Josip Buljević s mjesta savjetnika za obranu predsjednice RH došao je u fotelju ministra obrane. Na Pantovčaku pokazao se kao jedan od najkvalitetnijih i najpouzdanijih savjetnika vrhovne vojne zapovjednice. Ovaj Splićanin obavještajnu tematiku ima u malom prstu, i teorijski i operativno. Doktorirao je na islamskom terorizmu, a godinama je bio šef SOA-e.
Za početak smo ga pitali koliko je zadovoljan naslijeđenim stanjem u MORH-u. U kojem segmentu bi pohvalio prethodnika, a gdje ga ne bi pohvalio?
- Stanje u Ministarstvu obrane nije niti bolje, niti lošije od očekivanog. Ono što mogu istaknuti jest kako općenito u sustavu nedostaje boljeg planiranja i jasnijeg vođenja projekata. Što se tiče mog prethodnika, nikada u svojoj profesionalnoj karijeri nisam ocjenjivao rad svojih prethodnika, pa ćete dozvoliti da tako ostane i ovaj put. No svakako želim zahvaliti bivšem ministru Kotromanoviću na svemu dobrom što je učinio za sigurnost i obranu Republike Hrvatske, kako u vremenu dok je bio ministar obrane, tako i tijekom njegove ranije vojničke karijere.
Smatrate li da je u dosadašnjim odnosima MORH-a i Glavnog stožera dominirao Glavni stožer, a na štetu MORH-a?
- Istaknuo sam već nekoliko puta da Ministarstvo obrane neće biti Ministarstvo vojske ili Ministarstvo nabave. Ministarstvo obrane jest stožerno ministarstvo po pitanju obrane i sigurnosti Republike Hrvatske i jasne su uloge Ministarstva obrane i Glavnog stožera OS RH koji je, sukladno zakonu, sastavni dio Ministarstva obrane. Uloga Ministarstva obrane odnosi se na stratešku razinu, planiranje, ali jednako tako i nadzor i kontrolu, dok je uloga Glavnog stožera usmjerena na jednu drugu razinu planiranja, odnosno implementaciju strategija, tj. političkih odluka, te naravno na sve ono što spada u domenu rada s postrojbama. Za proteklo razdoblje mogu reći kako možda ta podjela rada nije bila jasno komunicirana, pa se možda i u javnosti stvarao dojam dominacije određene strane. No, mislim da oko poslova i zadaća nemamo potrebu voditi široke rasprave, jasno su zakonom propisane uloge i zadaće, jasno je i u sklopu NATO-a definirano tko što radi i za što odgovara, te smatram kako posla imamo i previše da bismo trošili vrijeme na nekakvo međusobno nadmetanje.
Krajem prošle godine umalo se srušio MiG iznad Zemunika. Kako gledate na stanje borbene eskadrile HRZ-a o čemu se dosta pisalo, posebno nakon zadnjeg remonta? Kada možemo očekivati odluku o kupnji suvremenije eskadrile, ili barem polovine eskadrile suvremenijih lovaca?
- Remontom borbenih zrakoplova održana je, na određeni rok, sposobnost samostalne zaštite zračnog prostora, odnosno osigurano je samostalno obavljanje zadaća air-policinga tj. zračnog redarstva. O kvaliteti remonta ne mogu govoriti jer je to zaista u domeni stručnih službi, no o tome mogu najbolje svjedočiti korisnici tih zrakoplova, odnosno piloti koji svakodnevno lete na remontiranim zrakoplovima. Sukladno planskim dokumentima, u razdoblju koje je pred nama, bit će potrebno donijeti dalekosežnu odluku o budućnosti borbene komponente HRZ-a i PZO-a. To je odluka koja uveliko premašuje domenu odlučivanja Ministarstva obrane. Takva odluka zahtijeva politički konsenzus, pa usudio bih se čak reći i širi društveni konsenzus. Stav Ministarstva obrane i Glavnog stožera i svih stručnjaka s kojima sam razgovarao je takav da trebamo napraviti sve što je u našoj moći da zadržimo borbenu komponentu našeg zrakoplovstva.
Kako ocjenjujete stanje u HRM-u? Grade se novi brodovi, možemo li očekivati izgradnju većih, izvan obalnih brodova?
- U proteklom razdoblju imali smo nekoliko izuzetno značajnih događaja za HRM - od sudjelovanja broda HRM-a u međunarodnoj misiji, zatim početak izgradnje obalnog ophodnog broda u domaćem škveru, te činjenici kako je nakon dugo vremena HRM uspješno lansirao raketu RBS. Sve su to pokazatelji da se u proteklom razdoblju puno radilo u HRM-u te bih želio posebno zahvaliti svim sadašnjim i bivšim pripadnicima HRM-a na njihovu trudu, zalaganju i požrtvovnosti, a posebno bivšem zapovjedniku HRM-a kontraadmiralu Robertu Hranju te sadašnjem zapovjedniku HRM-a komodoru Predragu Stipanoviću koji su i osobno izuzetno puno pridonijeli HRM-u u proteklih nekoliko godina. Uvjeren sam da će se, kada financijske mogućnosti to budu dozvoljavale, nastaviti opremanje i modernizacija flote HRM-a posebno zato što je riječ o projektima u kojima imaju velike šanse sudjelovati domaća brodogradilišta.
Kako gledate na vojno-tehničku suradnju RH i SAD-a? Možete li reći razmatra li se nabava/donacija još nekih borbenih sustava iz vojske SAD-a koji bi nam dobrodošli? Mogu li nam prijatelji iz SAD-a pomoći da financijski bezbolnije dođemo do novijih zrakoplova?
- Suradnja SAD-a i RH je izvanredna, SAD je za Hrvatsku najznačajniji i najveći saveznik i zahvaljujući tom odnosu, Republika Hrvatska i naše Oružane snage dobile su stotine milijuna dolara različite pomoći - od vojne tehnike i opreme, preko školovanja i obuke pa čak i do raznih pomoći lokalnoj zajednici. Što se tiče zračne komponente, upravo smo od američke strane unazad nekoliko mjeseci dobili ponudu vezano uz helikoptere Kiowa koja uključuje višemilijunsku donaciju te opreme. Ja se nadam suradnji i u sljedećem razdoblju, sukladno raspoloživim mogućnostima SAD-a, odnosno odlukama njihovih predstavničkih tijela koja su vezana uz programe pomoći saveznicima.
OS RH još koriste dosta ruske tehnike, posebno u zrakoplovstvu. Može li RH kao NATO članica surađivati s Rusijom, posebno po pitanju očekivanog remonta transportnih helikoptera?
- Strateška odrednica Ministarstva obrane jest potpun otklon od doktrina i vojne tehnike porijeklom iz bivših propalih režima. U tom smislu će i ići svi projekti koji se tiču opremanja i modernizacije Oružanih snaga u budućnosti. Što se tiče tehnike koja se sada koristi, siguran sam da ćemo naći najbolja rješenja za Oružane snage kao i za naše sposobnosti. Odnos NATO-a i Rusije, odnosno EU-a i Rusije je dobro poznat i Republika Hrvatska kao odgovorna članica i NATO-a i EU-a tako se i ponaša. Nadam se da će odnosi EU-a i Rusije te NATO-a i Rusije ići u smjeru suradnje, povjerenja, međusobnog uvažavanja i razumijevanja, poštovanja svih međunarodnih norma, standarda i međunarodnog prava, a sve na dobrobit kako naroda koji čine Europsku uniju, tako i ruskog naroda s kojim mi Hrvati imamo jednu posebnu tradicionalnu prijateljsku vezu.
Velika je želja splitskih branitelja i građana da se konačno negdje na javnoj gradskoj površini izloži otpisana podmornica Velebit? Zagreb već ima jednu podmornicu. Možete li nam pomoći da je negdje prikladno izložimo u Splitu?
- Smatram da grad Split kao grad takve pomorske tradicije, koji je dao brojne pomorce, zaslužuje imati izloženu podmornicu i siguran sam da će je Split dobiti. Napravit ću sve što je u mojoj moći da realiziramo taj projekt.
Hoćete li postaviti pitanje povratka školskog broda Jadran i treba li Hrvatskoj taj jedrenjak?
- Pitanje školskog broda Jadran je nešto čime su se bavile sve administracije svih ovih godina i nije se došlo do rješenja, a tu je stav Republike Hrvatske jasan i o njemu ste pisali već bezbroj puta. Mislim da treba tražiti rješenje kojim će biti zadovoljne obje strane, a nadam se kako će ulazak Crne Gore u NATO savez ubrzati pronalazak tog rješenja. Kao Splićanin i kao bivši pomorac osobno ću se zauzeti da se pronađe modalitet kako bi se Jadran vratio u svoju matičnu luku.
Razgovarao Denis Krnić
Vijesti iz medija |
Obrana i vojska
