Martina Dalić iza sebe ostavlja vrlo intenzivno razdoblje u kojem je vodila rješavanje krize u najvećem gospodarskom sustavu u državi i regiji Agrokoru, a istovremeno se suočavala s prozivkama, optužbama i napadima od oporbe do dionika krize koncerna. Sklapanjem okvirnog sporazuma vjerovnika i činjenicom da oporba nije skupila dovoljno ruku za njezin opoziv potpredsjednica Vlade dobila je priliku samo za kratki predah jer je sada ispred nje zadatak provođenja reformi.
Jeste li se iznenadili kad ste vidjeli rezultate glasovanja u Saboru po kojima se podrška Vladi, a u tom trenutku i konkretno vama, svela na 76 ruku, što je minimalna većina?
- Temeljna je poruka tog glasovanja da Vlada ima većinu, unatoč svim napadima i žestini političke rasprave koja se vodila proteklih mjesec dana. Podsjetila bih da smo dovršili pregovore o ulasku u Europsku uniju predvođeni Vladom koja je imala većinu čiji je broj ruku u Saboru bio sličan sadašnjoj parlamentarnoj većini. Vlada je stabilna i želim da se u svom radu koncentriramo na bitne probleme gospodarskog trenutka, odnosno na povećanje gospodarskog rasta i jačanje životnog standarda. Većina je tu, koliko god neki željeli da nije tako.
Mediji nagađaju o rekonstrukciji Vlade, ali i prijevremenim izborima. Ima li podloge za to?
- Po mojim saznanjima razgovora o rekonstrukciji Vlade nema, ali, naravno, to je pitanje o kojem odlučuje premijer. Priču o izborima, pa i rekonstrukciji, doživljavam kao pokušaj da se nakon još jednog neuspješnog napada opozicije na stabilnost Vlade nastavi s nametanjem i drugih tema koje privlače pozornost, opet usmjerenih k istom cilju. Mislim da gospodarski i socijalni trenutak zahtijeva da se usmjerimo na gospodarski rast i stvaranje okolnosti koje će privući građane koji su se iselili da se vrate. Upravo je to razlog zbog kojeg premijer često ističe važnost političke stabilnosti. Ona je nužna pretpostavka i reformi i predvidivosti poslovnog okruženja i snažnijih investicija i uspješnog korištenja europskih fondova. Kontinuirano i neprekidno bavljenje izborima kao da smo neprestano u predizbornoj kampanji predstavlja odvlačenje energije od pravih pitanja.
Vjerujete li da je nakon potpisivanja okvirnog sporazuma o nacrtu nagodbe u Agrokoru dogovor vjerovnika gotova stvar?
- Okvirni sporazum predstavlja dogovor o najvažnijim sastavnicama nagodbe. Njime su definirani način buduće organizacije sustava, način upravljanja tim sustavom, način utvrđivanja konkretnih udjela u vlasništvu i mnogi drugi detalji. Poseban dio toga dogovora tiče se odnosa s dobavljačima i jasno iskazane spremnosti vjerovnika da se poslovni odnosi s domaćim dobavljačima nastave i nakon što vjerovnici preuzmu vlasništvo. Dogovor su potpisali predstavnici svih najvećih stranih vjerovnika, domaćih banaka, dobavljača i stoga predstavlja temelju za izradu detaljnog pravnog teksta nagodbe. A naravno, sve će biti gotovo kad vjerovnici nagodbu izglasaju. Posla još uvijek ima mnogo, ali dogovor o najvažnijim pitanjima je tu.
Dio domaćih vjerovnika, naročito Adris grupa i Franck, drži da je model namirenja nepravedan, otvorio se i problem knjiženja jamstava..., jesu li to prepreke na putu do cilja i mogu li ozbiljno narušiti proces nagodbe?
- Mislim da uvijek treba imati na umu da je postupak postizanja nagodbe postupak u kojem se prelamaju različiti interesi. Vjerovnici svaki sa svog stajališta imaju različite interese i svatko želi za sebe izvući maksimum. To je prirodno i iz toga proizlaze neka moguća pojedinačna nezadovoljstva. Smatram da to ipak nisu prepreke postizanju nagodbe, pogotovo kad uzmemo u obzir gdje smo bili prije godinu dana, na rubu kolapsa sustava i uništenja njegove vrijednosti. Meni je posebno značajno da nagodbu podržavaju dobavljači, ali moramo razumjeti da nitko u ovom procesu neće biti sto posto zadovoljan. Dugovi Agrokora daleko premašuju vrijednost njegove imovine i zbog toga će svatko morati nešto izgubiti.
Iako model namirenja još nije gotov, izvjesno je da će ruske državne banke imati ključnu vlasničku poziciju u koncernu. Predstavlja li ta činjenica geostrateški izazov?
- Strukturu budućeg vlasništva određuje struktura današnjih dugova. Nju je pak odredio bivši vlasnik Agrokora načinom na koji se zaduživao i adresama na kojima se zaduživao. Cijeli proces temelji se na jednakom i fer tretmanu svih vjerovnika, a to onda znači da buduća vlasnička struktura reflektira strukturu tražbina. Vlasnička struktura bit će sastavljena od različitih institucija iz različitih država, uključujući ruske financijske institucije. Ja od budućih vlasnika očekujem da donose odluke koje će biti usmjerene na jačanje poslovanja Agrokora, povećanje njegovih rezultata i povećanje njegove vrijednosti. Povećanje vrijednosti Agrokora povećat će vrijednost budućih vlasničkih udjela i na taj način omogućiti postupni oporavak danas teško naplativih potraživanja. To je, vjerujem, cilj današnjih vjerovnika, a sutrašnjih vlasnika.
Očekujete li da će novi vlasnici Agrokora zadržati koncern cjelovitim ili će uskoro prodavati njegove dijelove?
- Mislim da je u ovom trenutku teško, a nije ni produktivno nagađati kakvi će biti odnosi budućih vlasnika. Mislim da je u interesu budućih vlasnika da povećaju vrijednost svog budućeg vlasništva što onda govori protiv brze prodaje dijelova. U postojećem dogovoru vjerovnika nema određenja koja bi govorila o prodaji pojedinih dijelova. Izuzetak bi mogao biti non-core biznis - manja poduzeća koja nisu tzv. perjanice Agrokora nego posluju u drugim sektorima, poput turističkog poslovanja. Srce sustava, a to su poljoprivreda, proizvodnja, maloprodaja, najvažniji su izvor poboljšanja prihoda i profitabilnosti i činjenica je da su vjerovnici odlučili da u nagodbi nema dijeljenja sustava pa mislim da toga nema ni u bližoj budućnosti.
Je li Agrokor i dalje sistemski rizik za domaću ekonomiju?
- Danas više ne. Ali i to je jedan od elemenata načelnog dogovora. Vjerovnici su se dogovorili da će ubuduće kompanije funkcionirati na principu takozvanog odmaka ruke. Međusobni odnosi budućih kompanija bit će zasnovani na tržišnim principima, a eventualni financijski odnosi ograničeni samo na sezonske potrebe financiranja. Već načelan dogovor pokazuje odlučnost vjerovnika da ubuduće neće dopustiti stvaranje zamršenih financijskih odnosa među kompanijama koji su doveli do sloma cijelog sustava.
Maloprodaja Agrokora držala je ključne pozicije u regiji prije same krize u koncernu, a danas je izgubila tržišne udjele i u Hrvatskoj i u regiji. Koliko je za domaću prehrambenu industriju bitno da se maloprodajni lanac Agrokora oporavi?
- Način na koji je domaća industrija reagirala na ovu krizu i opstala potvrđuje ispravnost načina na koji se upravljalo ovom krizom. Stanje je stabilizirano i time je stvorena osnova za novi poslovni ciklus na drukčijim osnovama, a načelan sporazum sadrži spremnost vjerovnika da se i u budućnosti zadrži snažna suradnja Agrokora i njegovih dobavljača. Međutim, očekujem da su i dobavljači iz ove krize naučili da prevelika ovisnost o jednom lancu nije dobra. Zato ja proces izvanredne uprave i njegove rezultate vidim kao jednu veliku reformu, reformu tržišnih odnosa koja će rezultirati efikasnijim poslovanjem značajnog dijela hrvatskog gospodarstva. S druge strane, Agrokor je regionalna tvrtka i mislim da postoji značajan prostor za jačanje sinergije između Agrokorovih maloprodajnih kompanija, što bi onda moglo otvoriti nove prilike za industriju.
Jeste li osobno zadovoljni ishodom procesa u Agrokoru?
- Proces ostvaruje ciljeve koje je nametnula nužnost sprečavanja nekontrolirane propasti i urušavanja najveće hrvatske kompanije, a to su bili održavanje stabilnosti Agrokorovih partnera, održavanje poslovanja dok se obavlja restrukturiranje dugova i naplata vjerovnika. I to je dobro. Potpuno ću zadovoljna biti kad se taj proces dovrši, nagodba izglasa i kad se sustav Agrokora vrati normalnom poslovanju i posve usmjeri na jačanje svog tržišnog položaja i općenito poslovanja.
Vlada je izabrala konzultante za Inu. Što očekujete od savjetnika? Je li MOL zaista odlučio prodati svoj udjel u Ini?
- Od izabranih savjetnika očekujemo da nam daju najkvalitetniju podršku u pregovorima s MOL-om o otkupu njihova udjela u Ini, a da bi se ta transakcija zaključila, mora se postići dogovor i pristanak obiju strana. Kad se sklope ugovori sa savjetnikom, uslijedit će intenzivno razdoblje u kojem će se procijeniti vrijednost kompanije i voditi intenzivna komunikacija s MOL-om kako bi bilo pronađeno područje zajedničkog interesa u kojem je moguć dogovor. U taj smo projekt ušli kako bi Ina mogla rasti kao vertikalno organizirana naftna kompanija, a uz postojećeg strateškog partnera zaostajala je i na području istraživanja i razvoja novih nalazišta i u ostalim sektorima koji je čine integriranom naftnom kompanijom. Krajnji cilj ove odluke nije vraćanje Ine u dominantno domaće vlasništvo, već stvaranje uvjeta da Ina može rasti.
Bi li Rosnjeft, koji je izrazio interes za Inu, Vladi bio prihvatljiv strateški partner?
- Savjetnik ima zadaću pružiti podršku u pregledu potencijalnih strateških partnera koji bi Ini dali snagu i novi zamah u poslovanju. Važno nam je kakvu budućnost strateški partner može ponuditi Ini i na koji način može osigurati da se Ina razvija, otvara nova tržišta i stječe nove koncesije te jača sve dijelove svoga poslovanja. Prerano je govoriti o bilo kojem potencijalnom partneru jer želimo da se pitanja koja se tiču strukture vlasništva rješavaju u profesionalnom i jasno strukturiranom procesu. Tako će se odluka moći donijeti na temelju razumijevanja poslovne vizije koju nudi strateški partner. Da bismo došli u tu poziciju, potrebno je riješiti odnose s MOL-om.
Petrokemija je ponovno u problemima. Može li Vlada rezanjem naknada za transport pomoći smanjiti cijenu plina, a time Petrokemiju učiniti atraktivnom investitorima?
- Vlada je još prošle godine otvorila postupak dokapitalizacije Petrokemije u kojem želimo dobiti kvalitetnog strateškog partnera. Tim će činom Petrokemija postati drugačija vrsta kompanije nego što je danas. Cilj postupka dokapitalizacije je da Petrokemija prestane biti rizična kompanija, što će joj omogućiti i da plin potreban za proizvodnju nabavlja po povoljnijim cijenama nego danas. Činjenica je da Hrvatska ima visoke i nekonkurentne tarife pa povećanje konkurentnosti ne samo Petrokemije nego i mnogih drugih dijelova gospodarstva poput LNG-a zahtijeva da tarife budu niže. Očekujem da se ti i drugi parafiskalni nameti smanjuju. Ministarstvo gospodarstva vodi projekt kojem je cilj daljnje smanjivanje niza nameta i rasterećenje gospodarstva, no provedba tog plana traži veće uključivanje i zajednički rad prema tom cilju niza drugih resora.
Hoće li Vlada uskoro ili u ovom mandatu smanjiti opću stopu PDV-a?
- Kao ekonomistica uvjerena sam da je smanjivanje poreznog tereta i presije potrebno. Kod nas je porezni teret relativno visok, no treba istaknuti i da se iz poreznih prihoda financira širok spektar javnih usluga. Ipak, držim da u razmišljanjima o rezanju poreznih nameta fokus treba biti na vrstama poreznog tereta koje pridonose konkurentnosti gospodarstva i koje su trošak poduzetnicima, odnosno čije bi ih smanjivanje motiviralo na jaču i snažniju gospodarsku aktivnost.
Znači, mislite da bi prije PDV-a trebalo smanjivati porez na dohodak, porez na dobit, porez na imovinu...
- Mislim da bi za naše gospodarstvo i za aktualni gospodarski trenutak u kojem želimo snažan i dugoročno održiv rast bilo korisnije snižavanje direktnih poreza, kao što je na primjer porez na dobit ili porez na dohodak jer oni izravno utječu na troškove gospodarstva, a time i njegovu konkurentnost.
Koje su za vas ključne promjene koje bi mogle osigurati ubrzanje rasta BDP-a? Po procjenama MMF-a globalni rast korigiran je na gore, dok Hrvatska ostaje na rastu od 2,8 posto BDP-a, što je gotovo upola niži rast od konkurenata. Možemo li nekim brzim mjerama uhvatiti ritam svjetskog gospodarstva?
- Najvažnija je angažirana provedba svega onoga što smo do sada kao država i društvo odlučili da želimo raditi. Poduzetnik nije neprijatelj, nego stvaratelj novih radnih mjesta čijim se potrebama treba izaći u susret, a ne koristiti propise kao instrument da ga se spriječi u njegovim planovima i projektima. Od uprave zato očekujem ozbiljnost, dosljednost i susretljivost prema potrebama poduzetnika i građana. Postojeći zakonodavni okvir, na koji svakako možemo imati različite primjedbe, u nekim dijelovima zemlje primjenjuje se bez velikih problema i poduzetnici brzo rješavaju svoje probleme, dobivaju dozvole i uspješno pokreću i realiziraju svoje projekte. Istovremeno, postoje dijelovi zemlje gdje to nije tako. Najjednostavnije rečeno, imamo mnoštvo primjera koji pokazuju da se može kad se hoće.
Da bi javna uprava bila učinkovitija, treba li smanjiti broj zaposlenih u administraciji ili nam treba hitro rez kojim bi se smanjila kompleksnost propisa po kojima birokracija postupa?
- Mislim da nam je potreban javni sektor koji je profesionalniji i koji kvalitetnije pruža javnu uslugu građanima i poduzetnicima. Za mene pitanje brojnosti nije prvo pitanje, već je to načelo stručnosti, kvalitete i odnosa prema korisnicima. Da bi se to postiglo, važno je da administracija ima u sebi ugrađene mehanizme koji mogu raspoznati što je kvalitetan posao, a što nije, i koristeći te mehanizme, osigurati stručniju strukturu državnih službenika. Ako ne postoje mehanizmi da se nagrade dobri radnici, a sankcioniraju loši, onda se ne može osigurati kvaliteta rada i rezultat tog rada. Iako će proces profesionalizacije javne uprave trajati dugo, u to se mora krenuti jer rad uprave jako utječe na poslovanje privatnog sektora. Reforma koju ćemo tijekom ove godine imati na stolu imat će ugrađene mehanizme kojima se u nju mogu privlačiti kvalitetni i motivirani ljudi.
Kako kao potpredsjednica Vlade doživljavate objavu priča o državnim službenicima koji priznaju da ne rade ništa?
- To vidim upravo kao posljedicu slabosti u upravljanju državnim službama i državnom administracijom. Ako postoje ljudi koji primaju plaću, a ništa ne rade, onda to signalizira da upravljanje ne funkcionira dobro. Nema uspješne organizacije bez jasne i odgovorne upravljačke strukture i zato je jačanje institucija bitna sastavnica u stvaranju uvjeta za brži gospodarski rast. To nije važno samo za korisnike javne usluge, odnosno poduzetnike i građane, važno je to i za nas koji smo na čelu sustava. Ne može se biti uspješan ministar ako iza nas ne stoji institucija koja zna, može i hoće provoditi utvrđene zadatke. Nije moguće biti djelotvoran ministar ako provođenje svakog i najmanjeg zadatka zahtijeva osobni angažman i nadzor ministra.
Možete li kao ministrica, odnosno prva osoba jednog resora, dati službeniku otkaz i koliko bi energije zahtijevalo da službenika udaljite s posla ako njime niste zadovoljni?
- U teoriji je moguće udaljiti državne službenike iz službe, ali radi se o jednom relativno kompliciranom postupku. Udaljenja iz državne službe su rijetka i događaju se stvarno u slučaju jako teških povreda radne dužnosti. Ono što je posebno komplicirano jest udaljiti iz službe nekoga tko ne radi dobro i to držim najvećim problemom. Ne pripadam grupi koja misli da bi na državne službenike trebalo primijeniti odredbe Zakona o radu, jer oni obavljaju poslove kojih nema u privatnom sektoru i izloženi su određenim rizicima i opasnostima kojima nisu izloženi radnici u privatnom sektoru. Smatram da propise koji reguliraju rad državnih službenika i upravljanje u državnoj službi treba urediti tako da oni koji upravljaju državnom službom mogu i imaju priliku razlučiti tko radi dobro, a tko ne.
Vlada će na idućoj sjednici objaviti i Nacionalni program reformi. Koje su ključne točke ovogodišnjeg programa?
- Ključne točke su reforme administracije i državne uprave, digitalizacija odnosno korištenje informatičkih tehnologija za poboljšanje državne administracije, reforme obrazovanja i mirovinskog sustava te restrukturiranje u sektoru prometa. Program je usmjeren na ostvarivanje tri temeljna cilja - jačanje gospodarskog rasta, povezivanje obrazovanja i tržišta rada te jačanje fiskalne stabilnosti.
Jeste li zadovoljni povlačenjem novca iz EU? Je li taj izvor sredstava dovoljno iskorišten za financiranje malog i srednjeg gospodarstva?
- Od samog početka rada ove Vlade velika se pozornost pridaje korištenju sredstava iz fondova Europske unije te je generalno na razini ukupnih sredstava napravljen zaista bitan pomak. Na početku mandata imali smo ugovoreno tek šest posto sredstava, a do sada se taj postotak popeo iznad 40 posto. To znači da taj novac polagano ulazi u hrvatsku ekonomiju. Međutim, moramo riješiti još niz problema, posebno kod projekata koji uključuju sudjelovanje institucija s različitih državnih razina. Povlačenje novca za poduzetnike i obrtnike prioritet je Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta i zato su na tom području napravljeni i najveći pomaci. To pokazuje i činjenica da je do sada ugovoreno više od 50 posto novca raspoloživog za poduzetništvo. Nadam se da će upravo zbog dobrih rezultata kroz očekivane izmjene operativnog programa biti moguće i povećati iznos raspoloživih sredstava za poduzetnike. Privatni sektor se vrlo dobro pripremio za korištenje europskih sredstava, prepoznao je da su mu sredstva iz EU korisna jer su bespovratna i supstituiraju kapital. Takav odnos privatnog sektora treba respektirati te prema njemu treba usmjeriti sredstva iz nekih područja gdje je ta apsorpcija niža.
Razgovarala Marina Šunjerga
Večernji list, 21. travnja 2018.
Vijesti iz medija |
Ekonomija |
Martina Dalić
