Da su liječnici i drugi zdravstveni radnici zakinuti za bolju plaću i pravedno nagrađivanje -jesu. Nismo u mogućnosti u ovom trenutku osigurati europsku plaću kao što to može naš najbliži susjed, Slovenija, koja za zdravstvo izdvaja dvostruko više od nas, 1500 eura. Ali, možemo poboljšati uvjete rada, što liječnici ističu kao jedan od glavnih problema u našem zdravstvu.
S prof. dr. Milanom Kujundžićem, ministrom zdravstva, ima se što pričati o nizu problema, recimo o milijardama dugova koji opterećuju zdravstveni sustav i ugrožavaju budućnost zdravstva u Hrvatskoj. Zato smo naglasak stavili na ono što se odnosi na najveći broj pacijenata, odnosno na primarnu zdravstvenu zaštitu, koja je u posljednjih 20-tak godina gotovo u potpunosti zanemarena, a svojevremeno je bila najveća uzdanica zdravstvenog sustava.
Što će uopće biti s primarnom zdravstvenom zaštitom, hoće li ona, kako se najavljivalo, biti privatizirana, kako zadržati liječnike u manjim sredinama, hoće li se privatizirati bolnice, kao i tko će u ime liječnika pregovarati o novom granskom kolektivnom ugovoru i još mnogo toga, pitali smo ministra Kujundžića...
Kakva sudbina čeka primarnu zdravstvenu zaštitu i ostaju li Domovi zdravlja kao temeljni nositelji primarne zaštite ili će se sve dati u koncesiju, kao što se posljednjih godina najavljivalo?
- Domovi zdravlja imaju tradiciju, imaju svoju ulogu i trebaju na određeni način ostati temeljni nositelj primarne zdravstvene zaštite kao glavni koordinator pružanja zdravstvene zaštite na svom području, bez obzira jesu li u pitanju djelatnosti u okviru doma zdravlja ili se radi o koncesionarima ili zakupcima, odnosno privatnicima koji djeluju u okviru javne zdravstvene mreže. No, potrebno ih je drukčije zakonski postaviti i organizirati te naći novi model financiranja. To je predmet zakonske regulative, tj. novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji je u planu za donošenje do kraja godine i što će biti zasigurno predmet široke javne rasprave pa ćemo vidjeti za što ćemo se opredijeliti po ovom pitanju.
Ako će se Domovi zdravlja davati u koncesiju, hoće li se prvo dati one ambulante koje se nalaze u gradovima i u kojima žele svi raditi ili one ambulante po otocima i selima u kojima, budimo otvoreni, nitko ne želi raditi?
- Prema sadašnjim zakonskim odredbama koje reguliraju područje koncesija, to je stvar odluke Županija. U prijedlogu najavljenog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti trebalo bi jasnije definirati to područje, kriterije za dodjelu koncesije pa i prioritete u ovom smislu.
Hoće li koncesije ostati važećima do odlaska liječnika koncesionara u mirovinu ili će se te koncesije nasljeđivati kao što neki priželjkuju?
- Mislim da su liječnici zainteresirani za kontinuitet rada ordinacije kao temeljne jedinice u pružanju zdravstvene zaštite, a time i ostanak u mreži javne zdravstvene službe, što ne pretpostavlja i nasljeđivanje koncesija koje, prema sadašnjim propisima, nije dozvoljeno. To je također područje za koje očekujem kvalitetnu javnu raspravu i konstruktivna rješenja, bolja nego ova sadašnja.
Ako će se uvesti nasljeđivanje koncesija, što će se dogoditi sa sadržajima koji nisu primarna zaštita, a nalaze se u Domovima zdravlja? Mislim na specijalističke ambulante, stacionare, rodilišta, rentgene...
- Pri ministarstvu je započela s radom radna skupina za reformu primarne zdravstvene zaštite te očekujem prijedloge za konstruktivna rješenja, jer sadašnja očito nisu zadovoljavajuća.
Ako se to sve privatizira u primarnoj zaštiti, je li to uvod i u privatizaciju bolnica, kako u njima također ne bi bili zakinuti i iskorištavani liječnici, kako to tvrde koncesionari u Domovima zdravlja za zaposlene liječnike?
- Smatram da većina liječnika, kao i uostalom drugi zdravstveni radnici, kako u domovima zdravlja, tako i u bolnicama, savjesno i vrijedno obavljaju svoj posao, a tako obavljati svoj posao nije iskorištavanje. Ali, da su zakinuti za bolju plaću i pravedno nagrađivanje - jesu. Sustav plaća u javnim službama je takav, kakav je i treba ga mijenjati, da bude pravedniji, iako su financijska sredstva zdravstvenog sustava ograničena i nismo u mogućnosti u ovom trenutku osigurati europsku plaću kao što to može primjerice naš najbliži susjed, Slovenija, koja za zdravstvo izdvaja dvostruko više od nas, 1500 eura. Budući, da nikad nije sve u novcima, radit ćemo na onome što možemo, a to je poboljšanje uvjeta rada, što liječnici ističu kao jedan od glavnih problema.
Je li je nedavno raspisan natječaj za specijalizacije u Domovima zdravlja, a koji će biti financiran iz EU fondova jednokratan događaj ili je u pitanju novi model plaćanja specijalizacija, a ne da svaka ustanova ponaosob vodi računa o tome? Hoće li će o specijalizacijama u Domovima zdravlja brinuti Ministarstvo zdravstva?
- Svaki dom zdravlja, svaka ustanova, mora brinuti za organizaciju rada i razvoj djelatnosti prema potrebama stanovništva na području koje pokriva ili pacijenata o kojima skrbe te planirati potrebne specijalizacije. Ono što je potrebno je osiguravanje namjenskih financijskih sredstava za specijalističko usavršavanje kao sto je to ovaj puta osigurano 85 posto iz sredstava EU fondova (Operativni program za razvoj ljudskih potencijala), a 15 posto je osiguralo Ministarstvo zdravstva, te ćemo pokušati osigurati dodatna sredstva, kako iz EU fondova, tako i iz našeg zdravstvenog novca, i za druge specijalizacije osim ovih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Kako zadržati liječnike u malim sredinama, je li rješenje u uvođenju platnih razreda, u stimulaciji lokalne samouprave, pravilniku o nagrađivanju kojeg donosi ministar, a koji nije donesen od 2009., iako je tada trebao biti donesen u roku od šest mjeseci?
- Možemo ih zadržati ili privući samo zajedničkim naporima i to osiguranjem boljih uvjeta rada i uspostavom sustavnog nagrađivanja prema radu, odnosno, uvjetima rada u ruralnim krajevima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (plaće koje prate izvršenje, omogućavanje specijalizacija i dodatnih edukacija, profesionalnog razvoja i slično). U tijeku je opremanje medicinskom opremom iz EU fondova. Lokalna uprava i samouprava trebaju stipendijama stimulirati upis na medicinske fakultete te ih motivirati da se vrate i zadrže u regiji. Također, lokalna uprava i samouprava može osigurati stanove i kvalitetno životno okruženje za obiteljski život (vrtići, posao za suprugu/ supruga, dodatne aktivnosti za djecu, i slično) za doktore medicine, ali i za druge profesije u zdravstvu koje nedostaju. Zatim, treba omogućiti povoljnije stambeno kreditiranje zdravstvenih radnika. Također, novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti predviđamo utvrditi pravnu osnovu za isplaćivanje odgovarajućih stimulacija liječnicima.
Kako omogućiti liječnicima rad izvan radnog vremena i u sustavu javnog zdravstva i po ekonomskim cijenama?
- Što se tiče rada liječnika u dopunskom radu u zdravstvenim ustanovama čiji je osnivač RH, jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno grad, on se može realizirati ugovorom o poslovnoj suradnji kojim se reguliraju međusobna prava i obveze poslodavaca i zdravstvenog radnika. Suglasnost daje ravnatelj ustanove u kojoj je liječnik zaposlen, uz prethodnu provjeru izvršenosti posla u matičnoj ustanovi. U razmatranju je zakonska odredba, dopuštena Zakonom o radu, po kojoj bi liječnik mogao biti zaposlen u dvije ili tri zdravstvene ustanove u djelomičnom radnom vremenu (primjerice, u dvije kuće po 50 posto radnog vremena). Ovim bi se, kao što je uvriježeno u brojnim zemljama, osigurala bolja dostupnost liječnika, poglavito traženih specijalnosti.
Što će biti sa specijalizantima iz Domova zdravlja koji moraju biti primljeni u radni odnos na neodređeno vrijeme, ako uopće žele specijalizirati, ukoliko se primarna zaštita privatizira prije nego oni završe svoje specijalizacije? Gdje će oni u tom slučaju raditi?
- Kažu pravnici da za to postoje prijelazne i završne odredbe u zakonima i drugim propisima jer za sve situacije kada se nešto značajno mijenja, mora postojati rješenje i pravna sigurnost. Dakle, njihove specijalizacije i radna mjesta po završenoj specijalizaciji su neupitni.
Po Pravilniku o minimalnim uvjetima za prostor, opremu i kadar, za palijativu (stacionar) treba na osam pacijenata pet liječnika i 20 medicinskih sestara. A ako se zna da ovog kadra nema dovoljno u Hrvatskoj, odnosno na tržištu rada, znači li to da se sa palijativom ne može ni krenuti?
- Svjesni smo zahtjevnosti Pravilnikom propisanih minimalnih uvjeta za prostor, opremu i kadar za palijativu skrb u stacionarima pri domovima zdravlja te Povjerenstvo za palijativnu skrb pri Ministarstvu priprema prijedlog za izmjenu tog Pravilnika i smanjenje uvjeta u mjeri da to ne bude nauštrb potrebne zdravstvene skrbi palijativnog pacijenta.
Što je sa slobodnim bolničkim kapacitetima? Evo, poliklinike su pretežno zauzete kroz jutro, a poslijepodne su slobodne. Mogu li se one dati u najam privatnicima, odnosno u slobodnom vremenu bolničkom zdravstvenom osoblju, što bi stvorilo dodatne prihodi bolnicama?
- Zakonom o zdravstvenoj zaštiti predviđena je mogućnost da se prostor bolnice u kojem se obavlja zdravstvena djelatnost iznajmi za potrebe obavljanja iste te djelatnosti u privatne svrhe. Donošenjem pravilnika o uvjetima za obavljanje tih poslova Ministarstvo zdravstva će tek morati urediti ovo područje, uz prethodnu stručnu i javnu raspravu.
Za kraj pitanje o Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu u Splitu koji je, imamo li umu gravitirajući broj stanovnika i turista tijekom sezone, jedini grad te veličine koji nema takav sadržaj?
- Splitu je apsolutno neophodan takav prijam, te je združenim djelovanjem uprave KBC Split i Vlade nađeno rješenje glede imovinsko pravnih odnosa KBC-a Split i Grada Splita. Još ranije su iz fondova Europske unije osigurana sredstva za izgradnju te se očekuje početak radova u narednim mjesecima.
Što s listama čekanja, koje su u stalnom porastu i kako ih smanjiti?
- Liste čekanja su, nažalost, problem koji imaju sve zemlje u svijetu, pa tako i Hrvatska. Riješiti liste čekanja bi značilo imati puno više novca, liječnika i opreme. Nedavno je jedna ugledna IT kuća prezentirala informatičko rješenje takozvanih prioritetnih lista čekanja. Ovim bi se izbjeglo čekanje bolesnika koji imaju ozbiljne bolesti za koje su potrebni dijagnostički i terapijski postupci unutar 10 do 15 dana. Kada njihov obiteljski liječnik prepozna ili posumnja u takvu bolest, on će moći dobiti žurni termin za pregled nadležnog specijaliste, a ovaj će pak unutar 10 do 15 dana pacijentu osigurati potrebni dijagnostički i terapijski postupak. Na ovaj način ćemo zaštiti bolesnike koji ne smiju čekati. Pilot projekt u četiri bolnice bi trebao početi za tri do četiri tjedna te nakon toga unutar tri do četiri mjeseca primijenjen u svim bolnicama i kod svih liječnika obiteljske medicine. Drugi učinak u smanjenju lista čekanja očekuje se od uvođenja SMS poruka kojima se potvrđuju ili otkazuju zakazani postupci. U bolnicama gdje je u tijeku pilot projekt, ovim su smanjene liste čekanja za 5 do 10 posto.
razgovarao Ivica Marković
Slobodna Dalmacija, 3. lipnja 2017.
Vijesti iz medija |
Zdravlje |
Milan Kujundžić
