Aladrović za Novi list: Ne znam koliko će pandemija potrajati, ali novi lockdown ne dolazi u obzir

Očekujemo da će sindikati shvatiti da određeni ekonomski učinci koji su nam se dogodili u drugom kvartalu, a koji će se vrlo vjerojatno dogoditi i u trećem kvartalu, samo s manjim padom, ostavljaju posljedice za državni proračun i da u skladu s tim svi moramo uskladiti svoja očekivanja
povezane vijesti

Predsjednik Vlade Andrej Plenković počeo je, poput nekih europskih premijera prije njega, koristiti termin proračunati rizik, kako bi objasnio odluku da se, u cilju spašavanja turističke sezone, cijela zemlja otvori. Pitali smo stoga Josipa Aladrovića, ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, zbog čega se već na proljeće nije ušlo u proračunati rizik, pa bi onda i novac što ga se sada izdvaja za očuvanje radnih mjesta možda bi manji.
 
– Nama se ponekad čini da kriza s koronavirusom traje jako dugo, iako je u pitanju tek šest mjeseci, a na početku se ništa ili jako malo znalo i sve su zemlje tražile neki optimalan model za borbu s epidemijom. Jedino se naslućivalo da će financijska kriza biti duboka i da neće imati previše sličnosti s onom iz 2008., čiji su uzroci bili sasvim drugačiji. Većina zemalja odlučila se za lockdown kao prvi oblik borbe, ali ubrzo je postalo jasno da će on proizvesti i iznimne posljedice za gospodarstvo u Europi i ostalim dijelovima svijeta.
 
Kalkulirani rizik
 
I Hrvatska je primijenila lockdown. Kasnije smo krenuli u postupno otvaranje. Odluka o otvaranju bila je temeljena na procjenama i konzultacijama sa stručnjacima. Da se nismo otvorili ne bismo ostvarili sjajne turističke rezultate u ovim okolnostima. Sve što ne bi bio kalkulirani rizik, bio bi kompletni lockdown i karantena, a to više nitko ne zaziva.
 
Dakle, nema nekakvog originalnog hrvatskog modela, što se isprva sugeriralo. Slijedili smo ono što su drugi radili.
 
– Nakon što se situacija epidemiološki smirila, kad su nam zbog lockdowna brojke bile niske, popuštali smo mjere ograničenja, ali negativan ekonomski efekt nismo izbjegli. Budući da nije bilo jedinstvene procjene što će se s virusom događati tijekom ljetnih mjeseci, a uzimajući u obzir koliko nam je turizam značajan…
 
… nažalost.
 
– Nasreću ili nažalost. Volio bih da su nam druge gospodarske grane jače, a da je turizam kakav danas imamo, ali sada je kako jest. Uglavnom, u proračunati rizik ušli smo kako bi nam ekonomske posljedice bile što manje. Vrlo je izvjesno da će pad BDP-a, upravo zbog tog proračunatog rizika, sada biti manji nego što su to bile projekcije. S druge strane, ne znamo koliko će ovo stanje još potrajati i kao društvo ćemo se, na zasad neodređeno vrijeme, morati naučiti živjeti s koronavirusom. To je posve sigurno naša bliža budućnost, a možda i dalja. Bit će to »ples« s virusom na svim razinama.
 
Ono što znate, vi ste i osobno to komunicirali, da novog lockdowna neće biti jer se pokazao izrazito štetnim za gospodarski život. Premda ste sami rekli da se u vezi s virusom još uvijek puno toga ne zna.
 
– Tako je, a to je opet stav većine države. Ekonomija se ne može nositi s lockdownom i ta opcija više nije na stolu.
 
Znači da zaštita zdravlja i života ljudi više nije, kao što se na početku krize tvrdilo, jedini prioritet. Mora se pronaći neka ravnoteža.
 
– U međuvremenu smo ipak dobili dosta informacija o virusu, saznali smo na koji se način možemo s njim boriti i bez lockdowna. U tome je razlika između proljeća i sada. Posjedujemo određeno iskustvo i svijest o širenju virusa u društvu, koje se tome prilagodilo. Pozicija više nije ista u odnosu na razdoblje kada je lockdown bio reakcija na nešto novo i nepoznato. Sada možemo nekako pomiriti zdravstveni i ekonomski segment, uz obvezu da zdravstvena ugroza bude najmanja moguća. U tom je kontekstu važno da individualno svi budemo odgovorni.
 
Smanjivanje rizika
 
No, nema znanstvenika koji može jamčiti što će se zbivati u studenom ili prosincu, u slučaju da cjepivo ne bude spremno, a što je vjerojatno.
 
– Točno, mi smo ekonomske mjere, od skraćenog radnog vremena, pomoći mikropoduzetnicima i očuvanja radnih mjesta, donijeli do kraja godine baš kako bismo poduzetnicima povećali izvjesnost i smanjili im rizik poslovanja.
 
Optimistična je varijanta da poslije 31. prosinca COVID-19 više neće predstavljati problem.
 
– Mjere smo prvo donijeli na tri mjeseca, zatim smo išli na mjesec, pa dva, a kako se pokazalo da je za tržište rada dobro kad je razina izvjesnosti ponešto viša, sada smo odlučili da mjere budu na snazi četiri mjeseca. Pratit ćemo kretanje epidemije i sigurno ćemo time doznati što nam je činiti u 2021.
 
Trenutačno ipak baratamo samo hipotezama kad je riječ o virusu i možda nam slijedi rasplamsavanje epidemije. Kako namjeravate opravdati izostanak zatvaranja ako za dva mjeseca u Hrvatskoj dnevno bude umiralo deset ili 20 ljudi, što nije bio slučaj na proljeća, kada nam je rečeno da ostanemo doma? Možete li ipak zamisliti okolnosti u kojima će se ponovno proglasiti lockdown?
 
– S činjenicama koje sada znamo, apsolutno mogu reći da novog lockdowna neće biti. O drugim hipotetskim mogućnostima, trenutačno je jako teško govoriti.
 
Stalno ističete kako je nužno balansirati zdravstvene i ekonomske parametre, koliko je vaše ministarstvo dosad bilo uključeno u donošenje epidemioloških mjera?
 
– Od početka koronakrize, u Vladi smo intenzivno svakodnevno razgovarali i zajednički donosili odluke. Naše ministarstvo je, s obzirom na tržište rada, imalo vrlo aktivnu ulogu.
 
Jeste li mogli reći Nacionalnom stožeru civilne zaštite da ne zatvara neka mjesta, primjerice noćne klubove i fitness centre, jer će to povećati nezaposlenost i izazvati i možda gore posljedice nego sam virus?
 
– Svi smo mogli iznositi vlastito mišljenje i reći što smatramo za dio koji vodimo, u našem slučaju to je tržište rada. Mi smo tržište rada, neovisno o svemu što se zbivalo u epidemiološkom smislu, očuvali. Brojke su neosporne, u drugom kvartalu imamo pad poslovne aktivnosti, što se očituje kroz pad BDP-a, međutim, pad nezaposlenosti značajno je manji. Upravo zato što smo rano i vrlo aktivno reagirali, u ključnim trenucima. Sada kada je turistička sezona pri kraju, možemo u potpunosti biti zadovoljni sa svime što se događalo na tržištu rada. Naravno, to nije razlog da stanemo i više ništa ne činimo. Svaki dan pratimo koliko je nezaposlenih i upoznati smo s trendovima na tržištu rada, u svim sektorima.
 
Teško bez Unije
Pretpostavljam da ste radili komparativne analize gospodarskih mjera drugih država članica Europske unije, kako tu stoji Hrvatska?
 
– Analizirali smo sve što su drugi poduzimali, najviše oni, što je razumljivo, u hrvatskom okruženju, u Italiji, Sloveniji, Mađarskoj. Bili smo sigurno jedni od efikasnijih u Europskoj uniji, znam to i na osnovu razgovora s kolegama stranim ministrima i našim poduzetnicima koji posluju u drugim zemljama. Možda smo bili čak i najefikasniji u Uniji, po izdašnosti, naravno, unutar financijskih okvira kojih smo si to mogli priuštiti. Brojčani podaci pokazuju da je to bilo dovoljno i adekvatno. Stavljanje države na raspolaganje poduzetnicima u ranoj fazi bilo je ključno. Pojedine države odlučile su se za podizanje naknada za nezaposlene, jer su ljudi ostajali bez posla, nama je, pak, u Hrvatskoj cilj bio održati radna mjesta i da poduzetnici budu spremni kad dođe do ukidanja lockdowna i mislim da je to bio ispravan pristup. Smatram su sve odluke koje smo donosili bile dobre.
 
Mjere se nastavljaju, koliko je realno da se one u cijelosti financiraju EU novcem?
 
– To je jako realno. Već smo praktično, na razini Vlade i ekonomskih resora, napravili sve potrebne predradnje. Dosad je u očuvanje radnih mjesta investirano 6,3 milijardi kuna, plus pripadajući doprinosi na taj iznos. Od tog iznosa je 1,6 milijardi kuna bio bespovratan novac iz EU fondova, koji smo uspjeli pronaći realokacijom sredstava. Do kraja godine nam je za mjere očuvanja radnih mjesta nužno još 800 milijuna kuna i za skraćeno radno vrijeme između 400 i 500 milijuna kuna, očekujem da ćemo dodatnom realokacijom uspjeti sve to financirati iz fonda React EU. Mislim da tu problema neće biti i da ćemo radna mjesta čuvati ne opterećujući državni proračun. Nećemo stvoriti dug koji bismo onda kasnije morali vraćati. Odobren nam je i program zajmova SURE, koje, ako nam to bude potrebno, možemo koristiti u visini milijarde eura. Sve navedeno pridonijet će izvjesnosti na tržištu rada i omogućiti prostor za lakše donošenje odluka.
 
To su vam dobri argumenti za tvrdnju da je važno što je Hrvatska članica EU-a, iako se ona na početku ove krize nije baš snalazila.
 
– U početku je svaka zemlja bila koncentrirana na samu sebe, poduzimala što je smatrala da je za nju najbolje. I mi smo štitili interese naših građana. S vremenom je došlo do konsolidacije i pokazalo se koliko je važno da smo dio Europske unije. Samo temeljem članstva, bez budućeg financijskog okvira, bez omotnice koju smo ranije koristili, imat ćemo na raspolaganju deset milijarda eura. Borba s ovom krizom uvjetovanom jednom prirodnom nepogodom bila bi puno teža, usudio bih se reći gotovo nemoguća, da Hrvatska nije članica EU-a. Sada zaista osjećamo sve benefite te činjenice.
 
Činilo se da bi moglo doći do porasta euroskepticizma u Hrvatskoj, ali možda toga ipak ne bude.
 
– Mislim da će trend biti upravo suprotan.
 
Stranci (ni)su problem
 
Poslodavci su vam zahvalni na svim mjerama koje se donijeli, njihovi predstavnici ističu to u svojim izjavama, ali nisu baš svi zadovoljni. Ugostitelji Kvarnera i Istre prekinuli su u četvrtak rad na jedan sat, kako bi upozorili na teške uvjete u kojima posluju. Traže smanjenje stope PDV-a na hranu i piće i povoljne kredite putem HBOR-a.
 
– COVID krediti, kroz HAMAG i HBOR, dostupni su od sredine ožujka, od prvog lockdowna…
 
… rekli smo prvog i zadnjeg.
 
– Da, od prvog zaključavanja ekonomije, kasnije smo imali suprotan smjer. Znači, COVID krediti uvedeni su već u ožujku, a s kreditima za likvidnost nastavljamo i dalje. Još od kraja veljače, održavamo sastanke sa svim dionicima na tržištu rada, udrugama poslodavaca, svakodnevno smo komunicirali i često prihvaćali njihove prijedloge. Svi smo bili odgovorni u tom procesu, radili u zajedničkom interesu i to je urodilo plodom. Postoje segmenti koji ipak nisu do kraja zadovoljni i svjesni smo bili da će biti tako. Međutim, taj segment je, iz naše perspektive, još uvijek mali.
 
Što ne znači da nemaju razloga biti nezadovoljni.
 
– Tako je, taj segment nije ključan, no moramo poslušati što, primjerice, i ugostitelji Istre i Kvarnera imaju za reći. Njihove će se zahtjeve sigurno razmotriti i oni će, ako će to biti moguće, biti ispunjeni.
 
Može li na očuvanje radnih mjesta utjecati predloženi zakon o strancima, koji je u Saboru, u prvom čitanju, doživio oštre kritike i ljevice i desnice? Argumentacija je bila da ukidanje kvota za radne dozvole za strane državljane ugrožava hrvatske radnike, rušeći cijenu rada.
 
– Ideja tog zakona je upravo suprotna, želi se zaštititi tržište domaće radne snage. Rasprava o tom zakonu započela je još 2018., kada su apsolutno svi bili protiv tih kvota, koje su poslodavci smatrali premalima, a sindikati da one uopće nisu potrebne. Kvote omogućavaju uvoz radne snage do određene razine, bez nekog jasnog nadzora, a ovim se zakonom želi postići da se u startu, kad neki poslodavac zatraži uvoz stranih radnika, utvrdi ima li te radne snage u Hrvatskoj. Tek u slučaju da ona ne postoji, moguć će biti uvoz radne snage. Mislim da je to jako dobar potez i signal u vremenu kada moramo računati da će na burzi biti nezaposlenih koliko je sada ili će broj biti i veći. Moramo maksimalno iskoristiti domaću radnu snagu kako bi ekonomija funkcionirala i svima bilo bolje. Bez obzira na kritike iz oporbenih redova, ako se zakon pažljivo čita jasno je da je namjera zaštita domaćih radnika, za što će se naša Vlada zalagati u cijelom mandatu. Usto, što se tiče dolazaka stranih radnika u Hrvatsku, unatoč tome što su radnici dolazili raditi proteklih godina iz drugih zemalja, prosječna plaća u mandatu naše Vlade kontinuirano je rasla.
 
Ne postoji opasnost od nekakve najezde stranaca koji će onda smanjiti plaće Hrvatima?
 
– Ne, test tržišta rada utvrdit će ima li potrebe za uvoz stranih radnika. Kvota, koje su stalno bile u porastu, više neće biti, ali primarno nam je zaposliti naše ljude, uvoz radnika bit će dopušten za popunjavanje radnih mjesta za koja neće biti naše radne snage. Cijena rada bi sam tim trebala ostati ista ili će se i povećati.
 
Omogućiti fleksibilnost
 
Jesu li najavljene promjene radnog zakonodavstva u funkciji očuvanja radnih mjesta ili su ti prisutni i neki drugi motivi?
 
– Glavni je motiv konkurentnije gospodarstvo. Sve promjene koje će se dogoditi u radnom zakonodavstvu moraju ići ka tome da naša ekonomija bude konkurentnija. Zaštita radnika da bude veća, ali, s druge strane, da se poslodavcima omogući određena fleksibilnost…
 
… u otpuštanju ljudi?
 
– Ne bih to tako rekao nego fleksibilnost u formiranju poslovnih aktivnosti. Slijedi nam, siguran sam da će socijalni partneri na to dobro reagirati, dogovor o konsenzualnoj promjeni radnog zakonodavstva. Prvo se moramo usuglasiti o kojem ćemo dijelu zakona uopće razgovarati, a potom ćemo, ako to postignemo, ići na konkretne formulacije.
 
Što konkretno želite mijenjati?
 
– Moramo riješiti problem rada na daljinu odnosno na izdvojenom mjestu, tijekom epidemije se pokazalo da taj segment može biti puno dostupniji i dominantniji nego dosad. I tu u konačnici pridonosi povećanju efikasnosti ekonomije.
 
I dosad je dosta ljudi, barem povremeno, radilo kod kuće, postojeće radno zakonodavstvo nije im za to bilo prepreka.
 
– Je, ali sada je taj broj puno veći i moramo stoga rad na daljinu učiniti dostupnijim i jednostavnijim. Zahtjevi zakonodavca za one koje rade kod kuće trebaju biti manji. Druga je tema dopunski rad, onima koji, pored svog ugovora o radu, žele dodatno zaraditi, moramo omogućiti da im to bude jednostavnije. Nadalje, u okviru Europske unije najviše ljudi u Hrvatskoj ima ugovore na određeno vrijeme i moramo pronaći način da se stimuliraju ugovori na neodređeno vrijeme. Odnosno moramo destimulirati sklapanje ugovora na određeno vrijeme. To su tri glavne teme o kojima, smatramo u Vladi, socijalni partneri trebaju razgovarati. Naravno, spremni smo razgovarati i o svemu drugom što se otvori kao tema.
 
Želja vam je konsenzus, ali pretpostavljam da ćete neke odluke donijeti i ako on izostane.
 
– O tome u drugoj fazi. Ne bih prejudicirao ishod ovih razgovora, očekujem da ćemo doći do kvalitetnih rješenja.
 
Umirovljenici sigurni
 
U vašem su resoru i mirovine, iz Vlade nepresteno stižu uvjeravanja da se njih neće dirati.
 
– Neće.
 
To znači da se hrvatski mirovinski sustav ipak pokazuje održivim i bez reforme koju je Vlada namjeravala provesti, ali je od nje, zbog potpisa što su ih sindikati prikupili za referendum, odustala.
 
– Održivost mirovinskog i ostalih sustava socijalne sigurnosti promatra se ipak na dulji rok, na deset, 20 ili 50 godina. Jedan od ciljeva mirovinske reforme bio je povećanje održivosti sustava i bez obzira što su određeni prijedlozi povučeni iz procedure, s onima koji su prošli kroz šest zakonskih akata uspjeli smo postići održivost mirovinskog sustava. To se sada i pokazuje, taj sustav niti u jednom trenutku nije postao porozan, mirovine se neće smanjivati i o tome nema niti jednog izdvojenog stava. Umirovljenici su sigurni, u Vladi razgovaramo isključivo na taj način.
 
Hoćete li u ovom mandatu ponovno pokušati progurati mirovinsku reformu koja je zaustavljena?
 
– Imamo Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe, tijelo koje je sastavljeno od nekoliko resora, a u njemu sudjeluju i Matica umirovljenika, Sindikat umirovljenika, i ono prati što se događa u mirovinskom sustavu. Tamo se rađaju različiti prijedlozi, a Vlada je u svom programu obećala i redefinirati obiteljske mirovine. Za taj segment umirovljenika moramo pronaći adekvatan modalitet i siguran sam da ćemo do kraja mandata u tome uspjeti.
 
Mirovine nisu upitne, ekonomske mjere kanite financirati EU novcem, ali nekome ćete sigurno nešto morati uskratiti. Teško ćete proći bez toga.
 
– Što se našeg ministarstva tiče, nemamo namjeru nikome ništa uskratiti.
(Ne)realna očekivanja
 
A povišice koje su učitelji izborili štrajkom?
 
– Koncem svake godine pregovara se o osnovici plaća za iduću godinu. Plaće, jasno, ne možemo financirati iz EU fondova nego iz državnog proračuna. Očekujemo da će sindikati shvatiti da određeni ekonomski učinci koji su nam se dogodili u drugom kvartalu, a koji će se vrlo vjerojatno dogoditi i u trećem kvartalu, samo s manjim padom, ostavljaju posljedice za državni proračun i da u skladu s tim svi moramo uskladiti svoja očekivanja.
 
Smanjiti očekivanja.
 
– Ne bih prejudicirao, razgovori će započeti tijekom listopada. Otvorena nam je i tema božićnice, koju također trebamo dogovoriti. Vjerujem da ćemo doći do rješenja koja će biti dovoljno dobra svima. Dosad smo to uspijevali.
 
Vaše su procjene da će se 2022. BDP u Hrvatskoj vratiti na razinu iz 2019. Ako se to obistini, hoćemo li govoriti o tri izgubljene godine?
 
– Teško je govoriti o tri izgubljene godine, na ovo treba gledati kao prirodnu katastrofu, a ne strukturni problem. Malo to ima dodirnih točaka s ekonomijom, ali se na nju itekako reflektira. Izgubljene godine u kontekstu apsolutnih iznosa BDP-a da, jer će 2022. biti na jednakoj razini, ali to definitivno neće biti izgubljene godine u smislu stjecanja iskustva i spoznaja o svim našim plusevima i minusima. Iz ove krize ćemo puno naučiti, otpornost su pokazale određene grane za koje nismo bili svjesni da to mogu.
 
Koje?
 
– Prerađivačka industrija se, recimo, pokazala vrlo otpornom. Trgovina na veliko, građevinarstvo i neke IT tvrtke također. S druge strane, iz objektivnih razloga, sektor usluga pokazao je da nije otporan i ubuduće moramo snažiti grane koje mogu stvoriti višu dodanu vrijednosti i izvrsnosti. U novom normalnom moramo zagovarati izvrsnost u biznisu kao ključan kriterij za potporu cijele zajednice, pa tako i države.
 
Stav u zakonu
 
U novom ste mandatu u svoj resor dobili i obitelj i socijalnu politiku, jeste li zadovoljni zbog toga?
 
– Nije rijetka europska praksa da se segment rada povezuje sa socijalnim politikama. U Vladi smo odlučili racionalizirati ministarstva i meni je pripala čast i odgovornost voditi ovaj resor. Činiti ću to vrlo savjesno i korektno. Bit će različitih izazova u socijalnoj sferi.
 
U nadležnosti vam je sada i udomljavanje djece. Jedan istospolni par ovih je dana udomio dvoje djece, što nije bilo moguće dok je vaša prethodnica Vesna Bedeković upravljala time.
 
– Političku poruku o udomiteljstvu poslali smo kroz zakon kojim se 2018. reguliralo to područje. Taj je zakon stav HDZ-a i naše Vlade.
 
No, Ustavni sud donio je odluku da i istospolni parovi imaju pravo udomljavati djecu, što u tom zakonu nije izričito navedeno.
 
– Hrvatska je pravna država i naše ministarstvo, odnosno nadležne institucije, poštovalo je tu odluku.
Hoćete li možda zakon uskladiti s tom odlukom Ustavnog suda?
 
– Nismo razmatrali izmjene zakonskog rješenja. Naš će naglasak i dalje biti na dobrobiti djeteta, za to ćemo se zalagati.
 
Koji je vaš osobni stav o udomljavanju djece od strane istospolnih parova? Vaš kolege iz Vlade Vili Beroš nedavno je rekao da je za djecu bolje da su u domu nego kod istospolnog para.
 
– Ponovit ću, mi smo svoj stav izrazili prilikom izrade i donošenja zakonskog rješenja.
 
Izvor: Novi list, 13. rujna 2020.
razgovarao Dražen Ciglenečki
 

Vijesti iz medija | Josip Aladrović