Pamtit ćemo ga kao pokretača i urednika londonske Nove Hrvatske, najvažnijeg hrvatskoga emigrantskog glasila uz Nikolićevu Hrvatsku Reviju.
Nova Hrvatska više je od tri desetljeća bila glasnikom slobodne i demokratske hrvatske države koja je, zagovarajući i braneći pravo Hrvatske na neovisnost, pridonijela očuvanju hrvatske nacionalne svijesti u inozemstvu i time dala velik obol osamostaljenju Hrvatske početkom 1990-ih. Svojim kritičkim osvrtima na prilike u domovini Nova Hrvatska je omogućavala mnogim hrvatskim iseljenicima da u svojim sredinama objektivno informiraju o tadašnjem položaju Hrvatske.
Uz njega ključnu ulogu u djelovanju Nove Hrvatske imali su istaknuti hrvatski iseljenici poput Tihomila Rađe, Gojka Borića, Vladimira Pavlinića, Branka Salaja, Bruna Bušića, Bogdana Radice, Mate Meštrović, Borisa Marune, Gvida Saganića, Željka Totha i brojni drugi.
Jedna od velikih zasluga Kušanove Nove Hrvatske bilo je objavljivanje 1972. politički zabranjenog Hrvatskoga pravopisa Babića, Finke i Moguša, glasovitoga "londonca", što je tada pridonijelo očuvanju samosvojnosti hrvatske jezične norme.
Svojim je domoljubnim i angažiranim djelovanjem na očuvanju hrvatske nacionalne svijest Jakša Kušan dao izuzetan doprinos borbi za uspostavu demokratske hrvatske države, na čemu mu odajemo dužno priznanje.