Ministar financija Boris Lalovac, kako sam kaže, danima je funkcionirao pod adrenalinom. Ne čudi, jer se nalazio u fokusu javnosti. Progurao je promjenu zakona o dohotku kojim će se, kako objašnjava, za milijun ljudi podebljati plaće. Pred Saborom je zatim branio dva proračuna, rebalansirani ovogodišnji i onaj za 2015. U sva tri slučaja prolazi kroz žestoke šibe. Svu je lokalnu samoupravu digao na noge. Pripremaju ustavnu tužbu i pravu bunu, jer im se novim režimom poreza na dohodak smanjuju sredstva. Proračunski paket stručna javnost uglavnom ocjenjuje nerealnim. Ministru se zamjera da je za rezanje državnih troškova i ovaj put, umjesto giljotine, upotrijebio perušku. Još vodi bitku s ministrima koje pokušava obuzdati u trošenju. Planirali su da ovoga mjeseca, do Nove godine, sprže nekoliko milijardi, gotovo trećinu ovogodišnjeg deficita. Dok razgovaramo,iz susjednog kabineta dopiru glasovi njegovih suradnika koji, kako saznajemo, češljaju troškove pojedinih ministarstava.
Sabor je upravo izglasao proračun za iduću godinu. Jeste li zadovoljni ili ste možda zabrinuti, jer ga sada treba i realizirati?
- Zadovoljan sam zato što mislim da je državni proračun za 2015. posve ostvariv. Ovaj put radili smo ga drugačije nego prethodnih godina. Državni je proračun smanjen za tri milijarde kuna i to u odnosu na ovogodišnje izvršenje. Nismo za polaznu stavku uzimali planirane veličine, kako se to prakticiralo dosad. Razloga za optimizam nalazim i u činjenici da godinu završavamo bolje nego što smo planirali. Deficit državnog proračuna za 2014. uspijevamo držati pod kontrolom. S prvim danom ovoga mjeseca imali smo 9,3 milijarde kuna deficita, što je daleko manje od 15,6 milijardi kuna koliko je zacrtano rebalansom. Minus je velik, ali vjerujem da ipak neće doći do eksplozije proračunske potrošnje, nego ćemo godinu U Sjedinjenim Državama se govori samo o incomu, samo o dohotku. A mi u Hrvatskoj šest godina nismo govorili o dohotku, nego se samo brinuli kako zatvoriti rupe u proračun okončati s deficitom od maksimalno 13 milijardi kuna, što je vrlo blizu prvotnim planovima. Takav rezultat snažna je poruka domaćoj javnosti, ali i Europskoj komisiji.
Ratujete s ministrima? Javno ste ih optužili da su u prosincu namjeravali spržiti pet milijardi kuna?
- Ne bih to nazvao ratom. Prirodno je da se ministri bore za veći limit, a moj je zadatak da brinem o deficitu. Ne bi bilo dobro da se u jednom mjesecu potroši pet milijardi kuna povrh redovitih rashoda. Ako to nije nužno. Takve eksplozije potrošnje potkraj godine dosad su bile uobičajene. Mogu razumjeti, na primjer, ministra obrane Kotromanovića ako ima plan nabave vojnih brodova i opreme koje sada treba platiti. Ali nisu svi ministri u takvoj situaciji. Predložio sam premijeru Milanoviću da privremeno zaključamo riznicu te da se, slično kao u Sloveniji, u prosincu financiraju samo hladni pogon i nužne nabave. Dobio sam snažnu podršku.
Navodno s proračunom za iduću godinu pokušavate izvesti nekakvu alkemiju: s jedne strane, sačuvati sva socijalna prava, s druge strane, srezati deficit. Je li to uopće moguće?
- Mislim da javnim financijama moramo upravljati onako kako se u krizi ponašaju građani ili gospodarstvo. Jedni i drugi krenuli su u racionalizacije i rezove. A država je povećavala svoje prihode. Razrezivali su se stalno novi porezi kako bi ona mogla pokriti svoje rashode. Međutim, svi ti eksperimenti s kriznim i sličnim porezima nisu zatvorili deficit. HDZ-ova Vlada je 2009. kriznim porezom građanima u dvije godine uzela 3,5 milijarde kuna, ali deficit nisu uspjeli pokriti. Nije ga riješilo ni povećanje PDV-a. Osobno sam zagovornik nešto drugačije politike. Između mogućnosti da se dodatnim porezima pokušava zatvoriti deficit i opcije da se smanjivanjem poreza potiče potrošnja, pa tako posredno i oporavak ekonomije, uvijek biram ovu drugu soluciju. U Hrvatskoj je nužno labaviti i reducirati poreznu presiju. Bez toga uzalud je prizivati oporavak.
Veliki zaokret u fiskalnoj politici Vlade? Imate li podršku za takvu politiku?
- Ako je riječ o zaokretu, onda je to zaokret u odnosu na politiku koja se vodila u prethodnih skoro pa 25 godina. Dobio sam podršku Vlade i Sabora za smanjivanje deficita. Zatim za nimalo laku odluku o promjeni u načinu naplate PDV-a. Ubuduće će mali poduzetnici PDV plaćati nakon naplate fakture. Imam podršku i za promjene u režimu poreza na dohodak. Prema podacima koje sada prvi put objavljujemo, hrvatski građani godišnje na ruke dobiju oko 76 milijardi kuna. Tu su sve plaće, mirovine i ostala primanja. Od Nove godine, zahvaljujući promjeni poreza na dohodak, raspolagat će s dvije milijarde kuna više, što nije malo za potrošnju. U Vladi smatramo da je nemoguće daljnje povećavanje poreznog tereta građana i privrede. Najučinkovitija je ona porezna politika koja vodi računa ne samo o potrebama države, nego i o ekonomskim mogućnostima građana i gospodarstva.
Hoćete reći da je proračun prevelik za hrvatske kapacitete?
- Najavio sam premijeru da bismo trebali nastaviti razgovarati o rasterećenju dohotka. Vidimo da se i Europa počinje okretati od politike povećavanja poreza prema problematiziranju vlastite nekonkuretnosti, u odnosu na Aziju ili Latinsku Ameriku. U SAD-u se govori samo o incomu, samo o dohotku. A mi šest godina nismo govorili o dohotku, nego smo se cijelo vrijeme krize brinuli samo o tome kako zatvoriti proračunske minuse.
Jedna od mjera za odleđivanje potrošnje jest i oprost dugova za socijalno ugrožene. Rekla bih da je to jedna od rijetkih socijaldemokratskih mjera aktualne Vlade?
- Porezno rasterećenje cijene rada s ciljem povećanja dohotka najbolja je socijalna, pa i socijaldemokratska mjera. Rad je ipak temelj socijaldemokracije. Bez obzira na to što nam prigovaraju da promjenama u režimu dohotka pogodujemo bogatijima, smatram da bogatih u radu nema. Najveći dio zaposlenih plaćen je između četiri i šest tisuća kuna. Čak ni oni koji zarađuju najviše ne mogu se obogatiti iz rada. S poreznim opterećenjem od 40 posto na najviše plaće profitira samo siva ekonomija. Zagovaram pojednostavljenje sustava i smanjivanje najviših poreznih stopa. Jer, Hrvatskoj kronično nedostaje rada. Fali nam dvjesto, tristo tisuća zaposlenih da bismo normalno mogli funkcionirati. Najbolje bi bilo da se na dohodak u Hrvatskoj maksimalno plaća 25 posto poreza, što nikako nije malo. Pustite ljude da rade, od toga će svi imati koristi. Ne smijemo visokim porezima kažnjavati rad. Bez jednostavnijeg fiskalnog sustava i smanjivanja porezne presije nema ni poticanja rada i poduzetništva.
Nedavno ste spomenuli da 50 tisuća hrvatskih štediša u bankama drži 75 milijardi kuna. O čemu govori taj podatak?
- O ogromnim socijalnim razlikama. Koje su i dosad bile prilično evidentne, a sada ih prvi put možemo i dokumentirati. Ali možda je još veći problem što se u bankama deponirani novac slabo vraća u gospodarstvo. Nisam protiv bogatih ljudi, ali šteta milijardi koje se ne obrću, nego imobilizirane leže u depoima. Ta bi sredstva mogla pokrenuti hrvatsku ekonomiju. Da se s njima radilo, Hrvatska sigurno ne bi imala tako dubok i dugotrajan gospodarski pad. S jedne strane, 75 milijardi kuna – to je gotovo sedam do deset godina zaduženja države. S druge strane, 320 tisuća blokiranih građana. Zato smo u Vladi odlučili pripremiti i donijeti mjere za pomoć socijalno najugroženijima. Sada smo na pragu konsenzusa o otpisu dugova za oko 60 tisuća građana.
S ogromnom ušteđevinom hrvatskih građana postoje, čini mi se, dvije vrste problema. Osim investicijske neaktivnosti tih sredstava, tu je i pitanje njihove legalnosti.
- O legalnosti brigu vode druge za to nadležne institucije, između ostalih i Porezna uprava. Ali, rado bih u Hrvatskoj primijenio model koji smo vidjeli u Češkoj, gdje svaka sumnja o poreznoj utaji i prijevari može rezultirati oduzimanjem nezakonito stečene imovine. Gdje god se pokaže nesrazmjer između prihoda i imovine, porezni obveznik mora dokazivati legalnost njenog stjecanja. Ako druge zemlje mogu oduzimati nezakonito stečenu imovinu, ne znam zašto bi Hrvatska od toga bježala. Pogotovo jer se ona kod nas ne uspijeva oduzeti čak ni kad postoje posve jasne sudske presude. Siguran sam da bi građani više voljeli da se poreznim prevarantima uzme novac, nego da leže u zatvoru.
Na promjene zakona o oporezivanju dohotka lokalna je samouprava najavila pravu bunu. Tvrde da im uzimate za život potrebna sredstva?
- Nitko njima ništa ne uzima. Jer, nije riječ o njihovu novcu, nego o novcu građana, poreznih obveznika. Koji će im ubuduće nešto manje davati. A oni manjak prihoda od poreza mogu kompenzirati racionalizacijama svojih troškova ili povlačenjem sredstava iz europskih fondova.
Dobro, niste im uzeli, ali im ne date da oni uzmu onoliko koliko su dosad običavali...
- Podaci pokazuju da je lokalna samouprava i u godinama krize, od2008. do 2013., neprestano rasla, i po broju zaposlenih, i po neto plaćama. Lokalne jedinice u svojim proračunima imaju 3,5 milijarde kuna investicija, ali ni jednu jedinu njihovu kunu ne financiraju iz europskih fondova. I sada prijete povećanjem cijena, novim prebacivanjem tereta na građane. Ako se to zaista i dogodi, možemo ponovno iduće godine otvoriti pitanje daljnjeg smanjivanja poreza na dohodak. Ne mogu oni toliko povećati cijene, koliko ja mogu rezati taj porez.
Najavili ste da će iduća godina sve teža i teža. Na što ste zapravo mislili?
- Govorim o javnom dugu koji je dosegnuo 80 posto BDP-a. Europa nas ne prati samo po deficitu, nego i po visokom javnom dugu. Za malu zemlju, koja je ostala bez snažne industrije, tako vrtoglava zaduženost, uz izrazito porezno opterećenje, sigurno predstavlja nemali rizik. Pogotovo ako nema investicijskog zamašnjaka.
HDZ je vaš proračun žestoko iskritizirao. Ali s nekim HDZ-ovim zastupnicima postigli ste zanimljivu razinu suglasnosti. U raspravi o izdvajanju HZZO-a iz državne riznice pokazalo se da ste po stavovima bliži s bivšim HDZ-ovim ministrima financija, nego s ministrom zdravlja Vargom?
- Sustav državne riznice najefikasniji je i najjeftiniji način upravljanja javnim novcem. Razumijem svakog korisnika koji želi gospodariti svojim sredstvima, ali izdvajanje HZZO-a nije nikakva strukturna reforma, nego reforma upravljanja kesom. Što se tiče državne riznice, svi su ministri financija na istim pozicijama, bez obzira na to iz koje stranke dolazili.
Je li na tom tragu moguće graditi nekakav konsenzus s HDZ-om?
- To nije pitanje izbora. Konsenzus će se morati postići, u interesu države. Dogovor je nužan oko tri ključna sektora koji u najvećem dijelu generiraju deficit. Prvi je zdravstveni sustav, koji svake godine proizvodi ogromne minuse. Drugi mirovinski sustav, koji godišnje stvara 18 milijardi deficita. Treće, konsenzus oko javne uprave, od lokalne do centralne razine. Osobno sam uvijek za dogovor. Jer, govorimo o državi, o interesima nacije, o održivosti javnih financija. Bez obzira na to tko će sutra vladati državom, svi ćemo i dalje živjeti u Hrvatskoj. Zato je konsenzus u ovim temama pitanje ljudske, političke i nacionalne odgovornosti. Oko financija se nacija mora dogovoriti, a oko drugih, ideoloških stvari, slažem se, neka cvjetaju razlike.
Razgovarala Jelena Lovrić
Vijesti iz medija |
Financije
