŽ Cargo u Zadru predvidio samo jednog djelatnika. Govorilo se čak o ukidanju zadarske luke?
- Nemojmo robovati naslijeđenoj navici da je HŽ tvrtka koja zapošljava ljude bez opravdanja. Ako u Zadru dođe teret doći će i djelatnici HŽ Carga, koji će odraditi posao. Ne treba netko stalno sjediti tamo. I nema nikakvog obračuna sa Zadrom ni s Kalmetom i on to zna. Ponavljam, 300 milijuna kuna ide u Gaženicu ove godine, izgradili smo cijelu infrastrukturu, gradimo terminal, ali ne zgradu na teret državnog proračuna. Prestanimo više nasjedati politikantskim manipulacijama.
Hoće li se graditi Pelješki most i kada?
- Hrvatske ceste će raspisati natječaj u ožujku za izradu studije izvodljivosti i ona će biti gotova u studenom ove godine s potvrdom glavnog projekta. Preko konzultantske kuće Jaspers komuniciramo s EK i nakon ljeta bi se moglo ići u raspis natječaja za radove. Ako će sve biti u redu i bit ćemo zadovoljni s visinom sufinanciranja najranije bi gradnja mosta mogla početi u drugoj polovici naredne godine.
Dakle, taman ćete stići prije narednih parlamentarnih izbora otvoriti gradnju Pelješkog mosta?
- Ja sigurno neću jer ne sudjelujem na otvorenjima, već radim na tome da se ona dogode.
Je li odluka o gradnji Pelješkog mosta gotova stvar?
- Nije. Studija predizvodljivosti je dokazala da je Pelješki most najbolje rješenje zbog političkog faktora BiH i Schengena. Morat ćemo još raditi na tome i lobirati počevši od ključnih ministara Branka Grčića, Vesne Pusić, mene osobno i samog premijera Zorana Milanovića. Moramo opravdati što veći postotak sufinanciranja EK. Ipak, ne mogu danas reći da će most sigurno biti izgrađen, moram ostaviti određenu rezervu.
Hoće li biti privatizacije Jadrolinije?
- Ne. Ne znam odakle ta priča uopće. Osim gradnje 4 trajekta Jadrolinija radi jednu analizu za mogućnost uvođenja brodova s LNG pogonom. Želimo da naredni ciklus obnove flote i gradnje novih brodova ide prema LNG-u, jer bi kroz nacionalni fond 80 posto troškova moglo biti pokriveno, što je značajna ušteda.
Od beneficiranog staža za pomorce ste sasvim odustali?
- To nije pitanje za Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, već za Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Imali smo inicijativu 0 beneficiranom stažu, ali ona nije prošla i tu smo priču morali zatvoriti.
Kakva je vaša ocjena učinka Vlade i SDP-a na polovici mandata?
- Stanje je bilo katastrofalno kad smo preuzeli vlast. Prošla je polovica mandata i normalno je da ima polemika jesmo li mogli napraviti više. Vjerojatno jesmo, i ja osobno. Moramo sami između sebe podvući crtu, napraviti bolje neke stvari koje nisu bile dobre. Evaluaciju napravljenog i planove za dalje rješavamo unutar stranke, na predsjedništvu, i to je za mene jedina politika koje se držim. Politika se artikulira na predsjedništvu SDP-a i jedni drugima kažemo što ne valja, ponekad ima i žestokih polemika, pa i poneka psovka i tako treba biti da bi se moglo kvalitetnije pozicionirati politiku. Slažem se s premijerom Milanovićem da Hrvatska u ovom trenutku nema alternative SDP-u.
Što je istina sa skupim ručkom od 10.000 kuna kojima vas je počastio gradonačelnik Splita Ivo Baldasar?
- Na tom ručku je bilo više od 20 ljudi. Ja tamo nikoga nisam pozivao, a kolegu Baldasara doista držim prijateljem. On je pozvao jedan širi krug ljudi, došao je između ostalog i predsjednik DIV-a Tomislav Debeljak. Istina je i to da sam s ručka otišao ranije za Dubrovnik. Baldasar je sam pokazao račun novinaru, koji je rekao da i nije toliko visok račun za taj broj ljudi. Ne vidim u tome nikakav problem. Uostalom, što bih trebao raditi, izbjegavati ljude i bilo kakav poziv na ručak?
razgovarao: Darko Pajić
Vijesti iz medija
