Boris Lalovac jest Dalmatinac u punom značenju te riječi, ali se ne drži one „đava odnija prišu“. Kao ministar financija zna kako više nema vremena za odgađanje poteza koji će pomoći gospodarstvu da prodiše i državi da se izmakne omči prevelikog javnog duga. Zbog toga inzistira na ublažavaju poreznog pritiska na rad, i to na način da se što prije promijene porezni razredi, a potom ukine stopa od 40 posto. Snažno zagovara i smanjivanje rashoda državnog proračuna (iako njegov prethodnik Slavko Linić, ali i brojni kolege u Vladi smatraju da više nema prostora za to), što uključuje plaće, subvencije i materijalne rashode, ali i jaku racionalizaciju sustava zdravstva.
„Jednostavno više nemamo vremena“, sintagma je koju je ponovio desetak puta tijekom intervjua koji smo započeli pitanjem o najavi uvođenja promjena poreza na dohodak: - Najprije bih želio pojasniti zbog čega u Vladi razmatramo promjene u oporezivanju dohotka. U razgovoru sa stranim investitorima i međunarodnim institucijama kao glavni problem Hrvatske spominje se slabo gospodarstvo. To se najbolje ogleda u malom iznosu izravnih stranih investicija u proizvodni, odnosno izvozni sektor, što je stari hrvatski problem. Ne treba nas zavarati to što je u prošlosti bilo dosta izravnih stranih investicija, jer su one u najvećem dijelu bile plasirane u banke, telekomunikacije i druge sektore, koji su usmjereni na domaću potrošnju i nemaju stranu konkurenciju. Nikada nismo značajnije privlačili investicije koje bi stvarale proizvodnju za izvoz i bile međunarodno konkurentne. A prema svim analizama koje su radile međunarodne konzultantske kuće proizlazi kako je bruto cijena rada u Hrvatskoj jedan od glavnih krivaca za nekonkurentost hrvatskoga gospodarstva u usporedbi sa zemljama u okružju. Kada neki investitor radi kalkulacije oko investiranja, pogotovo ako se radi o visokotehnološkoj kompaniji, ispada da se već na razini od 1200 eura plaće mora platiti najveća stopa od 40 posto poreza na dohodak. A naša konkurencija je tu mnogo „povoljnija“: Bugarska ima najveću stopu poreza na dohodak od 10 posto, Češka 15 posto, Mađarska 16 posto, Rumunjska 16 posto, Slovačka 25 posto, Crna Gora devet posto, Bosna 10 posto i Srbija 10 posto. Poseban je problem, naravno, što se stopa od 40 posto odnosi već na plaće od 8800 kuna, što se pokazalo kao preradikalno i značajno je utjecalo i na smanjenje potrošnje. To moramo korigirati ako želimo biti konkurentni i povećati potrošnju.
• Vaš prethodnik Slavko Linić nije samo smanjio porezni razred za stopu od 40 posto sa 10.800 na 8800 kuna nego je krenuo u smanjivanje poreznog opterećenja rada, ali preko doprinosa na zdravstvo. Taj projekt je propao kada Vlada nije uvela porez na nekretnine...
- Iskustvo je pokazalo kako poduzetnicima smanjivanje doprinosa za zdravstvo nije dalo poticaj za nove investicije. Analize, pak, govore, kako najveći utjecaj na rast investicija i potrošnje ima porez na dohodak, te da vlade trebaju ići na to da smanje porez na rad, a povećaju porez na imovinu i druge rentijerske (ne i produktivne) oblike kapitala. Radi se o tome da se rezanjima rashodovne strane proračuna kratkoročno može smanjiti deficit budžeta, ali se ne može jače pokrenuti gospodarstvo i tako riješiti problem rastućeg javnog duga. To se može riješiti samo gospodarskim rastom i podizanjem konkurentnosti, a jedan od glavnih načina da to postignemo jest smanjivanje poreznog opterećenja rada. Kod nas je problem što je porez na dohodak prihod lokalne uprave i stoga su nam vezane ruke za upravljanje proračunom, ali i gospodarstvom. Mislim da se to može promijeniti.
• Na koji način?
- Tako da postupno korigiramo porez na dohodak, odnosno da se odustane od toga da se na lokalnu upravu prenesu dodatne obveze glede zdravstva i obrazovanja. U tom sklopu bi lokalnoj upravi država izravno nadoknadila dio sredstava koje će izgubiti korigiranjem poreza na dohodak, dio tih izgubljenih sredstava bi lokalna uprava prihodovala od poreza na nekretnine, a dio bi morala riješiti smanjivanjem vlastitih rashoda.
• Što znači postupno korigiranje poreza na dohodak?
- Jedan od mogućih scenarija, koji smatram dobrim, ali o kojemu će konačnu odluku donijeti premijer Milanović i Vlada, jest da se poveća neoporezivi dio plaće, te korigiraju granice poreznih razreda. Djelomičnu kompenzaciju za to na prihodovnoj strani postigli bi proširivanjem porezne osnovice za sve prihode građana, tako da bi se što izjednačenijom stopom oporezivale sve vrste prihoda, što je i prijedlog porezne struke. Drugi korak mogao bi biti ukidanje stope od 40 posto poreza na dohodak, ali preduvjet za to je uvođenje poreza na nekretnine, koji bi bio prihod lokalne uprave. U tom slučaju, do 2020. bi se porez na nekretnine skroz „uhodao“ i prihodi lokalne uprave bi se već dovoljno stabilizirali. Smatram da bi takav koncept bio znatno bolji od sadašnjeg, jer mi smo zemlja bogata nekretninama, a siromašna radom, i red je da se poveća oporezivanje nekretnina, a smanji oporezivanje rada. U krizi je izgubljeno oko 200 tisuća radnih mjesta i naš je zadatak da s oko 1,35 milijuna zaposlenih dođemo do najmanje 1,7 milijuna, jer jedino tako možemo održavati zdravstvo, mirovine, obrazovanje...
• Spomenuli ste da će lokalna uprava morati smanjivati rashode, a što je s državom u tom smislu?
- Prilikom zadnje isplata plaća korisnicima državnog proračuna kroz sustav Centralnog obračuna plaća prošlo je 213 tisuća ljudi. Do rujna u COP još treba ući kompletan MUP, neke bolnice i druge institucije, i tako ćemo dobiti snažan alat za kontrolu troškova za zaposlene. Prvi put točno ćemo znati koliko novca ukupno odlazi na fiksni dio plaće, a koliko na varijabilne troškove i razne dodatke na plaću. Namjeravamo tim povodom uvesti i „registrator“ ili „brojčanik“ na stranicama Ministarstva financija ili FINA-e, koji bi transparentno i javno pokazivao koliko ima zaposlenih i koliko se svakog mjeseca isplaćuje masa plaća. Udjel mase plaća u javnom i državnom sektoru u odnosu na BDP iznosi oko 9,5 do 10 posto, što je previše za sadašnju razinu aktivnosti gospodarstva.
• Gdje još postoji prostor za uštedu?
- Imamo obvezu i prema Europskoj komisiji napraviti analizu utjecaja rashoda državnog proračuna na bruto-domaći proizvod, a unutar toga i analizu utjecaja subvencija na BDP, odnosno na gospodarstvo i poljoprivredu. U odnosu na rezultate te analize ovisit će i pristup racionalizaciji subvencija. U rujnu ćemo objaviti popis svih poduzeća koja rade s državom, pa da vidimo koliko ta poduzeća dobivaju od države, a koliko „daju“ gospodarstvu i kako posluju. Dakle, idemo na što transparentniju i analitičniju fiskalnu politiku.
• Što je sa zdravstvom? Provedena je još jedna sanacija, ali nije provedeno i restrukturiranje i racionalizacija poslovanja, tako da troškovi i minusi i dalje rastu.
- Racionalizacija poslovanja zdravstva jedan je od najvećih izazova ove Vlade. Moramo vidjeti koliku i kakvu razinu usluga u zdravstvu želimo, a koliku možemo dobiti. Pred nama je i izdvajanje HZZO-a iz državnog proračuna, on bi trebao poslovati na način da mu se izravno usmjerava novac od doprinosa za zdravstvo i da pokuša racionalnije upravljati njime. To je neodvojivo od provođenja master plana bolnica kojim se ustvari želi racionalizirati bolnički sustav i o kvaliteti tog projekta će mnogo toga ovisiti. I tu sam zagovornik centralizacije bolničkog sustava, kako bi se smanjili troškovi, a unaprijedila kvaliteta. Bolje je kupiti desetak helikoptera kako bi mogli na vrijeme prevesti pacijenta do bolnice nego trošiti mnogo više novca za bolničke odjele na kojima liječnici nemaju posla.
• Konačno, kakva je situacija s državnim proračunom?
- Ako isključimo rashode za sanaciju šteta od poplave, rashodi su na razinama koje smo planirali. Na jesen je realno očekivati rebalans proračuna, no neće tu biti većih problema. Na prihodovnoj strani problem su prihodi od PDV-a, i to prije svega zbog utaje PDV-a koja je posljedica našeg ulaska u EU i drukčijeg obračuna PDV-a prilikom uvoza. Radimo i na ustrojavanju posebnog ureda za velike porezne utaje, koji će specijalno biti posvećen i ovom problemu.
• O otpisu dugova
- Organizirat ću sastanak s bankarima, a potom i telekomunikacijskim tvrtkama i komunalnim poduzećima kako bismo vidjeli u kojoj su oni mjeri zainteresirani za projekt otpisa dugova građanima koji su pogođeni s krizom, jer bez njihove dobre volje ne možemo ništa napraviti po tom pitanju. Osim toga, treba napraviti detaljnu analizu strukture dužnika koji su ostali bez posla, primanja i imovine, kako ne bi došlo do zloupotreba tog projekta. Dakle, radimo na tome, Vlada je spremna pomoći građanima koji su najviše pogođeni krizom, ali nema smisla ići u taj program ako sve najprije detaljno ne analiziramo i sustavno ne posložimo.
• O Ini
- Ne znam ništa, doslovno ništa, o projektu kupnje Ine zajmom. Nitko me nije pitao, niti obavijestio o tome da se namjerava dizati kredit za kupnju dionica Ine. Iskreno, ne vidim kako se to može napraviti a da se ne poveća javni dug, ali još nisam dobio nikakav prijedlog niti upit o toj temi, pa o tome ne mogu ništa konkretnije reći.
• O kreditnom rejtingu
- Nisam i ne mogu biti zadovoljan sadašnjim kreditnim rejtingom i moramo ga što prije vratiti u investicijski rang. Jedini način da to postignemo jest ubrzanje potrebnih reformi koje će donijeti bolje uvjete za poslovanje, investicije i zapošljavanje i zato moramo snažno ubrzati reforme.
Razgovarao Frenki Laušić
Vijesti iz medija |
Financije
