S ministrom pomorstva, prometa i infrastrukture Sinišom Hajdašom Dončićem razgovarali smo o takozvanom planu B za autoceste - inicijalnoj javnoj ponudi (IPO) dionica HAC-ONC-a, kojim država namjerava prikupiti oko 1,5 milijardi eura i tako pokriti dio od ukupno 4,1 milijardu eura duga HACaiARZ-a.
Prije dva tjedna najavili ste da će za dva tjedna zakon o IPO-u HAC-ONC-a biti u Vladi, no ovaj tjedan zakon ipak nije bio u Vladi. Zašto?
- Zato što smo uvažili primjedbe Ureda za zakonodavstvo da prvo treba donijeti izmjene Zakona o cestama koje će ići u Vladu 2. srpnja. Nakon toga Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), koji je izradio prijedlog Zakona o IPO-u HAC-ONC-a, šalje taj zakon Vladi, a zatim zakon ide u Sabor. No u Sabor neće stići do ljetne stanke nego tek na jesen. Bitno je napomenuti da smo tek u utorak zaprimili odgovor Europske komisije da je dobila naše pismo kojim je obavještavamo da nastavljamo s projektom monetizacije duga autocesta, ali po modelu IPO-a. A to je pismo vrlo važno za stabilnost HAC-a u sljedećoj godini kad na naplatu stiže 5,1 milijarda kuna kredita, i to u prvom tromjesečju. Dakle, nevezano kad će biti IPO, HAC se mora zadužiti kako bi vratio dospjeli dug, a ne može se zadužiti bez mišljenja EK. U Europskoj komisiji pak smatraju da je bez ulaska privatnog partnera cijela priča o HACu neodrživa. Smatram da će EK prihvatiti našu komunikaciju i da će dopustiti da se HAC i sljedeće godine može refinancirati na tržištu. Vrlo je bitno da smo se dogovorili sa Svjetskom bankom da nam bude strateški partner u tom kompletnom projektu koji se sastoji od tri stupa - prvi je refinanciranje ostatka duga nakon završenog IPO-a, drugi je restrukturiranje HAC-ONC-a i treći IPO.
Kad bi se onda mogao provesti IPO?
- Nije bitan sam datum IPOa, je li to kraj ove ili početak sljedeće godine. Bitno je da mi imamo pripremljen cijeli model koji uključuje restrukturiranje, refinanciranje i IPO. HAC-ONC mora proći pojačano restrukturiranje jer bi se tamo, po prvim procjenama Svjetske banke, ukupni operativni trošak mogao smanjiti oko 20 posto, a sad iznosi oko 700 milijuna kuna. To se može postići plićom razinom rukovođenja jer ima previše administrativnog osoblja. Sad će u HAC-ONC-u sami zbrinuti 100 ljudi iz administracije. Blagajnike na nekim naplatnim kućicama zamijenit će automati, a uštede će donijeti i efikasniji javni natječaji za održavanje. Tek kad se to provede, išlo bi se na IPO jer bismo onda mogli dobiti veću vrijednost za tih 60 posto dionica.
Kad će onda HAC-ONC biti spreman za IPO?
- Potkraj godine. Ali hoće li tada biti i sama konzumacija IPO-a ovisi o još nekim parametrima na koje mi ne možemo utjecati, a to je u prvom redu HANFA koja izdaje prospekt za IPO. Meni nije cilj da idemo navrat-nanos nego da pripremimo ove tri stvari i sve zakone kako bi bili spremni kad dobijemo suglasnost HANFA-e za IPO.
Meni ipak djeluje da ste u IPO HAC-ONC-a krenuli navrat-nanos jer ste govorili da će to sve biti gotovo na jesen, a sad se spominje kraj godine ili početak 2016.
- Nismo išli navrat-nanos. Kad smo krenuli u IPO nismo imali Svjetsku banku za partnera. Uzeli samo je za strateškog partnera za HAC-ONC jer s njom imamo jako dobra iskustva iz HŽ-a. Koncem godine mogli bismo imati zatvoren cijeli model i onda će sve ovisiti o HANFA-i. Dakle, potkraj godine ili početkom sljedeće godine mogli bismo imati sve spremno. Ne mislim brzati s time i to nije povezano s izborima. Čak ako IPO HAC-ONC-a i ne provedemo u ovom mandatu ja neću ostaviti lešine i kosture nego ćemo sljedećoj vladi ostaviti gotov model za rješavanje problema financiranja HAC-a.
Ako IPO ne bude proveden do kraja mandata ove vlade i ako HDZ pobijedi na izborima, očekujete li da će on to provesti?
- Ne vidim razlog zašto ga ne bi proveo. Razgovarao sam s ekonomskim strategom HSLS-a, koalicijskim partnerom HDZ-a, Josipom Budimirom i pokazao mu da ne možemo odjednom refinancirati ukupne obveze HAC-a i ARZ-a jer nitko za to neće dati povoljne kamatne stope. Povoljne kamate od jedan-dva posto dobijete kad gradite, a kamata za refinanciranje je tri i pol do četiri posto. Taj dug od 4,1 milijardu eura će onda narasti na šest-sedam milijardi eura i pitanje je hoće li EK dati zeleno svjetlo za to bez restrukturiranja duga. Ovo nije pitanje ove vlade, to je pitanje održivosti sustava cesta u Hrvatskoj.
Kako će HAC s prihodom od 440 milijuna kuna od trošarina, 400-500 milijuna kuna od dividende, otplaćivati preostali dug i financirati svoje troškove i investicije koje godišnje iznose 800-900 milijuna kuna?
- Neće imati investicije. Morat će smanjivati plan gradnje, što ionako radimo. A sukladno je onome što nam je Europska komisija prvi put napisala. HAC će ukinuti sve aktivnosti, to će biti mala tvrtka za kontrolu prometa koja će od trošarina i dividende otplaćivati preostali dug. A taj preostali dug refinancirat će Svjetska banka.
Što će biti s investicijama HAC-a koje su započete?
- One će se završiti. Mogu se prebaciti na Hrvatske ceste, to je jedna od opcija.
Je li IPO HAC-ONC-a u biti koncesija?
- Za mene nije, jer kroz IPO prodajete pravo na buduće prihode od cestarine, a to nije koncesija. Koncesija ostaje HAC-u.
No ako gospodarsko korištenje javnog dobra u općoj upotrebi donosi dobit dioničarima, a budućim će dioničarima HAC-ONC donositi, onda je, prema hrvatskim zakonima, to koncesija jer se ta dobit može steći samo koncesijom.
- Ministarstvo financija smatra da to ne potpada pod Zakon o koncesijama. Usto, prema preporuci Ustavnog suda, Zakon u Sabor ide kao strateški zakon. Smatram da je model IPO-a dobar. Jednako kako što je bio dobar i model koncesije, koji je s jedne strane donosio veću jednokratnu koncesijsku uplatu te mogućnost rješavanja tri četvrtine duga odjednom. S druge strane, gledamo li širi društveni kontekst, IPO je dobar jer imamo mirovince koji će imati prihod, prema izračunima ekonomskih analitičara, oko osam do deset posto godišnje, što je dobar prihod, iako mirovinci kad ulažu traže i 12 posto. Znači, to su sigurne mirovine. Sama država imat će 250 milijuna kuna više od poreza na dobit godišnje, a uz angažman Svjetske banke cijelu priču o dugu možemo završiti u roku od 13 do 15 godina.
Otkud vam računica da je 1,5 milijardi eura od IPO-a oko 60 posto dionica HAC-ONC-a? Nigdje nije obrazloženo kako ste došli do te brojke.
- Ekonomski analitičari i prvi izdavatelj procijenili su da je približna vrijednost sto posto na te godine tri milijarde eura, dakle 60 postoje minimalno 1,5 milijardi eura. To su ekonomske procjene koliko bi se moglo skupiti na tržištu kapitala. Išli smo s minimalnim rasponom od 1,3 milijarde eura do maksimalnih 1,7 milijardi eura. U javnosti je pak izašao iznos od 1,5 milijardi eura. No može na kraju biti i 1,7 milijardi eura.
Kad je bio aktualan referendum protiv koncesije, najavljivali ste borbu do kraja za koncesiju, a onda ste odustali i prešli na plan B?
- Borio sam se do kraja i zato sam imao spremam plan B. Odluka o odustajanju od koncesije bila je odluka Vlade, a ja sam samo dio Vlade. Borio sam se koliko sam se mogao boriti argumentiranim javnim nastupima, ali teško se može ići protiv iracionalne halabuke i populizma u našim turbulentnim vremenima kad je visoka stopa nezaposlenosti i kad takve populističke i neargumentirane poruke poput Ne damo naše autoceste padnu na meko tlo. Sada je, nakon što je sve prošlo, građanima puno jasnije da model koncesije nije bio rasprodaja autocesta. Bilo bi zanimljivo vidjeti rezultate istraživanja javnog mišljenja danas na isto pitanje. Vjerujem da bi protivnika koncesije danas bilo najmanje dvostruko manje. No, morali smo se suočiti s činjenicom da je prikupljeno više od pola milijuna potpisa.
Razgovarao: Josip Bohutinski
Vijesti iz medija |
Promet, pomorstvo i infrastruktura
