- Objavljeno: 01.07.2016.
Ministar Dobrović za Slobodnu Dalmaciju: Promjenom politike gospodarenja otpadom štitimo nacionalne interese
U vrijeme žestoke polemike oko toga hoće li novim Planom gospodarenja otpadom Hrvatska ostati bez 475 milijuna eura iz EU fondova, ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović potpuno je miran. I tvrdi da teza o gubitku pola milijarde eura apsolutno nije točna.
- Donošenje Plana omogućava da uopće počnemo koristiti EU sredstva. Taj novac mogli smo već koristiti da je prethodna vlada u roku donijela plan, koji je istekao još 2014., no nije. Važno da ovaj plan donesemo stoje prije moguće i neće biti nikakvih problema oko korištenja EU sredstava.
Što promjena točno donosi novo?
- Stvorit ćemo sustav gospodarenja otpadom koji će moći ostvariti ciljeve da već do 2020. postignemo 50 posto recikliranja. Mi se prema otpadu moramo početi odnositi kao prema sredstvu za zaštitu resursa. Iz jednosmjernog sustava - uzmem, koristim, bacim - moramo ići u model - uzmem, koristim, ponovno upotrijebim ili vratim materijal u sustav recikliranjem. Europa jako puno uvozi, siromašna je resursima, i nužno se mora tome okrenuti. Naš Zakon o održivom gospodarenju otpadom već definira te ciljeve, a za očekivati je da će se oni kroz novi EU paket mjera kružno gospodarstvo još postrožiti.
Tvrdite da centri za gospodarenje otpadom ne trebaju imati središnju ulogu. Zašto?
- Centri, koji su osmišljeni 2005. godine jednostavno su postali zastarjeli: oni samo saniraju štetu nastalu miješanjem otpada u smeće. Naše društvo mora postati resursno efikasno, a plastika i papir se moraju promatrati kao nešto što se treba vratiti u ekonomski sustav, a ne potjerati kroz dimnjak, odnosno spaljivati. Nećemo valjda ići u nešto što je u Europi prepoznato kao zastarjelo, jer kasnimo, nego ćemo ići u nešto bolje. Želim da postanemo odlikaši po pitanju gospodarenja otpadom u Europi.
To lijepo zvuči, no je li ta vizija nerealna?
- Ovdje se ne radi o nekom nerealnom eksperimentu, nego o modelu koji u Hrvatskoj u nekim sredinama već uspješno funkcionira. Danas već imamo nekoliko gradova i općina koji su iznad EU prosjeka u gospodarenju otpadom. Na otoku Krku sam i osobno sudjelovao u tom projektu, gdje se preko 50 posto otpada reciklira. Nažalost, u Dalmaciji je stanje najlošije, a reciklira se tek nešto više od 1 posto otpada. Apsolutno je krivo očekivati da će se problem gospodarenja otpadom riješiti gradnjom centara za gospodarenje otpadom.
Zašto to Centar u Lećevici ne može postići?
- Zato što iz pomiješanog otpada ili smeća nije moguće dobiti kvalitetan papir i plastiku za recikliranje. To je naprosto krivi koncept, a tome dodajmo da se sav miješani komunalni otpad mora voziti dodatnih 50 kilometara. Kalkulacije da će to samo 25 posto podići trošak su nerealne. Za sada imamo dva izgrađena centra, Marinšćinu i Kaštjun. Ni jedan ne može ispuniti zahtjeve o minimalnoj stopi recikliranja, a gradovi i općine bit će prisiljeni zbog njih za nekoliko puta podići cijenu usluge odvoza komunalnog otpada.
Vi, dakle, mislite da bi Lećevica građanima povećala račune za odvoz smeća?
- Pitanje je koliko danas košta odlaganje na Karepovcu. Ako se ta usluga posebno ne fakturira jer je pod upravljanjem iste tvrtke, onda povećanja cijene mogu biti vrlo visoka. Zato smo predložili da se u Lećevici smanji kapacitet za miješani komunalni otpad, kako bi se manje otpada odvozilo tamo, da se izgrade reciklažni centar, odnosno sortirnica za papir i plastiku, što bi smanjilo ukupni trošak. Svaka tona prikupljenog papira ili kartona može se prodati za 500 ili 600 kuna. Umjesto da to komunalac čini, stari koncept predviđa odvoz u Lećevicu gdje će se obrada tog istog papira platiti 500 do 700 kuna po toni. Razlika je preko 1000 kuna po toni pa je uz osiguranu ekološku održivost pojačana i ekonomska održivost sustava.
Imate li procjenu fiskalnog učinka ovog vašeg modela?
- Fiskalna razlika je golema, s jedne strane izbjegava se trošak obrade u centrima, a s druge čuva se materijska i ekonomska vrijednost sirovina, papir i karton te plastika. Naravno, i sustav odvojenog prikupljanja i sortiranja košta, no bitno je da se dobar dio tog troška može pokriti sačuvanom vrijednošću sirovina. U centrima kao što je Lećevica nema tog prihoda jer proizvod - gorivo iz otpada ima malu ili čak negativnu vrijednost čim se uključuje nužan transport. Važna je i socijalna razlika - u Lećevici je predviđeno da radi pedesetak ljudi, a na sortirnim linijama koje bi opsluživale područje Splita možete zaposliti pet do deset puta više. I svi oni se mogu hraniti iz dobiti stvorene iz papira i plastike. Dakle, ovim planom štitimo nacionalne interese, te je ovakva promjena politike gospodarenja otpadom danas naprosto nužnost.
Plastiku je ipak teško danas prodati...
- Plastika je problematična, no tu je veliki potencijal jer Hrvatska je prošle godine uvezla 200 tisuća tona reciklata sortiranog u Austriji ili nekoj drugoj naprednoj EU zemlji. Razlika je u sortiranju, koje u našem dosadašnjem sustavu uglavnom ne postoji. Zar mi ne možemo to napraviti sami?
Ima li u tom zaokretu u politici gospodarenja otpadom uopće mjesta za centre poput onoga u Lećevici?
- Mi predlažemo da centri ostanu, ali u promijenjenome obujmu.
Znači, smanjeni?
- Da, smanjeni.
Hoće li onda uopće biti isplativo graditi Centar u Lećevici, ako mu se obujam posla prepolovi?
- Manji centar znači i manji troškovi, pa će korisnici komunalne usluge to lakše podnijeti. Ostvareni prihodi od prodaje sekundarnih sirovina uravnotežuju trošak, a važno je da to bude dobro popraćeno pravednim sustavom naplate. Cilj je da komunalna naknada koju će plaćati građani bude što je niža moguća. Što se tiče same lokacije, očito je da je ona odabrana iz perspektive Karepovca. Smeće je smeće i što dalje s njim od grada. To je svakako krivi pristup, no izbor lokacije je na lokalnoj i regionalnoj samoupravi.
Prigovara Vam se da ste Centru u Biljanima Donjima dali dozvolu jer ste Zadranin, a da kočite Lećevicu jer se ona ne nalazi u Vašoj županiji...
- To nije točno. Biljani Donji su dalje dogurali što se tiče dokumentacije, i već su u postupku javne nabave. Ja Lećevicu ne kočim, no oni još nemaju svu potrebnu dokumentaciju. Tek treba utvrditi treba li izraditi novu studiju utjecaja na okoliš.
Prijeti li opasnost da, zbog zaokreta koji planirate, Europska komisija ne da zeleno svjetlo na Plan gospodarenja otpadom?
- Ne. Upravo suprotno: iz Europske smo komisije dobili dosta pozitivnih signala za našu ambicioznost. Konačno je došlo vrijeme da pri donošenju nacionalnog plana pokažemo da smo suverena zemlja koja zna brinuti o nacionalnim interesima. A ne da nam politiku vode strani konzultanti udruženi s domaćim interesnim skupinama.
Ako se budu gradili manji centri za gospodarenje otpadom, znači li to da će dio sredstava iz fondova propasti?
-Tih 475 milijuna eura prvobitno je bilo predviđeno za sektor otpada. Žalosno je što je gotovo u cijelosti bilo namijenjeno za velike, glomazne i skupe centre za miješani komunalni otpad. Prošla administracija je odlučila da će opremu za recikliranje financirati iz svojih sredstava, odnosno iz Fonda za zaštitu okoliša. To je štetna odluka te sada radimo zaokret. Stoga, sva sredstva koja budu višak moći ćemo prenamijeniti. Uvjeravam vas da nijedan eurocent od predviđenih sredstava neće biti izgubljen, a novac će biti uložen sukladno planu i nacionalnim interesima.
Plan gospodarenja otpadom predviđa kružno kompostiranje za čak dvije trećine organskog, biološki razgradivog otpada. Kako će to izgledati u jednoj većoj stambenoj zgradi u Splitu, Zadru ili Zagrebu?
- Kućno kompostiranje je nešto što su znali naši stari. A mi smo biorazgradivi otpad počeli trpati u vrećice. I evo problema. Danas postoje posude za kompostiranje i svi oni koji imaju okućnicu mogu kompostirati, uz upute komunalaca. Procjene govore da bi komunalni sustav tako izbjegao pedeset posto otpada. Sto se tiče zgrada, postoje različita rješenja: biorazgradive vrećice, koje će se odvoziti 2, 3 ili 4 puta tjedno, ili posebne posude koje omogućuju višednevno prikupljanje kuhinjskog otpada bez neugodnog mirisa. Ili nešto treće. Tako prikupljen otpad odvozio bi se na centralno kompostiranje.
Razgovarala: Marina Karlović Sabolić