- Objavljeno: 31.12.2011.
Intervju premijera Milanovića u Večernjem listu
Milanović: Proučavaju ga moji suradnici i čekam njihovu reakciju. Vjerujem da je izvješće vjerodostojno, no nemamo vremena za dubinsku analizu samo tog dokumenta. Analiziramo druge stvari. Dakle, vjerujem izvješću, ali još više svojim očima.
VL: Ministri financija i gospodarstva, Slavko Linić i Radimir Čačić sigurno su već napravili uvid u stanje financija u državi. Kakvo je?
Milanović: Napeto. Ne tragično, ali napeto. A to je ono što smo već ranije svi znali. Za osnovne obaveze će biti, ali Hrvatska ne može živjeti od podmirivanja osnovnih obaveza proračunskim korisnicima. To bi značilo stagnaciju. Moramo zauzeti dinamičan stav, štedjeti, ali i pametno i usmjereno ulagati. Svatko može srezati troškove, ali ako iza toga slijedi stagnacija, onda rezanje nije opravdano.
VL: Iz prvih izjava ministara jasno se da slijedi promjena stope PDV-a. Jeste li oko toga donijeli konačnu odluku?
Milanović: Već tjednima razgovaramo o tome, a naravno, i o kompenzacijskim mehanizmima. Eventualno povećanje PDV-a ne smije pogoditi one koji su socijalno najosjetljiviji i najugroženiji. Ne želimo rezultat koji bi značio da smo smanjili potrošnju i potražnju, a nismo postigli cilj. Puko punjenje proračuna ne može biti cilj.
VL: Kako ćete to postići? Kakav će porezni paket ići uz povećanje PDV-a?
Milanović: O tome ćemo još razgovaramo. Ako povećamo PDV, to neće biti jedina mjera. Ona će biti kompenzirana i balansirana s drugim mjerama koje imaju za cilj zaštitu onih kojima je najteže. Ali i poticaj onima koji stvaraju, proizvode i zapošljavaju.
VL: Sa svih strana dolaze strahovi i sumnje zbog diranja u poreze. Gradovi se boje, ako se poveća neoporezivi dio plaće, da će se njima još dodatno srezati prihodi.
Milanović: Naravno da o tome vodimo računa. Lokalna samouprava je do sada već izgubila dio svojih ionako ograničenih prihoda. Prema tome, što god budemo radili, ne smije ići na štetu prihoda lokalne samouprave. Govorili smo o decentralizaciji i ne može nam prva mjera biti smanjenje prihoda lokalnoj samoupravi, dakle daljnja centralizacija.
VL: Građani se boje, ako se i uvedu neke olakšice na plaće, da će ih poslodavac zadržati za sebe.
Milanović: Nitko ne može reći da toga neće biti. No, mi ćemo kroz zakonska rješenja i druga sredstva dati sve od sebe da to spriječimo.
VL: Koliki će konačno biti PDV, 25 ili 26 posto?
Milanović: Uskoro ćemo i to definirati. Na proračunu se intenzivno radi, ali molim za još malo strpljenja.
VL: Što kaže guverner Hrvatske narodne banke?
Milanović: Njegovi su stavovi poznati. Mjesecima sam bio u kontaktu s vodećim ljudima HNB-a, a biti ćemo i ubuduće. Međutim, Narodna banka je monetarna ustanova koja brine za stabilnost tečaja, i u tom smislu treba gledati i vagati izjave njenih čelnih ljudi, prije svega guvernera. To su dobronamjerne izjave, ali je na Vladi da donosi odluke. Proračun će i nominalno i stvarno biti manji nego prošle godine. Druge nema.
VL: Guverner je visoko podigao ljestvicu. Praktično je stavio zadatak da se dođe do devet milijardi kuna. Netko mora osjetiti rezanje, a rekli ste da kresanje proračuna neće biti bolno.
Milanović: Nama su građani postavili ljestvicu i prema njima se osjećamo odgovorni. Stručni i dobronamjerni ljudi pozvani su da kažu svoje mišljenje, da sučelimo argumente, no odluku, ponavljam, donosi Vlada i konačno Sabor, te za to snosi političku, moralnu i ljudsku odgovornost. Na žalost, kao zemlja smo dovedeni u situaciju da moramo prvenstveno brinuti o održavanju svog kreditnog rejtinga. To je vrlo važna stvar za Hrvatsku. Biti će smanjena javna potrošnja, a vjerujemo i u korekcije prihodovne strane proračuna.
VL: Što je glavni cilj u prvoj godini mandata?
Milanović: Ostvariti makar minimalan gospodarski rast. Realni rast bez osvrtanja na projekcije od prije pola godine ili godinu dana, zauzeti dinamičan stav i pokrenuti određene projekte. Pritom osigurati isplatu temeljnih plasmana iz državnog proračuna. Naravno da to ne može biti krajnji cilj niti jedne politike, nego je to tek jedan od početnih ciljeva. Dugoročni cilj je financijski stabilnija i neovisnija država. U ekonomskoj krizi se pokazala naša slabost. Kada je politika odlučila ništa ne poduzimati, naš je rejting počeo tonuti. To se događa i zemljama oko nas, u Italiji, u Sloveniji.
VL: Hoće li proračun biti dovoljan za porast hrvatskog kreditnog rejtinga?
Milanović: To je najjači signal, a vidjeti ćemo je li dovoljan.
VL: Što ćete napraviti s brodogradilištima? To je problem čije rješavanje ne možete odgoditi.
Milanović: Brodogradilišta su naša materijalna povijest i tradicija. Bez njih nismo prava pomorska zemlja. U vrlo kratkom roku ćemo morati riješiti neke pravne i političke probleme kao što je status zemljišta, koncesije, cijene koncesije. Dakle, zainteresiranima za brodogradilišta taj posao moramo učiniti prihvatljivim. Ideja je bila da vlasnici brodogradilišta koji su koncesionari zemljišta, plaćaju državi jedan posto koncesije na ukupni godišnji promet brodogradilišta. Ako europski prosjek govori da je profit dva posto (i to tamo gdje ga uopće ima), ispada da brodograditelj sve što zaradi mora podijeliti s državom. To je malo pohlepno .
VL: Jedan od potencijalnih vlasnika, Danko Končar je najavio povlačenje iz natječaja za privatizaciju brodogradilišta.
Milanović: Razgovaramo sa zainteresiranima. Svima je u interesu da brodogradnja opstane, da bude moguća i realna. Znamo po kojim kriterijima ulazimo u EU. Ako se brodogradilišta ne restrukturiraju, Ugovor predviđa i povrat državne subvencija. To je ekonomsko i socijalno pitanje, te jedan od prioriteta.
VL: Dakle, iako je Slavko Linić javno prozvao Končara, s njim nastavljate pregovore?
Milanović: Trenutno razgovaramo s onima koji su se pojavili kao ponuditelji u dobroj vjeri. U svakom slučaju, Hrvatska mora riješiti pitanje brodogradilišta. Bilanca se mora očistiti, a brodogradilišta, barem ona ključna, moraju nastaviti s radom.
VL: Je li plan Vlade dati u koncesiju auto ceste i hidro centrale, ili je to tek na razini prijedloga Radimira Čačića?
Milanović: Plan Vlade je monetizacija državne imovine koja je pasivna ili nedovoljno aktivna. O konkretnim modelima je bilo komentara u javnosti, pa i o auto cestama. Imovinu koju država ima treba staviti u pojačanu funkciju. Ništa neće otići iz Hrvatske. U državnom vlasništvu ostaje sve što se tiče distribucije i prometa određenim energentima. Stoga, kada govorimo o HEP-u i JANAF-u, oni su beskompromisno Hrvatski. Posebice JANAF koji može biti nukleus razvoja mnogih stvari. Kada je riječ o novim energetskim objektima, o proizvođačima električne energije, njihova je vlasnička struktura posve irelevantna sve dok su u sustavu koji kontrolira država. Budući da je to dosta profitna djelatnost očekujemo veći interes i odaziv.
VL: Prethodna Vlada je ostavljala dojam da bi učinila nešto da Inu vrati Hrvatskoj. Hoće li vaša vlada poduzimati štogod oko izmjene upravljačkog i vlasničkog udjela MOL-a?
Milanović: Na ovo kompleksno pitanje odgovoriti ću kratko. Uz poštovanje preuzetih obaveza koje ne dovodim u pitanje dok se drugačije ne dokaže pravomoćnom sudskom presudom, poštovat ćemo svoje obaveze i tumačiti ih u dobroj vjeri. No, nećemo dopustiti da Ina postane ogranak, odnosno branch MOL-a jer to od samog početka nije bila intencija. Onaj tko bude tako tumačio i djelovao u tom pravcu neće biti naš partner.
VL: Znači li to da će Vlada reagirati ako MOL poželi ugasiti, recimo Sisačku rafineriju, i spriječiti ga?
Milanović: Sisačka rafinerija je naš strateški interes.
VL: A Riječka?
Milanović: Njezina modernizacija solidno napreduje.
VL: Sisak, odnosno njegovi građani, je u vrlo teškoj situaciji nakon gašenja željezare. Je li točno da ste osobno angažirani u pokušaju rješavanja toga problema?
Milanović: Jesu moji najbliži suradnici, a i ja sam upućen u probleme Željezare više oko godinu i pol. Posao sa CMC-om se činio jako dobar, no odlučili su prekinuti proizvodnju, i to ne samo u Sisku nego i u nekim drugim tvornicama. Razlozi su vrlo prozaični - pod danim okolnostima ne isplati im se proizvoditi. Carinska opterećenja su prevelika, prevelika su davanja za izvoz na tržište EU, transport do SAD-a, i inače prekomorski transport je preskup. Stoga je vlasnik, nakon što je dosta uložio u tehnologiju, proizvodnju i postrojenje, odlučio ugasiti proizvodnju. Izračunao je da mu se više isplati ljudima dati otpremnine i ugasiti sve. To je zakonito. No, ostaje činjenica da u Sisku stoji tvornica koja je beskorisna ako ne radi. Najneisplativije je kada tvornica stoji, kada ništa ne proizvodi, a u nju se puno uložilo. To nije u interesu Hrvatske, ni Siska, ni CMC-a. Učiniti ćemo sve da se u Sisku nastavi proizvoditi željezo.
VL: Američki vlasnik je s bivšom vladom pokušavao dogovoriti barem jeftiniju struju.
Milanović: To je velika tema sama za sebe. Hrvatska ima prastari sustav u kojem se penalizira proizvodnja, a cijena energenta je socijalna kategorija. A nismo svi socijala. Vi i ja nismo socijala i trebali bismo plaćati punu cijenu energenata. Ima onih koji ne mogu, ali država treba utvrditi tko su oni i pomoći im. Najgore je kada bušite granu na kojoj sjedite, a u Hrvatskoj su zelena grana poduzeća. Veliki sustavi ne smiju biti kažnjeni jer su veliki potrošači energenata. Retrogradno je penalizirati veću potrošnju. Treba proizvoditi više energije, a ne kažnjavati one koji više troše. To ne bi smjelo biti tako, nego bi se trebalo više proizvoditi, a u proizvodnji ne bi smjelo biti monopola. Monopol treba postojati samo u distribuciji.
VL: Je li u Hrvatskoj moguć New Deal. I jesu li to možda željeznice kao infrastrukturni projekt?
Milanović: Kada govorimo o New Dealu zamišljaju se veliki radovi i milijuni ljudi koji drže lopate u ruci. New Deal je prije svega, kao što i sama riječ kaže, bio novi dogovor, nova podjela. On nije bio sadržan samo u javnim radovima nego i u nizu socijalnih elemenata koje su građani dobivali godinama i desetljećima nakon incepcije New Deala i koji su u biti završeni zakonima o ljudskim pravima Lyndona Johnsona. To je bio proces koji nije značio samo davanje ljudima lopata u ruke, nego je značio i stvaranje novog društva.
Hrvatska nije na razini na kojoj je Amerika bila tridesetih godina, nego na znatno višoj, i to kao društvo i kao ekonomija. Mi govorimo o poticajnim mjerama i instrumentima da trgnemo gospodarstvo iz letargije.
VL: Stali smo na željeznicama. Može li se reći nešto pobliže o njihovoj sudbini?
Milanović: Stvar je vrlo jednostavna. Hrvatskoj svakako treba moderna željeznica koja će voziti od Rijeke prema sjeveru, prema Budimpešti, a onda i Beču. Južni potez nam je važan radi transporta koji ide iz Riječke luke. Na prugama sjeverno od Zagreba, u dijelu Hrvatske koji je najgušće naseljen, gdje bi ljudi prirodno koristili vlakove kao dnevno prometno sredstvo, oni danas voze znatno sporije nego 1980. godine, i tu treba stvari popraviti. Hrvatska nije Njemačka ili Nizozemska, nije toliko gusto naseljena, niti je toliko bogata da bi trebala takvu mrežu željeznica. SAD, recimo, koje su jako velike i jako bogate, nemaju željeznice kakve imaju Francuska, Njemačka ili Japan. Veličina zemlje je takva da to nije potrebno. I Kineska nastojanja sa željeznicama su plod nekih drugih motiva.
VL: Hoćete li nastaviti projekt Pelješkog mosta?
Milanović: Drago mi je da ste to nazvali Pelješki mostom, a ne auto cestom. S kolegama iz BiH razgovarati ćemo prije svega o prometnom koridoru od sjevernog prema južnom dijelu Dubrovačke županije. Ako je to bilo moguće u DDR-u u vrijeme hladnog rata, onda je moguće i u prometu između jedne članice EU i države koja će to uskoro biti, između dvije susjedne i prijateljske zemlje. Interes je povezivanje Dubrovnika sa sjevernim dijelom županije i ostatkom Hrvatske. To je bit priče, a Pelješki most je posve priča.
VL: Kakva će biti politika prema BiH, posebice Hrvatima?
Milanović: Razvojna i optimistična. Naš je stav da se bosanskohercegovačkim Hrvatima mora zajamčiti jednakopravnost koju sada nemaju. Oni su u Bosni i Hercegovinu u najslabijem položaju, što je dugoročno neodrživo i za njih i za hrvatski državni interes. Želio bih da jedno od mojih prvih inozemnih putovanja bude posjet BiH. Želim otići u Sarajevo i Srebrenicu, ali i u Mostar i Široki Brijeg. Razgovarat ćemo sa svima. Nećemo se postavljati kao patroni Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini, ali mi jesmo njihovi bliski partneri i najbliži prijatelji. Ovo nije samo poštovanje ustavnih kategorija, nego respektiranje stanja koje je nastalo uslijed povijesnih okolnosti.
Cilj nam je da s Bosnom i Hercegovinom uspostavimo dobre i stabilne odnose, da se postigne visoka pravna sigurnost, i poticajan poslovni ambijent za sve naše tvrtke koje žele poslovati sa BIH i unutar Bosne i Hercegovine.
VL: Kojim redom će ići posjet?
Milanović: BiH je država članica UN-a i ona ima svoj glavni grad, a to je Sarajevo. Isto tako, kao hrvatski premijer smatram da moram posjetiti hrvatski narod u BiH i otvoreno razgovarati s predstavnicima naroda. Kako političkim, tako i duhovnim predstavnicima, te privrednicima. Prije svega zanima nas status bosanskohercegovačkih Hrvata i poslovanje naših poduzeća.
VL: Što će za Hrvate iz BiH značiti ulazak Hrvatske u EU. Blagodati s obzirom da gotovo svi imaju hrvatska državljanstva, ili pak novi val iseljavanja zbog kojeg bi ipak trebalo poduprijeti treći entitet?
Milanović: Većina Hrvata ima hrvatsko državljanstvo i imati će prava koja imaju i svi drugi hrvatski državljani prema EU. Ova tema nije ni otvarana u pregovorima s EU. Ne bih volio da ulazak Hrvatske u EU rezultira intenzivnijim iseljavanjem Hrvata iz BiH jer je BiH jednako hrvatska kao što je srpska i bošnjačka. Naš načelan stav je da se bosanskohercegovačkim Hrvatima mora zajamčiti jednakopravnost, koju oni trenutno nemaju. Oni su u najslabijem položaju, što je dugoročno neodrživo.
VL: Hoće li se osnovati Središnji ured za dijasporu?
Milanović: Hoće, riječ je o Središnjem uredu za Hrvate izvan domovine kao što smo to i najavili u Saboru. Vrlo brzo će biti u funkciji, a voditi će ga nestranačka osoba.
VL: Je li Vlada spremna za referendum za EU?
Milanović: Jesmo, ali nismo nestrpljivi.
VL: Što kažete na zahtjev Amnesty Internationala da se istraži Vladimira Šeksa zbog navodnih ratnih zločina?
Milanović: Na ovakvu vrstu impulsa neću reagirati. Niti je na vladi da istražuje niti da daje naloge za istragama. To je posao pravosuđa.
VL: Neki ministri su već otvorili frontove. Tako je ministar znanosti Željko Jovanović objavio "rat nogometnoj mafiji" i prije nego je sjeo u ministarsku fotelju. Što vi mislite o tome i koliko će se Vlada baviti ovakvim temama?
Milanović: Detalje o tome trebate pitati ministra Jovanovića. On, međutim, nije govorio o uvođenju pravosudnog reda, nego zakonskog. Nije se postavio kao policajac, nego kao regulator, što i jeste njegov posao. Uz vrhunski sport, naš su interes i briga i masovni sport u kojemu puno ljudi marljivo trenira rekreativno, posebno djeca. To je nešto što moramo poticati, jer sport je kultura i najbolja prevencija bolesti, svake vrste organske i društvene.
VL: Ministar branitelja je također najavio ozbiljne poteze. Objavu registra branitelja, te njihovu reviziju.
Milanović: Objava registra nije veliki projekt, nego je obećanje koje ćemo ostvariti, a sve drugo će biti kontinuirana briga i skrb za branitelje koji su zadužili državu. To je brojna populacija koja mora biti i jest integralno tkivo hrvatskog društva. Ima tu još planova kao što su rehabilitacijski centri za branitelje koje je, bez obzira na krizu, projektima vlade i javno privatnog partnerstva moguće pokrenuti. Komunicirati ćemo izravno s braniteljima, a Fred Matić je, uvjeren sam, odličan izbor za njihovog ministra. Nije maneken, nego bivši ratnik i veliki radnik.
VL: Hoće li se Vlada ponovno iscrpljivati na utvrđivanju lažnih branitelja?
Milanović: Neće. Matić je mislio na ekstremne slučajeve. Mi nemamo vremena, a više ni strpljenja, za tu vrstu konflikta, niti je to više ikome u interesu. Velika većina je ipak zasluženo i pošteno stekla braniteljski status.
VL: Najavili ste otvaranje Markova trga za prosvjednike. Znači li to da se ne bojite da će biti prosvjeda pred Vladom?
Milanović: Markov trg je povijesni prostor, mali je i ograničen, ali ga se mora otvoriti za mogućnost izražavanja nezadovoljstva. Makar simbolički. Sama regulacija prometa i okupljanja je stvar policije i ona mora biti u cilju zaštite i nekih drugih prava, pa i prava institucija koje djeluju u tom skučenom prostoru da funkcioniraju. I Sabor i Vlada i Ustavni sud. Pokušate li ući u Downing Street u Londonu dočekati će vas zid visok četiri metra, a prije 20 – 30 godina to je bila otvorena ulica. Mi nećemo postavljati rešetke, ali se neke stvari moraju regulirati.
VL: Očekujete li prosvjede zbog nekih teških odluka koje najavljujete?
Milanović: Koja to demokracija živi bez prosvjeda? Od Njemačke, preko Velike Britanije, Švedske? Naravno da ih ne isključujemo.
VL: Hoćete li mijenjati radno zakonodavstvo?
Milanović: Kada govorimo o olakšicama za poduzetnike, one sigurno neće ići na štetu radnika. Olakšice za poduzetnike su financijski poticajne, ali Zakon o radu mora biti društveni kontrakt o minimumu standarda. Možda u zakonodavstvu neke stvari treba malo korigirati, i to je sve. Uvijek kada je kriza, onda vam bace radno zakonodavstvo kao problem. Hrvatski problem nije radno zakonodavstvo, već je to fiskalni sustav.
VL: Kakav je vaš stav o HTV-u kao javnoj televiziji i tome kako ona danas funkcionira?
Milanović: Spadam u zadnje generacije koje su odrastale i koje su formirane uz tu javnu televiziju, odnosno uz njezinu preteču Televiziju Zagreb. Oni mlađi su vidjeli i neke druge televizije, a da ne govorim o drugom, trećem i sedmom mediju. Kod mene tu postoji sentiment. Pratim tradiciju i komercijalnu konkurenciju koja je došla i vidim da tradicija zaostaje. Nije mi drago zbog toga. Više me zanima financijsko i uredno poslovanje HTV-a, nego da komentiram njihov program jer sam tu subjektivan.
VL: A što kažete na posljednji skandal I kažnjavanje Zorana Šprajca zbog polemike s Programskim vijećem oko priloga o padu Vukovara?
Milanović: Ne mogu tu zauzimati ničiju stranu. Ne znamo što je čemu prethodilo. Zalažem se za red i hijerarhiju, ali ne i za slijepu pokornost. Pravila moraju postojati, a na HTV-u ih očito nema i ne pridržava ih se nitko. To mogu sa sigurnošću reći jer se vidi iz aviona. HRT ima zajamčene prihode iz javne sfere od pristojbe koju građani plaćaju i koja je zakonska obaveza. Želio bih da to bude dio konsenzusa, da je HTV nacionalno dobro koje svi financiramo i da je odgovorno javnosti. HTV jeste važna stvar, ali nije prioritet u odnosu na ostale teme.
VL: Je li bilo nužno donositi zakon koji je odmah dobio naziv Komadinin?
Milanović: To je korekcija jako lošeg zakona. Kritike polaze od pretpostavke da sposobni i afirmirani ljudi na lokalnoj i regionalnoj razini ne bi nikada došli u centralnu vlast jer je sustav prohibitivan. Dakle, što znači teza da je to napisano radi Komadine, odnosno da bi on postao ministar? Komadina bi ionako postao ministar. Jedino je pitanje želimo li građanima zbog lošeg i nedorečenog zakona priuštiti da idu na izbore sada, i opet za godinu dana. To je rasipanje. Kada se stvar već personalizira, možemo je i ovako postaviti. Radi se o županiji u kojoj je SDP na parlamentarnim izborima dobio ogromnu podršku građana. Zašto ne bi građane još jednom izvukli na izbore, potrošili pet, šest milijuna kuna i zabetonirali Komadininog nasljednika koji bi za godinu dana rutinski odradio posao? Ovo nije zakon za Komadinu, nego naša procjena da je to najpametnije i najkorisnije. Zamjenik je biran na istom listiću kao i župan i ima isto izravan legitimitet.
VL: Planira li Vlada mijenjati Ugovor s Vatikanom?
Milanović: Ne. Crkva se izborila za to za što je, pa bi u interesu stabilnosti i pravne predvidljivosti, bilo teško mijenjati te dokumente. Nastojati ćemo imati korektne odnose s Crkvom, a Vlada će apelirati kod Crkve da pokaže dozu kooperativnosti. Crkva raspolaže jako velikom imovinom, I sigurno joj ne treba to vlasništvo, da bi kler vodio kakav luksuzni život. Većina klera, gledano prema našim, građanskim mjerilima, živi iznimno skromno. Uvjeren sam da će Crkva pokazati dovoljno razumijevanja da neke dijelove svog vlasništva ustupi u socijalne svrhe, poput davanja prostora za rehabiltacijske centre za branitelje.
VL: Pozitivno je odjeknuo vaš odlazak na božićnu misu. Očekivano?
Milanović: Ni jedan od nas trojice nije vjernik. Niti predsjednik Sabora Boris Šprem, niti predsjednik Republike Ivo Josipović ni ja. Moje familijarno podrijetlo je katoličko, ali se nisam formirao u takvom svjetonazoru. Vjeran sam nekim drugim vrijednostima koje nisu daleko od toga. Ali sam predsjednik vlade u državi u kojoj se većina građana izjašnjavaju kao vjernici.
VL: Kakva je bila reakcija vjernika u crkvi?
Milanović: Bilo bi pretenciozno da ja o tome govorim. Ali je doživljaj božićne euharistije bio poseban. Nisam nikada prije bio na božićnoj misi. Jesam dva puta na Polnoćki. Na božićnoj sam se euharistiji osjećao vrlo ugodno, mirno.