Ministar Mrsić za Poslovni dnevnik: Trend se polako mijenja: nezaposlenih iz radnog odnosa sve je manje

Tržište rada postalo je stabilnije, tvrdi ministar rada i mirovinskoga sustava Mirando Mrsić, koji je podržao akciju Poslovnoga dnevnika usmjerenu na osiguravanje prakse studentima s invaliditetom.

Od početka je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava uključeno u projekt Poslovnog dnevnika Iskustvo zlata vrijedi 2014. Kako ga ocjenjujete?

- Ministarstvo već dvije godine aktivno promovira zapošljavanje osoba s invaliditetom kroz mjere zapošljavanja i zakon o poticanju zapošljavanja osoba s invaliditetom. Projekt Poslovnog dnevnika došao je kao šlag na tortu te pridodao cijeloj priči još jednu dimenziju, a to su studenti s invaliditetom. Izuzetno je važno da se tim studentima omogući da se tijekom studija predstave potencijalnim poslodavcima, a u konačnici kod njih i zaposle. To je i smjer koji smo zacrtali u Garanciji za mlade, gdje želimo da se tijekom školovanja ili studiranja uključi praktičan rad. Poslodavci koji zaposle osobu s invaliditetom mogu dobiti i poticaje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Donesen je novi zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom. Predviđene su kvote za poslodavce koji će morati u strukturi zaposlenih imati između tri i šest posto osoba s invaliditetom. Poslodavci kažu da su te kvote previsoke, a posebice im smetaju predviđena davanja ako ne zaposle osobe s invaliditetom?

- Ovim bi se zakonom zaposlilo oko 40.000 osoba s invaliditetom, što na ukupan broj zaposlenih u Hrvatskoj i nije velik broj. Dio njih već je zaposlen. Prema registru koji vodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, ukupno ima oko 400.000 osoba s invaliditetom. No, kako se kvote odnose samo na ona radna mjesta unutar neke tvrtke na koja je uopće moguće zaposliti osobe s invaliditetom i tjelesnim oštećenjem. Primjerice, u nekoj građevinskoj tvrtki kvota se neće odnositi na ukupan broj zaposlenih, već samo na onaj dio koji se bavi poslom koji mogu obavljati i osobe s invaliditetom. Pojedine kompanije već imaju zaposlene osobe s invaliditetom koje će im se uračunavati u kvotu.

Poslodavce muči činjenica da je zakon donosi penalizaciju. Neki kažu kako bi sustav trebalo okrenuti i poticati zapošljavanje osoba s invaliditetom, ne kažnjavati njihovo nezapošljavanje?

- U načelu se slažem, no činjenica je da je, iako poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom postoje već dugo, učinak daleko od očekivanoga. Tim sustavom nisu zadovoljni ni osobe s invaliditetom, ni poslodavci, ni država. Stoga smo smatrali da treba učiniti zaokret. Unatoč dekleratornom opredjeljenju, nemamo razvijeno društveno odgovorno poslovanje i svijest o potrebi zapošljavanja osoba s invaliditetom. Rijetke su kompanije koje samoinicijativno kreću u zapošljavanje osoba s invaliditetom, pa smo se priklonili ideji da ovaj zakon za početak bude mandatoran. Ako se pokaže učinkovitim, kroz neko razdoblje postoji mogućnost ukidanja propisanih kvota.

Ostavljate otvoren prostor da u dogledno vrijeme kvote mogu biti ukinute?

- Da, ali u ovom trenutku želimo nametnuti zapošljavanje osoba s invaliditetom kao dio korporativnoga ponašanja. Želimo da se tvrtke skrbe za onaj dio populacije koji stjecajem okolnosti nema ravnopravnu priliku ući na tržište rada.

U kvote ulaze i studenti s invaliditetom koji se uzimaju na praksu. Ne mora nužno biti riječ o zapošljavanju na neodređeno?

- To je točno. Tvrtke koje na praksu uzmu studenta s invaliditetom putem vaše akacije ispunit će dio kvote propisane zakonom. Tvrtkama će u kvote ući i osobe s invaliditetom koje su kod njih već zaposlene. Zapošljavanje osoba s invaliditetom i dalje ćemo stimulirati preko Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida kroz razne programe, poput onog namijenjenog prilagodbi radnog mjesta. Tvrtke koje zaposle više osoba s invaliditetom od propisane kvote bit će posebno stimulirane.

U kojoj su fazi mjere rada bez zasnivanja radnog odnosa, Mrsićev model za mlade?

- Mjere idu dalje. Sredstva iz EU osigurana su kroz Nacionalni fond. Prošloga tjedna uplaćeno je 22 milijuna eura, tako da se sve što smo najavili odvija prema planu. Počinje novi krug ugovaranja, a imamo i veliku navalu tvrtki, pa možemo reći da sve ono što je na početku bilo kritizirano sada postaje više nego prihvaćeno.

Osjećate li, nakon svih prigovora, ponos kada se govori o mjerama rada bez zasnivanja radnog odnosa?

- Prigovora je bilo raznih, ali naša odluka da se u mjere uključi i realni sektor bila je dobra. Isprva se prigovaralo kako time rušimo cijenu rada, poslodavcima omogućujemo jeftinu radnu snagu, kako će se mlade izrabljivati na raznim neprimjerenim poslovima. Trebalo je izdržati sve te kritike. Na kraju se, međutim, pokazalo kako su mladi zaposleni za 1600 kuna u 60 do 70 posto slučajeva i nakon završetka programa u realnom sektoru ostali zaposleni, a u čak 50 posto slučajeva i kod istog poslodavca. Taj postotak u javnom je sektoru, zbog zabrane zapošljavanja, naravno, daleko niži, ali mjere su postigle uspjeh. Prošle je godine više od 19.000 mladih koristilo ovu mjeru.

Kako se dogodilo da nedostaje novca za mjere koje su postigle takav uspjeh?

- U rezanju rashodovne strane proračuna ostali smo bez dijela sredstava, a kako smo se primarno opredijelili da isplata mirovina i naknada za nezaposlene ne smije doći u pitanje, nedostajao je dio novca za aktivne mjere zapošljavanja. Sredstva su na kraju osigurana kroz Nacionalni fond, a tu su i sredstva iz Europskog socijalnog fonda. Dobili smo i akreditaciju EU, što nam omogućava da refundiramo sredstva koja potrošimo za zapošljavanje kroz Inicijativu za zapošljavanje mladih. Operativni program za korištenje sredstava iz Europskog socijalnog fonda također je završen i ubuduće ne bi smjelo dolaziti do zastoja ili nedostatka novca.

Znači nećete trebati pomoć lokalne vlasti, poput one koju je ponudio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić?

- Ne bih tu govorio o pomoći jer je riječ o financiranju istim sredstvima, sredstvima građana. Lokalne vlasti od početka su uključene u politiku aktivnog zapošljavanja i žao mi je što se ne govori, primjerice, o maloj općini Viškovo koja je još ranije izdvojila 100.000 kuna za samozapošljavanje pet osoba, ili o aktivnostima u Dubrovniku, koji već godinama sufinancira zapošljavanje mladih kroz program vaučera. Mehanizam lokalnog partnerstva za zapošljavanje svuda je isti. Odabir se provodi u HZZ-u, a lokalna samouprava temeljem svojih procjena sufinancira dio tih mjera. U svakom slučaju, drago mi je da se Grad Zagreb tri godine nakon što je potpisan Sporazum o lokalnom partnerstvu za zapošljavanje odlučio i konkretno ga provesti.

Je li politika aktivnog zapošljavanja, posebice mjera 1600 kn, dobar argument u prilog fleksibilizaciji tržišta rada? Poslodavci ipak zadržavaju radnike?

- Ograničili smo poslodavce koji mogu koristiti ovu mjeru. Oni koji su u posljednjih šest mjeseci otpuštali ne mogu biti dio mjere, a oni koji su otpustili nekoga prije isteka mjere ne mogu zaposliti novog radnika na isto radno mjesto. Tako smo spriječili one koji su željeli loviti u mutnom. Tržište rada nismo poremetili, nego sada uz 89.000 zaposlenih mladih imamo još 12.000 onih koji rade bez zasnovanog radnog odnosa.

Kada možemo očekivati pad broja nezaposlenih?

- Kad BDP bude iznad dva posto, krenut će i zaposlenost. Ne odmah, već nekih šest mjeseci poslije. Tu su ključne investicije jer bez njih nema otvaranja radnih mjesta. Ipak, i sada se uočava pozitivan trend: dolazi nam sve manje nezaposlenih iz radnog odnosa. To bi moglo značiti da je došlo do restrukturiranja i da je tržište rada postalo stabilnije. Najveći ulaz u nezaposlenost bilježimo nakon školovanja i iz neaktivnosti. Posebno je važan trend ulaska iz neaktivnosti. To su osobe koje su nezaposlene, a prestale su tražiti posao. Očito su prepoznale da mjere koje im pruža HZZ mogu pridonijeti bržem pronalasku radnog mjesta. Jedan od najvećih problema su mladi od 15 do 25 godina, koji nisu zaposleni, niti su u procesu obrazovanja. U toj je skupini oko 70.000 mladih i naša obveza je pružiti im dodatnu priliku u sljedećih pet-šest godina jer će inače biti izgubljena generacija. Poseban problem je 25.000 završenih gimnazijalaca koji nemaju zanimanja. Za tu skupinu potrebno je osmisliti programe za njihovo dodatno školovanje. Poseban izazov je strukovno obrazovanje. Kroz Garanciju za mlade predlažemo potpuno drukčiji sustav strukovnog obrazovanja. Strukovno obrazovanje potrebno je vezati uz praksu i velike sustave. Zašto, primjerice, splitski škver ili neka druga industrija uz sebe ne bi imala veliku trogodišnju ili četverogodišnju metalsku školu. Uz moderno i tržištu usmjereno obrazovanje Hrvatskoj je potrebna treća industrijalizacija jer samo jaka ekonomija osigurava pravednu socijalnu državu.

Vjerujete li da će iduća Vlada zadržati ministarstvo rada i mirovinskog sustava?

- Smatram da ga ni sljedeća Vlada, ni bilo koja druga, neće utapati u neko drugo ministarstvo. Željeli smo na jednom mjestu ujediniti zakonodavnu i provedbenu aktivnost. Stoga smo i inspektorat rada i zaštite na radu pripojili Ministarstvu. Pod Ministarstvom inspektorat postaje i manje represivan, a to je posebno važno i za radnike i za poslodavce. Inspekcija rada konačno postaje učinkovita. Primjerice, kad inspektor dolazi u tvrtku, a zatekne radnika koji radi izvan utvrđenog rasporeda radnog vremena,može samo prekršajno prijaviti tvrtku. Sve završava na sudu, a radnik tijekom cijelog tog sudbenog procesa i dalje radi na istom radnom mjestu i u većini slučajeva i dalje izvan utvrđenog radnog vremena. Izmjenama zakona u radu, ali i zakona o zaštiti na radu, ide se za tim da inspektor izriče opomenu te utvrđuje rok od osam dana poslodavcu da ispravi stvar. Inspektor nakon osam dana dolazi u kontrolu te, ako poslodavac nije postupio po nalogu, slijedi prekršajna kazna. Tako želimo povećati prevenciju, ali i zaštitu radnika. Naravno da će svi prekršaji koji ugrožavaju prava i zdravlje radnika biti drastično sankcionirani.

Razgovarali: Marko Biočina, Vladimir Nišević
 

Vijesti iz medija