Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić i ja prije nekoliko dana istestirali smo jedan od novih vlakova u sastavu HŽ Putničkog prijevoza, i to onaj što prometuje na relaciji Zagreb - Sisak. To je jedan od četiri nova i modema vlaka koliko ih je izišlo iz Končara u samo dva mjeseca. A ukupno će ih, kako je isplanirano, biti 44 – za prigradske i regionalne pruge, unutar Hrvatske. Vlak je još mirisao na lak i boju, a sam je ministar bio odjeven izletnički – u sportskoj majici, trapericama i s ruksakom, tako da netko tko ga fizički ne poznaje nikada ne bi ni pomislio što je on, zapravo, po funkciji. Uoči polaska Hajdaš Dončić je, u kabini lokomotive, odnosno prvog vagona, nakratko porazgovarao sa strojovođom i njegovim suvozačem. Upitao ih je kako ocjenjuju tehničku kvalitetu vlaka, tj. je li ga Končar dobro napravio. Odgovor je glasio da je sve OK, osim nekih (nebitnih) sitnica što ih je Končar odradio u fušu. Tijekom putovanja klima je radila vrlo umjereno (dakle ne previše), što je svakako za pohvalu, to prije što je u nekim HŽ-ovim vlakovima (primjerice, onome prigradskom, što prometuje na relaciji Dugo Selo - Savski Marof) klima prejaka i preagresivna, tako da na sebi morate imati vestu ili jaknu da se ne biste prehladili. Pokušali smo se priključiti na brzi, bežični internet. Bilo je nekih tehničkih poteškoća. Procedura uključivanja završila je, nakon nekih početnih poteškoća, uspješno, ali nismo, na svojim laptopima i mobitelima, uspjeli otići ni na jednu web-stranicu. Nešto je zapinjalo, na tome će se, očito, još morati poraditi. Tražili smo gdje su utičnice za struju. Malo smo se pomučili, a onda smo ih ipak pronašli – sasvim dolje, ispod sjedala. Poznato je da onaj nagibni vlak nema utičnice, tako da ste tijekom putovanja, npr. od Zagreba do Splita, osuđeni na (ipak vrlo ograničen) vijek trajanja baterija, u vašem kompjutoru ili mobitelu. Ministar Hajdaš Dončić bio je, sve u svemu, jako zadovoljan kvalitetom i ukupnim dojmom što ga je na nj ostavio novi vlak. Ni ja, koji inače obožavam vlakove, nisam skrivao zadovoljstvo viđenim i doživljenim. Onda mi je ministar otkrio u kakvom je stanju on, tj. sadašnja Vlada RH, zatekao Hrvatske željeznice – u trenutku preuzimanja vlasti (početkom 2012.)... Uz ostalo, rekao je:
- Tragično je što su prethodne vlasti učinile od tog sustava, tj. hrvatskog željezničkog prometa. Mi smo ga zatekli potpuno ruiniranog, zapuštenog, a istodobno se iz državnog proračuna ulijevalo u nj nekoliko milijardi kuna. Što vam govori podatak da je u razdoblju od 2003. do 2013. u HŽ-sustav samo iz državnog proračuna dano više od 20 milijardi kuna, a da za svih tih godina nije sagrađena nijedna jedina nova pruga? Kroz taj se sustav kupovao socijalni mir, kroz njega se kralo, neki su se bogatili na račun jednog cijelog prometnog resora. Forsirala se gradnja autocesta, a željeznice su potpuno zanemarene. Međutim, mi smo, tj. naša Vlada, sa SDP-om na čelu, tome rekli: „Dosta!“
Osim značajne obnove trošnog voznog parka HŽ-a, aktualni preporod hrvatskih željeznica, kojim upravlja ministar Hajdaš Dončić, uključuje i gradnju dviju novih pruga (Dugo Selo - Križevci i Dugo Selo - Sveti Ivan Žabno), elektrifikaciju vrlo prometne dionice Zaprešić - Zabok, modernizaciju dionice na tzv. Riječkom prometnom pravcu i još neke važne zahvate. – I z fondova EU – rekao mi je ministar – povući ćemo, nizom takvih željezničkih projekata, u idućih pet godina više od pet milijardi kuna. Obnovit ćemo našu inače dosta gustu željezničku mrežu i vlakovi će moći voziti brzinom od 120 km na sat... Vidjet ćete, za par godina građani će se početi vraćati prijevozu vlakom, jer je on najugodniji, siguran, točan i zapravo najljepši!
Kako tumačite rezultate najnovijih anketa o popularnosti stranaka, po kojima je SDP u blagom usponu, a HDZ u blagom padu?
- Ankete su realne, smatram da će se razlika između HDZ-a i SDP-a i dalje smanjivati. Ako se sjećate, potkraj 2013. SDP je održao izvještajno-tematsku konvenciju „RRR“ (Red, rad i rast), na kojoj smo govorili Zoran Milanović, Milanka Opačić, Branko Grčić i ja. Kao član Predsjedništva SDP-a i predsjednik županijske organizacije SDP-a, tom sam prigodom održao izlaganje glavna teza kojega je glasila „restrukturiranje = rast“. Svom članstvu, tj. delegatima SDP-a nazočnima na toj konvenciji, njih oko 500, otvoreno smo izložili sve probleme s kojima smo tada bili suočeni, s posebnim naglaskom na nespremnost državnih poduzeća za liberalizaciju što je imala uslijediti zbog skorog ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Upravo su te tri godine, koje je nova, tj. sadašnja Vlada RH trošila na restrukturiranje, osnovni razlog zašto je razlika između HDZ-a i SDP-a, što se popularnosti tih stranaka tiče, bila tako (pre)velika. No sada više nema prepreka za budući, predstojeći rast Hrvatske – koji se već sada ostvaruje, jer država prvi put ima viziju, jasno prezentiranu u strateškim dokumentima što smo ih donijeli.
Hoće li se trend smanjivanja razlike u rejtingu između HDZ-a i SDP-a, po vašem mišljenju, i dalje smanjivati?
- Hoće. Mi ćemo se sve više i više približavati HDZ-u. Realno, SDP ima potporu oko 30 posto hrvatskoga glasačkog tijela. To jest, doći će, idućih mjeseci, do 30 posto, tako da ćemo u izbore, neovisno o tome kada oni budu održani, HDZ i mi ući poravnati. Statistički gledano, kao stranke. A kao koalicija, mi ćemo – tj. naš, lijevi blok – biti bolji od desnog bloka. Nemojte zaboraviti da se stranke u normalnim demokratskim državama okupljaju oko vizije, a tu SDP ima daleko širi potencijal na lijevom centru nego što ga HDZ ima na desnom.
Tko je u ovome trenutku siguran da će biti u predizbornoj koaliciji sa SDP-om?
- HNS, IDS, HSU i Laburisti. Ili, drugim riječima – dosadašnja koalicija plus Laburisti. Nansi Tireli, predsjednica Laburista, ima određenu snagu u 3., 8., ali i 1. izbornoj jedinici.
Tko bi još mogao ići s vama?
- Prije izbora nitko, a poslije izbora definitivno ORaH, a možda i stranka Naprijed Hrvatska – pod uvjetom da prijeđe izborni prag.
Na Živi zid ne računate?
- Ne. Za mene je on nebitan. On nije kreativan, nego destruktivan. Hrvatska bi, onako kako je ja vidim, morala ići prema postulatu TTT (tehnologija - talent - tolerancija), a Živi zid se u tu viziju nikako ne može uklopiti.
Jedan od profesora na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu rekao mi je da će HDZ ipak pobijediti na izborima, budući da SDP može dobiti u samo tri ili četiri izborne jedinice...
- Izbori će se odlučiti u Zagrebu. Sam Zagreb, sa svojom veličinom i snagom, pokriva 4 izborne jedinice. Morat ćemo se – mi kao stranka – terenski organizirati i mobilizirati naše birače, baš kao što to rade Demokrati u SAD-u. Dosad smo se više ponašali kao salonski ljevičari.
Vidim, dopuštate mogućnost da se nova Josipovićeva stranka, Naprijed Hrvatska, priključi SDP-u nakon izbora (u slučaju povoljnog ishoda, naravno). Nisu li u ovih zadnjih nekoliko mjeseci ipak pale neke (pre)teške riječi između Milanovića i Josipovića, koje to realno onemogućavaju?
- Mislim da ne. Ljudi koji su u duši svjetonazorski slični mogu prebroditi pokoju riječ više. Iste svjetonazorske vrijednosti jače su od povremenog razilaženja među ljudima na pojedinim konkretnim temama.
Možete li svoju prognozu ishoda predstojećih parlamentarnih izbora izreći i u matematičkom obliku?
- Mogu. Dajem 60 posto za pobjedu lijevog bloka, na čelu sa SDP-om.
Niste li ipak previše optimistični?
- Ne, nisam. Jer politika je prije svega, osim svjetonazora, i percepcija, odnosno – dojam. A jasno je i vidljivo da najveća oporbena stranka, HDZ, ne nudi nikakvu progresiju, ne nudi nikakva nova rješenja, nego se isključivo bavi prošlošću.
Ako, prema vašim predviđanjima, nakon izbora ostaje stara (tj. SDP-ova) vlast, što će realno ostati po starome , a što će biti novo?
- Svakako će doći do osvježenja na nekim ministarskim mjestima. A vjerojatno će se smanjiti i broj ministarstava, tj. bit će prilagođen ministarskoj praksi Europske komisije. Ja sebe definitivno vidim kao člana buduće Vlade.
U okviru istog Ministarstva – pomorstva, prometa i infrastrukture?
- Ne nužno. Ja sam prije svega makroekonomist, odnosno doktor ekonomske znanosti. Doktorirao sam, na Ekonomskom fakultetu u Splitu, s tezom „Turistički klaster kao endogeni model ekonomskog rasta“.
Koje su vaše ambicije unutar stranke?
- Očekujem da premijer, tj. Zoran Milanović, ostaje i dalje predsjednik stranke, a ja ću se sigurno dalje kandidirati za člana Predsjedništva SDP-a. Naš drugi mandat – u razdoblju 2016.-2020. – obilježit će posvemašnja digitalizacija i informatizacija države. Naš je program ekonomija 21. stoljeća kao hrvatsko kreativno društvo. Pod kreativcima podrazumijevam liječnike, profesore, učitelje, inženjere, web dizajnere, IT stručnjake – široki raspon zanimanja jer svi su oni snaga hrvatskog društva. Ne želim da se Hrvatska i dalje bazira na jeftinoj radnoj snazi, potrebno je što prije promijeniti taj mentalitet.
Djelujete mi kao jako ambiciozan političar. Vidite li sebe, danas sutra, i kao novog hrvatskog premijera?
- Nemam nikakvih drugih ambicija, sve dok je Zoran Milanović predsjednik stranke. Jer, smatram da je on državnik, da je on iskren, ali ponekad i tvrdoglav. Ali je, prije svega, državnik.
Kakvi su vaši međusobni odnosi?
- Vrlo dobri. Mislim da uvažava moja mišljenja. Ali nismo ni u kakvim prijateljskim ili obiteljskim odnosima, na toj se razini ne družimo. Možda neki Milanovićevi potezi u prvi mah ne izgledaju dobro – npr. njegov odnos s predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović – ali u konačnici ispada da je ipak Zoran Milanović bio u pravu.
Zašto mislite da je bio u pravu spram predsjednice Grabar-Kitarović?
- Zbog dosadašnjeg predsjedničina ponašanja. Njezino se predsjednikovanje ne može, prema do sada viđenom, nazvati državničkim i onim s jasnim stavovima, pa nije čudo da se narod zabavlja kartonskom inačicom predsjednice, jer očito drugo nema u ponudi.
Što možete reći o sebi, kao osobi?
- Potječem iz katoličke obitelji, u kojoj mi je ujak bio svećenik, dok je prabaka dvaput bila u zatvoru, prvi put 30-ih, a drugi put koncem 1945. Međutim, nemam zbog toga nikakvih negativnih trauma spram bivše države. Išao sam uredno na vjeronauk, dok sam pohađao osnovnu školu, u rodnom Zaboku... Ali danas se svaki dan propitkujem da li vjerujem ili ne vjerujem. I mislim da ću se propitkivati cijeli život.
Zašto?
- Jer volim čitati i istraživati. Kad imaš neke dodatne informacije, onda moraš svoju osnovnu tezu stalno propitkivati.
Sumnjalica ste po karakteru?
- Da, imam uvijek određenu dozu sumnje i nikad ništa ne prihvaćam zdravo za gotovo. Negdje do 90-ih, još kao 16-godišnjak, bio sam, uvjetno rečeno, konzervativan, a danas sebe vidim kao ultraliberalnog čovjeka – ali ne u ekonomskom nego više u životnom smislu, prije svega u prihvaćanju različitosti. Počeo sam putovati po svijetu već kao tinejdžer, ranih 90-ih. Ljetne praznike 1992. proveo sam u SAD-u, u Philadelphiji, zahvaljujući tome što mi je bratić liječnik u Americi. Tada sam doživio kulturološki šok – što je sasvim prirodno kad iz jedne male konzervativne sredine, poput Hrvatskog zagorja, dođete u SAD. Promijenio sam se i počeo čitati druge pisce, poput Hessea, Castanede, Bukowskog, Kosinskog... A dotad sam uglavnom čitao, recimo, Zagorku.
Jeste li danas vjernik?
- Ne znam. Znam da sam bio. Ja sam iz pozicije vjernika ušao u poziciju agnostika. U zadnjih par godina.
Teolog Tomislav Ivančić vrlo kritički govori o agnosticima, tvrdi da su oni lijeni ateisti, tj. ateisti kojima se ne da obrazlagati njihova, u biti, ateistička pozicija...
- Ja, prije svega, volim razgovarati. Vjenčao sam se u crkvi, kod kapucina u Varaždinu. Jako cijenim patera Zvonimira Bonu Šagija. Propitkujem se. Iz dubine duše vjerujem da postoji dobro, ali pitanje je tko to kreira. Da li dobro kreiramo sami ili dragi Bog? Ostajem otvoren za nove spoznaje. Imao sam tešku autoimunološku bolest, koja se zove sarkoidoza. Bilo je to od 2007. do 2009. Prebolio sam je kombinacijom konvencionalne i nekonvencionalne medicine. Danas mi se dosta ljudi koji imaju tu rijetku bolest javlja na društvenim mrežama; i nedavno me jedna me gospođa, koje boluje od nje, pitala za savjet.
Gdje vam je sve ujak bio svećenik?
- U Siraču, kraj Pakraca, na otoku Prviću, u Krapinskim Toplicama, u Podsusedu i na zagrebačkoj Knežiji. On je inače salezijanac. Više nije aktivan, svoje umirovljeničke godine provodi u Svećeničkom domu u Gradecu. Kod njega sam proveo nekoliko školskih praznila, u Siraču. To su mi jako lijepe uspomene. On je držao vjeronauk kao igru.
A zašto vam je prabaka dvaput bila u zatvoru?
-Tijekom 30-ih, u doba Kraljevine Jugoslavije, netko ju je cinkao kao „staru HSS-ovku“, tj. da ima preizražene Radićeve stavove. Bila je u zatvoru u Klanjcu. A potkraj 1945. završila je u zatvoru, na zagrebačkoj Kajzerici, zbog dvije smiješne optužbe. Prvo, zbog vođenja biznisa (imala je gostionicu i dućan), a pod dva – da pomaže križarima. Moja je prabaka vrlo važna osoba u mom životu, zato što me upravo ona odgojila. Zbog nje nisam išao u vrtić. Rođena je 1902. i vrlo se rano udala – tako da mi je zapravo bila baka. Sjajno je igrala šnaps, pa sam ga i ja vrlo rano naučio, već kao trogodišnjak. A prabaka mi ga je savladala do perfekcije, sipala je „zwanzig“ i „fierzig“ kao stari Germani!
Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko već godinu dana otvoreno poziva Vladu, u kojoj ste vi jedan od ministara, na ostavku. Kaže da bi joj to bio jedini dobar potez u djelom mandatu. Čini se da te njegove riječi imaju velik odjek u javnosti jer se HDZ od prošlih izbora, na kojima je pretrpio debakl, potpuno oporavio i s dosta samopouzdanja čeka parlamentarne izbore...
- Retorika HDZ-a nije progresivna, ona je bez argumenata. Tako ja vidim Karamarka. On svako svoje izlaganje završi rečenicom: Najbolje je da ovi siđu s vlasti! On isključivo govori o prošlosti, nema nikakvu viziju budućnosti. HDZ i Karamarka potresa ostavština prošlosti, pa bih rekao da je njihovo samopouzdanje u laganom padu. Oni svakako nisu rješenje za budućnost države.
Kako vidite sebe kao političara? Ili, ako baš hoćete, kao „političkog“ čovjeka, homo politicusa...
- Uvijek sam se borio s time da ja nisam karijerni političar, što je u biti i točno. Više sam sebe doživljavao kao predavača na fakultetima. U razdoblju od 2003. do 2012. predavao sam na čak četiri fakulteta, a najviše na Sveučilištu Libertas...
Zašto ste se opirali tome da sebe doživljavate i kao političara?
- Zato što nisam vjerovao da politika može biti plemenita. Nego sam je doživljavao kao nešto vulgarno i ružno.
Do kada?
- Iskreno, do pred neke dvije godine. Čak sam je i kao ministar u početku mandata tako doživljavao. Sada mogu reći da sam politički sazrio. Vi ste, vidite, prvi čovjek koji vodi intiman politički razgovor sa mnom. Dogodio se klik, politički sam sazrio i prihvatio sebe i kao homo politicusa, a ne samo kao homo economicusa.
Koliko za to svoje sazrijevanje dugujete svom šefu u SDP-u i Vladi RH, Zoranu Milanoviću?
- Mnogo. Dao mi je priliku da se iskažem i generalno, na nacionalnoj razini. Jedno je biti župan, a nešto sasvim drugo ovo što sam ja danas. On je taj koji me pozvao u Vladu. Zato nikada nikome o njemu neću reći nijednu ružnu riječ. Nikada ne možeš ići protiv čovjeka koji ti je otvorio vrata. Ne bih mirno spavao, kada bih to učinio.
Spomenuli ste, u jednome svom odgovoru, da ste danas ultraiiberal. Možete li to malo pojasniti?
- Ja sam socijalno osjetljiv, na društvenoj razini; dakle, u tom sam smislu socijaldemokrat. A ultraliberalan sam u shvaćanju društva kao takvoga. Bogatstvo društva je u njegovoj raznolikosti i potpunim uvažavanjem svih društvenih skupina. I zato je moje političko opredjeljenje SDP.
Razgovarao Darko Hudelist
Vijesti iz medija |
Promet, pomorstvo i infrastruktura
