- Objavljeno: 22.10.2014.
Potpredsjednica Pusić za Slobodnu Dalmaciju: Monetizacija autocesta nije opasna i ne ugrožava hrvatske interese
''Ljudi ne znaju da i danas u Hrvatskoj postoje autoceste kojima upravljaju neke strane tvrtke. Isto tako, u tu koncesiju mogu ući hrvatski mirovinski fondovi i time garantirati stabilan prihod i mirovine ljudima koji će u mirovinu za 10-15 godina'', rekla je potpredsjednica Pusić.
Kad se ne bavi poslovima koje podrazumijeva funkcija prve potpredsjednice Vlade, odnosno ministrice vanjskih i europskih poslova, dr. Vesna Pusić intenzivno obilazi ogranke HNS-a liberalnih demokrata, gdje ju opet čeka pravi posao s obzirom na nezavidan rejting stranke. Proteklog je vikenda tako obišla Split, Šibenik i Zadar. Između dva stranačka sastanka stigla je komentirati, odnosno potvrditi novootkriveni kostur iz ormara - dug Hrvatske švicarskoj banci UBS težak ukupno 45 milijuna dolara, još jednom ponoviti svoj stav kako nije pravo vrijeme za izdvajanje HZZO-a iz državne riznice, iako je i premijer Zoran Milanović podržao takvu inicijativu ministra zdravlja Siniše Varge... Dr. Pusić ne vidi ništa loše u tome da članovi Vlade imaju različita mišljenja, ali i priznaje da bi Vladina komunikacija s javnošću ipak trebala biti bolja.
- Ne treba nepotrebno dramatizirati kada ministri iznose različita mišljenja u javnosti. Prirodno je da ljudi koji nisu pod terorom ne misle uvijek isto. Ja sam zadnja osoba koja bi se zalagala za to da svi zajedno hodamo i govorimo iste teze. Ponekad bi dobro došlo malo više koordinacije i stvarnog dogovaranja umjesto nadmetanja. Ali, ako moram birati, draže mi je vidjeti malo kreativnog nereda od zbornog pjevanja.
- Komunikacija je možda najslabija točka ove vlade. Mnoge teškoće, pa i pesimistična atmosfera, u velikoj su mjeri rezultat i nedovoljne i nedovoljno dobre komunikacije s javnošću. Primjerice, ideja da se iskoristi ono što smo sami napravili i platili - autoceste, kako bi ljudi što brže došli do boljeg standarda i izišli iz krize, danas se prikazuje kao nešto negativno, gotovo kao izdaja. Ljudi ne znaju da i danas u Hrvatskoj postoje autoceste kojima upravljaju neke strane tvrtke. Isto tako, u tu koncesiju mogu ući hrvatski mirovinski fondovi i time garantirati stabilan prihod i mirovine ljudima koji će u mirovinu za 10-15 godina. Ali manjak pravodobne i dovoljne komunikacije otvorio je prostor za manipulaciju, koja može loše završiti i za zemlju i za građane.
Proteklog tjedna mediji su se dosta bavili vašim izjavama u vezi s monetizacijom autocesta, pa su neki iz toga vidjeli i novi dokaz neslaganja u koaliciji?
- Nikakvog neslaganja nema, ali kako bismo razriješili sve nejasnoće, ponovit ću: monetizacija autocesta, odnosno davanje autocesta na upravljanje stranim ili domaćim tvrtkama, što znači možda i hrvatskim mirovinskim fondovima, monetizacija autocesta, odnosno davanje autocesta na upravljanje stranim ili domaćim tvrtkama, što znači možda i hrvatskim mirovinskim fondovima, nije ni opasna niti na bilo kakav način ugrožava hrvatske interese. . Uostalom, i sada nekim dijelovima autocesta, npr. u Istri ili prema granici sa Slovenijom, upravljaju i cestarinu ubiru strane tvrtke, a ne hrvatska država. Međutim, sve što se radi, čak i najbolje i kad za posljedicu ima zaista dobre efekte, nužno je koliko god puta treba komunicirati s javnošću, reći ljudima, razgovarati i saslušati što misle.
Već se i u kafićima komentiraju promjene izbornog sustava, svi se najednom razumiju u preferencijsko glasanje. Žalite li što Vlada sama nije krenula s tom inicijativom? Ovako ispada da je svima lekciju iz direktne demokracije očitala konzervativna udruga Željke Markić.
- Preferencijsko glasanje je celofan u koji su u toj inicijativi bile zamotane neke druge promjene, kao što je snižavanje praga za ulazak u Sabor, koje su trebale povećati šanse da Željka Markić uđe u Sabor. Što se lekcija iz direktne demokracije tiče, njih ima u cijeloj biblioteci knjiga od 18. stoljeća do danas i uglavnom su upozoravajuće. Bez jasnih zakonskih okvira, direktna demokracija dovodi do terora većine (termin Alexisa de Tocquillea), jakobinstva francuske revolucije, zatiranja manjinskih prava, nestanka personalizirane političke odgovornosti, nesmjenjivosti vlasti i sličnih posljedica pogubnih za slobodu čovjeka i građanina. Inače, kao što je poznato, preferencijsko glasanje smo imali na izborima za zastupnike u Europski parlament već dva puta. Važno je da bude dobro pripremljeno i sva je prilika da ćemo ga imati i na izborima za Sabor.
Neki politolozi iz silnog interesa za ustavne promjene iščitavaju zapravo nezadovoljstvo politikom i političarima. Kakve pouke osobno izvlačite iz toga?
- Prvo, povećan interes za alate neposredne demokracije najviše su pokazale određene političke i civilno-političke organizacije, udruge i pojedinci. Prepoznali su da na taj način najefikasnije mogu iskoristiti frustraciju ljudi nagomilanim dugovima, ekonomskim teškoćama i nedovoljno brzim promjenama. To nije bezopasna igra i u povijesti se mnogo puta ponavljala po istom obrascu. Najefikasniji je lijek što brži uspjeh i osjetne promjene nabolje.
Što mislite o prijedlogu uvođenja izbornog cenzusa od tri posto? Spominje se i u radnim verzijama novog programa HNS-a.
- Ne mislim da je to dobra ideja. Time se dodatno mrvi politički prostor i parlament zvijezdama repaticama - kratkotrajnim političkim projektima koji na jednu-dvije sezone osvoje neku potporu, bez stabilnosti, strukture i odgovornosti.
Sprema li se HNS za samostalni izlazak na izbore?
- HNS je uvijek, kad god je izlazio samostalno na izbore i bez obzira na to što su ankete prije toga pokazivale, dobivao između 7 i 8,2 posto. To je neki prostor građanskog centra koji smo na svim izborima na kojima smo izlazili samostalno uvijek dobivali i potvrđivali, što pokazuju naši dosadašnji rezultati. To je startna pozicija iz koje polazi jedna stranka koja je organizirana kao što je HNS. Sve što je u našoj moći da poboljšamo sadašnju poziciju i prijeđemo tu granicu učinit ćemo u razdoblju koje je pred nama. Naša je stranka uvijek uzimala ozbiljno i upozorenja i kritike i u skladu s tim popravljala svoje ponašanje, poteze, dorađivala svoje politike. To ćemo i nastaviti.
Izjavili ste da se u HNS vraćaju i prvi „odbjegli“ članovi, koji su krenuli u Čačićevu novu stranku?
- HNS ima gotovo 45.000 članova i broj onih koji su izišli beznačajan je. U mnogo čemu to je bila izvjesna katarza, čišćenje stranke od nekih konfliktnih ili vrlo osobno zainteresiranih pojedinaca. Našim organizacijama u gradovima i županijama trenutno veći problem predstavljaju oni koji se žele vratiti u HNS. Katarza uvijek sa sobom nosi osjećaj oslobođenja i ljudi ne žele to pokvariti. Ali te odluke ostavit ćemo ljudima koji vode HNS na terenu, jer oni najbolje znaju tko im može biti kvalitetan partner i sugovornik u snaženju organizacije, primjerice u Splitu ili Trogiru.
Prijeđimo na vanjskopolitičke teme: hrvatski angažman u borbi protiv terorizma naišao je na podosta skepse u domaćoj javnosti, u smislu „što to nama treba“. Što odgovarate takvim kritičarima, a ima ih i na desnici i na ljevici?
- Terorizam je postao globalna opasnost, a da bi se spriječio i u konačnici eliminirao, potreban je globalni odgovor. Drugim riječima, nitko ne može biti u potpunosti siguran da već sutra neće postati meta, a ni teroristi neće nestati ako se pravimo da ne postoje. Ako danas ignorirate činjenicu da tuku vašeg susjeda, sutra ignorirate činjenicu da tuku vašeg poznanika, onda neće ostati nitko tko bi vas branio kada dođu do vas. Zato se protiv terorizma ne bori samo oružjem.
Potrebno je eliminirati njegove korijene, a to znači siromaštvo, potlačenost, neobrazovanost, zapravo sve vrste diskriminiranosti, marginalizacije i izolacije koje traju desetljećima, ako ne i stoljećima u nekim dijelovima svijeta. Naime, to su područja gdje najčešće nastaju teroristički pokreti i organizacije, koje onda regrutiraju razne vrste nezadovoljnika, avanturista, lakovjernih klinaca i naprosto običnih ubojica i psihopata širom svijeta. Jedan od načina borbe je i pružanje razvojne pomoći preko projekata usmjerenih na medicinsku pomoć, obrazovanje ili zapošljavanje, što naše ministarstvo, odnosno Hrvatska, rade posljednjih nekoliko godina. Dakle, nije pitanje „što nam to treba“, nego upravo suprotno, radimo što više jer će time opasnost od stvaranja novih terorističkih skupina i terorističkih prijetnji biti sve manja. To je prijetnja od koje se nitko ne može sakriti.
Je li HNS stranka narodnjaka ili liberala i što bi to danas trebalo značiti?
- Zanimljivo mi je kada mi u Splitu postavite to pitanje, jer upravo je ovdje u povijesti najsnažnije jačao narodnjački pokret i razvijao ideje kojima je u temelju liberalna ideja. Liberalizam je upisan u temeljima hrvatske ustavnosti, a život u zemlji koja poštuje jednakost, ravnopravnost, različitosti, slobodu govora i razvoj demokratskih institucija u temelju je naše političke opcije. Narodnjaštvo u HNS-u znači prepoznavanje važnosti komunikacije s onima koje predstavljaš, a liberalizam znači vrednovanje gotovo iščeznule političke kategorije koja je temeljni razlog postojanja i države i svih institucija - a to je sloboda.
Bili ste predsjednička kandidatkinja HNS-a na prošlim izborima. Biste li se dali opet nagovoriti na takvo što? Damir Kajin mi je nedavno, primjerice, kazao da se on više nikad ne bi upustio u tu utrku...
- Ni onda me nisu nagovorili, nego smo smatrali kako je kandidatura izvrsna prilika za jačanje stranke i podizanje rejtinga HNS-a, što se pokazalo točnim. Ja sam uživala u predsjedničkoj kampanji. To je zanimljivo i nezamjenjivo iskustvo. No, ne možeš dva puta stati u istu rijeku. Da bi čovjek bio uspješan, treba ići naprijed. Ima mnogo novih zanimljivih utakmica koje još treba odigrati.