Sredinom prošle godine Siniša Varga preuzeo je jedan od najvažnijih resora u Vladi premijera Zorana Milanovića kad je na mjestu ministra zdravlja zamijenio Rajka Ostojića. Jedan od prvih poteza nakon stupanja na dužnost bila je revizija javne nabave u hrvatskim bolnicama. Varga je, prije nego što je postao ministrom, bio ravnatelj HZZO-a i već se tada zalagao za izdvajanje te ustanove iz riznice. Taj mu je ambiciozan plan i uspio kad je došao na čelo Ministarstva zdravlja pa je 1. siječnja ove godine HZZO izišao iz sustava riznice, usprkos protivljenju ministra financija. Neki će reći da u tome nikada ne bi uspio da nije imao podršku premijera Zorana Milanovića, s kojim je navodno vrlo dobar prijatelj. Međutim, čak i najveći kritičari priznaju da je izdvajanje HZZO-a iz riznice jedini pravi reformski potez Vlade u protekle tri godine njenog mandata.
U ekskluzivnom razgovoru za Nacional ministar Varga govori o prijateljstvu s Milanovićem, Nacionalnom planu razvoja bolnica koji je prošlog tjedna predstavio u Saboru, planu Plus kojim bi se trebale skratiti liste čekanja i o aferama za koje smatra da mu ih podmeću jer je odlučio stati na kraj kriminalu u zdravstvu.
Prošlog ste tjedna u Saboru predstavili Nacionalni plan razvoja bolnica. Kako će taj plan poboljšati stanje u zdravstvenom sustavu?
- Hrvatski zdravstveni sustav u cjelini, hrvatski liječnici i medicinske sestre vrlo su cijenjeni u svijetu i zbog toga postoji velik interes da oni prijeđu u druge zemlje Europske unije. Naš je cilj da u Hrvatskoj stvorimo uvjete rada, pogotovo u bolnicama, koji su slični onima u Europskoj uniji. Dakle, ako netko želi otići iz Hrvatske zbog toga što je u hrvatskom zdravstvenom sustavu nešto loše organizirano, nedovoljno opremljeno ili iz nekog drugog razloga, naš je cilj da te razloge uklonimo iz jednadžbe. Nacionalni plan jedan je od koraka prema postizanju tog cilja pa u mreži bolnica koju imamo nastojimo postići što bolju organizaciju, što veću svrhovitost samog sustava.
Što to znači za pacijente?
- Za pacijente to znači da će brže doći na led i da će zdravstvenu uslugu koja im treba dobiti ondje gdje će im biti najbolje pružena. U Hrvatskoj imamo tri vrste bolnica: županijske, regionalne i na kraju bolnice prve kategorije, odnosno kliničko-bolničke centre. Na vrhu te piramide je KBC Zagreb kao bolnica nulte kategorije. Kako ne bismo stvarali nepotrebne liste čekanja, cilj nam je da svaki pacijent dođe k liječniku specijalistu koji najbolje liječi određenu vrstu bolesti. Primjerice, ako pacijent ima bolest koju svaki specijalist može liječiti, liječit će se u lokalnim bolnicama. Međutim, ako je riječ o jako zahtjevnom stanju ili rijetkoj bolesti koju jako mali broj liječnika zna liječiti, to će se rješavati u bolnicama prve i nulte kategorije, odnosno u KBC-ima. Sadašnje stanje donekle zadovoljava, ali je daleko od odličnoga.
Zbog čega ste se odlučili na ove promjene?
- Sad se jednostavni slučajevi rješavaju u KBC-ima, ali ima i nekoliko slučajeva gdje liječnici koji nemaju dovoljno znanja i vještina liječe pacijente s teškim bolestima u lokalnim bolnicama, s vrlo lošim rezultatima. Upravo radi dobrobiti pacijenata uvodimo taj princip supsidijarnosti, da se ono što nije zahtjevno rješava u lokalnim bolnicama, I a ono što je jako zahtjevno u najboljim bolnicama.
Kakav je vaš odgovor oporbi koja je ovaj plan nazvala popisom lijepih želja?
- Oporba očito ne poima točno što je to strateški dokument. On nije operativni akcijski plan koji se radi za svaku bolnicu posebno. S jedne strane prigovaralo se da nema dovoljno analitike, a s druge da sam dokument proizlazi iz Strategije razvoja zdravstva do 2012. koju su ti isti političari kritizirali kao preanalitičnu. Nacionalni plan samo daje smjernice kako će se problem rješavati, a one su opet bitne kako bi se aktivirala sredstva iz operativnih programa Europske unije.
Uz Nacionalni plan za bolnice, prošli je tjedan pokrenut i Program plus. Može li taj program napokon smanjiti liste čekanja u hrvatskom zdravstvu?
- Taj smo program predstavili na Međunarodni dan bolesnika, ali za Ministarstvo zdravlja svaki je dan Dan bolesnika. Pacijenti su ono zbog čega smo ovdje i uistinu smo usredotočeni da svaki naš potez ima cilj poboljšanje sustava za naše pacijente. Jedna od nuspojava zdravstvene reforme koja je krenula 2005. ili 2006. su i velike liste čekanja. Recesija je učinila svoje. Smanjivanje doprinosa i budžeta zdravstva rezultiralo je smanjivanjem proračuna svake individualne bolnice, a to je dovelo do stvaranja listi čekanja. Izlaskom HZZO-a iz riznice osigurali smo dostatna sredstva za funkcioniranje bolnica koje su počele nabavljati ugradbene kirurške materijale, lijekove i sve ono što je do sada nedostajalo. Također i kod osoblja postoji velika želja da se pomogne pacijentima da ranije dobiju svoju zdravstvenu uslugu. Zahvalio bih se svim djelatnicima u bolnicama koji su napravili taj ekstra napor da rade srijedom popodne i subotom i skratili liste čekanja.
Predsjednik Hrvatske udruge bolničkih liječnika Trpimir Goluža izjavio je da ovaj program neće uspjeti i da je plan donesen bez dogovora s liječnicima.
- Govorimo o zaposlenicima u javnim zdravstvenim ustanovama. Mora postojati stroga hijerarhijska organizacija bolnica ne bi li se osigurao nesmetan rad zdravstvene zaštite, odnosno osiguranje sigurnosti pacijenata i visoke kvalitete zdravstvene usluge. Podržavam svakoga tko je poslodavac u vlastitoj privatnoj praksi, koja je u ugovornom odnosu s HZZO-om, da kaže sviđa li mu se nešto ili ne. Međutim kada je netko zaposlenik bolnice onda očekujem da provodi odluke svog neposrednog rukovoditelja, a on da poštuje svoga šefa klinike koji treba slušati ravnatelja. Sve to trebalo bi se raditi u koordinaciji s Ministarstvom zdravlja. Svi koji se tome protive ugrožavaju sigurnost pacijenata i ne osiguravaju pravu kvalitetu zdravstvene usluge. Na kraju krajeva, smatram da su izjave predsjednika HUBOL-a neprimjerene jer su izrečene na Međunarodni dan bolesnika. Biti liječnik je poziv, a ne posao. Jedino što se moglo čuti je koliko će to meni biti plaćeno i na koji način će to biti valorizirano,što me izrazito žalosti.
Zbog čega ste smijenili sanacijske ravnatelje kliničkih bolničkih centara?
- Kada sam krajem lipnja preuzeo ministarsku dužnost, najavio sam da će se u idućih šest mjeseci pratiti poslovanje bolnica. U fokusu su bili klinički-bolnički centri kao mjesta koja imaju najviše zaposlenih i koja barataju s najviše novca. Nakon što je prošlo šest mjeseci, nisam bio zadovoljan suradnjom između smijenjenih ravnatelja i Ministarstva, ali niti s rezultatima koji su postignuti tijekom poslovanja u 2014. Smjena je bila jedino logično rješenje, a već u prvih mjesec dana nakon smjena se vidi preokret u poslovanju tih bolnica, što pokazuje da je moja odluka bila ispravna.
Pobornik ste plana prema kojem bi na čelu najvećih bolnica osim liječnika bili i menadžeri?
- Već dugo se bavim i teorijom i praksom upravljanja u zdravstvu i pobornik sam dualiteta vođenja bolnica, što znači da bi svaka bolnica trebala imati i medicinskog i poslovnog direktora. To su dvije odvojene funkcije koje su međusobno ovisne i tako bi se dobila kvalitetnija metodika vođenja bolnica nego što je to danas. Taj prijedlog ću uskoro uputiti u proceduru da bi se dodao u Zakon o zdravstvenoj zaštiti.
Na dužnosti ministra nešto ste više od šest mjeseci. Koji ste problem detektirali kao najveći u hrvatskom zdravstvu?
- Liste čekanja. One su najveći problem jer ugrožavaju prava pacijenata. Pacijenti su ono zbog čega smo tu, oni su svrha našeg posla. Potom je tu i zdravstveno osoblje i svi zaposlenici u zdravstvu, a tek onda na red dolaze zgrade, oprema i vodstvo bolnica. Nažalost kada se razgovara s političarima, onda je taj slijed obrnut. Govorim o lokalnim političarima jer njih uglavnom zanima stanje zgrada, proces nabave opreme i tko je na čelu koje ustanove. Meni je to tek na trećoj poziciji. Na prvom su mi mjestu pacijenti i želim da oni ostvaruju brzu i efikasnu zdravstvenu uslugu visoke kvalitete.
Otkako ste ministar, često ste u središtu pozornosti zbog raznih afera. Koji je razlog, je li to vaša nepažnja ili ste na udaru zbog nekih poteza koje ste povukli?
- Dovoljno sam komentirao sve te navodne afere. To je dio političke borbe u Hrvatskoj i malo sam više na udaru jer sam povukao nekoliko reformskih poteza u vezi s javnom nabavom i utvrđivanjem cijene lijekova. Tim sam potezima gurnuo ruku u osinjak velikih interesnih sfera koje sa svojim ustaljenim metodama rada u nas postoje posljednjih tridesetak godina. S obzirom na to da postoji jasna percepcija u javnosti, ali i u izvještaju Europske komisije, kada je u pitanju kriminal u javnoj nabavi, napravili smo odlučne korake da se to prekine. Postigli smo ogromne uštede što na građevinskim radovima, što na nabavnim cijenama radiološke opreme, a smanjili smo i cijene lijekova za više od 13 posto na godišnjoj razini. Kad sve to zbrojimo, dolazimo do cifre od dvije milijarde kuna ušteda u zadnje tri godine. To je dvije milijarde kuna ekstra profita koje smo nekome izbili iz džepa. Tako smo stvorili velike neprijatelje. Veliki broj tih afera su ili stvorene konstrukcije ili su stvari izvučene iz konteksta. Određena politička tijela koja se bave sukobima interesa su također napravila svoje, ali to sve prihvaćam kao dio političkog folklora. Prihvaćam tu političku borbu jer je jasan cilj - poboljšati sustav zdravstva i uvjete liječenja naših pacijenata bez obzira na štetu koju osobno moram pretrpjeti.
Kako surađujete s premijerom Milanovićem, je li istina da ste jako dobri prijatelji, kako se to često spominje u medijima i da vas zbog toga štiti u ovim aferama?
- Upoznao sam premijera Milanovića kada smo bili pomoćnici ministra te smo zajedno bili u Povjerenstvu za multilateralu prilikom pristupanja Hrvatske NATO-u. Više puta u medijima se pisalo da sam njegov prijatelj i menije čast zvati ga prijateljem, ali ta prisnost nije toliko velika kako se percipira u javnosti. Nikada nisam bio kod njega doma, niti je on bio kod mene. Imamo iznimno dobar profesionalni odnos i pozitivno je da možemo otvoreno razgovarati o svim pitanjima, jer ćemo ih tako puno lakše riješiti.
Koliko je recesija naštetila kvaliteti hrvatskog zdravstva?
- Iako su protekle tri godine bile novcem dosta sušne, smatram da smo ipak uspjeli održati visok standard zdravstvenih usluga. Svi pokazatelji koji govore o deset najčešćih uzroka smrti, po kojima se vrednuje funkcioniranje nekog zdravstvenog sustava, pokazuju znakove poboljšanja. To znači da usprkos manjku financijskih sredstava nije došlo do nazadovanja zdravlja nacije, nego do poboljšanja. Zbog toga smatram da je hrvatsko zdravstvo mrvicu iznad prosjeka Europske unije jer za izrazito malu količinu novca daje javno-zdravstvene rezultate koji su iznad prosjeka EU. To je umijeće našeg sustava za koje su najzaslužniji liječnici, medicinske sestre i ostalo zdravstveno osoblje.
Izdvajanje HZZO-a iz riznice od 1. siječnja ove godine jedna je od važnijih odluka ove Vlade, iako će kritičari reći da to zapravo nije prava strukturna reforma. Mogu li se već vidjeti prvi rezultati te odluke?
- To nije strukturna reforma, ali to je jedna od najvećih poluga pomoću koje će se moći ostvariti sve strukturne reforme u hrvatskom zdravstvu koje imamo u planu. Da nismo izdvojili HZZO iz riznice, najvjerojatnije ne bismo mogli pokrenuti Nacionalni plan koji je sada u Saboru, ne bismo mogli provesti novi model ugovaranja između HZZO-a i bolničkih ustanova, ne bismo mogli provesti plan razvoja ljudskih resursa, da ne nabrajam dalje jer postoji mnogo stvari koje ne bismo mogli provesti bez ove odluke.
Što je donio novi model ugovora između HZZO-a i bolnica?
- Novi model ugovaranja s bolnicama prva je četiri mjeseca u fazi testiranja novih cijena, a od 1. travnja do 31. prosinca postoji proces tranzicije iz avansnog plaćanja na model plaćanja po izvršenoj usluzi. Već danas je u pojedinim bolnicama došlo do drastičnog skraćenja lista čekanja. Tako se u karlovačkoj bolnici čekalo i do 180 dana na pregled kod dijabetologa, a sada se na red dođe za tri dana. U bolnici Vuk Vrhovac na pregled se čekalo 250 dana, a danas samo osam. Postoji niz pozitivnih pomaka, a izlazak iz riznice je jedan od glavnih alata zbog kojih se ti pomaci događaju.
Ima li hrvatsko zdravstvo dovoljno novca da se provedu sve reforme koje ste najavili?
- Prema projekcijama i planovima, iznos novca koji je trenutačno na raspolaganju hrvatskom zdravstvu je dovoljan za normalno funkcioniranje sustava. Zahvaljujem se premijeru i ministru financija što su prepoznali da je izlazak HZZO-a iz riznice neophodan za boljitak i normalno funkcioniranje zdravstva. Iako ove godine iz proračuna imamo milijardu kuna manje nego što smo imali lani, operativnog novca imamo dvije milijarde kuna više. Riječ je o novcu koji ide u direktnu zdravstvenu zaštitu građana, odnosno taj novac se troši za kupnju umjetnih kukova, skupih lijekova i za novu aparaturu koja nam je nedostajala i koja je generirala duge liste čekanja. Povrh toga, zbog usvajanja Nacionalnog plana dobit ćemo i oko 150 milijuna eura bespovratnih sredstava Europske unije za ulaganje u dnevnu kirurgiju i bolnice, što će također pridonijeti skraćivanju lista čekanja.
Financira li se i izgradnja pulske bolnice sredstvima iz europskih fondova?
- Ne. Pulsku bolnicu potpuno financiramo iz državnih sredstava. Nažalost, projekti poput pulske bolnice kasne 10-15 godina jer je ta bolnica mina kada je riječ o zdravstvenoj zaštiti i bilo je krajnje vrijeme da se napravi novi blok koji će omogućiti zdravstvenu zaštitu dostojnu jednog regionalnog centra. Svi planovi troškova izgradnje bili su planirani na oko 600 milijuna kuna za zgradu i 200 milijuna kuna za opremu, a ovaj je sastav Ministarstva zdravlja uspio srušiti cijenu pa će ukupna cijena i zgrade i opreme biti oko 600 milijuna kuna.
Još jedan aktualan projekt je preseljenje Dječje bolnice iz Klaićeve ulice u Zagrebu. Možete li reći koja će biti nova lokacija te bolnice?
- Između Božića i Nove godine imao sam sastanak s Upravnim vijećem Dječje bolnice u Klaićevoj i najavio preseljenje jer sadašnja lokacija više ne zadovoljava potrebe djece. Nedovršena zgrada Medikolove poliklinike u Mandlovoj ulici, u zagrebačkoj Dubravi, do sada je bila aktualna kao jedno od mogućih rješenja jer je građena upravo u zdravstvene svrhe te je izrazito pogodna za korištenje. Međutim, imamo i rezervnu varijantu na ledini koja se nalazi na južnom djelu zemljišta kod KBC Dubrava.
Zabrinjava li vas sve veći broj liječnika i medicinskih sestara koji odlaze raditi u države Europske unije?
- Naravno da me zabrinjava, i odlazak samo jednog liječnika previše je za nas. Radimo na nekoliko mjera da spriječimo odlazak u inozemstvo, ali tim mjerama ne možemo ugroziti slobodu kretanja radne snage u Europskoj uniji jer je to jedno od temeljnih ljudskih prava. Međutim, želimo kreirati uvjete života i rada u Hrvatskoj koji će biti jednaki onima u zemljama u koje naše zdravstveno osoblje želi otići i tako spriječiti njihov odlazak. Za to će sigurno trebati nekoliko godina, ali vjerujem da će oni koji danas odlaze uskoro imati razloga vratiti se u Hrvatsku.
Kako to mislite postići?
- Imamo jako dobar kadar, ali i novac koji možemo uložiti u njihovo usavršavanje pa će postati još i bolji. Želja nam je privući inozemne stručnjake u Hrvatsku, što iz edukativnih razloga jer želimo da educiraju naše stručnjake, ali i zato što vjerujemo da će Hrvatska, kao nova članica Europske unije, postati mjesto gdje će ljudi rado migrirati i htjeti započeti svoju karijeru. Zbog toga ne vidim neki dugoročni problem u vezi kadrova. Sada imamo veliki projekt ulaganja u opremu, a istovremeno radimo i infrastrukturne projekte da bi postojeći objekti postali bolji i efikasniji. Radimo puno s Fondom za energetsku učinkovitost te će bolnice puno uštedjeti jer više neće nepotrebno trošiti energente. A najvažnije nam je da pacijentima bude ugodno u bolnicama i da nemaju straha od nuspojava liječenja. Radit ćemo i na projektima međuljudskih odnosa, prije svega odnosu zdravstvenog osoblja prema pacijentima i vjerujem da možemo napraviti sustav u kojemu je svakome ugodno.
Možemo li uskoro očekivati legalizaciju marihuane u medicinske svrhe?
- Svakome treba omogućiti i priuštiti ono ljekovito sredstvo koje čini njegovu bolest što podnošljivijom i što manje bolnom. Radi se o tome da medicinski kanabis ima svoju ulogu u liječenju pacijenata pa kao liječnici na cijelu priču gledamo isključivo s medicinske strane jer nas zanima kako možemo pomoći pacijentima. Vjerujem da ćemo uskoro pronaći rješenje kakvo već postoji u drugim državama Europske unije.
Smatrate li opravdanim da se sve više liječnika poziva na priziv savjesti i da odbija raditi pobačaje?
- Priziv savjesti je zakonska odredba u Zakonu o liječništvu koja omogućava doktorima da ne obavljaju pobačaj. S obzirom na to da se radi o svjetonazorskim pitanjima na individualnoj razini, ja i privatno i kao ministar podržavam takvu zakonsku odredbu. S druge strane smatram da u sekularnoj državi pacijenticama mora biti omogućena dostupnost svih medicinskih usluga koje su predviđene planom i programom mjera zdravstvene zaštite, a prekid trudnoće jedna je od tih mjera. Ministarstvo je poduzelo korake da se definira koji centri imaju dozvolu za provođenje prekida trudnoće i dali strogu uputu bolnicama kako moraju provesti svoje zakonske obveze.
Mogu li se spriječiti situacije kad se neki liječnici u bolnicama pozivaju na priziv savjesti, a u svojim privatnim klinikama obavljaju pobačaje?
- Čuo sam glasine da takvi primjeri postoje i volio bih kad bi netko našoj zdravstvenoj inspekciji prijavio konkretan slučaj, jer ako netko laže o svojim svjetonazorima, na to gledam s velikim prezirom i takvu osobu treba sankcionirati.
Zbog čega ste se iz Kanade vratili u Hrvatsku?
- Došao sam 1983. u Hrvatsku na studij i možda je bolje pitanje zašto sam ovdje ostao i nisam se vratio u Kanadu. Nisam se vratio zbog ljubavi prema Hrvatskoj i zato što nema bolje zemlje u kojoj se može živjeti od Hrvatske.
Budući da ste odrasli u Kanadi, možete li usporediti kanadski i hrvatski zdravstveni sustav?
- U nekim segmentima da, a u nekima ne. Kanada je po površini druga najveća zemlja na svijetu, ima gotovo 30 milijuna stanovnika i ne može se uspoređivati s Hrvatskom. Hrvatskoj je s 4,3 milijuna stanovnika potreban znatno manji sustav nego Kanadi. Zajedničko je to što svaka provincija u Kanadi ima svoje univerzalno zdravstveno osiguranje, što je vrlo slično našem HZZO-u. Drastična je razlika što su u Kanadi sve bolnice i svi pružatelji zdravstvenih usluga ili privatnici ili u vlasništvu humanitarnih ili crkvenih organizacija. To se pokazalo dobrom praksom jer se stvara konkurencija između pružatelja usluga koja daje pozitivan pomak kad je riječ o kvaliteti zdravstvene usluge.
Može li se takav model uspostaviti i u Hrvatskoj?
- U Hrvatskoj su bolnice pretežno vlasništvo lokalne samouprave, a nekoliko je bolnica u državnom vlasništvu. Međutim, imamo cijelu plejadu privatnih pružatelja primarne zdravstvene zaštite i pokazuje se da oni bolje rade s pacijentima nego zaposlenici domova zdravlja. Smatram da izlaskom HZZO-a iz riznice i postavljanjem javnih bolnica u međusobnu konkurenciju možemo podići kvalitetu i polako doći do situacije slične onoj u Kanadi, i to bez da se provodi neka nasilna privatizacija javnih bolnica. Tako nešto u ovom trenutku je neprimjereno.
Kako vidite budućnost hrvatskog zdravstva idućih godina?
- Kratkoročno je to svakako provedba programa Plus i završetak modela ugovaranja i raspisivanja tendera vezanih uz povlačenje novaca iz europskih fondova. A u nekom dugoročnom razdoblju cilj je stvoriti kompaktniji sustav koji bolje adresira probleme pacijenata. Uspješan sustav zdravstva je žrtva vlastitog uspjeha jer svaki put kada sustav spasi nekome život i taj čovjek doživi neku novu bolest, generira se i novi trošak. I društvo i političari, pogotovo oni iz financijskih sfera, moraju shvatiti da starenje populacije, životne navike, bolesti koje se pojavljuju jesu generatori troškova, a na nama je društvena odgovornost da odlučimo što možemo sami financirati, što mora financirati država, a što je predmet privatnih osiguranja. To su stvari koje se moraju s vremenom mijenjati jer moramo biti svjesni promjena koje se zbivaju oko nas. Dakle, sve ovo što mi radimo, radimo zato da već sad budemo pripremljeni za ono što će se dogoditi za pet godina.
Razgovarao: Boris Bilas
Vijesti iz medija |
Zdravlje
