- Objavljeno: 31.12.2011.
Intervju premijera Milanovića u Jutarnjem listu
JL: Koliko su se u ove četiri i pol godine, otkako ste postali predsjednik SDP-a, promijenila ili redefinirala Vaša temeljna svjetonazorska uvjerenja i Vaši glavni politički stavovi?
Milanović: Svjetonazorski sam potpuno isti. Kada je riječ o političkim promjenama, moji se bitni stavovi zapravo nisu mijenjali. Mijenjala se tek taktika. Postao sam strpljiviji. Naučio sam neke stvari, koje ne možete naučiti dok ih ne proživite. Ta specifična politička škola ima vrlo malo polaznika.
JL: Biste li i danas potpisali pojedine teze, koje ste iznosili u parlamentarnoj kampanji 2007.godine, kada ste bili mnogo agresivniji, i kada ste , napadima na Crkvu, ili odnosom prema bosanskohercegovačkim Hrvatima, vjerojatno antagonizirali dio birača?
Milanović: Te smo godine, ipak, živjeli u značajno drukčijim političkim okolnostima, pa je i kampanja bila potpuno drugačija. Međutim, ne vidim neka značajna vrijednosna odstupanja između mojih ondašnjih i sadašnjih stavova. Uistinu se radi pretežno o taktici.
JL: Kako danas, primjerice, gledate na Franju Tuđmana?
Milanović: Kritično-afirmativno...Drveno željezo... Imam određeno razumijevanja za neke Tuđmanove poteze, jer je vodio zemlju u ratnoj situaciji. On je, za mene, prije svega ratni predsjednik. A taj je rat bio gadan, krvav, težak i očito neizbježan. Gledajući Tuđmana kroz tu ratnu perspektivu, mislim da mogu bolje shvatiti neke njegove dileme i poteze.
JL: Znači, vi ne zastupate tezu koja već dugo prevladava na hvatskoj liberalnoj ljevici, a koja glasi «o Tuđmanu sve najgore»?
Milanović: O Tuđmanu treba razmišljati i govoriti kritički. Nikada nisam glasao za Franju Tuđmana, ali ga ne želim podcjenjivati.
Mislim da Tuđmanovu vladavinu trebamo podijeliti na dva razdoblja. Prvih pet godina, do oslobođenja Knina, razdoblje rata, i ono drugo, od Oluje, do kraja njegova života. Naravno, u ovom drugom razdoblju, moramo uzeti u obzir Tuđmanovu bolest, kao olakotnu okolnost za brojne njegove loše odluke.
JL: Međutim, u prvom razdoblju, kao snažu otegotnu okolnost, moramo navesti rat u Bosni i Hercegovini.
Milanović: Taj je rat nesumnjivo bio greška, velika pogreška hrvatske državne politike. Ali, kada danas slušate i analizirate izjave vodećih bošnjačkih političara, koji su bili politički aktivni i u onom vremenu, poput Sulejmana Tihića, vidljivo je da ni oni na taj rat više ne gledaju posve jednodimenzionalno.
JL: A što danas mislite o Ivi Sanaderu?
Milanović: Isto ono što sam o njemu govorio prije četiri godine.
JL: Prije četiri godine nije se znalo sve ovo što se o Sanaderu zna sada.
Milanović: Budući da nema pravomoćnih presuda, suzdržao bih se od komentara aktualnih postupaka. No, ono što želim reći jest da sam još prije četiri godine javno govorio o svim svojim rezervama prema Ivi Sanaderu i da sam ukazivao na i tada očigledne koruptivne elemente u njegovu sustavu, posebno kada je financiranje kampanja HDZ-a u pitanju. Tada su me rijetki shvaćali ozbiljno. Dapače, mnogi su me smatrali neozbiljnim i tvrdili da pretjerujem.
Ali ponavljam, kada je riječ o Sanaderu i korupciji, apeliram da svi pričekamo da sudovi kažu svoje.
Kada je, pak, riječ o Sanaderu i politici, on uistinu jest prije sedam ili osam godina povukao važne i dobre poteze prema nacionalnim manjinama, što je, nažalost, kompromitirao nacionalističkim nastupima u kasnijim izbornim kampanjama.
Jasno je , nadalje, da Sanader jest zaslužan za ulazak Hrvatske u NATO i u Europsku Uniju, kao što su za ostvarivanje tog nacionalnog milenijskog cilja zaslužni i Ivica Račan koji je otvorio put Hrvatske prema Europskoj uniji i Jadranka Kosor za čijeg su mandata pregovori završeni. Svi su oni, rekao bih, iskreno vjerovali u važnost ulaska u Europsku Uniju, te su snažno radili na realizaciji te ideje.
JL: Međutim, baš je Sanaderova Vlada uhitila Antu Gotovinu, čime je otklonjena glavna politička prepreka za proces pridruživanja Uniji.
Milanović: To je, nažalost, ironija sudbina, koja se dogodila na Gotovininu štetu. Kao što sam već više puta bio rekao, Ante Gotovina plaća tuđi dug.
JL: Što znači tvrdnja da general Gotovina plaća tuđi dug?
Milanović: Želim reći da Ante Gotovina plaća dug cijelog tadašnjeg sustava koji nije funkcionirao onda kada je Hrvatska, poslije rata, morala pokazati da je pravna i uređena država. Hrvatska to nije bila kadra pokazati. Ako smo oslobodili naš teritorij, takozvana Krajina morala je odmah postati dio hrvatske države u punom smislu te riječi. A ni u jednom dijelu ni jedne uređene države ne smiju se događati nekažnjeni zločini. Oslobođeni teritorij mjesecima nije funkcionirao kao država i u tom su razdoblju ondje počinjeni neshvatljivi i neoprostivi zločini. Krivnja za te zločine, koji su posljedica odsustva države i nedjelovanja sustava, sada je personificirana u Gotovini, koji za sve to ne može biti kriv.
JL: Znači li ovaj Vaš stav o Gotovini da će se nova hrvatska Vlada kritički ponašati prema Haaškom sudu?
Milanović: Od toga više nema nikakve koristi. Ali, učinit ćemo baš sve da pravnim sredstvima pomognemo hrvatskim građanima koji se nalaze u Haagu, jer procjenjujemo da se radi o hrvatskom državnom interesu. Jasno je da su haaške optužnice političke, i tu je početak svih problema s Haaškim sudom. Ja ne mislim da su optužnice montirane ili monstruozne, kako se i u našoj javnosti katkad govori. Međutim, one sigurno jesu i političke, te impliciraju kolektivnu odgovornost Republike Hrvatske, koja je personificirana kroz Antu Gotovinu.
Ante Gotovina je tu u položaju jamca, koji sada plaća dug hrvatskog državnog sustava.
JL: Vaše prve postizborne izjave o HDZ-u svojom su suzdržanošću i koncilijantnošću začudile najveći dionaše javnosti:HDZ više ne samo da nije neprijatelj, nego ni protivnik.
Milanović: U ovom je trenutku moguće jedino tako govoriti. Jedino je to razumno, pa čak i korisno. Ne vidim kako bih drukčije uopće mogao razgovarati o HDZ-u. Ne želim ponižavati bivšu vlast, koja je uvjerljivo poražena na izborima, kao što je ne želim ni patronizirati. Sami će valjda shvatiti ono što trebaju shvatiti, pa idemo dalje.
JL: Kako ocjenjujete političku ulogu HDZ-a unatrag sad već više od dva desetljeća?
Milanović: Radi se o stranci koja je odigrala nedvojbeno važnu ulogu u stvaranju hrvatske države, ali koja je imala i niz loših osobina: budući da su oni uglavnom bili na vlasti, oni su nužno najodgovorniji za sve deformacije koje su nam se dogodile u ovih dvadesetak godina. HDZ je, doista , bio u sasvim specifičnom položaju u odnosu na sve druge političke stranke. Naravno da nije dobro kada bilo koja stranka sama govori o svojim velikim zaslugama za državu, jer se to nužno pretvara u gard »Država, to smo mi». Ali, činjenica je da je Hrvatska nastala u ratu, da je u vrijeme nastanka države HDZ bio na vlasti, i da kao takav, uz sve zamjerke, sigurno ima zasluge.
JL: Kako tumačite Vašu naglu transformaciju od antizvijezde u glavnu zvijezdu hrvatske politike?
Milanović: To samo govori koliko je „slava“, razumije se pod navodnicima, varljiva i nestalna. Uvijek ili barem u većini slučajeva, izborni pobjednik postaje zvjezda, postaje masovno popularan, pogotovo nakon čiste i uvjerljive pobjede poput naše.
No, ta popularnost najčešće traje relativno kratko. I nitko racionalan njome se ne smije zanositi. Vrijeme nosi svoje, realne teškoće utjecat će na stav građana prema meni, pa će tako moj rejting cijelo vrijeme biti podložan.
JL: Što mislite o prijedlogu Ive Josipovića da se povećaju ustavne ovlasti predsjednika Republike?
Milanović: U izbornom programu naše koalicije ne govori se o širenju predsjednikovih ovlasti.
JL: Kako će se Vaša Vlada odnositi prema Katoličkoj Crkvi? Razmišljate li o promjeni Vatikanskih ugovora?
Milanović: Ne planiramo mijenjati Vatikanske ugovore. Nastojat ćemo uspostaviti korektan odnos s Crkvom. Takvo što se, uostalom, nije nalazilo ni u našem izbornom programu. Radi se o aranžmanu što ga je prije petnaestak godina ispregovarala HDZ-ova vlast i koji mi sada moramo poštovati: Pacta sunt servanda. Osobno mislim da se moglo pregovarati bolje i korisnije za Republiku Hrvatsku, no Crkva se izborila za to za što se izborila, pa bi stoga, i u interesu stabilnosti i pravne predvidljivosti, bilo vrlo teško mijenjati te dokumente.Naša Vlada apelirat će, međutim, kod Crkve da pokaže određenu dozu kooperativnosti. Crkva u Hrvatskoj raspolaže jako velikom imovinom. Crkvi sigurno ne treba to vlasništvo, da bi svećenici i časne sestre vodili bilo kakav luksuzni život. Činjenica je da velika većina svećenika i časnih sestara, gledano prema našim građanskim mjerilima, žive iznimno skromno. Toliko skromno da mnogi od nas nikada ne bi pristali na takav život... Dakle, Crkva raspolaže ogromnim vlasništvom, koje je jamstvo njene financijske sigurnosti i normalno je da Crkva do toga drži. Vjerujem , ipak da će Crkva pokazati dovoljno razumijevanja da neke dijelove svog vlasništva ustupi u socijalne svrhe, poput davanja prostora za rehabiltacijske centre za branitelje.
JL: Što mislite o vjeronauku u školama?
Milanović: Načelno, svačije je privatno pravo da izabere ili ne izabere vjeronauk. Činjenica je da velika većina roditelja šalje djecu na vjeronauk. Nastava vjeronauka mogla bi se i u osnovnoj školi dopuniti satovima etike za djecu koja ne idu na vjeronauk.
JL: Otkako ste pobijedili na izborima, jeste li se sastali sa zagrebačkim nadbiskupom Bozanićem?
Milanović: Prije Božića dva puta smo kratko razgovarali, a poslije božićne mise popili smo kavu u nadbiskupovu uredu. Uskoro ćemo održati i službeni sastanak.
JL: Što će se, zapravo, dogoditi s proračunom za 2012;Samnjit ćete ga za pet ili za devet milijardi, kao što predlaže Hrvatska narodna banka?
Milanović: To još ne mogu egzaktno reći. U svakom slučaju , proračun će se smanjiti. Bit će to, prvi put poslije mnogo godina, da je jedan proračun zaista niži od prethodnog. Proračun ćemo smanjiti najviše što možemo, ali tako da ne zagušimo rast. Jedan od naših strateških ciljeva jest da ostvarimo bilo kakav rast u 2012. godini, pa makar od 0,5 posto. Dakle, smanjivanje proračuna ne smije onemogućiti gospodarski rast. S druge strane, proračun mora pokazati financijsku odgovornost zemlje, koju od nas očekuju i međunarodne financijske institucije.
JL: U redu, ali o čemu će, specifično, ovisiti hoće li se proračun smanjiti za pet, sedam ili devet milijardi kuna?
Milanović: Gledajte, naravno da bi bilo najbolje, kada bismo proračun mogli smanjiti za dvadeset milijardi kuna, usput ne dirati socijalna prav, i k tome još ostvariti privredni rast od barem pet posto. To je sve, naravno, potpuno nerealno. Proračun, ponavljam, mora biti niži, ali nipošto toliko nizak da odsječemo zdravo tkivo u biznisu, ili da dodatno oštetimo one kojima je najteže, dakle najosjetljivije socijalne kategorije.
JL: U kojim se stavkama proračun može rezati?
Milanović: U svima pomalo, s tim da tu ne mislim na mirovine, kao ni na plaće zaposlenika u javnoj upravi. Njihove su plaće ionako vrlo niske.
JL: Znači, penzije i plaće zaposlenih u javnoj upravi neće se dirati?
Milanović: Te dvije kategorije neće se dirati, premda se radi o velikom teretu. Mirovine su najveće opterećenje u proračunu, no one su toliko niske da ih, naprosto, ne smijemo ni taknuti. To je realnost.
JL: A hoće li se ukidati povlaštene mirovine?
Milanović: Ako mislite na povlaštene mirovine političara sigurno. Međutim,pitanje je što definiramo kao povlaštenu mirovinu. Ako ste invalid, Vaše pravo na povlaštenu mirovinu nešto je što ovo društvo smatra višom vrijednošću, i to se neće dirati. Isto vrijedi i za mirovine ratnih veterana. Danas imamo oko 60 tisuća ratnih vojnih invalida.
JL: Zdravstvo, znači, ostaje mjesto većeg rezanja troškova?
Milanović: Zdravstvo postaje mjesto racionalizacije. Hrvatski zdravstveni sustav dio je naše tradicije, i to one dobre tradicije. Učinit ćemo sve da sustav bude što racionalniji, ali i da građanima bude što ugodniji za korištenje.
JL: Sabor će usvojiti proračun do kraja siječnja?
Milanović: Do kraja siječnja ili početkom veljače. To nam je ciljani termin. Želimo što brže donijeti proračun, kako bismo pokazali političku i finacijsku stabilnost. Italija, koja je puno bogatija od nas, sada plaća cijenu nesposobnosti donošenja pravodobnih političko-financijskih odluka. Slovenija, koja je nešto bogatija od nas, također plaća cijenu stanovitoj političkoj nestabilnosti. Mi moramo pokazati da smo brz , efikasni i odgovorni. Već se zna da je brzo donošenje odgovornog , dakle smanjenog proračuna, preduvjet za održavanje kreditnog rejtinga. Kada govorimo o referendumu za ulazak u Europsku Uniju, mi moramo govoriti i onoj, ključnoj točki, ključnoj promjeni, koje nema u hrvatskim pristupnim ugovorima, a koja će, prije ili kasnije, vrijediti za većinu članica Unije. Ta će promjena imati možda veći utjecaj na život hrvatskih građana, od svega što je zapisano u ugovorima. Radi se o zajedničkoj europskoj financijskoj politici. Naime, čim je uvedena jedinstvena europska valuta, samo su utopisti mislili da s vremenom neće doći do formiranja zajedničke fiskalne politike, dakle do zadiranja u samo srce državne suverenosti. Taj se proces upravo počeo događati, on neće trajati kratko, ali on je posve neizbježan. Ili neće biti ujedinjene Europe.
JL: Je li točno da će se PDV podignuti na 25 posto?
Milanović: Bude li dizanja PDV-a, to ćemo nastojati kompenzirati na drugoj strani, socijalnim plasmanima za najugroženije grupe stanovništva. PDV je, naoko, najbezbolniji način podizanja državnih prihoda, ali pritom moramo paziti da oni, koji bi mogli biti najteže pogođenim višim PDV-om, na kraju ipak ne budu izloženi daljem padu standarda.
JL: Jeste li spremni na određene oblike suradnje s Međunarodnim monetarnim fondom?
Milanović: Suradnja je jedno pitanje. Diktat MMF-a sasvim je drugo pitanje. I ovdje želim ponoviti ono što sam često naglašavao u kampanji:mi smo dobili mandat od građana Republike Hrvatske, a ne od MMF-a. MMF ne može određivati hrvatski državni proračun. Nismo išli na izbore zato da bismo bilo kojoj stranoj instituciji, bez naše demokratske legitimacije, predali mandat da sastavlja naš državni proračun.
JL: Osim rasta PDV-a, što će biti drugi bitni elementi novog poreznog sustava?
Milanović: Dakle, uvest ćemo porez na izvučenu dobit, i porez na imovinu. To su normalni dijelovi većine svjetskih poreznih sustava, koji u Hrvatskoj, ne znam zašto, dosad nisu postojali. Država se posve bespotrebno odricala značajnih prihoda, koje je mogla redovito ubirati, a koji ne bi zagušili poslovnu aktivnost. S druge strane, uvest ćemo olakšice na reinvestiranu dobit, i olakšice za zapošljavanje, osobito mladih. Zapošljavanje u Hrvatskoj je skupo. Međutim, činjenica je da su kod nas ionako svi osigurani, bili zaposleni ili ne. Što znači da država neće gubiti tako puno, ako se odrekne jdnog dijela svog kolača , kroz značajne olakšice za novozaposlene.
JL: Što će se , nakraju, dogoditi sa splitskim i riječkim brodogradilištem?
Milanović: Mislim da ne smijemo dopustiti da brodogradilišta propadnu. Moramo naći model, u suradnji s potencijalnim privatnim vlasnicima, da brodogradilišta opstanu, ali bez državnih subvencija, koje su sada već ionako zabranjene. Spremni smo, naprimjer, smanjiti plaćanje koncesija na zemljište na kojem se brodogradilišta nalaze. Bivša je Vlada odredila koncesiju od 1 posto prometa brdogradilišta, što je neralno mnogo. Brodogradilišta ne smiju propasti ne samo zbog radnih mjesta, jer tih radnih mjesta i nije tako strahovito mnogo, nego zato što se radi o desetljećima kumuliranom znanju, koje omogućuje izgradnju složenog i kompleksnog proizvoda. Bilo bi šteta da takvo što uništimo.
No, kada je riječ o industriji, držim da je gotovo podjednako važno da pronađemo rješenje za sisačku željezaru, i da se ondje nastavi proizvodnja. Tragično je što je dosadašnji vlasnik bio prisiljen zatvoriti željezaru, jer mu je bilo jeftinije isplatiti otpremnine za sve radnike, nego nastaviti proizvodnju. Za sisačku željezaru također moramo pronaći održivu komercijalnu soluciju.
Jutarnji list: Što su vanjskopolitički prioriteti Vaše Vlade?
Milanović: Osim Bruxellesa, dakle odnosa sa Europskom Unijom, i dovršetka posla oko ulaska u EU, naš je glavni diplomatski prioritet zapravo biznis. Diplomacija će se baviti promicanjem našeg izvoza i privlačenjem stranih ulaganja.
Kada je o regiji riječ, najvažnija nam je, razumljivo, Bosna i Hercegovina, ali su nam iznimno važne i Slovenija i Srbija. Te su tri države, već zbog povijesnih razloga, naše prirodno područje djelovanja i napredovanja.
JL: Kakva će biti Vaša bosanskohercegovačka politika?
Milanović: Razgovarat ćemo sa svima. Nećemo se postavljati kao patroni Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini, ali mi jesmo njihovi bliski partneri i najbliži prijatelji. Ovo nije samo poštovanje ustavnih kategorija, nego respekitranje stanja koje je nastalo uslijed povijesnih okolnosti.
Cilj nam je da s Bosnom i Hercegovinom uspostavimo dobre i stabilne odnose, da se postigne visoka pravna sigurnost, i poticajan poslovni ambijent za sve naše tvrtke koje žele poslovati sa BIH i unutar Bosne i Hercegovine.
JL: Treba li Bosnu i Hercegovinu ustavno-pravno preurediti? Ona je već godinama uglavnom disfunkcionalna.
Milanović: Točno je da je disfunkcionalna, ali taj problem neuspješno pokušava riješiti međunarodna zajednica. Mi tu ne možemo i ne smijemo biti veći katolici od Pape... Razgovarat ćemo sa svim stranama u BIH, no nas u toj zemlji prije svega zanima status bosanskohercegovačkih Hrvata i poslovanje naših poduzeća.
JL: Mislite li da uspostavljanje trećeg entiteta, ili, pak, promjena odnosa u Federaciji mogu poboljšati sadašnji položaj bosanskohercegovačkih Hrvata?
Milanović: Moj prvi službeni put u inozemstvo, bit će vjerojatno posjet Bosni i Hercegovini. To znači posjet Sarajevu, ali i posjet Mostaru i Zapadnoj Hercegovini. Dok ne obavimo detaljne razgovore s političarima u BIH, ne želim se izjašnjavati o trećem entitetu ili o promjenama u Federaciji. Ali, naš je načelan stav da se bosanskohercegovačkim Hrvatima mora zajamčiti jednakopravnost, koju oni trenutno nemaju. Oni su tamo u najslabijem položaju, što je dugoročno neodrživo, kako sa stanovišta njihova interesa, tako i sa stanovišta hrvatskog državnog interesa. Bila bi povijesna tragedija da se, pošto Hrvatska uđe u Europsku Uniju, iz Bosne i Hercegovine intenzivira iseljavanje Hrvata. BiH je hrvatska koliko i bošnjačka i srpska.
JL: Kakvoj se Hrvatskoj nadate po isteku Vašeg mandata, dakle krajem 2015.godine?
Milanović: Nadam se da će za četiri godine Hrvatska postati stabilnija, mirna i bogatija zemlja, s jednakim pravilima igre za baš sve hrvatske državljane.
JL: Jeste li spremni na sudare s masovnim narodnim nezadovoljstvom, na putu postizanja tih ciljeva?Jeste li spremni ostajati uz svoje odluke, ako protiv njih sotine tisuća ljudi prosvjeduje na ulici?
Milanović: Ne vjerujem u tako masovne prosvjede. Činjenica jest da su ljudi bijesni, ali ne vjerujem da nam se može dogoditi grčka situacija. S jedne strane, ako tolika masa ljudi protestira protiv Vas, morate se prvo zapitati što još radite ovdje i što ste sve pogrešno odigrali da ste toliko Vaših sugrađana učinili nezadovoljnima. S druge strane, mi jesmo dobili mandat za sasvim određene, konkretne politike, pa ćemo se čvrsto držati onoga što smo najavili.