Marko Primorac za JL: Porez na ekstraprofit je opravdan. Razrađujemo elemente za takvo oporezivanje!

Ako je netko sjeo u ono što se simbolički naziva vruća stolica to je sasvim sigurno novi ministar financija, Marko Primorac. Izazovi na globalnoj i domaćoj razini toliko su brojni i kompleksni da nitko ne može ponuditi jednostavne odgovore. Važnih pitanja koja se ‘moraju‘ postaviti Primorcu jednostavno je previše, iako je i prije samog pitanja jasno da eksplicitni odgovor može biti vrlo neodgovoran. Pa ipak, neke stvari načelno su jasne, i novi ministar ih potvrđuje – objašnjava zašto i pod kojima uvjetima treba otkupiti Inu, zbog čega je porez na ekstraprofite opravdan, a na optužbe kako je zdravstvo uskraćeno za novac koji mora dobiti kaže: „Hrvatski zdravstveni sustav predstavlja sve veći fiskalni rizik i prijeti stabilnosti javnih financija“.

Nakon što je u srpnju i u kolovozu ukupni iznos fiskalnih računa zabilježio uvjerljivo najvišu razinu otkako se prate ti podaci, otvara se pitanje koliko je na rast iznosa fiskalnih računa utjecala inflacija, a koliko sama potrošnja?

Od početka godine do sredine rujna ukupan iznos fiskaliziranih računa u ovoj godini je u odnosu na prošlu porastao 25 posto. Istovremeno je broj fiskaliziranih računa porastao 12 posto. To znači da je prosječan iznos po računu ove godine bio veći nego prošle. Dijelom je to rezultat većih cijena, dakle inflacije, a jednim dijelom vjerojatno i veće potrošnje (u prosjeku više artikala veće vrijednosti po računu). Iznosi fiskaliziranih računa značajno su rasli posebno u pojedinim sektorima, kao što su djelatnost pružanja smještaja i pripreme i usluživanja hrane (gotovo 60 posto u odnosu na prošlu godinu), pri čemu ova stavka ima udio od oko 20 % u ukupnom prometu po fiskaliziranim računima. U tom su segmentu cijene posebno porasle, a promet po fiskaliziranim računima pokazuje kako su naši gosti i potrošači prihvatili te cijene i spremni su ih platiti.

Veliki rast iznosa fiskalnih računa ukazuje na dobro punjenje državne blagajne. Koliko ste zadovoljni prihodima u prva tri kvartala ove godine? Jesu li stvoreni neki viškovi iznad plana koji mogu poslužiti za amortiziranje energetskih rizika?

Naravno da povećanje prometa po fiskaliziranim računima pozitivno utječe na punjenje državnog proračuna – prvenstveno kroz prihode od PDV-a. Međutim, moram istaknuti kako se taj porast prometa u ovoj godini u odnosu na prošlu reflektirao tek jednim dijelom u porastu prihoda jer je država u proljeće, s ciljem poreznog rasterećenja, značajno proširila obuhvat proizvoda koji se oporezuju sniženim stopama PDV-a. Drugim riječima, iako je osnovica PDV-a rasla, ukupan efekt je manji zbog snižavanja stopa. Konkretno, prihodi od PDV-a su od početka godine do danas porasli oko 15 posto, a ukupni prihodi državnog proračuna oko 5 posto. To je nešto više od projekcija koje su izrađene ranije, ali ne smijemo zaboraviti da su i rashodi rasli pojačanom dinamikom. Naime, povećanje osnovice plaća u javnom sektoru od travnja utjecalo je na povećanje rashoda za oko 1,5 milijardu kuna, dok je indeksacija mirovina povećala rashode za 750 milijuna kuna. Ne smijemo zaboraviti i neke nepredviđene izdatke kao što je presuda arbitražnog suda u slučaju INA-MOL koji iznose gotovo 2 milijarde kuna. Uzevši sve to u obzir, odlučili smo za sada energetske rizike amortizirati dominantno putem HEP-a.

Na razini EU i pojedinim članicama aktivirana je ideja uvođenja posebnog poreza na ekstraprofite energetskih kompanija kako bi se tim novcem pomoglo ugroženim skupinama potrošača među građanima ali kompanijama. Ima li u RH smisla uvesti taj porez ili Ministarstvo vidi neki drugi, bolji koncept? Tko su potencijalni obveznici tog poreza u RH?

Prošli tjedan je objavljen Prijedlog uredbe o hitnim mjerama u području cijena energije koji pored mjera vezanih uz uštedu energije sadrži i dva elementa solidarne raspodjele prihoda i dobiti između poduzeća koja proizvode energiju i najugroženijih potrošača. Neovisno o toj Uredbi – o porezu na ekstraprofite govori se na razini Europske unije već neko vrijeme. U nekoliko sam navrata isticao kako mi se čini da je uvođenje takvog poreza opravdano, a sada je i najavljen jesenskim paketom mjera. U Ministarstvu financija trenutno razrađujemo osnovne elemente oporezivanja posebnim ili dodatnim porezom na dobit. Naime, radi se o porezu kojim ćemo težiti ispravljanju negativnih posljedica temeljem kojih je akumulirana značajno povećana razina dobiti kod manjeg broja poslovnih subjekata, dok društvo i ekonomija u cjelini trpi ozbiljne posljedice tih tržišnih neuspjeha. U ovome trenutku ne bih htio govoriti o detaljima pa tako ni o potencijalnim obveznicima tog poreza dok ne sagledamo sve mogućnosti i ograničenja.

U EU gledamo eksploziju ideja kako riješiti problem nekontrolabilnog rasta cijena energije. Cijeli niz tih ideja ide sve snažnije u smjeru tvrdog intervencionizma, dok se tržište suspendira kao ‘disfunkcionalno‘, ali teško je shvatiti kako, recimo, limitirati kartelski cijene nafte ili plina ako za tim energentima vlada jagma na široj međunarodnoj razini? Vjerujete li da je doista moguće limitirati cijene ključnih energenata, ili ih limitirati samo na onim europskim tržištima gdje je skok cijena najdramatičniji odnosno gdje je nesklad ponude i potražnje najveći? Što ako neke članice jednostavno ne pristanu na price cap? Čini se, primjerice, da Austrija neće.

Situacija u kojoj se trenutno nalazimo pokazuje da tržište nije uvijek učinkovito. Takve situacije poznate su kao tržišni neuspjesi. U tim je situacijama državni intervencionizam ne samo opravdan, nego i nužan. Kada tržište dobro funkcionira, „nevidljiva ruka“ Adama Smitha putem ponude i potražnje osigurava ravnotežu u gospodarstvu putem mehanizma tržišnih cijena. Tada se svi zalažu za „nevidljivu ruku“ i smatraju da nam je država gotovo pa nepotrebna. Međutim kada se materijaliziraju tržišni neuspjesi tada se očekuje da država intervenira, vrlo jasno i osjetno, a ne da budemo prepušteni nevidljivim tržišnim mehanizmima. Naravno, intenzitet državne intervencije ovisi o razini tržišnog neuspjeha s kojim smo suočeni. Budući da je porast cijena energenata, koji su input brojnim industrijama, uglavnom pokretač inflacije, opravdano je koristiti sve raspoložive mogućnosti kako bi se te cijene zadržale na prihvatljivim razinama.

Zadnji podatak o rastu cijena u RH od 12,3 posto pokazuju da je inflacija žilava ‘zvijer‘. Kakve su projekcije Ministarstva financija oko kretanja cijena do kraja godine? Vjerujete li u ispuhivanje inflacije ili postoji mogućnost jačanja inflacijske spirale? Jeste li vi u ekonomskoj teoriji dio ‘tima‘ koji smatra da je inflacija trebala biti tranzicijskog karaktera da nije došlo do invazije na Ukrajinu (poput Krugmana) ili vjerujete da se opasna spirala počela formirati puno ranije, pa ju je i ranije trebalo zaustaviti monetarnim i fiskalnim mjerama?

Mislim da su uzroci inflacije već puno puta prilično detaljno objašnjeni pa ne bih volio ponavljati – od nekonvencionalnih i ekspanzivnih mjera monetarne politike, značajne fiskalne ekspanzije tijekom pandemije koronavirusa, prekida pa nagle revitalizacije ekonomskih aktivnosti, poremećaja u lancima opskrbe, ruske agresije na Ukrajinu itd. Činjenica je da su ekspanzivna monetarna i fiskalna politika kroz povijesno niske kamatne stope i povećane subvencije i porezna rasterećenja zasigurno stvorili temelje za sve ono čemu danas svjedočimo. Zbog toga moramo biti oprezni prilikom tretiranja posljedica ove krize. Daljnja fiskalna ekspanzija kroz nekontrolirane i loše usmjerene (preširoke) pakete subvencija i porezno rasterećenje samo bi dolila ulje na vatru. Porast opće razine cijena kojem svjedočimo dominantno je rezultat povećanja cijena u kategorijama energije i hrane. Vjerujem kako će doći da usporavanja inflacije u mjesecima koji slijede. Prije svega uslijed već vidljivog ublažavanja pritisaka u globalnim opskrbnim lancima, kao i očekivanog pad cijena sirove nafte te drugih primarnih sirovina na svjetskom tržištu. Dodatan je pritisak na porast cijena stvoren povećanjem potražnje uslijed dobre turističke sezone, dok su trgovci i proizvođači već ukalkulirali povećane troškove energenata u cijene proizvoda. S obzirom na paket mjera koji smo donijeli i fiksiranje cijena energenata, prvenstveno električne energije, na znatno nižim razinama od tržišnih, očekujemo smanjenje pritisaka na povećanje cijene. Naravno, na smanjenje inflacije u srednjem roku bi najpovoljnije utjecalo povećanje kamatnih stopa, ali tu moramo biti oprezni o čemu sam često govorio.

ESB je slala snažne poruke oko defragmentacije cijene zaduživanja članica eurozone. Jeste li zadovoljni s razinom prinosa kakve bi trenutačno RH mogla postići na međunarodnom ili domaćem tržištu? Mislite li da je trenutačno cijena zaduživanja RH pravična u odnosu na neke periferne države eurozone s očiglednim fiskalnim problemima?

Tržište je u ovakvim situacijama vrlo oprezno i ponekad nemilosrdno. Sjetimo se financijske krize otprije petnaestak godina. Prinosi određenih perifernih država europodručja - Portugala, Španjolske, Italije i Grčke značajno su rasli, dok su prinosi njemačkog Bunda padali. Realno, i Njemačka je tada bila suočena s posljedicama krize pa smanjenje prinosa na njemačke obveznice nije bio rezultat poboljšanja fiskalne ili ekonomske politike općenito. Bio je to prije svega rezultat restrukturiranja portfelja velikih investitora koji su prodavali obveznice spomenutih perifernih država europodručja, a kupovali njemačke obveznice. Povećanje ponude obveznica Portugala, Španjolske, Italije i Grčke na tržištu smanjilo je njihovu cijenu i povećalo prinose koji su u inverznom odnosu s cijenom. Sličnim događajima svjedočit ćemo vjerojatno i u razdoblju koje slijedi. Međutim, Hrvatska je sada spremnija i bolje kotira, prije svega zbog stabilne fiskalne politike, uvođenja eura i pristupanja Europskom stabilizacijskom mehanizmu. Zbog toga su nam sve relevantne agencije već povećale kreditni rejting koji se nalazi na povijesno visokim razinama, a na zadnja izdanja naših obveznica ostvarili smo znatno niže prinose od država koje imaju podjednak kreditni rejting kao što su Mađarska, Bugarska, Italija i Rumunjska.

Kakve su šanse da RH reaktivira plan otkupa dijela dionica Ine od mađarskog Mola nakon najnovije afere? Je li RH sada dovoljno financijski snažna za takvu akciju ili bi bilo pametnije inicirati IPO neke druge velike kompanije, možda HEP-a, pa tako namaći novac za vraćanje Ine u hrvatski titular vlasništva?

S aktualnom energetskom krizom bismo se zasigurno mogli puno lakše nositi da je INA u potpunom ili većinskom državnom vlasništvu. Sigurnost opskrbe energentima po prihvatljivim cijenama je, između ostaloga, pitanje nacionalne sigurnosti. U tom smislu bilo bi dobro vratiti INA-u, ali ne pod bilo kakvim uvjetima. Cijena mora biti realna, a mislim da bi nas afera koju spominjete mogla staviti u dobar pregovarački položaj ili barem znatno bolji nego što smo imali ranije. Kada govorimo o javnim poduzećima držim da bi ista trebala biti podijeljena u tri kategorije. U jednoj trebaju biti ona kojima zadovoljavamo određene strateške i geoekonomske interese, u drugoj skupini trebaju biti poduzeća koja pružaju javna dobra i usluge, a u trećoj ona poduzeća kojima je cilj ostvariti što veću dobit s ciljem uplate iste u državni proračun. Sva ona poduzeća koja ne zadovoljavaju nijedan od ovih triju ciljeva trebalo bi privatizirati. Ne vidim ništa sporno u privatizaciji jednog dijela većine javnih poduzeća – čak ni onih strateških, ali pod uvjetom da se radi o manjinskim udjelima te da bude neupitno zadržavanje potpune kontrole i upravljačkih prava.

Afera u Ini otvorila je iznova ideju depolitizacije ključnih funkcija u ministarstvima, državnim institucijama i javnim kompanijama. Može li se inzistirati na stranačkoj neutralnost na, primjerice, natječaju za izbor predsjednika uprave neke državne kompanije?

Pitanje upravljanja je ključno pitanje kada govorimo o javnim poduzećima, ali i o institucijama javnoga sektora općenito. Često smo bili pod pritiskom međunarodne ekonomske javnosti i ukazivalo nam se kako se našim javnim poduzećima loše upravlja te kako bi trebali većinu poduzeća privatizirati. Osobno, nikada nisam bio sklon generaliziranju. Ako je dijagnoza loše upravljanje, terapija ne može biti privatizacija nego unapređenje upravljanja. Tu smo u posljednje vrijeme napravili određeni iskorak sukladno preporukama OECD-a, a vezano uz unaprjeđenje korporativnog upravljanja. U pripremi je i novi Zakon o trgovačkim društvima u državnom vlasništvu kojim će se, između ostaloga, urediti i profesionalizacija uprava društava, ali i sam proces izbora predsjednika i članova. Mislim da je neovisnost u upravljanju i nadzornim aktivnostima ključna za uspješno poslovanje, ali to ne znači da netko ne smije biti član neke stranke. Važno je da odluke donosi samostalno, neovisno i u najboljem interesu kako društva, tako i vlasnika. Slično je i sa ostalim institucijama u javnome sektoru, pa i ministarstvima. U odabiru najboljeg kandidata na prvom mjestu mora biti kriterij stručnosti.

Zbog cijena energije i inflacije niz kompanija, ali i jedinica lokalne uprave, suočit će se s ozbiljnim financijskim problemima, bez obzira na pakete pomoći koje ste donijeli. Za koga ste najviše zabrinuti? Kakva sve rješenja pripremate?

Jesenskim paketom mjera koji smo predstavili početkom rujna pokrili smo većinu ključnih rizika. Fiksiranjem cijene električne energije za kućanstva, institucije javnog i neprofitnog sektora i poduzeća na razinama daleko ispod tržišne cijene značajno smo ublažili potencijalne probleme. Ograničavanjem marži i intervencijama u cijene i količine opskrbe drugim energentima dodatno ćemo zaštititi sve sektore. Ograničavanjem cijena određenih prehrambenih artikala i uplatom izravnih pomoći pomogli smo najugroženijim kućanstvima. Pomoć je osigurana i poljoprivrednicima, uzgajivačima i prerađivačima u sektoru ribarstva i akvakulture. Svi oni poduzetnici koji će i dalje osjećati posljedice krize izazvane ratom u Ukrajini moći će koristiti kredite za obrtna sredstva HBOR-a koja su osigurana po prilično povoljnim uvjetima i to u ukupnom iznosu od gotovo 4 milijarde kuna. Dakle, ne očekujem značajnije probleme u narednom razdoblju. Mislim da su i lokalne jedinice u prilično povoljnom položaju. Ukupni prohodi lokalnih jedinica porasli su u odnosu na prošlu godinu za 2,1 milijardu kuna, odnosno preko 8 posto. Smatram da je paket mjera koji smo oblikovali prilično dobro usmjeren, primjereno kalibriran i trebao bi postići željene učinke na svim područjima, uključujući i stabilnost cijena. Međutim, pratit ćemo i dalje situaciju i predlagati nove mjere ako i

Jeste li zadovoljnim brzinom aktivacije EU fondova u procesu oporavka?

Izuzetno sam zadovoljan provedbom Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, gdje Ministarstvo financija ima ulogu koordinacijskog tijela. Hrvatska je među nekoliko najuspješnijih država Europske unije u pripremi i provedbi Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, koji se financira iz Europskog Mehanizma za oporavak i otpornost. Ovog tjedna smo poslali zahtjev za isplatom druge rate od 700 milijuna eura koja će nam biti uplaćena do kraja godine. Prije nas to su učinile samo Španjolska i Italija. Do kraja ove godine ukupna vrijednost objavljenih natječaja, poziva, izravnih dodjela i financijskih instrumenata trebala bi iznositi 34 milijarde kuna, što čini 70% alokacije cijelog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. U sljedećoj rundi će biti nešto teže – imamo puno indikatora, njih 45, sa nekoliko važnih zakona, reformskih i investicijskih ciljeva. Dosadašnji rad i uspjeh svih resora u provedbi Plana, daje nam za pravo vjerovati da ćemo biti među prvim državama koje će podnijeti i treći zahtjev za isplatom početkom iduće godine. Vezano za EU fondove općenito, moram spomenuti kako je sljedeća godina ujedno i zadnja godina u kojoj ćemo moći koristiti sredstva iz programskog razdoblja 2014.-2020. te očekujemo intenzivne aktivnosti na provedbi i završetku projekata. Europska komisija je krajem kolovoza odobrila Partnerski sporazum kojim se Republici Hrvatskoj omogućava korištenje devet milijardi eura iz programskog razdoblja 2021.-2027., a objava prvih poziva za dodjelu bespovratnih sredstava planirana je već za kraj 2022. odnosno za početak 2023. godine.

Pojedine članice EU nakon invazije na Ukrajinu drastično su povećale planove financiranja u dijelu sigurnosti i opremanja vojske. Njemačka govori o astronomskim iznosima iznova namjeravaju postati vojna
velesila. Što po tom pitanju planira RH na srednji rok?


Mi smo tu u posljednje vrijeme napravili značajan iskorak. Republika Hrvatska je u posljednjih pet godina značajno povećala izdvajanja za obranu. U 2022. proračun Ministarstva obrane iznosi 7,6 milijardi kuna, a za razdoblje 2023.-2025. predviđeno je dodatno povećanje izdvajanja na ukupno 8,1 milijardu kuna. Najznačajnija višegodišnja ulaganja u opremanje odnose se na nabavu višenamjenskih borbenih zrakoplova u iznosu od 9,3 milijarde kuna u razdoblju od 2021. do 2026., opremanje borbenim vozilima pješaštva Bradley koje će u razdoblju od 2023. do 2027. iznositi 930 milijuna kuna, nabavu obalnih ophodnih brodova za koju je izdvojeno 400 milijuna kuna te opremanje helikopterima Black Hawk i Kiowa Warrior za što je izdvojeno 430 milijuna kuna. Mi smo dio NATO saveza i trebamo pridonositi spremnosti i snazi saveza razmjerno svojim mogućnostima.

Postoji li prostor za daljnje rasterećivanje troškova rada u RH u dijelu poreza na dohodak u segmentu visine plaća koje bi privukle dobro obrazovanu radnu snagu iz inozemstva?

Kroz pet krugova poreznog rasterećenja povećan je osobni odbitak, izmijenjeni su porezni razredi i smanjene porezne stope, uslijed čega trenutno gotovo 70% svih zaposlenih i umirovljenika ne plaćaju porez na dohodak. Dakle, porez na dohodak plaća samo 30%, odnosno manje od jedne trećine svih obveznika. Povećanjem neoporezivih primitaka u okviru jesenskog paketa mjera otvorili smo dodatan prostor za neoporezive isplate u visini od preko osam milijardi kuna. Povećani su iznosi neoporezivih primitaka i to za prigodne nagrade s 3.000 na 5.000 kuna godišnje, za novčane nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika s 5.000 na 7.500 kuna, dar djetetu do 15 godina starosti sa 600 na 1.000 kuna, dar u naravi sa 600 na 1.000 kuna, novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika s 5.000 na 6.000 kuna, naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe s 2 na 3 kune po kilometru, a otpremnine prilikom odlaska u mirovinu sa 8.000 na 10.000 kuna. Time smo otvorili prostor poslodavcima, koji su u mogućnosti, da dodatno pomognu svojim zaposlenicima i na taj način pridonesu poboljšanju njihovog životnog standarda, odnosno, da na taj način podnesu dio tereta krize razmjerno svojim mogućnostima. Trenutno ne razmišljamo o korekcijama poreznih stopa, odnosno poreznih razreda, kao ni o povećanju osnovnog osobnog odbitaka. Međutim, u srednjem i pogotovo u dugom roku, siguran sam da rasterećenje dohotka nema alternativu. Preduvjet za to trebala bi biti reforma sustava financiranja lokalnih jedinica koje se dominantnije trebaju oslanjati na oporezivanje imovine.

Što je s reformom zdravstva? Zbiva li se što? Čini se da se zdravstvo svake godine otvara kao novi/stari financijski problem, ali nema sistemskih rješenja? Hoćemo li i ove godine imati novu sanaciju zdravstva? Što kažete na prozivke da je zdravstveni sustav nepravedno zakinut za sredstva koja im pripadaju?

Pružanje kvalitetnih zdravstvenih usluga uz istodobno kontroliranje rashoda zdravstva izazov je s kojim se susreću zdravstveni sustavi diljem svijeta, po tako i u Hrvatskoj. Hrvatski zdravstveni sustav predstavlja sve veći fiskalni rizik i prijeti stabilnosti javnih financija. Zdravstveni sustav ne samo da nije zakinut za bilo kakva sredstva, već dobiva iz državnog proračuna značajno veći iznos sredstava nego što je propisano važećim zakonodavnim okvirom. U 2021. je zdravstvu prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonu o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju trebalo osigurati 5 milijardi kuna, a ukupno je iz državnog proračuna isplaćeno 9 milijardi kuna u što ulazi i podmirenje obveza prema navedenim zakonima, ali i sanacija bolnica kojima su osnivači država i županije te za plaćanje obveza HZZO prema ljekarnama. U 2022. godini zdravstvu je trebalo za prvih šest mjeseci isplatiti 2,6 milijardi kuna i upravo je toliko i isplaćeno u navedenom razdoblju. Uz to, dobavljačima lijekova i potrošnog medicinskog materijala je kroz sanaciju u 2022. do sada isplaćen iznos od ukupno 1,7 milijardi kuna, a tijekom rujna bit će isplaćeno i dodatnih 710 milijuna kuna. Kontinuirano stvaranje dugova u zdravstvenom sustavu koji bi, usprkos ispunjavanju zakonskih obveza vezanih za isplatu sredstava, ali i provedenim sanacijama, nedvojbeno mogli izmaći kontroli, ukazuju na nužnost definiranja i provođenja sveobuhvatne reforme zdravstvenog sustava. Ta reforma bi za cilj trebala imati podizanje kvalitete pružanja zdravstvenih usluga našim građanima, ali i osiguranje financijske stabilnosti i održivosti zdravstvenog sustava. Nadam se i vjerujem kako najavljene izmjene zdravstvenih zakona predstavljaju korak u tom smjeru.

Mogu li mjere koje se dogovaraju na razini EU oko osiguravanja ponude energenata i utjecaja na cijene biti dovoljno brze i učinkovite? Koliko će, primjerice, trebati vremena da se redistribuira porez na ekstraprofite energetskih kompanija?

Važno je voditi razboritu nacionalnu ekonomsku politiku neovisno o dogovorima na razini Europske unije, a ako i kada do konkretnih poteza dođe oni mogu samo pomoći. Slično je i sa porezom na ekstraprofite i sa svim ostalim mjerama. U svakom slučaju, kada govorimo o tom porezu, tj. posebnom ili dodatnom porezu na dobit, nije toliko presudna brzina. To će biti porez koji će se naplaćivati na dobit, tj. ekstradobit ostvarenu u 2022., a plaćat će se u rokovima predviđenima za plaćanje poreza na dobit, dakle do kraja travnja sljedeće godine. Drugim riječima, važno je da zakon donesemo bilo kada do kraja godine jer se prihodi od ovog poreza ionako ne mogu ostvariti prije travnja 2023. godine.

Na razini EU postoji bojazan od nove recesije. Vidite li scenarij u kojem je moguć značajni pad gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj?

O toj sam bojazni govorio otkako sam stupio na dužnost ministra financija. Ako naši glavni vanjskotrgovinski partneri budu u recesiji ni mi nećemo moći izbjeći smanjenje gospodarske aktivnosti. Ne očekujem nikakvu katastrofu, ali pozivam na oprez. Postoje razlozi zbog kojih možemo vjerovati da kod nas neće doći do drastičnog usporavanja gospodarstva. Naime, u našoj gospodarskoj strukturi dominira turizam i nismo toliko ovisni o energetski intenzivnoj industrijskoj proizvodnji, naš financijski sustav je visoko likvidan, a na raspolaganju su nam i značajna sredstva iz EU fondova, kako iz Višegodišnjeg financijskog okvira, tako i iz Mehanizma za oporavak i otpornost. Neovisno o tome, opreznim oblikovanjem mjera iz jesenskog paketa ostavili smo nešto prostora za intervencije u segmentu fiskalne politike koje mogu djelovati anticiklički i koje ćemo koristiti ako usprkos svemu dođe do značajnijeg usporavanja gospodarstva. Uz visok rast u prva dva kvartala i rekordne turističke rezultate u trećem kvartalu, želimo nastaviti rast i u četvrtom kvartalu, a tome će pridonijeti i snažan paket mjera Vlade koji osigurava pomoć građanima te stabilno funkcioniranje institucija i gospodarstva. Pratit ćemo situaciju i, kao i do sada, reagirati kada to bude potrebno na primjeren i učinkovit način.

Ovog ljeta Jutarnji list je u nekoliko navrata istraživao i pisao o tzv. aferi ‘megadirektor‘. Vi ste tada izrazili svoje čuđenje kako se to do sada toleriralo. Što ste nakon toga poduzeli kako bi se ta anomalija onemogućila?

Da, upravo tako. To jest anomalija i poduzet ćemo sve potrebne mjere u nadležnosti hrvatske Vlade kako bismo tu anomaliju uklonili. Naime, lakoća otvaranja tvrtki i njihovog upisa u registarski sud pridonijela je razvoju poduzetničkih sloboda, ali se ponekad iskorištava i za, narodski rečeno, „lov u mutnom“. Na razini Vlade Republike Hrvatske pokrenuli smo inicijativu za izmjenama Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o sudskom registru kojima će biti onemogućeno osnivanje, odnosno preuzimanje tvrtki ako njihov potencijalni osnivač, odnosno preuzimatelj ima porezne dugove. Pored zakonskih promjena već smo pokrenuli odgovarajuće aktivnosti kako bismo omogućili brzu i laku provjeru postojanja poreznih obveza potencijalnih osnivača te im i na taj način onemogućili osnivanje odnosno preuzimanje tvrtki ako imaju nepodmiren porezni dug.

Razgovarao Gojko Drljača
Jutarnji list, 24. rujna 2022.

Pisane vijesti | Financije