- Objavljeno: 21.10.2017.
Ministar Pavić u intervjuu Slobodnoj o tržištu rada, mjerama aktivne politike zapošljavanja, mirovinama i Agrokoru
Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić jedan je od mjerodavnijih sugovornika na temu mogućih posljedica krize u Agrokoru, koju je Vlada odlučila sanirati i posebnim zakonom. Naime, u slučaju masovnih otkaza, Pavićevo ministarstvo bi podnijelo možda i najveći teret.
Koliko bi Hrvatsku zapravo stajao stečaj Agrokora, s kojim su neki očito olako baratali kao mogućnošću?- Stečaj Agrokora imao bi velik utjecaj na gospodarski sektor kao i na tržište rada gdje bismo imali značajan financijski udar na proračun kako u smanjenju prihodovne strane, tako i u povećanju rashoda koje bi država trebala osigurati za radnike. Mogućnost blokade i stečaja te posljedično raskida ugovora za 28 tisuća radnika imalo bi velike posljedice za proračun.
Kakve točno?
- Inicijalni izračuni Ministarstva govore o 1,2 milijarde kuna samo za Agrokor te do 2 milijarde kuna kada pribrojimo i dobavljače koji bi bili isto tako pogođeni. Naime, prema zakonskoj regulativi, u slučaju blokade ili stečaja dio obveza za radnike preuzima država kao i isplatu naknade za nezaposlene u slučaju njihova raskida ugovora o radu i evidentiranja na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Grupa Agrokor je na dan 31. prosinca 2016. imala 58.317 radnika, od toga u Hrvatskoj 28.365. U slučaju blokade tvrtke država osigurava isplatu do tri minimalne plaće i naknade u slučaju bolovanja, a kod stečaja još tri minimalne plaće kao i troškove za prava iz kolektivnog ugovora. Ukupni trošak tih isplata je više od 600 milijuna kuna, a isplate se rade preko Agencije za osiguranje radničkih tražbina koja ih zatim potražuje iz stečajne mase. Pored navedenog, država preko HZZ-a isplaćuje naknade za nezaposlene koje za šest mjeseci nezaposlenosti za radnike Agrokora iznose 600 milijuna kuna. Dakle, kada bi se ti (crni) scenariji ostvarili, financijski efekti stečaja i jednokratnog dolaska 28.365 radnika na burzu mogli bi premašiti 1,2 milijarde kuna proračunskih sredstava u prvoj godini nakon stečaja za radnike Agrokora, odnosno 2 milijarde kuna proračunskog novca kada pribrojimo i dobavljače koji bi bili pogođeni stečajem. Ovo što sam rekao su brojke. A da o ljudskim sudbinama, tisućama obiteljskih tragedija koje bi stečaj Agrokora izazvao uopće ne govorimo! Nevjerojatno mi je da su u SDP-u toliko neodgovorni, toliko indiferentni prema ljudskim sudbinama. Pitam se, jesu li svjesni da bi stečaj koncerna prouzročio time financijski i gospodarski tsunami u državi, a brojne negativne efekte osjetile bi na tržištu rada i susjedne zemlje u kojima posluje grupacija. Donošenjem Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH, spriječili smo domino-efekt narušavanja likvidnosti i solventnosti mnogih kooperanata i time očuvali brojna radna mjesta.
Stečaj nije bio opcija Je li Vlada uopće imala alternativu, kad govorimo o "lex Agrokoru"? Drugim riječima, je li Vlada ispravno postupila?
- Vlada je u slučaju Agrokora prije svega postupila ispravno. Pokazali smo da znamo i možemo reagirati na kompleksne krizne situacije onako kako treba; brzo, učinkovito i odgovorno. Nismo mogli dopustiti nekontrolirani stečaj i propast Agrokora, koji je prije samo pola godine bio izvjestan. Pronašli smo rješenje kojim smo spriječili eskalaciju problema koji nije od jučer, on se stvarao godinama. Razmatrali smo i analizirali sva moguća rješenja. Predsjednik Vlade u Saboru je prezentirao četiri opcije koje je Vlada imala. Prva je ne činiti ništa i promatrati kako se hrvatsko gospodarstvo urušava kroz stečaj grupacije. Druga opcija je nacionalizirati kompaniju, što jedna demokratska država, članica EU-a koja je utemeljena na vladavini prava u 21. stoljeću ne može ni razmatrati. Treće, mogli smo pronaći sredstva kojima bi se Agrokoru dala određena likvidnost. Time bi se kriza kratkoročno premostila, ali to rješenje ne bi bilo zakonito, a ni održivo. Uzimajući u obzir sve mogućnosti i posljedice koje bi njihova primjena imala, odlučili smo se za četvrtu opciju odnosno Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH. Problemi Agrokora su veliki, i žalosno je da kolege iz SDP-a to još uvijek ne shvaćaju ili nisu u stanju shvatiti. Kada slušam izjave čelnika oporbe Bernardića, ne mogu a ne zapitati se što bi bilo s našim gospodarstvom da su sada na vlasti. Pitam se bi li oni primijenili prvi scenarij i pustili da se problemi Agrokora prenesu i na druge kompanije. Oni koji su danas najglasniji i koji se predstavljaju čuvarima nacionalnih interesa ne tako davno o poslovnim potezima koncerna imali su riječi hvale. Puna su im usta političke odgovornosti, a u trenucima ove izvanredne, nepredvidive krize koja utječe na brojne obitelji, pokazuju da nemaju nikakvu odgovornost. Jer da imaju, pokušali bi biti konstruktivni, a ne bi punili medijske stupce ponavljajući rečenicu da su svi sve znali. Ako su svi sve znali, onda bismo trebali govoriti i o SDP-ovoj odgovornosti, jer su dugovi Agrokora nastali i u mandatu njihove vlade.
Kritičari će reći, Vlada je donoseći "lex Agrokor" možda više vodila računa o tome da - kroz eventualni stečaj teret posljedica zbrinjavanja zaposlenika Agrokora ne padne na proračun (mislim na naknade za slučaj stečaja i naknade za nezaposlene) i ne "pokvari" ovogodišnje ekonomske brojke, nego što se stvarno brine o sudbini zaposlenika?
- Moram priznati da mi je čudna zamjena teza u vašem pitanju. Biste li vi osobno više voljeli da zadržite svoje radno mjesto i da vaša tvrtka normalno posluje ili da ona ode u stečaj, a da vi od države dobijete šest mjeseci naknade? S "lex Agrokorom" Vlada je uspjela ono što biste i vi zasigurno zaželjeli za sebe - spasili smo na desetke tisuća radnih mjesta. Naša Vlada je kao temeljne ciljeve postavila stabilnost, razvoj i solidarnost. Pokazali smo odgovornost u vođenju javnih financija, zaustavili smo dugogodišnje negativne trendove, poput rasta deficita. Nakon dugo godina zabilježen je suficit proračuna opće države, a nastavlja se i trend smanjivanja javnog duga. Jedini cilj donošenja "lex Agrokora" je zaštititi gospodarstvo i radna mjesta. Kritika da smo više brinuli o proračunu, nego o sudbini zaposlenika je prema mojem sudu neozbiljna. Problem Agrokora nije pitanje jedne fiskalne godine. Kao što je i predsjednik Vlade istaknuo, stečaj i propast Agrokora, svakako bi utjecao i na proračun, ali u prvom redu bi imao nesagledive posljedice na našu industriju, poljoprivredu, turizam - na desetke tisuća ljudi koji su poslovno vezani uz Agrokor. Riječ je, prema nekim procjenama, o oko 149.000 ljudi koji su zaposleni kod dobavljača Konzuma. Mislim da kada je riječ o Agrokoru, treba pokazati odgovornost, a ne populizam. Utjecaj stečaja grupacije samo na tržište rada u RH bio bi dodatnih 2 milijarde kuna troška na proračun, što iznosi otprilike u zbrojenom iznosu rekordnog povećanja mirovina od 2,75 posto te plaća za državne i javne službenike od 4 posto. Da nismo reagirali odgovorno, vrlo vjerojatno ne bi bilo niti mogućnosti za povećanje plaća i mirovina te bi bilo upitno pod kojim uvjetima i iznosima bi se država uopće mogla dalje zaduživati.
Sindikati javnih službi - gdje je oko 180 tisuća zaposlenih - najavljivali su da će u pregovorima tražiti povišice od 15 posto jer bi to, tvrde, predstavljalo povratak na pretkriznu razinu plaća. Koliko je to realno?
- U pregovorima je ključna suradnja. Važno mi je da razgovorom postignemo kompromis, a da pritom budemo realni i u proračunskim okvirima. Kao Vlada, usmjereni smo ka socijalnoj pravednosti u cilju ujednačavanja opsega i visine materijalnih prava svih zaposleni. Također, kao što znate, državnim i javnim službenicima u ovoj godini povećali smo plaće za 4 posto, za što smo osigurali dodatnih 1,2 milijardi kuna u proračunu za sljedeću godinu. U nastavku pregovora i dalje sam otvoren za dijalog. Stoga, očekujem konstruktivne prijedloge i sugestije, uvjeren da zajedničkim radom i suradnjom, polazeći od načela međusobnog uvažavanja i povjerenja, možemo pridonijeti unaprjeđenju položaja svih zaposlenih u javnim i državnim službama. Jednako bitan mi je svaki učitelj, liječnik, medicinska sestra svaki djelatnik u kulturi i socijali.
Hoće li Vlada povećati kvote za uvoz radne snage u 2018., ili imate možda neke druge mjere koje će riješiti deficit radne snage?
- Nedostatak radne snage, ispostavilo se, u poslovnom je sektoru trenutačno najveći problem. Vlada toj problematici pristupa odgovorno gdje prije svega pokušavamo aktivirati domaću radnu snagu odnosno prekvalificirati dio od 170 tisuća nezaposlenih za što smo osigurali 145 milijuna kuna, a tek onda odobravati dodatne kvote za uvoz radne snage. Paralelno s time radimo na potpisivanju sporazuma sa susjednim državama za sezonske i izaslane radnike. Godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca donose se na temelju iskazanih potreba. Za 2018. pripremat ćemo se sektorski kao što smo činili i u 2017.
Podsjećam, tijekom ljeta održali smo sastanke sa sindikatima i poslodavcima turističkog i građevinskog sektora. Zajednički smo odlučili da je nužno povećanje kvota u sektoru građevine o čemu je i usvojena odluka na sjednici Vlade, a za turistički sektor aktivirali smo postojeću radnu snagu. Takav oblik suradnje nastavit ćemo i za nadolazeću sezonu. Uz navedeno, prilikom nedavnog posjeta Sarajevu, pokrenuta je inicijativa za sklapanje dvaju sporazuma s BiH. Jedan sporazum bi trebao regulirati sezonsko zapošljavanje radnika BiH, a drugi upućivanje radnika trgovačkih društava sa sjedištem u BiH na rad u Republiku Hrvatsku. Zainteresirani smo za slične sporazume i s još nekoliko zemalja. Također, u suradnji s HZZ-om provodimo mjere obrazovanja koje upravo usmjeravamo ka zanimanjima koja nedostaju na tržištu rada. Važnim vidim i jačanje strukovnog obrazovanja te razvijanje dualnog, jer upravo obrazovanje povezano s gospodarstvom ključ je za bolju zaposlenost mladih. Nužno je kontinuirano stjecanje vještina za poslove budućnosti u kojima će se tražiti educirana radna snaga koja posjeduje: kritičko razmišljanje, digitalne kompetencije, komunikacijske vještine, rješavanje problema i analitičnost.
Nema dugo, pokrenut je projekt "Zaželi", kao poticaj zapošljavanju žena. Kakve su prve reakcije, rezultati?
- Program "Zaželi" čini samu srž Europskog socijalnog fonda jer povezuje tržište rada i socijalno osjetljive skupine. Riječ je o najvećem europskom projektu u Hrvatskoj kojim ćemo zaposliti više od 3.000 žena na poslovima skrbi za starije i nemoćne osobe te time pomoći 12.000 starijih kućanstava kojima ćemo i osigurati 200 kn mjesečno za kućanske potrepštine. Osim zapošljavanja, ženama se u okviru provedbe programa osigurava do 7,000 kuna za dodatnu naobrazbu kako bi stekle nova znanja i vještine, primjerice mogu završiti informatički tečaj ili položiti vozački ispit. To će im omogućiti da nakon završetka programa budu konkurentnije na tržištu rada i trajno se zaposle. Poziv je 13. rujna privremeno obustavljen zbog pravila EU-a budući da su prijavljeni projekti dosegli 150 posto ukupno raspoloživih sredstava, odnosno daje vrijednost tih projekata veća od 600 milijuna kuna. Postupak ocjenjivanja kvalitete projekata u potpunosti je dovršen za 22 projekta te ćemo uskoro potpisati prve ugovore i krenuti s prvim zapošljavanjima. Zbog velikog broja prijava izgledno je da ćemo ići u povećanje alokacije natječaja i ponovno ga otvoriti da omogućimo prijavu svima onima koji se još nisu stigli prijaviti. Inače, na poziv je pristiglo čak 175 prijava, od kojih 101 prijava ulazi u financijsku omotnicu Poziva. Pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje trenutno se provodi postupak ocjenjivanja kvalitete 79 projekata, od kojih je postupak pri kraju za njih 57.
Kako vam je, kao relativno mladom čovjeku, gledati vijesti o odlascima mladih iz Hrvatske?
- Svjestan sam problema iseljavanja mladih kao i demografskih kretanja u Hrvatskoj. To je jedan od najvećih društvenih problema s kojima se suočavamo i na tom pitanju već sada radi više ministarstava. Ministarstvo koje vodim radi na više projekata čiji cilj jest zapošljavanje, jer smatramo da upravo kvalitetnim programima možemo zadržati mlade. Tako smo Mjerama aktivne politike zapošljavanja pružili mladima veće mogućnosti zapošljavanja, a ujedno im je omogućeno ostvarivanje svog poduzetničkog potencijala putem mjera samozapošljavanja. Samo za ovu godinu u tu svrhu Vlada je izdvojila rekordnih 1,5 milijardi kuna. U prvih osam mjeseci 2017. godine, Mjere aktivne politike zapošljavanja koristilo je više od 44.000 nezaposlenih osoba, a iz evidencije nezaposlenih zaposleno je 142.000 osoba. Tim mjerama planiramo obuhvatiti više od 50.000 nezaposlenih osoba u 2017. godini, a do 2020. više od 200.000 osoba.
Koja je u tome uloga Radne skupine za praćenje provedbe mjera aktivne politike zapošljavanja?
- Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava je osnovalo Radnu skupinu za praćenje provedbe mjera aktivne politike zapošljavanja koja je početkom rujna započela s radom, koja se sastaje gotovo na tjednoj razini i u detalje analizira provedbu mjera kao i mogućnosti njihova unaprjeđenja i prilagodbe tržištu rada. U nadolazećem razdoblju ići ćemo sa specifičnim projektima upravo usmjerenih mladima, jer u fokusu nam je njihovo trajno zapošljavanje. Uskoro očekujemo potpisivanje ugovora iz natječaja Lokalne inicijative za poticanje zapošljavanja gdje smo osigurali 73 milijuna kuna ujedno i za klubove za zapošljavanje mladih s ciljem njihova jačanja za tržište rada. Nemojmo zaboraviti da smo četiri godine članica EU-a i daje otvoreno tržište posebno zanimljivo mladima. Mjere koje mogu zaustaviti odlazak pa tako i omogućiti povratak u domovinu svakako uključuju reformu obrazovnog sustava koja bi omogućavala korištenje stečenih znanja i vještina nakon školovanja, poboljšavanje radnih uvjeta, adekvatne uvjete za istraživački rad, stvaranje uvjeta za povećanje plaća i dr. Po tom pitanju svi resori ulažu dodatne napore, primjerice; uvelike smo povećali financijsku potporu roditeljima nakon devet godina stagnacije, pa je tako nezaposlenim rodiljama naknada povećana za 665 kuna, sa 1.663 kune na 2.328 kuna, a zaposlenim roditeljima tijekom drugih šest mjeseci za 1.311 kuna, sa 2.660 na 3.991 kuna. Također, odlučili smo subvencionirati 50 posto rate stambenih kredita mladima prve četiri godine, uz produživanje za još dvije godine za svako novorođeno ili usvojeno dijete, uz opće smanjenje poreznog opterećenja, povećali smo osobni odbitak za djecu, sa značajnim rastom iznosa odbitka za svako sljedeće dijete. Osnovano je i Vijeće za demografsku revitalizaciju, te se priprema novi paket demografskih mjera koje će vjerujem poboljšati položaj obitelji u Hrvatskoj.
Kakve potencijale, kad je u pitanju profiliranje radne snage budućnosti, nudi mogućnost korištenja sredstava iz Europskog socijalnog fonda? Bili ste voditelj EU projekata u Institutu za stručno usavršavanje mladih, kakva iskustva nosite od tamo, što od toga možete sada primijeniti kao ministar, jer se često govori o tome kako imamo problem neusklađenosti obrazovanja s tržištem rada?
- Da pojasnim, Europski socijalni fond (ESF) glavni je instrument Europske unije usmjeren na zapošljavanje, socijalnu inkluziju, poticanje poduzetništva te uspostavi pravednijih mogućnosti za sve građane EUa prilikom njihova zapošljavanja. Ukupno nam je na raspolaganju 1,85 milijardi EUR do 2020. godine gdje ESF predstavlja jedan od najznačajnijih alata u provedbi reformi. Kada gledamo zapošljavanje, ukupno smo u ovoj godini otvorili samo za zapošljavanje natječaje u vrijednosti od preko 2 milijarde kune, od čega se većina financira iz Europskog socijalnog fonda. Za Mjere aktivne politike zapošljavanja izdvojili smo 1,5 mlrd. kuna, za projekt "Zaželi" 400.900.000,00 kn, za projekt "Lokalne inicijative za poticanje zapošljavanja" 73.4 mil. kuna, za zapošljavanje marginalnih skupina 99 milijuna te za dodjelu sredstava za zapošljavanje osoba s invaliditetom 84 milijuna kuna. Isto tako velik dio novca ćemo izdvojiti za reformu obrazovanja i cjeloživotnog učenja kako bismo približili sustav obrazovanja i potreba tržišta rada. Za to imamo preko 500 milijuna eura, a posebice mi je drago da ćemo 80 milijuna eura uložiti u razvoj strukovnog i dualnog obrazovanja. Naglašavam da 68 posto mladih nezaposlenih osoba ima srednju stručnu spremu ili niže, a konstantno imamo otvorenih 15 -17.000 radnih mjesta upravo za te kvalifikacije gdje je očit raskorak između sustava obrazovanja i potreba koje imaju poslodavci. Zajedničkim naporima i odličnom suradnjom s ministricom Divjak, kao Vlada, osigurat ćemo i 17.000 stipendija za STEM do 2023. iz ESF-a, te time mlade usmjeriti prema poslovima veće dodane vrijednosti na koje bi se RH trebala dodatno fokusirati u budućnosti kako bismo osiguran ostanak mladih u RH. Što se tiče mog iskustva iz Instituta za stručno usavršavanje mladih, moram priznati da mi koristi u svakodnevnom radu. Kroz institut smo se upoznali s problemima s kojima su suočeni mladi u potrazi za zaposlenjem. Tako smo uočili da mnogi ne znaju napisati životopis, predstaviti se poslodavcu, mnogi su demotivirani, sramežljivi i si. Individualno smo detektirali problem. U tom smjeru vidim danas Hrvatski zavod za zapošljavanje, jer smatram da samo individualnim pristupom svakom nezaposlenom možemo pronaći adekvatno radno mjesto.
Dosta bure u medijima izazvala je tvrdnja da će svi umirovljenici rođeni 1962. i kasnije primati drastično manje mirovine. Je li Vlada našla rješenja za status tzv. dodatka od 27 posto na mirovine iz prvog mirovinskog stupa?
- Za sada je riječ o malom broju umirovljenika, ove godine do sada je detektirano dvoje, bit će ih još nekoliko, iduće godine oko deset. Pravi priljev umirovljenika prema ovom Zakonu očekuje se 2019. (za žene) i 2022. godine (za muškarce). No, neovisno što se trenutno radi o malom broju umirovljenika, priprema se rješenje i za njih, ali i za sve koji dolaze. Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava u suradnji s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje izrađuje financijske projekcije i razmatra najbolja moguća rješenja, kojim bi se svim korisnicima mirovina na adekvatan način osigurala socijalna sigurnost, uz održivost mirovinskog sustava te u skladu s gospodarskim mogućnostima države. Prema jednom od modela koji se razmatra, vidljivo je da bi povećana mirovina iz I. stupa za 27 posto zajedno s mirovinom iz II. stupa tijekom godina iznosila više od mirovine koja bi bila ostvarena samo u I. stupu, što bi bilo diskriminirajuće prema drugim osiguranicima. Upravo zbog kompleksnosti situacije, tražimo cjelovito rješenje, koje ćemo uskoro iznijeti, na način da nitko neće biti zakinut jer ne želimo nove nejednakosti.
Izvor: Slobodna Dalmacija,
razgovarao Hrvoje Prnjak