Predsjednik Vlade Milanović za Jutarnji list: Šovinistička desnica izgubila je moć. Ostala joj je samo histerija.

Autor: Davor Butković

Sa Zoranom Milanovićem razgovarao sam poslije njegove konferencije za novinare održane u četvrtak u podne, na kojoj je, kao i obično u posljednje vrijeme, žestoko napao medije. Poslije prvih nekoliko pitanja ostao sam gotov zatečen: Milanović je jako ublažio vokabular kojim se inače služi te je vrlo pažljivo birao riječi za svaki odgovor. Kada sam ga pitao o čemu se radi, nasmijao se i odgovorio: “Okej, maločas, na presici, doživjeli su me, valjda, kao Hannibala Lectera. A sada sam naprosto miran”.

Kakav je Vaš odnos prema Hrvatskoj televiziji? Nedavno smjenjivanje troje urednika i voditelja HTV-a izravno se povezuje s Vašim javnim nezadovoljstvom s Hrvatskom televizijom.

- Počnimo od pojedinačnog. Smjena Denisa Latina krajnje je ironična. On je valjda zadnji čovjek na HTV-u , koji bi poželio dovesti jednog desničarskog provokatora u studio. Siguran sam da se takvo što suprotstavlja svim njegovim osobnim uvjerenjima. Uvjeren sam da on takvo što ne bi ni potaknuo, ni dopustio. No, kada se to već dogodilo, što su urednici poduzeli? Baš ništa. A taj je ispad koliko sam shvatio iz medija bio u Latinovoj sferi odgovornosti. I onda su ga smijenili. S čime ni ja, ni nitko iz mog kabineta nemamo apsolutno ništa. Gotovo da mi je ispod osobnog dostojanstva uopće odgovarati na optužbe da sam na bilo koji način povezan s bilo kakvim kadrovskim promjenama na Hrvatskoj televiziji. Nisam, niti ću ikada biti. Ne pada mi napamet da se miješam u bilo kakve uredničke ingerencije. Ova Vlada to nikada neće činiti, baš kao što to nije činio ni Ivica Račan. A kada je riječ o mom načelnom odnosu prema Hrvatskoj televiziji, tu sam pasivan. To znači da ne želim ni na koji način utjecati na programski i sadržajni dio rada HTV-a. Kada se, međutim, radi o financijskim poslovima na Hrvatskoj radioteleviziji, vodstvo HRT-a je obavezno uputiti Vladi Prijedlog programa restrukturiranja HRT-a koji u konačnici Vlada usvaja. Tu je Vlada vrlo zainteresirana.

Kakav je Vaš odnos s Goranom Radmanom, glavnim ravanteljem HRT-a?

- Nemam radni, a niti privatni odnos s Goranom Radmanom. Podržao sam njegov izbor. On je samo jednom bio u mom uredu, sjedio je baš tu, gdje Vi sada sjedite, došao je s ministricom kulture Andreom Zlatar. Nemam, i načelno ne želim imati nikakav odnos ni s programskim vodstvom ni s ravnateljem HRT-a. Ne želim da Vlada bude umiješana u uređivanje televizijskog i radijskog programa… I toga će se Vlada držati. Ja, naravno, razumijem da netko priopćenje Službe za odnose s javnošću Vlade, u kojem se sasvim iskreno konstatira kako smo, eto, sretni, što se poslije šezdeset godina pokornosti na HTV-u javio slobodarski duh, i što su se napokon odlučili programatski napasti jednog premijera, može protumačiti kao pritisak.

Ali, doista se ne radi o pritisku. Doista ni ja, ni nitko iz mog Ureda, nije nazvao nikoga na HRT-u; mi nismo ni prijetili, ni protestirali, niti nam takvo što pada napamet. Kada bi to činili to bi se s pravom moglo zvati pritisak, a što je takva vrsta pritiska čini mi se da na HTV-u jako dobro znaju. Ovdje želim istaknuti još jednu bitnu činjenicu. Ja nikada ne bih reagirao na HTV, da se radilo o sadržaju koji se odnosio na mene osobno, na rad moje Vlade ili na rad moje stranke. Niti sam to ikada od kada sam premijer učinio prema javnoj televiziji ili radiju. Ja sam napao HTV nakon što su ondje u pitanje dovedene temeljne vrijednosti i ustavna načela Republike Hrvatske. Dakle, u mojoj reakciji na eksces u programu HTV-a nije bilo baš ničega osobnoga, iako razumijem zašto se to pokušavalo prikazati osobnim.

Kakav je to osjećaj i jeste li uopće pretpostavljali da Vam se takvo što može dogoditi, kada na naslovnicama visokotiražnih novina, poput 24 sata, traže Vašu psihijatrijsku analizu, ili kada se sličnim tonovima o Vama govori u komercijalnim programima televizija poput RTL-a? Koliko se sjećam, već dugo niti jedan vodeći hrvatski političar nije bio izložen takvoj vrsti pritiska.

- Bojim se da to mnogo govori i o medijima, koji objavljuju takav tip materijala.

Kako podnosite negativni publicitet?

- Nemam s tim osobiti problem. Prvo, ne dijelim Vaš dojam. Ne mislim da me se bitno više napada, nego druge političare, koji su obavljali ovaj posao. Drugo, ja apsolutno ništa od toga ne doživljavam osobno. Kada ste predsjednik Vlade, morate razviti specifične oblike obrambenih mehanizama i morate stvari koje vam se događaju naučiti stavljati u određne odjeljke, razumijevajući uzroke i posljedice tih događaja. Mislim da mi to uspijeva, pa se uistinu ne osjećam nimalo ugroženo, niti me medijski ekscesi čine osobito nervoznim.

Što mislite koliko će Vaš sadašnji status u medijima štetiti SDP-u i vladajućoj koaliciji na predstojećim lokalnim izborima?

- Ma gledajte, svi koji bolje prate političku scenu, znaju da ovo nije prvi put da se tako ponašam. Radi se o mom političkom equityu, o mojoj specifičnoj političkoj težini, koja ne smije biti pasivna, koja se , naprotiv, mora u nešto investirati. Prije su se ljudi na visokim pozicijama plašili konfrontacija, pa su šutjeli, ili su imali posve specifilne aranžmane i dilove s medijima. Ja ne želim biti ni u jednoj, ni u drugoj poziciji. Ja se želim postavljati aktivno. Javno i transparentno govoriti što mislim. Pa i o govoru mržnje, nacionalno motiviranom nasilju jer - ako hoćete - nitko drugi nije. Uvjeren sam da to neće smanjiti izborni potencijal SDP-a. Bi li trebao prešutjeti relativiziranje tog društvenog zla samo zato jer smo eto u kampanji za europski parlament? Tom vrstom kalkulacija se ne bavim.

Krajnje je neobično, u svakom slučaju, da Vas istodobno , podjednako žestoko, napadaju i mainstream tabloidi, i radikalno desni, i navodno radikalno lijevi i kvazianarhistički mediji

- To me samo učvršćuje u uvjerenju da sam odabrao ispravan put. Bez dilova koji uvijek obvezuju i bez šutnje. Ja se ovih dana borim za čuvanje temeljnih ustavnih načela Republike Hrvatske, koja se tiču poštovanja zakona i ravnopravnosti svih građana, i nacionalno i vjerski i po svakom pitanju. I u tom ću svom djelovanju biti glasan, glasan i glasan, štogod tko pisao o meni i koji koji mu god bili motivi, jer sam uvjeren da je to moja dužnost, da je to korisno za našu zemlju, i da je bazično pošteno.

Kakvo je Vaše načelno mišljenje o hrvatskim medijima?

- Prvo, ponovio bih da u sve ove polemike nisam ušao zato što sam napadnut ja osobno, moja Vlada, ili moja stranka, nego zato što su napadnuti hrvatski Ustav, nacionalna ravnopravnost i elementarna građanska pristojnost. A kada je riječ o mom načelnom stavu o hrvatskim medijima, bojim se da je stanje u medijima čak lošije nego opće stanje u zemlji, koje, naravno, nije dobro. Mediji su loši i zbog sadržaja i prezentacije sadržaja, ali, još više zbog onih skrivenih motiva, koji u određenom dijelu definiraju medijski sadržaj. A ne, naravno, zbog odnosa prema meni ili Vladi. Smatram da to imam pravo javno reći jer su mediji važan dio društva i nadam se da se nitko zbog tog mog stava neće osjetiti ugroženim.

U zadnjih mjesec ili dva došlo je do radikalnog jačanja šovinizma u hrvatskoj javnosti. Kako to objašnjavate?

- Taj proces radikalne zloporabe nacionalnih osjećaja započeo je HDZ, sa izjavama poput one o crvenoj peronospori. Danas je sasvim jasno da je sadašnja provala šovinizma smišljena i realizirana u HDZ-ovoj kuhinji. Očigledno je kako je niz akcije, koje su proizvele sadašnju klimu u zemlji, razmjerno precizno koordiniran, i da je koordinator vodstvo Hrvatske demokratske zajednice. I onda kad eskalira, kad zapale plamen, kukavički nestanu. Karamarka nije bilo u Saboru neki dan kada sam šest sati, ne svojom željom, odgovarao na provokacije i podmetanja njegovih zastupnika.

Držite li, dakle, da su različite akcije, poput Stožera za Vukovar, ili sastanka umirovljenih generala, zapravo HDZ-ove akcije?

Jasno je da su sve takve akcije koordinirane, i da dolaze iz istog centra, dakle, iz HDZ-a. Mislim, međutim, da su oni slabiji nego ikada. Zadnji nam se put takvo što dešavalo 2001.godine, u vrijeme famoznog mitinga na splitskoj Rivi. Danas, međutim, ta radikalna desnica ne raspolaže ni približnom političkom snagom kao u ono doba. Onda je šovinistička desnica mogla pretendirati da bude moćna. Danas je tek pomalo histerična i slaba. Slušajte malo govore Tomislava Karamarka i njegove koalicijske partnerice Ruže Tomašić na skupovima koje ovih dana održavaju po Hrvatskoj. Autentična Hrvatska je HDZ, a svi ostali su gosti, pojednostavljeno rečeno. Mi težimo upravo suprotnom. Otvorenom društvu, društvu jednakosti, želimo okupljati, a ne dijeliti.

Nije li službena, formacijska dužnost HDZ-a, kao stranke koja okuplja najveći dio desnih glasača, da spriječava izljeve nacionalizma, u čemu je Ivo Sanader bio relativno uspješan?

- Tu se moram složiti s Vama. Međutim, današnji HDZ zanemaruje takvu svoju državnu odgovornost, te, naprotiv, putem raznih ad hoc organizacija potiče nacionalizam u Hrvatskoj kako bi pokušao oslabiti sadašnju vlast. O tome sam, uostalom, prije nekoliko dana govorio u Saboru. Takvo ponašanje HDZ-a, koliko god da je loše za državu, zapravo, u taktičkom smislu, nije loše za SDP, jer građanima omogućuje da vide čime se bavi glavna oporbena stranka. Iz dana u dan većini će građana biti jasno s kime imaju posla, i koliko se duboko razlikuju SDP-a i HDZ-a.

Takve, taktičke razine, ovdje su ipak nevažne. Važno je, na onom ozbiljnom, dubljem političkom nivou, da se među hrvatske građane ponovo unosi osjećaj nesnošljivosti I međunacionalne mržnje, a to je nešto najgore što se Hrvatskoj može dogoditi. Kako se Vlada kani boriti protiv širenja međunacionalne netrpeljivosti?

- Ja ne volim plašiti ljude, ali ovo što se u zadnje vrijeme događa s međunacionalnim odnosima u našoj zemlji zaista jest jako loše, a za to je odgovorna, prije svih, Hrvatska demokratska zajednica. Dakle, njihovi glavni politički postupci, koji se svode na širenje međunacionalne netolerancije, taktički možda pomažu SDP-u, ali su strateški opasni za Hrvatsku. Mučno mi je od svega toga.

Napad na pravoslavne bogoslove u Kistanjima svojevrsni je debakl Republike Hrvatske, kao nacionalno tolerantne države: što se još može dogoditi poslije Kistanja?

- Ne znam, mogu se samo uzdati u ljudsku pamet koja neće nasjesti na provokatore… Znam, jedino, da nikada neću šutjeti o takvim događajima, koliko me god to moglo privremeno koštati. Pitanja poput Kistanja nemaju veze s trenutnim političkim rejtingom. Tu se radi o trajnim političkim, ali i osobnim, moralnim, duboko ljudskim odlukama.

Ali, što Vaša Vlada može poduzeti, da bi spriječila eventualnu daljnju eskalaciju međunacionalne nesnošljivosti?

- Vlada može i mora iznositi jasne političke i moralne stavove. Vlada mora pozivati građene da razmisle što se oko njih događa, i da ne budu pasivni. Vlada mora promovirati svjetonzor tolerancije i međunacionalne ravnopravnosti, koji je, uostalom, zapisan u hrvatskom Ustavu. Žalosno je što se usred sadašnje, goleme ekonomske i socijalne krize, moramo baviti međunacionalnim odnosima. Ali, to je zato što naši politički protivnici nisu kadri nadmetati se na bilo kojem drugom terenu, osim na području nacionalističkog okupljanja hrvatskih birača. Dapače, čini mi se da neki među njima - mislim na čelnike Hrvatske demokratske zajednice - ustvari uživaju u neredu koji nam se svima upravo događa. Oni se cinično smiju u kameru, te se ponašaju kao da su im ove krizne situacije užasno zabavne, što je sve moralno potpuno nedopustivo i politički neopisivo neodgovorno. Radi se očito o smišljenoj provokaciji državnog i represivnog aparata i želji da isti reagira, pa da se može "trubiti" o "boljševičkoj" represiji. Jadno i već viđeno.

Ima li Vlada bilo kakvu informaciju da će Stožer za obranu Vukovara uistinu organizirati veliki miting u Zagrebu?

- Prosvjed je prirodno i zakonsko demokratsko pravo. Nemam ništa protiv da bilo tko organizira bilo kakav prosvjedni miting, protiv moje Vlade. Štoviše, pa mi smo i otvorili Markov trg demonstrantima. Ali, postoji Ustav, i postoje zakoni. Hrvatski Ustav i hrvatski zakoni u Hrvatskoj će se, do god sam predsjednik Vlade, sasvim sigurno provoditi. En passant, kada već razgovaramo o uvođenju ćirilice u Vukovar, želio bih istaknuti da me ponašanje predstavnika srpske zajednice u Hrvatskoj iznimno ugodno iznenadilo. Ti su ljudi pokazali visok stupanj razumijevanja problema, i još viši stupanj tolerancije. Oni se ponašaju krajnje konstruktivno, te doprinose neutraliziranju radikalnih stavova. Drago mi je da to mogu reći kao Hrvat, ali i kao premijer svih hrvatskih građana, neovisno od njihove nacionalne pripadnosti.

Mislite li da sadašnja, napeta međunacionalna atmosfera, može postati masovnom pojavom među hrvatskim građanima?

- Ne, siguran sam da ne može. Hrvati su danas iskusni, razumni, pametni, i posjeduju sustav ranog upozoravanja na radikalne i opasne društvene i političke pojave. Hrvati, u većini, sigurno neće povjerovati huškačima i izazivačima nereda. I stoga, koliko se god trenutna situacija može doimati neugodnom, ja sam optimist. Apsolutno vjerujem u zdrav razum i osjećaj za pravdu hrvatskog biračkog tijela. Vjerujem, nadalje, da razumni i dobri Hrvati neće ostati tihi prema šovinističkim provokacijama, s kojima se sada suočavamo.

Vi, naravno, kao premijer, morate, barem javno, pokazivati optimizam i dobre namjere: međutim, zar Vas stvarno ne plaši ova žestoka erupcija verbalnog građanskog rata, kojoj upravo svjedočimo?

- Ne, ne plaši me. Želim ponoviti da čvrsto vjerujem u racionalnost i u dobronamjernost velike većine hrvatskih građana. Ali, točno je da osjećam gadnu mučninu od stvari o kojima govorite.

Ćirilica će se početi uvoditi poslije izbora, što mi se čini razumnim rješenjem. Zašto ste prvo bili inzisitrali da se ćirilica u Vukovar uvede odmah?

- Mislite me pitati zašto smo išli na striktno provođenje zakona?

Ne radi se o provođenju zakona, nego o vremenu provođenja zakona, pri čemu nekoliko mjeseci odgode I pripreme za provođenje zakona, nipošto ne šteti samom zakonu.

- Kako znate, ima i onih koji ne misle tako. Ima ljudi koji zastupaju fleksibilna i pragmatična rješenje, što može biti u redu, ali ima i onih koji izbjegavaju rješenja. Ja sam duboko uvjeren da provedba Ustavnog zakona, koja podrazumijeva i ćirilicu u Vukovaru, jest jedino moguće rješenje, bilo sada, ili za nekoliko mjeseci, što je, dopuštam, psihološki prihvatljivija opcija. Prema hrvatskom Ustavu, pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na korištenje svog jezika i pisma, svugdje, gdje su se za to stekli zakonski uvjeti, pa tako u u Vukovaru. Ovim nipošto ne želim povrijediti ili umanjiti žrtvu vukovarskih Hrvata, svojih sunarodnjaka, koju iznimno poštujem.

Ovaj će intervju izaći poslije utakmice Hrvatska-Srbija: plašite li se nemira na utakamici?

- Kako znate, održao sam zajedničku novinsku konferenciju s predsjednikom HNS-a Davorom Šukerom, i sa izbornikom Igorom Štimcom. Sve njihove izjave u proteklim danima bile su politički zrele, dobronamjerne i ohrabrujuće. Ja se, osobno, smatram najodgovornijom osobom za onaj aspekt u organizaciji utakmice, za koji je odgovorna država. Dakle, ne gradonačelnik, ili bilo tko treći, nego baš ja , kao predsjednik hrvatske Vlade, odgovoran sam za dio događaja na utakamici. Uistinu sam očekivao, da svi oni, koji znaju što je pravo hrvatstvo, izvižde bilo kakve šovinističke ispade.

Jedan od događaja, koji su potaknuli aktualne ideološke sukobe u Hrvatskoj, bio je I dolazak američke aktivistice Judith Resiman,oko koje su se okupili svi protivnici seksualnog odgoja u školama. Kako gledate na držanje Crkve u tom slučaju?

- I danas mi se čini, kao i u vrijeme kada se sve to odvijalo, da se radilo o planiranoj, smišljenoj provokaciji.

Želite li reći da Crkva otvoreno surađuje s HDZ-om?

- Radi se o planiranoj i smišljenoj provokaciji, tko god da stoji iza nje.

Do koje je mjere sukob oko seksualnog odgoja unazadio odnose Vlade i Crkve? Prije godinu dana bili ste mi rekli da se trudite održavati kontakte s nadbiskupom Bozanićem, I da ste zadovoljni tim kontaktima.

- Stvarno mislim da sam, osobno govoreći, učinio apsolutno sve da bi odnosi Vlade i Crkve bili dobri. Višestruko sam, opet osobno, poticao napredak u odnosima Vlade i Crkve. Međutim, očito se crkvena politika kretala u drukčijem smjeru, zbog čega mi je žao.

Kakvi su vaši prvi dojmovi o novom Papi?

- Čini mi se važnim što je Papa Franjo drukčiji od svojih prethodnika. Međutim, zasad premalo znamo o njemu, da bih se mogao opredjeljivati. Očekujem sve dobro.

Što očekujete od lokalnih izbora?

- Cilj SDP-a potpuno je jasan. Mi idemo na pobjedu u svim većim gradskim sredinama. Jasno mi je da će u nekim gradovima, a osobito u Zagrebu, to biti prilično teško. Međutim, neovisno od rezultata istraživanja, koje moram respektirati kao ozbiljan političar, i dalje vjerujem da Rajko Ostojić može pobijediti u Zagrebu.

Ali, dr. Ostojić se suočava s golemim identifikacijskim problemom:on ne može biti ministar zdravstva samo dva mjeseca prije izbora za zagrebačkog gradonačelnika. Rajka Ostojića javnost I dalje identificira kao čovjeka, koji se bori sa sedam milijardi kuna duga u javnom zdravstvu. Njega još nitko ne shvaća kao autentičnog gradonačelničkog kandidata.

- Mislim da je situacija malo složenija. S jedne strane, Rajko je odličan, jedan od najboljih ministara u ovoj Vladi. Ja, dakle, ne vjerujem da ministarski položaj opterećuje njegovu gradonačelničku kandidaturu. S druge strane, činjenica je da se dr.Ostojić još nije dovoljno snažno angažirao u gradonačelničkoj kampanji. On mora pokazati veću, fizički jaču želju da postane graonačelnik; on se mora s tisuću posto energije baciti u gradonačelničku utrku. I siguran sam da može pobijediti. Gledajte, Milan Bandić u svojih se dvanaest godina pokazao jadnim gradonačelnikom. Sve što nam je ostalo od Bandića, jest jedan donekle upotrebljiv most preko Save. I ekscentrični dugovi. I ozbiljne indicije o korupciji. Ja sam uvjeren da Zagreb zaslužuje bolje. Ja želim da Zagreb postane pravi europski velegrad, ali i grad u kojem će golemoj većini Zagrepčana biti ugodno živjeti. Rajko može preporoditi Zagreb. Svima je, pak, jasno, da Bandić, koji i dalje predstavlja veliki uteg na SDP-u, ne može poboljšati Zagreb. Čovjek je pokušavao dvanaest godina, i više je nego vidljivo da mu ne ide.

Kako da Zagrepčani glasuju za zajedničku listu SDP-a I HNS-a, kada je vidljivo da su te dvije stranke u sve težem sukobu?

- Za mene, HNS predstavljaju Ratko Čačić i Vesna Pusić. S Ratkom sam sjajno surađivao, sada s Vesnom Pusić surađujem još bolje. Ne postoje nikakve bitne programske razlike između SDP-a i HNS-a, osim kada je riječ o porezu na nekretnine. Međutim, točno je da na nižim razinama, osobito u jednom javnom poduzeću, eskaliraju sukobi, kojima se, uostalom, hrvatska javnost ovih dana zabavlja. Tu se ne radi o državnoj politici, nego o neodgovornom ponašanju pojedinih menadžera, čemu odmah moramo stati na kraj. Takvi sukobi ne mogu ugroziti suradnju SDP-a i HNS-a, ali ozbiljno ugrožavaju dojam o našoj koaliciji.

Kako komentirate informaciju da ćete već 2014.godine raspisati nove parlamentarne izbore i da bi Laburisti trebali postati novi SDP-ov strateški partner?

- Uvijek ista priča. I jedno I drugo duboko je netočno. Ne pada mi napamet izazivati prijevremene izbore. O tome nikada ni s kim nisam razgovarao. Radi se, dakle, o potpunoj dezinformaciji. Također, teško bi u ovom trenutku bila konstruktivna suradnja s Laburistima.

Kakvo je Vaše načelno mišljenje o Laburistima: definitivno se radi o stranci, koja konstanto raste, i koja preuzima dio Vašeg biračkog tijela?

- Čelnici Laburista nisu pravi političari, nego, tek , trenutni politički poduzetnici. Oni dolaze iz stranaka koje nisu lijeve provenijencije, ali se sada predstavljaju kao uvjereni ljevičari, jer su ispravno uočili da je to politički probitačno. Oni će još neko vrijeme jahati na valu krize i ljudskih frustracija, ali , dugoročno govoreći, Laburisti nemaju nikakve šanse, jer ne posjeduju nikakav politički program. I nikakvu stvarnu političku supstancu. Oni su, naprosto, kratkoročni krizni politički profiteri.

Kako gledate na forume koje organziira dr.Nikica Gabrić, koji se pokušavaju namenuti kao “treći put” hrvatske političke scene, a na kojima sudjeluje I predsjednik Josipović?

- Iskreno govoreći, stvarno nemam vremena zamarati se takvim događajima.

Je li točno da će SDP na narednim predsjedničkim izborima podržati Ivu Josipovića?

- Naravno da ćemo podržati Josipovića. U SDP-u se nikada nije razgovaralo niti o jednom drugom kandidatu za predsjednika Republike.

Pitanje na kojem će ova Vlada proći ili pasti defnitivno jest ekonomske naravi…

- Pitanje rasta.

Pitanje na kojem ste, nažalost, neuspješni. Što biste sada, poslije svih revidiranih prognoza o rastu unatrag petnaestak mjeseci, mogli realno prognozirati? Kada ćemo početi izlaziti iz krize?

- Realno govoreći u 2014. Naše su se ranije prognoze temeljile na prognozama ekonomskog rasta unutar Europske Unije. Međutim, u Europskoj Uniji nije došlo do rasta. Dok Unija ne počne rasti, nećemo ni mi početi rasti. Nećemo početi masovno otvarati nova radna mjesta, nećemo početi bolje živjeti. Ovo zvuči deprimirajuće, ali je najbliže stvarnosti. Ne želim nikoga zavaravati. Prema sadašnjim prognozama, rast bi mogao početi 2014.godine. Mi želimo biti spremni, i zato nizom zakona dovodimo ovu zemlju u red. Dakle, kada počne europski ekonomski zamah, mi ćemo biti među najspremnijima, da ga iskoristimo.

Ali, vrlo je snažan dojam, da Vaša Vlada naprosto ne posjeduje jasnu koncepciju ekonomskog razvoja:Ratko Čačić je, primjerice, zagovarao državne investicije, od kojih se sada odustaje…

- To baš nije točno. Gradit ćemo Plomin, i neke druge energetske objekte, obnavlja se pruga Rijeka - Zagreb, a zagrebački će se aerodrom početi graditi već ove godine. Nadalje, prilično sam uvjeren da ću Europsku uniju nagovoriti da financira most na Pelješcu, što je naš strateški gospodarski i politički projekt. Međutim, točno je da se ne možemo upuštati u javne investicije onim tempom, kakvim su to činile HDZ-ove Vlade, jer se taj oblik stimuliranja BDP-a pokazao preskupim i dugoročno opasnim. Općenito gledajući, jasno je da nama nisu u prvom planu državne, nego privatne investicije. Privatne investicije moraju biti okosnica hrvatskog gospodarstva. Zato i donosimo Zakon o investicijama, koji će nas učiniti iznimno konkurentima.

Mislim da se radi o jednom od najvažnijih I najbojih zakonskih tekstova Vaše Vlade, ali da on strahovito kasni. Zašto ga niste donijeli prije godinu dana?

- U dijelu hrvatske javnosti, kako znate, postoji snažna skepsa prema tom Zakonu, koja ide tako daleko, da se tvrdi kako Zakon o investicijama omogućuje prodaju šuma i voda, što je potpuna besmislica. Ne pada nam napamet da prodajemo šume i vode, niti Zakon o investicijama takvo što predviđa. Vidite, dio Hrvatske i danas se plaši kapitalizma iz devedesetih godina, kada se na sve strane uglavnom grabilo. Mi, pak, želimo omogućiti da se počne graditi.

Sami ste, u intervjuu na RTL-u , priznali da ste na početku mandata trebali smanjiti plaće zaposlenima u javnim službama. Zašto to niste učinili?

- Pogrešno smo procijenili. Mislili smo da neće biti potrebno. Kao što smo pogrešno procjenjivali pri donošenju proračuna za ovu godinu, gdje smo računali na stanovti rast u našem okruženju, koji bi potaknuo i hrvatsku privredu. Do toga nije došlo, pa smo morali revidirati proračun. Kada je već riječ o državnim službama i o javnim poduzećima, želim naglasiti kako ta poduzeća moraju biti konkurentija. Vrijeme je da se suočimo i s tim problemom.

Jeste li, u godinu I pol u Vladi, promijenili Vaša temeljna uvjerenja?

- Ne, nisam. I dalje sam socijaldemokrat, s jakim liberalnim elementima. Vjerujem u državu koja svima mora osigurati besplatno zdravstvo i dobro obrazovanje. Vjerujem u državu održive socijalne sigurnosti. Isto tako, vjerujem u maksimalna individualna prava i u tržišnu ekonomiju. S druge strane, ne vjerujem u Europu banaka. Ne želim da financijski sustav vlada našim svijetom, kao što je počeo vladati unatrag više od deset godina. Mislim da politički predstavnici građana Europske Unije moraju ograničiti moć financijskog sustava. Na tom će se području odvijati velike političke bitke budućnosti.



Vijesti iz medija