Η Mejimurska popevka και η τέχνη της κατασκευής γυψοσανίδων είναι εγγεγραμμένες στον κατάλογο της UNESCO για την άυλη κληρονομιά της ανθρωπότητας

Η Μετζιμούρσκα popevka, η παραδοσιακή μελωδία του Μετζιμούργιε, ως ανεξάρτητη υποψηφιότητα, και η τέχνη της ξερολιθιάς, της γνώσης και των τεχνικών, ως πολυεθνική υποψηφιότητα (Κροατία, Κύπρος, Γαλλία, Ελλάδα, Ιταλία, Σλοβενία, Ισπανία και Ελβετία), εγγράφηκαν στον Αντιπροσωπευτικό Κατάλογο της Άυλης Πολιτιστικής Κληρονομιάς της Ανθρωπότητας της UNESCO στη συνεδρίαση της Διακυβερνητικής Επιτροπής Άυλης Πολιτιστικής Κληρονομιάς της UNESCO την Τετάρτη 28 Νοεμβρίου 2018, η οποία πραγματοποιείται στο Πορτ Λούις του Μαυρίκιου.

Na zasjedanju Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu sudjeluju predstavnici Republike Hrvatske: pomoćnik ministrice kulture Davor Trupković kao voditelj delegacije i voditeljica Službe za UNESCO i glavna tajnica Hrvatskog povjerenstva za UNESCO Rut Carek.

Međimurska popevka upisana je u Registar kulturnih dobara RH 2013. godine. Na inicijativu nositelja, stručnu preporuku Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu i odlukom Ministarstva kulture, 2016. g. započelo se s pripremama za izradu nominacije za upis na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva. Nominacija je pripremljena u suradnji sa stručnjacima: dr. sc. Lidijom Bajuk, dr. sc. Nailom Ceribašić i dr. sc. Tvrtkom Zebecom te uz podršku lokalne zajednice i većeg broja ustanova s područja Međimurske županije.

Međimurska popevka neizostavan je dio današnje tradicijske kulture Međimurske županije te omiljen i prepoznatljiv glazbeno-tradicijski znak hrvatskog identiteta, koji pozornost privlači i izvan državnih granica. Sastoji se od stihova koji se pjevaju na melodiju (vižu), oblikujući pjesmu (pesem). Prema starosti stihova i prema metričkoj strukturi melodije, napjevi se mogu grupirati u starije i u novije napjeve, a po oblikovno-stilskom i motivsko-tematskim obilježjima na epske i lirske pjesme. Ova živa glazbena tradicija važan je čimbenik društvenog povezivanja i dio obiteljskih i prijateljskih okupljanja
Međimurki i Međimuraca.



Umijeće suhozidne gradnje upisano je u Registar kulturnih dobara RH 2013. godine. Krajem 2015. i početkom 2016. godine započela je međunarodna inicijativa za izradu nominacije prema UNESCO-u kako bi umijeće suhozidne gradnje bilo upisano na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva. Dogovori su započeli na informativnom međunarodnom sastanku eksperata u Nicosiji (Cipar – koordinator nominacija) koji je organiziran 22. i 23. siječnja 2016. godine. Tu su donesene odluke o izradi zajedničke višenacionalne nominacije i o daljnjim koracima (hodogram aktivnosti). Uz Ministarstvo kulture, Udruga 4 Grada Dragodid potvrđena je za glavnog koordinatora RH za izradu nominacije. Podršku nominaciji dali su i brojni nositelji ovog kulturnog dobra putem pisama potpore.

Suhozidna gradnja (gradnje „u suho“) umijeće je izrade konstrukcija od kamena bez upotrebe vezivnog materijala . U užem smislu odnosi se na zidanje lomljenim kamenom s minimumom ili bez obrade, a kao širi pojam može obuhvatiti i polaganje kamenih opločenja i pokrova, zatim gradnju inženjerskih građevina klesanim kamenom bez upotrebe veziva. Karakterističan je proizvod suhozidne gradnje tzv. suhozid (gromača, međa, mocira, mocir, masiera, redina, prizida, zid, mrtvi zid, mrtvi mir...), koji se u različitim oblicima pojavljuje duž čitavog prostora jadransko-dinarskog krša i snažno karakterizira njegov krajolik, a drugi su karakterističan proizvod manji objekti različitih namjena.



Republika Hrvatska na UNESCO-ove je popise upisala, s ova dva novoupisana elementa, ukupno 17 kulturnih dobara. Takav izniman uspjeh ostvaren je dugogodišnjom suradnjom Ministarstva kulture, Hrvatskog povjerenstva za UNESCO i hrvatskih stručnjaka iz različitih znanstvenih i stručnih institucija te lokalne zajednice.

Jedan je od ciljeva popisivanja nematerijalne baštine poticanje provedbe programa zaštite i očuvanja različitih tradicijskih znanja i umijeća putem radionica, obrazovnih i izvannastavnih programa, dokumentiranja, istraživanja, međunarodne suradnje i drugih aktivnosti.

Od tri UNESCO-ova popisa nematerijalne baštine na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva Republika Hrvatska do sada je upisala 13 nematerijalnih dobara (2009.: Festa sv. Vlaha iz Dubrovnika, Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva, Umijeće izrade tradicijskih dječjih igračaka iz Hrvatskog zagorja, Ophod kraljica ili ljelja iz Gorjana, Procesija Za Križen s Hvara, Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, Čipkarstvo u Hrvatskoj, 2010.: Medičarstvo iz sjeverne Hrvatske, Sinjska alka, 2011.: Bećarac s područja istočne Hrvatske, Nijemo kolo dalmatinskog zaleđa, 2012.: Klapsko pjevanje, 2013.: Mediteranska prehrana kao višenacionalna nominacija).

Na Popisu nematerijalne baštine kojoj je potrebno hitno očuvanje Republika Hrvatska ima upisano jedno nematerijalno dobro ‒ Glazbeni izričaj ojkanje, a na treći popis, UNESCO-ov Registar najboljih praksi, upisan je Ekomuzej /Ecomuseo „Batana“ iz Rovinja.

Republika Hrvatska je aktivna na očuvanju nematerijalne kulturne baštine od početka 2000- ih. Do kraja 2018. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisano je više od 160 nematerijalnih kulturnih dobara, a na UNESCO-ove popise, s ova dva novoupisana elementa, njih ukupno 17.

Izvor: Ministarstvo kulture

Pisane vijesti