Goran Marić, doktor ekonomskih znanosti, dugogodišnji saborski zastupnik, vanjski suradnik na Pravnom fakultetu u Zagrebu na kolegijima Politička ekonomija i Ekonomska politika, na posljednjim parlamentarnim izborima bio je nositelj HDZ-ove liste u šestoj izbornoj jedinici gdje je uspio pobijediti SDP, a u stranci je na kraju izašao kao treći po osvojenim glasovi ma. Nije pristao biti ministar "ničega", nakon čega je postao ministar novoustrojenog Ministarstva državne imovine. Ovo je njegov prvi intervju za novine.
Zašto novo Ministarstvo državne imovine?
- Ministarstvo je temeljno institucionalno mjesto za vođenje politike o nečemu. Ako je negdje potrebna snaga i autoritet politike, u najboljem smislu tih riječi, onda je to u resoru državne imovine. Posebno s iskustvom jedne postkomunističke zemlje i društva kakvo je hrvatsko. A to iskustvo odnosa prema vlasništvu i imovini nije sretno. Zato će Ministarstvo kao izravni servis i Vlade, omogućiti Vladi stvaranje sigurnih i zdravih podloga za donošenje odluka o statusu imovine u državnom vlasništvu. Aktivnosti koje će omogućiti promjene u gospodarenju državnom imovinom su brojne.
Koje?
- S obzirom na to da je državna imovina prvorazredni instrument za balansiranu regionalnu politiku, ona može biti realni demografski temelj obnove i zaustavljanja odlaska ljudi iz zemlje, dakle u ulozi opstanka naroda. A to je presudno, jer bez ljudi nema države. U tom smislu, možemo govoriti i o stvaranju nove kulture imovine i vlasništva. Provesti pojmovnu rehabilitaciju državnog vlasništva u svijesti ljudi. Jer imovina je sve što okvirno tehnički znači državu. A pitanje glavnih projekata određeno je samim potencijalom te imovine. Međutim, potrebno je provesti uvid u ono što su dosadašnje institucije, od početka djelovanja odradile: sustav, stanje, efektivnost, odnosi i dr.
Hrvatska je jedna od najbogatijih država u EU kada je riječ o državnoj imovini. Kako je najbolje iskoristiti?
- U načinu korištenja državne imovine bitno je, zbog povijesno-političkih, sigurnosnih i drugih razloga, specifičnog statusa i osjetljivosti, uspostaviti zaštićenost specifičnih područja i dijela imovine od otuđenja i prodaje. Nije to nikakva proizvoljnost niti ad hoc pristup, to je standard i u drugim zemljama. Gospodarenje imovinom, što stavljamo u fokus ovog Ministarstva, znači sve oblike korištenja imovine: prava, licencije, koncesije. Naravno, i privatizaciju i prodaju. Bitno je da se pri tom postave optimalni modeli te čvrsti i jasni obvezujući odnosi. Da time, ali i vjerodostojnim nadzorom ispunjavanja obveza, postignemo smanjenje i dokidanje mogućih zloupotreba državne imovine. Presudno je znati i u hrvatskom društvu usvojiti da privatno vlasništvo nije svetije i nepovredivije od državnog. Ni zakonski niti kulturološki.
Koji su najveći problemi i izazovi s kojima ste se na početku susreli?
- Polazimo od premise o imovini kao organizacijski zapuštenom području. A neke vrste državne imovine mnogi godinama koriste kao da je njihova osobna. Od poslovnih prostora, stanova, turističkog zemljišta, kampova, otoka. Zapuštena imovina djeluje defetistički i višestruko negativno. Država se tako, na razini dojma, pokazuje kao nemoćna, a onda se ta nemoć prenosi na ljude. Utemeljenjem Ministarstva otvara se upravo taj izazov prema imovini. Vlada ga je tom odlukom potaknula. Jer imovina je sama po sebi izazovna, najviše po svom potencijalu. Države nema bez vlasništva, ono je temeljni atribut države. Pokretanjem snažnih odluka i stajališta u sferi vlasništva, država upućuje najbolju, najsnažniju poruku da država postoji. U konačnici, ljudi i imovina su razlozi postojanja države. Gospodarenjem imovinom, treba otkloniti sugestiju, apriorizam i podvalu - a to se također pokazuje kao problem - da država ne može biti dobar gospodar i upravitelj.
Kako je došlo do ideje za osnivanje takvog jednog ministarstva?
- Ideju, svrhu, sadržaj, i konačno odluku o organizacijskom ustroju i utemeljenju ministarstva, donosi jedino Vlada. Presudno je bilo razumijevanje predsjednika Vlade. Zna se što se ovom odlukom želi postići: pokrenuti stvarni potencijal što ga državna imovina ima. Nepobitno je da je motiv potaknut uvidom u značaj, potencijal i potrebe da se imovini u državnom vlasništvu dade nova dinamika, i uloga u gospodarskom uzdignuću Hrvatske. Osobno sam o tome govorio ima više godina. Kao bitno, utemeljenjem ovog ministarstva sadašnja Vlada je pokazala da ima čvrst i egzaktan pristup bitnim pitanjima političkog i gospodarskog života. To je pokazatelj da ne može biti relativizacije i improvizacije tako krupnog pitanja kakvo je državna imovina.
I sami ste govorili da nećete biti ministar bez portfelja. Jeste li onda u jednom trenutku dali ostavku, kako su mediji pisali? Mediji su i spekulirali o vašim odnosima s Mostom i Crkvom. Kakvi su ti odnosi?
- Moja navodna ostavka bila je tema s kojom se pretjerivalo. Bili su to prvi dani ove Vlade, pa je medijima bio zanimljiv svaki šum iz tog smjera. Kao što vidite, ja sam ministar državne imovine, i to je interes Vlade, interes države, ali i moj profesionalni interes. Naravno i odluka Vlade na čelu s njezinim predsjednikom. Moji odnosi s Mostom dio su moje političke kulture i moje političke konstitucije. Ljude nastojim razumjeti kroz njihova stajališta i vrijednosti. Ne moram sve ni razumjeti, pa niti se sa svime slagati, ali radi toga ne odbacujem nikoga. Kad je riječ o mojim odnosima prema Crkvi, oni su najvećim dijelom determinirani mojim vjerničkim odnosom, potom vrijednosnim stajalištima. Crkva u našoj hrvatskoj povijesti nije usputni sudionik zbivanja. Ona je među najvažnijim graditeljima te povijesti, njezin čuvar u drami opstojanja. I sam sam sudionik suvremene drame, bio bih slijepac kad ne bih to vidio i s tim živio.
Imate li već neke ideje ili zakonske prijedloge kako na najbolji način gospodariti državnom imovinom?
- Uz izmjenu i prilagođavanje zakonskog okvira radi pojednostavljenja svih postupaka u pokretanju državne imovine, izradit ćemo strategiju upravljanja državnom imovinom. Mobilizirat ćemo državnu imovinu načinom da smanjimo ih potpuno dokinemo troškove održavanja zapuštene imovine u korist njezina pokretanja i donošenja zarade. Jednako tako, kvalitetnim uvidom i analizom troškova najma rasteretit ćemo plaćanje zakupnine iz državnog proračuna iznajmljivačima aktiviranjem neiskorištenih državnih nekretnina.
Država je vlasnik mnogih nekretnina, zašto onda državna tijela unajmljuju prostore? Treba li uložiti novac u obnovu državnih nekretnina kako bi se mogla preseliti neka državna tijela, ili možda aktualizirati projekt Zagreb na Savi?
- Dobar dio nekretnina nije prikladan zbog rascjepkanosti, nema potrebnih kapaciteta za pojedine korisnike koje ste spomenuli. Jedan dio nije na primjeren način uključen u proces upravljanja, za neke nema potrebnog uvida u specifičnosti ili nije bilo projekcija potreba. Gospodarenje nekretninama zahtijeva disciplinu, organiziranost, procjene, namjene i prenamjene, fleksibilnost. Bilo je i odluka, potaknutih idejom o njihovu aktiviranju, da se vrijedne nekretnine daruju bez nadoknada. I sada, država nema punu evidenciju nekretnina u svom vlasništvu, njome često upravljaju druge pravne pa i fizičke osobe bez utvrđenih odnosa i ugovora. Temeljni pristup u gospodarenju nekretninama je povećanje njihove vrijednosti, što uključuje i obnovu kao opravdan poslovni potez. A o projektu na Savi uvijek je lijepo razgovarati.
Što s državnim kompanijama? Kako ih profesionalizirati da ne budu podložne političkim utjecajima, hoće li se raspisivati natječaji za uprave? Kako povećati prihode i trebaju li kompanije i dalje uplaćivati dobit u proračun?
- Državne tvrtke treba učiniti učinkovitijim, tržišno konkurentnijim. To je svakako moguće, pokazatelji su toga brojne tvrtke u europskom i svjetskom okruženju, da tvrtke koje su u pretežitom državnom vlasništvu su lideri na tržištu. Bitan je način upravljanja i naročito menadžment koji mora odgovoriti na zadatke i očekivanja vlasnika u skladu s ulogom i potencijalima pojedinog društva. No s obzirom na naša iskustva i hrvatske okolnosti, to je veliki izazov i test za svaku politiku. Naglašavam, nije presudan sami politički utjecaj ako on znači odgovornost sudionika tog odnosa, i vlasnika i ljudi kojima je povjereno upravljanje. Štoviše, to je ispit vjerodostojnosti za obje strane i jamstvo pred vlasnikom. Tako neće biti pitanje za vlasnika kako i kamo usmjeriti dobit, u jačanje portfelja, nove projekte ili uplatom u proračun. Ekonomski je najneprihvatljivija varijanta da nema investicijske aktivnosti društva, uz istodobnu neisplatu dobiti u proračun i deponiranu dobit na računima banaka. Nažalost, i takvih slučajeva ima. Natječaji za članove uprava i nadzornih odbora trgovačkih društava će se raspisivati. Javni natječaj daje mogućnost šireg uvida i boljeg izbora glede stručnosti i kompetencije. Iako mislim da se odabir članova nadzornih odbora temelji ponajprije na povjerenju. Takva je u većini slučajeva i praksa zemalja EU. Samo stručno, profesionalno i moralno upravljanje, kvalitetni nadzorni odbori i revizijski uvidi mogu biti jamac uspješnog poslovanja strateških tvrtka. Nije dobro da se veliki poslovni sustavi, zbog svog društvenog značaja, odvoje od utjecaja i nadzora vlasnika. Bitno je naglasiti da bez snažnih subjekata nema snažnog gospodarstva. Samo, ne zaboravimo, i država je subjekt.
Je li Most pogriješio kad je mijenjao Statut Hrvatskih voda kako bi mogli zaposliti kuma Bože Petrova?
- I pogreške su škola.
Što privatizirati, a što zadržati u državnom vlasništvu?
- Za slikovitost odgovora, država osim strateških društava i društava od posebnog interesa ima udjele u još 456 trgovačkih društava. Od njih, u 248 društava država ima udjel manji od 5 posto, a u 141 manje od 1 posto. Zar se ne nameće logičan zaključak? U tim društvima država nema utjecaja na upravljanje ili je utjecaj beznačajan, pa je prodaja ne samo prihvatljiv pristup već i nužnost. U društvima gdje ima važnog udjela i bitnog utjecaja, više od 20 posto, zbog dugoročnog, specifičnog interesa države i javnog dobra, potrebno je pripremiti stratešku privatizaciju za najbolju cijenu i najbolje uvjete. Ona društva iz kategorije općeg dobra i strateškog interesa nije prihvatljivo privatizirati. I to nije mantra, to je conditio.
Znači li to da ćete neke tvrtke pripremiti za privatizaciju i onda čekati pravi trenutak za to i što mislite o potezima bivše Vlade kada se privatizacijom smanjivao javni dug, te prodaji, odnosno skidanju s popisa strateških tvrtki, preko telefonskih sjednica? Hoće li bit privatizacije nekih većih tvrtki - što primjerice s Podravkom?
- Sigurno da se neće niti raspravljati o strateškim tvrtkama telefonski, a kamoli odlučivati o njihovoj prodaji. Ako će igdje biti ozbiljnosti, onda će je biti na temama privatizacije i odlukama o strateškim sustavima i tvrtkama. I Podravka će biti u istom pristupu, s istim kriterijima. Ako je nešto strateško, onda će tako i biti tretirano.
Hoće li se mijenjati popis strateških tvrtki (u vrijeme prošle Vlade neke su tvrtke micane s popisa, hoćete li ih možda vratiti)?
- Popis strateških tvrtki nije jelovnički popis, a nije ni zaštićen poput biblijskih knjiga. Može se mijenjati, nekim dopunama, ili skidanjem s liste, vjerojatno i hoće, ali ne ad hoc. Moramo imati kriterije, oni moraju biti razumni, anticipirati vrijeme, okolnosti i, ponajviše, budućnost. Popis tvrtki od strateškog interesa za Hrvatsku pokazuje odnos i razumijevanje najbitnijih odrednica same države. Pokazuje ozbiljnost i narav države, ozbiljnost čitave političke konstelacije, pa i same Vlade. Ja u tu ozbiljnost vjerujem.
Treba li neke rezidencijalne objekte komercijalizirati?
- Hrvatska je premala zemlja za toliki broj rezidencijalnih objekata. Njihovo sadašnje stanje je slika zapuštenosti. Zapuštenost i rezidencija, ne zvuči baš skladno. Njihovo pokretanje ovisi o stanju hrvatskoga gospodarstva, poslovnog dinamizma. Ima realnih mogućnosti za njihovo pokretanje i komercijalizaciju, s dugogodišnjim koncesijama kao najprihvatljivijom varijantom.
Treba li država otkupiti Inu od MOL-a?
- Ina je strateški gospodarski subjekt. Prisjetimo se koliko je posljednjih godina Ina izazivala pozornosti u hrvatskoj javnosti. Nama je kao bitnom dioničaru u Ini bitno da ona dobro posluje. I u ovom statusu Ina zadržava naslov tvrtke od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku. Vrijedna je izazova da Hrvatska otkupi većinski upravljački dio. Tu mogućnost može generirati upravo novi pristup u gospodarenju državnom imovinom, a nikako ideja na razini dnevnog očitovanja, kao što je to učinila Kukuriku vlada na samom odlasku.
Što s vojnim objektima, nikako da se iskoriste? Nešto je darovano JLS-u, ali ni oni to nisu baš iskoristili...
- Vojni objekti su krupna imovina, ali svakako i sui generis imovina: često na atraktivnim mjestima i predstavljaju krupni potencijal. Ali su i objektivno krupni, i krupni kao problem. Ako igdje treba volja i odlučnost, onda treba za rješavanje ovog dijela vlasništva. Prerano je, bez početnih uvida u stanje i statuse, govoriti o načinima njihova aktiviranja. Dosad ih nismo uspjeli zaštititi od propadanja. Nitko godinama te objekte ne čuva, a kamoli da njima gospodari. Svakako ih je potrebno pokrenuti, i to u suradnji s jedinicama lokalne samouprave. Neke od njih može se prodati, neke darivati za potrebe lokalne samouprave, a neke pripremati za koncesije. I upravo koncesioniranjem atraktivnih lokacija, može se potaknuti investicijska aktivnost i zapošljavanje.
Kako ste se snašli u ovoj Vladi, kakvi su odnosi između Mosta i HDZ-a i mislite li da će ova Vlada biti uspješnija od Oreškovićeve?
- S posebnim zadovoljstvom prihvaćam suradnju s kolegama u Vladi. Iskreno, u ovoj se Vladi osjećam kao da sam doma. S obzirom na to da sam profesionalni političar, dugogodišnji poznanik svih u Vladi, da sam sudionik parlamentarnih izbora s velikom potporom javnosti, odnosno birača, onda je i logično da se tako osjećam. Osim toga riječ je o hrvatskoj Vladi, a to je za mene izazov i činjenica za odgovornost i respekt. A sama činjenica da smo Vlada koalicije ne znači mi opterećenje. Štoviše, odnose vidim laganim, suradničkim, afirmativnim. Ova Vlada ima preduvjete da bude uspješna, možda i zapamćena kao Vlada znakovitih poteza, kao Vlada olakšanja i atmosfere uspjeha. Jubilarna 25. godina hrvatske suverenosti kao početak mandata simbolički neka to najavi. Sa svoje ću strane sve učiniti da tako i bude.
Često se kaže da u Vladi imamo dvije ekonomske politike - liberalnu koju predstavljaju Dalić, Marić i Ćorić i vašu. Kako to komentirate i kako biste vi sebe definirali u ekonomskom smislu, kojoj struji pripadate?
- Ne postoje dvije ekonomske politike u Vladi, a najmanje ona koju bih ja ekskluzivno zastupao. Ne može se dopustiti nikakav luksuz neslaganja, sukob koncepcija, demonstriranja stručnog autoriteta i ekskluzivizma. Bez obzira na razlike u mišljenjima, u Vladi je prije svega profesionalni pristup. Vlada je tim i ima samo svoju ekonomsku politiku. Svatko od ljudi u Vladi ima svoj profesionalni integritet. To je sreća za Vladu.
Imamo dva Marića u Vladi - jedan je predstavio veliku poreznu reformu, možemo li i od drugoga očekivati neku takvu reformu?
- Hrvatska je dobrim dijelom zapuštena upravo u području državne imovine. A zapuštenost ima svoju cijenu. Osobno sam osjetljiv na svaku zapuštenost Hrvatske. To što vi nazivate reformom, ja bih nazvao pokretanjem, uzdignućem Hrvatske. Reforma je već po samoj činjenici ustrojavanja ministarstvo državne imovine. Ona podrazumijeva promjenu nabolje. U tom smislu bit će reforma u pogledu Zakona o upravljanju državnom imovinom, ali i Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora. Nepoznata je činjenica da je temeljem potonjeg zakona, u posljednjih nekoliko godina podneseno 1711 zahtjeva za kupnju poslovnih prostora u državnom vlasništvu. Što mislite koliko ih je realizirano? Nijedan! Znači, bit će reforma, ali ne revolucija, senzacija, čarobnjaštvo! Morat ćemo ozbiljno raditi i međuresorno surađivati. I zato imam duboko političko razumijevanje za ideju, razloge i svrhu ustrojavanja resornog ministarstva za državnu imovinu. Ono, zajedno s drugim, otvara velike mogućnosti. Ako se to bude zvalo i reformom, učinit ćemo da ona u mandatu ove Vlade afirmira ideju i odluku o njegovu osnivanju. Već time je Vlada pokazala i svoj odnos prema meni osobno kao jednom od Marića, kao i odnos prema reformi poreznog sustava i svoje stajalište o drugom Mariću. Kakav god bude smjer novog ministarstva, bitno je da bude sretna novost u gospodarenju imovinom Republike Hrvatske. Da rezultira uzdignućem Hrvatske.
Razgovarao Goran Penić
Jutarnji list, 3. prosinca 2016.
Vijesti iz medija |
Goran Marić
