Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović sudjelovao je danas u Dubrovniku, zajedno s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom, predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović te s prvom potpredsjednicom Vlade Vesnom Pusić, na otvorenju Croatia Foruma 2015. pod nazivom „Nova razvojna politika – ususret partnerstvu i zajedničkoj viziji“.
U svom je govoru premijer kazao da je Hrvatska imala težak razvojni put uloživši, nakon raspada Jugoslavije, godine u borbu za neovisnost, rat, ekonomsku stagnaciju, ali i ove posljednje godine recesije i financijske krize za koje vjeruje da su iza nas. „U tom razvojnom smislu Hrvatska je prošla dug put i sad nam treba barem pedeset godina mira i stabilnosti, reda, doslovne sigurnosti i ekonomske sigurnosti da bismo pokazali što znamo, jer nismo stagnirali zato što smo nesposobni, ili ne znamo raditi, nego zato što su okolnosti bile teške i nemoguće. Želimo pomoći drugima.“ Predsjednik Vlade Milanović usredotočio se na dvije vrlo aktualne teme: krizu imigranata, koja se zadnjih godinu i pol događa na jugu Europe i koja, smatra, vjerojatno još nije kulminirala, ali je bila blizu točke zasićenja na zadnjem sastanku Europskoga vijeća u Bruxellesu, 25. i 26. lipnja. „To je bio neugodan sastanak, jer kriza je stvarna. Pričamo o humanitarnoj pomoći, međutim Afrika i humanitarna i politička kriza se događa pred našim očima jer je to europsko dijete. Nije sada bitno čije je to dijete i tko je za to bio odgovoran prije sto ili sto i pedeset godina. Odgovorni smo svi, jer smo ponovno dio te šire zajednice i moramo se suočiti s problemom.
Način na koji se Europa suočavala s problemom prije dva tjedna u Bruxellesu je bio neuvjerljiv. Iza svih formalnih prigovora da Europska komisija ne treba određivati kvote koliko će tko primiti imigranata, kao da se radi o krumpirima, a ne o ljudima, skriva se u stvari strah od nepoznatog od drugačijeg. To su problemi za koje je u velikoj mjeri odgovorna Europa, Europa naših očeva i djedova.“ naglasio je premijer i dodao:
„Moja pozicija je bila jedinstvena i, u stvari, neočekivana. S jedne strane su bile države sjevera, zapada, zatim države koje uopće nisu dio sustava, ali ipak primaju imigrante, a s druge stane države Srednje i Istočne Europe koje su reagirale s velikom skepsom i nervozom i rezervama. I Hrvatska koja je najnovija članica EU prije 20 godina je prošla kroz dramatičnu prognaničku krizu. Hrvatska je udomljavala pola milijuna ljudi, barem 100.000 ljudi iz druge države, Bošnjaka, muslimana, svi su našlu svoj dom u Hrvatskoj i to je na našu ekonomiju imalo katastrofalan učinak. Ali mi smo to preživjeli i izdržali i gledamo na to kao na nešto što nas je nečemu naučilo i ojačalo. I kaznilo, ali sve je to život.
Tih godina je Italija za Hrvatsku otvorila granicu; ukinuli su nam čak i zahtjev da pokažemo putovnicu na ulasku u Italiju, Njemačku, Austriju. Malo je Hrvata otišlo, ali je ta gesta nešto što se ne zaboravlja. I kad je u medijima objavljeno da bi Hrvatska trebala, prema nekim izračunima Europske komisije, koji su mnogima u Europi bili problematični u odnosu na njihove države, da bi Hrvatska trebala primiti tisuću imigranata u sljedeće dvije godine, ja sam gledao kako će reagirati hrvatska javnost. Nije reagirala nikako, reagirala je šutnjom a šutnja barem u pravnoj filozofiji znači odobravanje. Osjetio sam se tada jako dobro, i bez obzira što hrvatska vlada još nije donijela odluku, ja sam znao da predstavljam zemlju koja će se s time znati nositi, doduše, jednom, ne više puta, jer naši su resursi mali i ograničeni, i osjećao sam da na Europskom vijeću to mogu reći. Ali to nije dovoljno, Hrvatska nije dovoljna, Hrvatska je premala. Dok drugi ne shvate da je to naš problem, mi se s tim nećemo moći suočiti. U tome uvijek leži i šansa, ja u tome ne vidim veliki rizik.“, kazao je premijer Milanović.
„Druga stvar je Grčka. Taj problem sve više postaje sigurnosni. Grčka je zemlja koja je godinama bila u kategoriji visokog dohotka. U zadnjih pet godina njezin društveni proizvod smanjio se za jednu četvrtinu. Ako Grčka izađe iz eurozone, i ponovno usvoji nacionalnu valutu, njihova će ekonomija sigurno još pasti. To je ogroman sigurnosni problem. To je država koja je na južnom rubu NATO-a, to je država koja je bila, barem naizgled, bogata. U njoj žive ljudi, ljudi imaju očekivanja, a u politici su očekivanja sve. Svi neredi, nemiri, problemi, nastali su zbog pogrešnih, nerealnih ili iznevjerenih očekivanja. To je ključni problem Europe danas, a ne koliko će Grci moći podizati eura s bankomata. To je stvaran problem. Mi imamo na južnom rubu jednu od važnih članica NATO-a, koja je u NATO i primljena u vrlo osjetljivom trenutku, prije mnogo desetljeća, jer je bila važna. Možda nije ni ispunjavala sve kriterije, kao ni pri ulasku u Europsku uniju 1980., ali je bila važna i važna je i danas. Ovo govorim samo da podignem svijest o nečemu za što držim da je važno i za što naravno, kao hrvatski premijer nemam rješenja, jer mi te instrumente nemamo. Grčka već dugo nije ekonomski problem, nego sigurnosni problem, Jedino na takav način i sa sviješću o tome joj se mora pristupiti. Ukoliko pritisci politike, kad je rješavanje grčkog problema u pitanju, budu jednaki onima kad se razgovaralo o šačici imigranata, a tisuću ljudi kroz dvije godine je šačica, ako takav odnos budemo imali prema Grčkoj, stvari će izmaći kontroli. Ali takav neodgovoran odnos ne smijemo dopustiti.“
To su dvije teme koje su mi u ovom trenutku jako važne i za koje smatram prikladnim da ih se u ovom društvu, pred ovom publikom spomene i naglasi.“, rekao je premijer i rezimirao: „Dakle, imigranti, razumna pomoć Africi koja je propala, jer da nije, ne bi se događalo ovo što se događa pred našim očima. Raspao se poredak kakav je bio, otišao je u nepovrat, režimi za koje se smatralo da su najlošiji mogući na svijetu, zamijenjeni su nečim što je još lošije, a to je nedostatak bilo kakvog režima, to je bezvlađe, tamo ne vlada nitko. I kada tisuće i tisuće tih ljudi dođe na obale Mediterana, da bi se ukrcali na nekakva nesigurna plovila, mi pričamo i pričamo, ali ne poduzimamo ništa. Ti ljudi će nastaviti dolaziti i većina će ih završiti u sjevernoj Europi, u državama koje se već sada muče i ne mogu naći rješenja. Izađe li Grčka iz eurozone, trošak njezinog izlaska će na prvi pogled snositi i u prvoj instanci podnositi javni namještenici i javni sektor u državama koje će to morati platiti, medicinske sestre u Slovačkoj, učitelji u Finskoj, činovnici u Njemačkoj. Ali samo u pravoj instanci. Nakon toga dolazi veći problem, a to je sigurnost. Grčka će biti nesigurna zemlja na jugu Europe, Grčka koja 65.000 imigranata prima iz Turske koji u Tursku dolaze iz Sirije, a sve proizlazi iz neriješenih razvojnih problema.
To su teme za one koji imaju zadnju riječ, koji donose odluke, jer odluke Hrvatska ne donosi, mi sudjelujemo, razgovaramo, ali naša nije zadnja. Treba biti svjestan svog značaja, svoje veličine, i uvijek sam preferirao riječ samosvijest, svijest o sebi, a ne ponos, jer ponos je varljiv“, zaključio je svoj govor premijer Zoran Milanović.
Pisane vijesti |
Zoran Milanović
