Pitanje za milijun dolara: zašto je odjednom Amerika priznala Hrvatsku kao nekakvu buduću energetsku velesilu, svog saveznika na Mediteranu, alternativno polazište za opskrbu Europe plinom? Čini se da su svi tu buduću novu poziciju Hrvatske prihvatili zdravo za gotovo, bez odgovora na glavno pitanje: kako to točno Hrvatska može postati nova energetska sila Europe i zašto joj je Amerika odjednom postala najbolja prijateljica. Američki pogled na Hrvatsku promijenio je čovjek od kojeg to vjerojatno nitko nije očekivao - Ivan Vrdoljak. Ne mogu se sjetiti nikoga tko o ministru gospodarstva, koji je u tu fotelju sjeo nakon Radimira Čačića, nije govorio makar s blagim omalovažavanjem. A onda se ispostavilo da je on postao hrvatski prvoborac za Inu i da je uspio, u vezi s naftom i Amerikom, učiniti ono što 30 godina prije njega nitko nije ni pokušao - vratiti Hrvatsku na listu zemalja proizvođača nafte i plina. Ok, nije to još do kraja uspio, ali je na dobrom putu i to onom koji je sam zacrtao. Za Aktual objašnjava kako je to uspio.
AKTUAL:
Kako komentirate izjave predsjednika Josipovića da podržava istraživanje plina u Jadranu, ali ne i nafte?
- Prema meni dostupnim informacijama, predsjednik nije promijenio stav o tom projektu u koji je od samog početka uključen. Stav je bio sljedeći: projekt kojim se može bitno promijeniti energetska slika Hrvatske i ovog dijela Europe treba provesti prema najvišim ekološkim standardima, u svakom trenutku treba voditi računa o svim faktorima rizika, ali i dalje tek treba vidjeti što imamo u hrvatskom Jadranu, jer je naš dio obale neistražen. Bez obzira što smo napravili prva seizmička istraživanja koja su dala perspektivne podatke, konačne rezultate znat ćemo tek nakon istraživačkih radova i imamo punu podršku predsjednika u realizaciji tog projekta.
AKTUAL
: Što onda znače ove predsjednikove izjave, samo predizbornu retoriku, prilagođavanje biračkom tijelu ORaH-a?
- Mislim da je početak predsjedničke kampanje generalno osjetljivo vrijeme pa se na svaki način i u svakom kontekstu pokušavaju interpretirati potencijalni sukobi ili nekonzistentne izjave. Ali, stav predsjednika se nije promijenio, on podržava projekt uz uvjet poštivanja najviših ekoloških standarda, što je svima, naravno, cilj.
AKTUAL:
Predsjednica ORaH-a Mirela Holy šalje poruke da nikakvo iscrpljivanje nafte ne dolazi u obzir. Pod uvjetom da imamo naftu, naravno.
- Ponovit ću, dakle, naše područje je sada neistraženo. Nitko ne može reći da postoji određena količina plina ili nafte. Moj prioritet je čisti Jadran i realizacija projekta koji može bitno utjecati na BDP i na bolji standard građana. A kad budemo napravili ispitivanja, tada ćemo znati što uopće imamo, koji su potencijali. Cijelo to vrijeme dobro je isticati u javnosti da će investitori morati poštivati najviše ekološke standarde.
AKTUAL:
Ukoliko postoji ta nafta, kako ćete uvjeriti građane da njezino crpljenje neće imati ekološke reperkusije, da neće doći do izlijevanja, i ako dođe da će se to moći sanirati, da to neće značiti potpunu katastrofu za sljedećih 50 godina, za turizam ...
- Jadran već ima dugu tradiciju eksploatacije nafte. S talijanske strane nafta i plin eksploatiraju se desetljećima. Talijani imaju nekoliko stotina bušotina na svom dijelu, mi ih na svom dijelu imamo 12. To znači da u Jadranu istraživanje i eksploatacija nije novost. Mi postavljamo standarde koji su daleko viši no što je Italija ikad imala po pitanju očuvanja, zaštite okoliša, tehnologije, što umanjuje mogućnosti potencijalne štete, jer ćemo sigurno poštivati sve standarde i profesionalno voditi taj posao.
AKTUAL:
Je li se moguće opredijeliti samo za iscrpljivanje plina?
- Činjenica je da se danas iz Jadrana eksploatira dominantno plin, iako ima nekoliko naftnih bušotina u južnom dijelu Jadrana s talijanske strane. Ali, ponovit ću, ni ja ni bilo koji geolog, ne možemo danas reći da na nekom mjestu postoji točno određena količina nafte. Znamo da ima ugljikovodika, da tako izgledaju podaci, je li to plin ili nafta, vidjet ćemo nakon istraživanja.
AKTUAL:
Znači, nema nikakve projekcije koliko milijardi leži ispod Jadrana, iako svi čekamo kad ćemo se napokon obogatiti.
- S obzirom na strukturu i iskustva s talijanske strane, mislim da će ti projekti imati bitan utjecaj na BDP i na standard građana, a u kojoj mjeri, to ćemo tek vidjeti.
AKTUAL:
Možete li reći koliko se kompanija do sada javilo na tender?
- Mogu samo reći da je oko 40 tvrtki došlo na otvaranje tendera, a njih 15-ak je otkupilo dokumentaciju. Ponude za istraživanje i eksploataciju dolaze 3. studenoga. Da bismo uopće mogli krenuti u cijeli taj posao, morali smo prvo promijeniti Zakon o rudarstvu i Zakon o ugljikovodicima. Zašto? Zato što je ranije važilo pravilo da se prvo raspisuje natječaj za istraživanje, a ukoliko se nešto pronađe tek onda se raspisuje i natječaj za eksploataciju. Zbog toga je taj posao godinama bio blokiran. Prema novom zakonu, ista firma koja je dobila koncesiju na istraživanje, nakon toga kreće i u eksploataciju.
AKTUAL.
Zašto se do sada čekalo s cijelim tim poslom?
- Prvo, Ina je u Jugoslaviji imala koncesije na sve, i na kopnu i na moru, po dekretu, poput države u državi. Tijekom 90-ih se nešto malo radilo s Talijanima na sjeveru, dolazi 2003. i faza privatizacije, nakon čega se rade samo djelomična istraživanja u područjima koja su otprije u proizvodnji, poput Beničanaca i dijela sjevernog Jadrana. Time dobivamo argument za oduzimanje koncesije, ali riječ je zapravo o formalnim koncesijama koje nisu ni konzumirane. Ništa se nije događalo jer nitko nije ušao u suštinu razgovora s naftnim kompanijama. A u čemu je bio problem? U Zakonu u rudarstvu prema kojem su ugljikovodici bili stavljeni u istu kategoriju kao i, primjerice, kamen, iako se kamen može istražiti za 50 tisuća kuna, a za ugljikovodike vam treba 50 milijuna dolara. Pritom je vrijedilo pravilo da se prvo raspisuje natječaj za istraživanje pa, ukoliko se nešto pronađe, onda se raspisuje i natječaj za eksploataciju. Zbog toga je taj posao toliko godina bio blokiran, jer nitko neće istraživati naftu i plin ako poslije toga neće moći eksploatirati. Zato smo izmijenili Zakon o rudarstvu na način da smo ugljikovodike izdvojili. Prema novom zakonu, ista firma koja je dobila koncesiju na istraživanje, nakon toga kreće i u eksploataciju. Zato smo i krenuli s seizmičkim istraživanjima te smo otvorili tendere. Zašto to nitko prije nije radio, ne znam, jesu li se čuvali kakvi interesi, je li netko jednostavno bio lijen, nije znao kako krenuti, ne znam, ali mnogima nije odgovaralo da se ovdje proizvodi i nitko se time de facto nije bavio posljednjih 20, 30 godina.
AKTUAL:
Imate li podatke o tome koliko se trenutačno crpi plina i nafte iz Jadrana u našem dijelu?
- Oko milijardu i pol kubnih metara plina godišnje, s tim da oko polovice pripada Talijanima, ovisno o ugovoru. Dakle, Hrvatska bi od eksploatacije plina na hrvatskoj strani Jadrana dobila oko 800 milijuna kubičnih metara. Proizvodna cijena s amortizacijom je 50 lipa, a prodajna oko 2 kune, s tim da je do prije godinu i pol dana cijena bila i 3 kune. Dakle, samo na postojećim istraživanjima zarađujemo oko milijardu i pol kuna.
AKTUAL:
Plan je zapravo da Hrvatska postane novo energetsko čvorište Europe. Kako će to izgledati?
- Hrvatska će biti jedna od rijetkih zemalja u Europi koja će imati dostatnu proizvodnju plina za svoje potrebe.
AKTUAL:
Na temelju čega to kažete?
- Zato što sada proizvodimo više od pola potreba. Danas. Bez svih ovih potencijala. Uvjeren sam da će, kada se realiziraju naši potencijali, Hrvatska biti izvoznik plina u regiju. Tu su dva bitna efekta. Prvo, na taj način ćemo imati cjenovno najkonkurentniji plin na hrvatskom tržištu, što znači da će hrvatska industrija imati najkonkurentnije cijene energenata jer će plin biti jeftiniji u Hrvatskoj nego u regiji. To će ujedno imati ogromne učinke za hrvatsku industriju. Drugi učinak je u tome kako smo postavili cijeli sustav, a postavili smo ga na način da Hrvatska država ne uzima samo koncesijsku naknadu u postotku nego potpisuje ugovor o podjeli proizvodnje takozvani ugovor o podjeli proizvoda gdje ćemo direktno imati iznad 50 posto ukupne proizvodnje u vlasništvu države.
AKTUAL
: To sve govorimo o tim potencijalnim budućim istraživanjima?
- Da. U tom trenutku Hrvatska utječe na buduću regionalnu politiku i dajemo dodatnu sigurnost opskrbe Sloveniji, Mađarskoj, Slovačkoj, Austriji, jer ne postoji nitko u regiji tko može imati dovoljno za svoju proizvodnju, svi su uvoznici. Jedino će Hrvatska biti izvoznik i kanal preko kojega novi energent odlazi u taj dio Europe. Znači, naša energetska politika više se ne vodi unutar Hrvatske. Unutar Hrvatske imat ćemo najkonkurentnije cijene i to će industrija morati valorizirati, ali se naša energetska politika bitno prelijeva preko granica u regiji i na taj način postajemo energetsko čvorište.
AKTUAL:
A što je s infrastrukturom, plinovodima...?
- Imamo dobre plinovode, samo trebamo izgraditi tri kompresorske stanice, u Sisačkoj županiji, spoj s Krka na Sloveniju i na Italiju. To je puno manje nego što bi recimo neke druge zemlje koje idu u takav projekt trebale graditi, jer je Plinacro u posljednjih deset godina već mnogo napravio.
AKTUAL:
Znači, Južni tok nas više ne zanima.
- Svaki dobavni pravac donosi novu diverzifikaciju. Svaka nova diverzifikacija donosi novu sigurnost. Pa i konkurentnost cijene. Nemamo ništa protiv bilo koje cijevi, ali ukoliko se očekuje naše sudjelovanje u investiciji onda ona mora biti isplativa. Uvjeren sam da će kroz par godina svi ti pravci nama biti izlazni.
AKTUAL:
Ako vi temeljite tu logiku da će Hrvatska praktički biti nova energetska sila u regiji, onda ipak imate neke podatke o mogućim količinama plina, a na početku ste rekli da to ne možete predvidjeti.
- Rekao sam da optimizam i cilj da budemo energetska snaga ovog dijela Europe temeljimo na iskustvima s talijanske strane. Oni već 20 godina eksploatiraju pet do deset puta veće količine od onoga što mi danas eksploatiramo. A tu su i podaci iz prvih istraživanja za koje geolozi imaju stručni naziv - perspektivne ugljikovodične naslage. Znači, ako geolozi to kažu, a u krajnjoj liniji, i potencijalni ponuditelji su potrošili već ozbiljne novce u pripremi ponude, onda je velika vjerojatnost da nešto postoji, a s druge strane imamo sličnu geološku strukturu kao i Talijani koji imaju velike količine plina. Na tome temeljimo postojanje velikog potencijala. I to ne računajući kopno, gdje također nisu iskorišteni puni potencijali. Taj tender je isto otvoren i bit će završen krajem veljače. Dakle, riječ je o projektu koji će bitno promijeniti energetsku sliku Europe i Hrvatsku pozicionirati kao lidera te pomoći rastu našeg BDP-a.
AKTUAL
: I zbog toga su Amerikanci odjedanput postali zainteresirani za nas, praktički preko noći?
- Između ostalog. Ali, nije to bilo preko noći.
AKTUAL:
Možete li komentirati izjavu Tomislava Karamarka koji je na pitanje o sudbini sisačke rafinerije između ostalog rekao: „Ali ono što je loše da ova vlada već tri godine ne zna komunicirati s mađarskim partnerom“ i „Mislim da je to u velikom dijelu i uzrok svih ovih nesporazuma i, ne daj Bože, nekakvog lošeg završetka za naše radnike“...
- Ovo mi je najdraže pitanje. Dakle, presuda Sanaderu je najbolji znak kako HDZ zna. U ovom slučaju kako HDZ zna pregovarati i komunicirati. Suzdržat ću se od daljnjeg komentara.
AKTUAL:
Zbog čega bi Inu, odnosno MOL trebalo biti briga za 800 radnika Sisačke rafinerije kad je Hrvatska tijekom zadnjih 20 i nešto godina pozatvarala na desetine i desetine svojih tvornica i zbog čega su desetine tisuća radnika ostali na cesti? Zašto bi to bio argument za MOL da ne zatvori Sisačku rafineriju?
- Riječ je o tome da je ta odluka donesena na temelju neprofesionalno napravljene strategije razvoja Ine koju su naši članovi Uprave dobili na stol dan kada su ju trebali usvojiti. Prema toj strategiji predviđeno je zatvaranje Rafinerije Sisak, odgađa se zatvaranje Rafinerije Rijeka do 2018. godine, pumpe se daju u franšizu, a 400 ljudi dobiva otkaz. No, osim što je bila nestručna, ta analiza nije usuglašena s dva strateška partnera. Nitko u biznisu nema fokus samo na pojedini segment naftne kompanije nego je želi gledati u cjelokupnoj slici. Nama su presudni rafinerijski kapaciteti u Hrvatskoj, mogućnost prerade prvenstveno domaće nafte, a onda opskrba u najmanju ruku tržišta Hrvatske i okolnih zemalja u dijelovima koje možemo raditi, s derivatima koji se proizvode u Hrvatskoj. To je industrijski, gospodarski, tehnološki, strateški interes države. A kad je riječ o višku radnika, u zadnjih godinu i pol dana kroz proces restrukturiranja u Petrokemiji je smanjen broj radnika za 700. Međutim, tvornica i dalje radi, imamo ozbiljnu petrokemijsku proizvodnju u Hrvatskoj i želim da se ona nastavi. No ovdje nam se otvara još jedna veliki problem - što ćemo s Geološkim fakultetom, što s Kemijskim fakultetom, s ljudima koji se danas educiraju da bi sutra pronašli posao u struci? Ako se ugasi proizvodnja, cijeli sustav se urušava i to više nije pitanje nekoliko stotina ljudi već desetak tisuća ljudi.
AKTUAL:
Je li Sisačka rafinerija profitabilna ili ne i ako je MOL po ugovoru trebao uložiti određena sredstava u modernizaciju rafinerija? Zašto Vlada nije odmah reagirala i aktivirala jamstva ili sankcije? Što uopće piše u ugovoru - koje su posljedice ako MOL ne ispuni obvezu da će ulagati u rafinerije?
- Ja ugovore nisam sklapao, ali danas zbog tih ugovora imamo arbitražne postupke i jako teške pregovore. I to je sve što mogu reći.
AKTUAL:
Kakvo je stajalište HNS-a o monetizaciji? Jedni tvrde da će država time dugoročno izgubiti, a premijer tvrdi da ćemo izgubiti ako ne uđemo u to.
- Važno je znati da već i sada nekim dijelovima autocesta, npr. u Istri ili prema granici sa Slovenijom, upravljaju i cestarinu ubiru strane tvrtke, a ne hrvatska država. Međutim, sve što se radi, čak i najbolje i kad za posljedicu ima zaista dobre efekte, nužno je koliko god puta treba komunicirati s javnošću, objasniti ljudima, razgovarati i saslušati njihovo mišljenje. A odluka građana na mogućem referendumu sigurno će se morati poštivati.
AKTUAL:
Hoće li Hrvatska do kraja godine bankrotirati, budući da se jedva našao novac za plaće učitelja, a i policija je bila upitna?
- Neće.
AKTUAL:
Zašto je Vlada odustala od svih ključnih reformi?
- Dosta je toga učinjeno u ovom mandatu, očito ne dovoljno da bismo došli do gospodarskog rasta. Mislim da nam je na početku mandata trebalo malo više odlučnosti kako bismo iskoristili pravi trenutak za neke ključne reforme koje u pravilu nisu opće prihvaćene. Možda je ta propuštena prilika mogla malo ubrzati procese koje sad čekamo, kao što je gospodarski rast, ali mislim da je i pored toga puno toga napravljeno u ovom mandatu.
AKTUAL.
Oko 800 tisuća zaposlenih u privatnom sektoru, ne može prehranjivati oko 600 tisuća zaposlenih u državnim i javnim službama i upravi te milijun i nešto umirovljenika i ostalih. Jasno je da se državni aparat mora smanjiti, a privatno poduzetništvo povećati. Što moramo napraviti da potaknemo rast privatnog sektora?
- Ja sam došao iz realnog sektora i znam kako sam se osjećao. Ali to je problem koji je nastajao posljednjih 25 godina naše samostalnosti i bilo bi lijepo da ga netko čarobnim štapićem može riješiti u dvije godine. Ali, organizmu koji truješ 20 godina, treba neko vrijeme da se izliječi. Mandat ove Vlade nije gotov i odradit ćemo još neke stvari da pomognemo privatnom sektoru jer je to jedini motor koji može povući investicije i povećati BDP.
AKTUAL:
Je li premijer svjestan da je poduzetnicima stalno mijenjanje poreza i pravila preveliki šok jer nemaju stabilno poslovno okruženje?
- Često razgovaramo o tome. Zato smo krenuli u nekoliko izmjena zakona vezanih uz strateške projekte. Nakon što smo ušli u EU donijeli smo ogromne odluke, preuzeli nove obveze, kontrolu deficita i smanjenje javnog duga. Svjesni činjenice da to remeti investicijsku klimu, neke korake bilo je nužno učiniti. Da je netko prije znao kako se kontrolira javni dug, da deficiti nisu kakve smo ih zatekli, danas bi nam bilo puno lakše, ali na žalost, preuzeli smo to što smo preuzeli iz vremena kad nije bilo kontrole ni deficita ni javnog duga, kada se bahato trošilo.
AKTUAL:
Jeste li vi ministar gospodarstva ili energetike? Jer, kad se pita tko je kriv za loše stanje u gospodarstvu, svi viču: Nismo mi. A vi ste ministar gospodarstva...
- Dakle, u Ministarstvu gospodarstva postoje tri osnovne uprave, a to su industrija i energetika te trgovina. Energetika je dominantna aktivnost ovog ministarstva. Ali, nema ministarstva koje ne utječe na ukupno gospodarstvo zemlje, direktno ili indirektno, u manjem ili većem volumenu. No, kao ministar gospodarstva pod čijim su resorom i industrija i energetika, moram priznati da me veseli posao koji smo tu odradili, kao što je donošenje Industrijske strategije kojom smo kao glavne ciljeve do 2020. zacrtali rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85 posto, rast broja novozaposlenih za 86 tisuća do kraja 2020., od čega minimalno 30 posto visokoobrazovanih, rast produktivnosti radne snage za gotovo 70 posto i povećanje izvoza za 30 posto te promjena strukture izvoza u korist proizvoda visoke dodane vrijednosti. Kao ključne industrijske djelatnosti koje imaju najveću sposobnost rasta, razvoja i zapošljavanja definirali smo proizvodnju osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka, proizvodnju računala te elektroničkih i optičkih proizvoda, proizvodnju gotovih metalnih proizvoda, računalno programiranje, savjetovanje i povezane djelatnosti (ICT), proizvodnja električne opreme, proizvodnju strojeva i uređaja, proizvodnju prehrambenih proizvoda i proizvodnju namještaja.
AKTUAL:
Zbog te su vas strategije napali u Saboru, rekli su da bi vam onaj tko vam je to pisao trebao vratiti novac.
- Da su oni koji danas kritiziraju Industrijsku strategiju znali takav dokument napisati prije 10 godina, provoditi ključne smjernice i plan, mi bismo danas bili u značajno boljoj poziciji. Jedino što ću kritičarima odgovoriti je da već sada bilježimo rast industrijske proizvodnje i rast izvozne industrije.
AKTUAL
: Zar nije prošli mjesec pala industrijska proizvodnja?
- Govorim o godišnjoj razini. Mi smo već ostvarili godišnji rast od 2 posto, iako je u strategiji i planu bilo zacrtano jedan posto. Dakle, sigurno ispunjavamo predviđeni plan. A u energetici smo u zadnjih godinu i pol dana potpuno promijenili situaciju i perspektive Hrvatske. Tako da s onim što smo učinili u ta dva sektora u ovom ministarstvu stvarno možemo biti zadovoljni.
AKTUAL:
Hoćemo li odustati od termoelektrana na ugljen i umjesto toga se prebaciti na plinske, a pogotovo ako postanemo plinska velesila koja će imati svoj plin, zašto bismo uvozili ugljen?
- Diverzifikacija izvora je jedan od ključnih sigurnosnih uvjeta, pa i konkurentnosti cijene. Nemam nikakvu osobitu naklonost prema bilo kojem izvoru energije da bi netko mogao zaključiti da želim forsirati ugljen ili nešto drugo. Projekte koji se razvijaju treba na profesionalan način dovesti do toga da imamo ozbiljne ponude s cijenom i tehnologijama, nakon toga donijeti ključne odluke i o Plominu i o drugim potencijalnim proizvodnim kapacitetima.
AKTUAL:
Da, ali ljudi su dosta osjetljivi i nitko više ne želi ugljen.
- Mislim da se ne trebamo odreći bilo kojeg izvora, već brinuti o ekološkim standardima i tehnologijama i izabrati ono što je najbolje za energetsku sliku Hrvatske, i za konkurentnost cijene, i za hrvatske građane i industriju.
AKTUAL:
No, činjenica da stanovnici ne žele Plomin u svom dvorištu, a još manje termoelektranu na ugljen u Pločama jer se boje da će to izazvati potpunu katastrofu u dolini Neretve, da nećemo više imati mandarine.
- O tome će više reći struka, znači, ljudi koji se bave zaštitom okoliša moraju reći koji su standardi koji se moraju ispuniti. Ukoliko se oni ne ispune, nema gradnje. Ako se ispune, isti ljudi koji su to uvjetovali u studijama, potvrđuju da tada nema bitnog utjecaja na okoliš. Inače, osobno sam radio u termoelektranama na ugljen, ne samo u Plominu, već po cijeloj regiji, pa i šire. U centru Pariza se nalazi nuklearka, a radio sam i u termoelektrani-toplani na ugljen koja se nalazi usred Ljubljane i radi već 20 godina. Nema problema ako se pridržavate vrhunske tehnologije i standarda. Postoje mjerenja i ekolozi koji ih provode imaju pravo isključiti blok u slučaju da se pokaže bilo koja emisija iznad propisanih normi. Nisu ga još nijednom isključili.
AKTUAL:
Dobro, ali zašto bismo išli na ugljen ako ćemo imati vlastiti plin?
- Kao što sam rekao, zbog diverzifikacije, trebamo sve opcije staviti na stol i odabrati one koje su najbolje da bismo industriji i građanima dali što jeftiniji i što sigurniji energent. Danas je inače jeftinija proizvodnja na ugljen nego na plin. Ako se pokaže da imamo puno plina, vjerojatno će se ta razlika u cijeni smanjiti. Treba uzeti u obzir i cijenu izgradnje, kao i operativne troškove rada i okruženja.
AKTUAL:
Je li točno da je Uprava HEP-a morala otići zbog vašeg sukoba oko termoelektrane Osijek?
- Razlog je, kao što sam rekao, bilo nesnalaženje u tržišnim utakmicama i nerealizacija investicija koje su bile u planu. A što se tiče termoelektrane Osijek, struka mora odlučiti što je alternativa postojećoj energani u Osijeku koja se mora ugasiti do 2017. godine. Predviđena je elektrana na plin, ali koji tip, koje veličine, koje tehnologije... Na sva ta pitanja odgovore će dati struka.
AKTUAL.
A koje su to investicije koje HEP nije realizirao?
- Investicije u distribuciji, u proizvodnji, u toplinarstvu... HEP u svojim planovima ima stotine, stotine i stotine milijuna kuna na godišnjoj razini koje investira u održavanje, u širenje mreže, u sigurnost opskrbne mreže. To je ono što mi kontroliramo, realizaciju javnih investicija.
AKTUAL:
Što očekujete od nove uprave, više ulaganja ili veći profit?
- Profit sigurno nije cilj javnog poduzeća, to sam uvijek ponavljao i to ću uvijek reći. Cilj je više konkretnih ulaganja, što sigurnija opskrba i što jeftiniji energenti za građane i industriju. Preduvjet za to su ulaganja, i u nove proizvodne kapacitete i u mrežu i u infrastrukturu. Svrha postojanja javnog poduzeća koje pruža javnu uslugu ne smije biti profit, jer sve što zarade trebaju uložiti u sigurnost opskrbe i što jeftiniju opskrbu. U slučaju da i kad to sve osiguraju imaju profit, onda trebaju smanjiti cijenu.
AKTUAL.
Hoće li se promijeniti Kukuriku koncepcija, odnosno hoće li u koaliciju ući novi partneri i je li HNS suvišan ako se SDP i ORaH dogovore?
- HNS je proslavio 24. rođendan i ima 45 tisuća članova diljem Hrvatske, što nas čini drugom političkom strankom po organizacijskoj snazi.
AKTUAL:
Čestitam.
- Hvala. Mi smo pokazali na zadnjim lokalnim izborima, i na europskim, pa i na zadnjim parlamentarnim, da smo stranka koja ima vrlo važnu ulogu na političkoj sceni u Hrvatskoj. Tako je bilo do sada, tako će biti i u sljedećem mandatu. Pred nama su prvenstveno predsjednički izbori, imamo još godinu i par mjeseci do parlamentarnih, to je dug period za donošenje strateških odluka i unutar stranke, a i unutar koalicije.
AKTUAL:
Ništa mi niste odgovorili.
- Jesam.
AKTUAL:
Jeste li zabrinuti zbog pojave Čačićevih Reformista? Koliko će oni naštetiti HNS-u?
- U posljednjih desetak godina na hrvatskoj političkoj sceni pojavilo se nekoliko vrlo zanimljivih osobenjaka kao što su Kerum, Jurčić, Gabrić, Lesar. Sjećate li se Mikšića?
AKTUAL: Mikšić se ne može uspoređivati sa Čačićem, on je malo duže na sceni.
- Kao i, primjerice, Lesar. Svi su manje-više prisutni u ovom ili onom obliku, bilo ih je puno. Znači, sve stranke koje su se na taj način pojavljivale su dolazile i odlazile. Naš posao kao Hrvatske narodne stranke je da osiguramo da se ne dogodi bipolarnost hrvatskog političkog sustava, da ne ostanemo na SDP-u i HDZ-u, nego da na građanskom centru osiguramo mogućnost odabira ljudima koji žele glasati, a njihov izbor nisu SDP ili HDZ. Svi ostali koji su se pojavili i koji će se sutra pojaviti, mogu biti sudionici na političkoj sceni jedno ili dva proljeća, ali dugoročno nemaju perspektivu. A HNS je postojao i živio i prije onih koji ga danas vode, a živjet će i sutra i poslije nas.
AKTUAL:
Je li Čačić vama osobno što zamjerio, odnosno je li sve ovo doživio kao vašu izdaju?
- To ćete morati pitati njega. Nismo u kontaktu.
Razgovarala: Orhidea Gaura Hodak
Vijesti iz medija |
Trgovina i investicije
