Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, dao je intervju novinaru Damiru Šarcu iz Slobodne Dalmacije
"Učinili smo iskorak, iz Knina su poslane jedinstvene poruke i poziv svima da zajedno, na temeljima naše prošlosti, nastavimo graditi bolju budućnost"
Oči hrvatske, ali i srpske javnosti uperene su ovih dana u Tomu Medveda, heroja Domovinskog rata, potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, koji će uskoro otići u Grubore, mjesto u kninskom kraju u kojem su nakon "Oluje" pripadnici hrvatske antiterorističke postrojbe počinili zločin nad srpskim civilima. Na taj se čin gleda kao na korak prema konačnom zacjeljivanju boli nanesenih stanovnicima toga kraja, te spremnost hrvatske strane da na najvišoj političkoj razini prizna nečasne postupke počinjene u ratu. Za "Slobodnu" smo s ministrom Medvedom razgovarali o toj i drugim temama iz njegova resora.
Nakon 25 godina ruši se jaz ovdašnjega hrvatskog i srpskog naroda po pitanju značenja "Oluje"; vi kao potpredsjednik Vlade i ministar branitelja idete u Grubore, a potpredsjednik Vlade iz redova srpske manjine bio je u Kninu. Kakvo je značenje toga poteza i ima li odjeka na međunarodnom planu?
– Drago mi je da su ove godine na proslavi nazočili svi članovi Vlade. Učinili smo iskorak, iz Knina su poslane jedinstvene poruke i poziv svima da zajedno, na temeljima naše prošlosti, nastavimo graditi bolju budućnost. Proslavili smo našu pobjedu ponosno i dostojanstveno, poslali smo pozitivnu sliku i međunarodnoj zajednici. Nastavljamo graditi našu državu na temeljima koje je postavio naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman i njegovoj ideji ponašanja pobjednika koji treba praštati, što ne umanjuje našu časnu pobjedu u Domovinskom ratu i opravdanost vojno-redarstvene operacije "Oluja".
Kako komentirate reakcije iz Srbije – Vučić kaže kako ih "neće proglasiti izdajnicima", no srpski mediji obrušili su se na predstavnike srpske manjine? Očekujete li zaokret službenog Beograda kad je u pitanju ovaj čin?
– Nažalost, i ove godine čuli smo neutemeljene poruke, iskrivljavanje povijesti i vidjeli performanse iz Sremske Rače u režiji onih koji su sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku. To je unutarnje pitanje politike Srbije i, prije svega, pitanje s kojim se oni kao društvo trebaju suočiti te realno sagledati povijesne činjenice i svoje pogrešne politike iz prošlosti. Poruke koje čujemo ovih dana nisu poruke civilizirane i europske Srbije, ali svoj put oni određuju sami.
Zbog svih nestalih hrvatskih branitelja i civila, i dalje želim vjerovati da se preokret u politici službenog Beograda može dogoditi jer je on itekako potreban, kako bi se priznali zločini i kako bi nam se dostavili podaci o osobama nestalima u Domovinskom ratu. U tom kontekstu očekujem i nadam se suradnji. Ponovno ću istaknuti i pozvati ih da im Republika Hrvatska bude primjer kako se suočiti s izazovima, a ne stvarati nove razdore.
Pred nama je donošenje Zakona o civilnim žrtvama Domovinskog rata. Što bi im taj zakon trebao donijeti?
– Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata trebao je biti donesen u prošlome mandatu, međutim zbog situacije s epidemijom proces se usporio, ali za zakon su osigurana sredstva i krenut će uskoro u proceduru.
Novim normativnim uređenjem povećat će se iznos postojećih prava jer od 2001. godine osnovica za određivanje prava nije rasla i nije pratila potrebe stradalnika.
Zakon će omogućiti i članovima obitelji nestalih civila u Domovinskom ratu koji još nisu rješenjem općinskog suda proglašeni umrlima, ostvarivanje prava te otvoriti rok za priznavanje svojstva civilnog invalida Domovinskog rata po osnovi bolesti.
Posebno će biti prepoznati civilni stradalnici koji su u trenutku stradanja bili maloljetni, a ustrojit će se i evidencija civilnih stradalnika iz Domovinskog rata.
Na zakonu se radilo u suradnji i partnerstvu s predstavnicima civilnih stradalnika, udrugama i pojedincima. To je dug države prema nevinim žrtvama.
U Hrvatskoj je evidentirano 438 tisuća živih branitelja i često ih se smatra teretom društva. Je li to istina s obzirom na prosječne mirovine?
– I ovom prigodom ću naglasiti kako je, nažalost, broj živih branitelja svakim danom sve manji. Zato kontinuirano provodimo programe za očuvanje zdravlja hrvatskih branitelja, a aktivnosti u ovom području dodatno ćemo ojačati. Preventivni sistematski pregledi, koje je u protekle četiri godine obavilo oko 65 tisuća hrvatskih branitelja, i nadalje će se provoditi diljem Hrvatske.
Kada govorimo o mirovinama, u odnosu na ukupan broj umirovljenika u Hrvatskoj, broj hrvatskih branitelja korisnika mirovina po posebnim propisima je oko 10 posto i radi se o ljudima koji su u mirovinski sustav, u prosjeku, uplaćivali 20 godina.
Hrvatski branitelji koji nisu teško stradali u Domovinskom ratu ne ostvaruju nikakva posebna mirovinska prava, osim što im se vrijeme provedeno u Domovinskom ratu uračunava u smanjenje dobne granice kod odlaska u starosnu mirovinu i imaju pravo na minimalnu mirovinu. Također, veliki broj hrvatskih branitelja i danas radi. Vjerujem kako mirovine koje primaju najteži hrvatski ratni vojni invalidi te članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja nisu i ne bi trebale biti nikome sporne. Oni su dali svoje zdravlje i svoje živote za našu slobodu i neovisnost i zato su temelj hrvatske državnosti, a država i društvo se prema njima tako trebaju i odnositi.
U kojoj je fazi pronalazak nestalih osoba iz Domovinskog rata, kako komentirate toliko dugo razdoblje kroz koje obitelji ne znaju što je s njihovim članovima i zbog čega se tako sporo pokreće to pitanje?
– Najveća prepreka u pronalasku osoba nestalih u Domovinskom ratu je izostanak suradnje Srbije u rješavanju ovoga najvećeg humanitarnog pitanja iz Domovinskog rata. Kako bismo dodatno unaprijedili proces pronalaska, 2019. godine donijeli smo Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu, kojim su uređene nadležnosti i procesi te međuresorna suradnja, koja je iznimno važna i aktivna.
Svi resori uključeni u ovaj proces svakodnevno predano rade, ali pronalazak bi svakako ubrzale informacije koje tražimo, a ne dobivamo, iz Srbije. Obiteljima nestalih je, naravno, najteže. U kontaktu s članovima obitelji nestalih, sa Savezom udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, razmjenjujemo informacije, oni su upoznati s našim načinom rada i zajedno vjerujemo kako će se njihovi najmiliji, unatoč svemu, pronaći.
U vašem su resoru i pronalazak te identificiranje žrtava iz Drugog svjetskog rata i poraća? Na koliko lokacija trenutačno radite i kakvi su rezultati?
– Ministarstvo hrvatskih branitelja proces provodi na temelju Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Od početka godine u kontinuitetu smo na terenu. Proteklog mjeseca ekshumirali smo posmrtne ostatke najmanje 814 osoba iz jame Jazovka, ranije smo u Brdovcu ekshumirali 130 posmrtnih ostataka, u Garešnici 57 posmrtnih ostataka, na Maceljskom gorju 82 posmrtna ostatka.
U posljednje tri godine obradili smo i druga velika grobišta, kao Gračane, gdje su ekshumirana 294 posmrtna ostatka, Tuškanac sa 102 posmrtna ostatka i Savsku – Učiteljska akademija, gdje je pronađeno 25 posmrtnih ostataka. U evidencijama imamo prijavljeno više od tisuću mogućih grobišta koja se nalaze u različitom stupnju istraživanja.
U
proteklome mandatu proveli smo terenska istraživanja na 60 lokacija, a pronalazak posmrtnih ostataka, odnosno grobišta, potvrđen je na 42 lokacije. Sjećate se i pronalaska masovne grobnice kod Zagvozda, aktivno se radi u cijeloj Hrvatskoj po ovom pitanju.
Što mislite o ideji umirovljenoga gospićkog biskupa Mile Bogovića o osnivanju zajedničkoga grobišta na Udbini za žrtve tog razdoblja? Hoće li Vlada pripomoći u realizaciji tog projekta?
– Naša Vlada organizira dostojanstvene ukope za žrtve, kao što je to bilo na Gračanima, kada je organiziran posljednji ispraćaj 294 žrtve Drugog svjetskog rata. O ovoj temi održavaju se sastanci i konzultacije s predstavnicima udruga iz cijele Hrvatske i vjerujem da će se pronaći zajednički stav.
Važno je da žrtve nakon toliko godina dostojanstveno počivaju u grobištima, a ne u jamama ili rovovima. Želim istaknuti kako u našem radu prvenstveno vodimo brigu o dostojanstvu žrtava, dakako uvažavajući njihove obitelji, kao i interes javnosti, no žrtve zaslužuju mir i pijetet, i to je pristup kojim ćemo se i nadalje voditi u našem predanom radu.
Pisane vijesti
