Intervju ministra Grčića tjedniku Globus: Pokrenuli smo preko 800 milijuna kuna investicija

Razgovarao: Ante Milković

Gospodine Grčić, i ove godine, nažalost, svi pokazatelji gospodarstva padaju. Generalan dojam je kako su ministri i direktori Kukuriku koalicije preuzeli svoje funkcije nespremni?

-Ja mislim da dojam koji put i vara. Znam kako smo se pripremali, kao ekonomski strateg sam sudjelovao u izradi većeg dijela programa i mislim da smo na vrijeme krenuli u pripremu. Gotovo svi potezi koje smo posljednih osam mjeseci vukli dio su programa i svaki pažljiviji čitatelj koji bi se vratio na taj dokument vidio bi da idemo prema svojim ciljevima. Zacrtali smo tri cilja – fiskalna konsolidacija, pokretanje reformi i investicije. Što se tiče fiskalne konsolidacije i reformi, napravili smo prve korake, ali trebat će nam još koja godina da ih dovršimo. I tu nije naša krivnja, nego veliki utjecaj ima okruženje koje je katastrofalno. Hrvatska nije otok. Pa kriza u Sloveniji je gora nego kod nas, teže je i u Mađarskoj i Srbiji, koje ne mogu bez MMF-a, da ne spominjem Grčku, Italiju, Portugal, Španjolsku. Mi smo još i u relativno dobroj situaciji kako je kod njih.

Ne znam tko bi se s time složio.

-Svi su prije izbora vikali da će Kukuriku koalicija rezati plaće, mirovine i socijalna davanja. Već tada smo rekli da će to biti zadnja linija obrane i toga se čvrsto držimo!

Koliko će fiskalna konsolidacija trajati?

-Sve ovisi o brzini gospodarskog oporavka. Ako nema rasta, to nas tjera na kresanje na rashodovnoj strani proračuna. Stopa BDP-a ove je godine manja, a bit će i sljedeće manja nego smo predviđali…

Vi tu ne vidite odgovornost na Kukuriku Vladi? Nema državnih investicija, a ni privatnih. I da postoje formalni uvjeti za ulaganja, poduzetnici ne investiraju jer ih se svaki dan iz Vlade bombardira s projekcijama da će biti još gore.

-Ulagački pesimizam zasigurno nije rezultat Vladinih projekcija, nego su Vladine projekcije realnost koja, između ostalog, proizlazi i iz ulagačkog pesimizma. Kriza u okruženju snažno potiče taj pesimizam. Smanjen je dotok kapitala iz inozemstva, a kamate idu u nebo. Oko 70 posto našeg izvoza vezano je za zemlje EU-a i ako se tamo zakašlje, virus odmah dođe do nas. Istina je da pokretanje javnih investicija ide sporo. No, nema oporavka bez privatnih investicija. Zato će trebati još malo strpljenja, ali mi u Vladi trebamo odraditi reforme koje će olakšati poduzetnicima investiranje u Hrvatskoj.

Nedavno je na Vladi usvojen plan od 50-ak reformskih mjera.To ste vi pisali?

-Svi ministri, a ja sam to koordinirao. Cilj nam je povećati efikasnost javne uprave, povećati konkurentnost tvrtki i smanjiti barijere ulagačima. Reforme su ključ pokretanja gospodarstva i konsolidacije rashodovne strane proračuna. Mi možemo srezati neki dodatak na plaću, ali to je kratkoročna mjera. Zato moramo dublje reformirati sustav.

Koje su to konkretne mjere?

-U javnoj upravi ćemo ujednačiti sustav plaća između agencija, državne uprava i lokalnih jedinica. Mijenjat ćemo nadležnosti lokalne samouprave da ih prilagodimo stvarnim financijskim mogućnostima, posebno kod malih i slabih općina. Tu su i uštede kroz objedinjavanje javne nabave u zdravstvu, smanjenje bolovanja, racionalizaciju bolničkog sustava. Jačat ćemo drugi i treći stup u mirovinskom osiguranju, mjenjati sustav benificaranog radnog staža, uvesti imovinski census kao dodatni kriterij za dobivanje socijalne pomoći…

Zašto to sve nije predloženo na početku mandata?

-To je dokument koji smo obećali na početku mandata i neke mjere koje su unutra smo već odradili poput privatizacije brodogradilišta. Već se radi na zajedničkoj nabavi u zdravstvu. Ovo neće biti samo popis lijepih želja, nego će taj dokument biti temelj za praćenje reformi. Naime, sva ministarstva i ja kao koordinator ćemo Vladi svaka tri mjeseca dostavljati izvješće.

Mislite da će to biti dovoljno da nam ne sruše kreditni rejting?

-Imao sam iskustva razgovora s kreditnim agencijama. Ministar Linić i ja smo inzistirali na ovim reformama jer će one biti jedan od kriterija kod preispitivanja kreditnog rejtinga.

I ako uspijete biti dosljedni kod tih reformi, i dalje su veliki problem investicije kojih jednostavno nema.

-Da, tu smo u prvih 6-7 mjeseci imali slabije rezultate i to je pridonijelo da su stope BDP-a negativne.

Zar stanje s državnim investicijama ne govori kako je cijeli Kukuriku tim došao nespreman?

-Potpuno je kriva teza da smo mi prije godinu i više dana u statusu opozicije mogli pripremati konkretne projekte koje smo, eto, trebali početi realizirati odmah po dolasku u Vladu. To jednostavno nije moguće a da iza vas ne stoji ukupni državni aparat. Nažalost, taj aparat je loše korišten od strane ranije Vlade i mi smo naslijedili mali broj nedovoljno pripremljenih projekata. Drugi razlog usporenog pokretanja javnih projekata vezan je za probleme velikih kompanija koje su dosada izvodile infrastrukturne projekte. Jedan Konstruktor ili Ingra, pa i niz drugih građevinskih firmi, došli su u ozbiljnu krizu i dubioze te jednostavno nisu spremni uključiti se u provedbu naših projekata.

Vi hoćete reći da se projekti ne provode jer građevinske firme, koje vape za poslovima, ne mogu izveti radove?

-Te tvrtke imaju nekoliko stotina milijuna kuna gubitaka i dobrim dijelom su blokirane od vjerovnika. Imaju nepodmirene dugove prema podizvođačima i dobavljačima materijala, prema bankama… A mi alternativu operative u ovom trenutku nemamo.

Moram reći da mi taj razlog ne zvuči realno. Ako i jesu u financijskim -dubiozama, zar ih novi poslovi ne bi trebali izvući iz problema?

-Da, mogli bi, ali prethodno trebamo dogovor vjerovnika da se ovim tvrtkama dade nova prilika. Sad ću vam dati primjer. Oko 50 posto investicija u HAC-u i HC-u tiču se već ugovorenih i započetih projekata na prostoru od Šibenika do Ploča. Mi imamo spreman novac, no gotovo nijedan projekt nije aktivan jer firme koje su ugovorile poslove nisu u mogućnosti izvoditi radove. Tu su zabilaznica do Trogira, pa spoj do Klisa, zatim dionica autoceste Stobreč-Omiš, pa nastavak gradnje od autoceste do Ploča, zatim tunel Sveti Ilija i spoj s Baškom Vodom… Sve je to iznad milijardu kuna i sve stoji jer firme ne mogu preuzeti radove. Mi se svojski mučimo da se dugovi tih firmi zamrznu, da se nađe model kojim će se njihova operativa pokrenuti.

Što je s vašim ministarstvom, i tu je dojam da nema vidljivih pomaka.

-Naprotiv. Ja se moram pohvaliti da smo mi u Ministarstvu regionalnog razvoja odradili ogroman posao. Unatoč tome što veliki projekti idu usporeno, mi smo pokrenuli preko 800 milijuna kuna investicija, a to je više od 200 manjih projekata vrijednosti od 2-10 milijuna kuna. Već sada se njih 150 izvodi na terenu, a 50-tak je u završnoj fazi provedbe javne nabave i ugovaranja. Što je najvažnije, do sada smo već isplatili građevinarima preko 50 posto planiranog novca za izvedene radove.

Kakvi su to projekti?

-To su investicije u vodovode, kanalizacijske sustave, vrtiće, sportske dvorane... Mi ih sufinanciramo kreditima Eurospke investicijske banke, a ostatak ide iz državnog proračuna i preko lokalnih jedinica.

Zašto to ne ide preko fondova EU? Rekli ste da ste tu napravili ogroman posao.

-I tu radimo posao. Mi smo se u posljednih šest mjeseci s 37 posto iskorištenosti IPA fondova podigli na 50 posto i do kraja godine imamo u planu ugovoriti još 80 milijuna eura čime ćemo dosegnuti 60 posto iskorištenosti.

Od 1. srpnja 2013. na raspolaganju će nam biti kohezijski fondovi koji su nekoliko puta bogatiji od IPA fondova. Kako tu stojite?

-Pripremljenost projekata za te fondove je loša ako uzmemo u obzir da ćemo u 2014. i svakoj sljedećoj godini imati na raspolaganju više od milijarde eura godišnje . Otkad smo u ovoj Vladi napravili smo koordinaciju za EU fondove i svakih sedam dana na sjednicama Vlade imamo stalnu točku o pripremi za korištenje IPA i strukturnih fondova. Tu se radi krvavo. Pripremamo projekte poput pročistača otpadnih voda, regionalnih centara za zbrinjavanje otpada, obnove naših pruga i gradnje nove nizinske pruge Zagreb – Rijeka...

Koliko je realno da iz kohezijskih fondova povučemo novac za nizinsku prugu?

-Kolega Hajdaš-Dončić pritišće svoje ljude da priprema ide brže. U drugoj polovici 2013. će 150 milijuna eura ići za projekte u prometu, a od 2014. svake godine preko 300 milijuna eura. To je ogroman novac. Zato smo odlučili sav novac iz predpristupnog IPA fonda namijenjenog prometu uložiti isključivo u projektnu dokumentaciju eurospkih koridora Rijeka – Botovo i Zagreb – granica sa Srbijom.

Znači držite da ćete dobiti novac i za nizinsku prugu?

-Da. Dio trase nizinske pruge svakako bi se trebao financirati iz fondova EU.

A što je s Pelješkim mostom? Tu je bilo dosta lutanja.

-Naša je velika želja uvrstiti Pelješki most u financiranje iz strukturnih fondova. I tu je EU zainterisirana da se hrvatski jug spoji s ostatkom zemlje. Most bi tu bio idealan jer tada ne bi imali nikakvih drugih zapreka s političkim predznakom.

Znači sad ste opet za most?

-Ova Vlada je bila protiv tog projekta jer mi nemamo vlastitog novca.

Dosta toga planirate fianncirati iz fondova EU. Koliko bi se recimo u postocima mogli povući novca za nizinsku prugu koja bi trebala koštati oko pet milijardi eura?

-To ćemo vidjeti, no ne možemo se samo oslanjati na strukturne fondove jer će tada gradnja nizinske pruge trajati deset i više godina. Mislimo da bi bilo dobro kombinirati gradnju jedne dionice iz fondova, a druge dionice kroz model koncesije što bi sve skupa značajno skratilo ukupno vrijeme izgradnje.

Nažalost, i tih partnera baš nema na vidiku. Vlada nije uspjela nikoga privući da uloži u bilo koji ozbiljniji projekt. Što je s navodnim interesom Kineza?

-Rano je o tome govoriti. Na razini Vlade smo uspostavili povjerenstvo za suradnju s Kinom koje vodi ministar Hajdaš Dončić. Kinezi su već ranije ponudili da od fonda za ulaganja u Europu teškog 10 milijardi dolara oko 600 milijuna dolara bude uloženo u Hrvatsku. Sad moramo pronaći adekvatne projekte.

Unatoč svim mogućim statisitičkim pokazateljima da je gospodarstvo loše, u vašim odgovorima nema nikakve samokrititike, nego samo optimizam.

-A što drugačije? Pa sami ste rekli da nedostaje optimizma i ja se s vama slažem. Ja znam i osjećam taj pritisak koji ide iz Vlade prema javnim poduzećima i vjerujem kako će doći do pomaka u javnim investicijama. U suprotnom ćemo se zahvaliti direktorima i pronaći nove. Pa evo, u ugovoru direktora HŽ- Infrastrukture stoje konkretne obveze i rokovi u kojima ih mora izvršiti. Složit ćete se da je to ipak ozbiljan pomak.

Ali nije li potrošeno previše vremena na izbor direktora, pogotovo HŽ-a, i na traženje rješenja? A vi znate da vremena nema.

-Već duže vremena postoji strah kod direktora javnih poduzeća od donošenja odluka. Pred kraj mandata HDZ-ove Vlade to je bilo očito. No, sada to ide svojim tijekom.

Ne postoji li nešto u posljednih godinu dana, dakle od pripreme preuzimanja države do danas, što biste napravili drukčije?

-Ja sam neki dan rekao tezu za koju mi se čini da je ključna - ne može Vlada riješiti sve probleme ove države, posebno kada je riječ o gospodarskom rastu i novom zapošljavanju. Najveću odgovornost iza Vlade imaju poduzetnici i mi smo to shvatili na vrijeme. Zato smo većinu svojih mjera usmjerili na jačanje pozicije poduzetnika, vrlo često na uštrb ostalih građana. Unatoč tome, reakcije poduzetnika bile su podijeljene. Mislim da smo ovih mjeseci trebali imati još čvršću i življu komunikaciju s poduzetničkim sektorom. Trebali smo više komunicirati i jasno im predočiti svrhu i cilj mjera koje smo donosili. Mislim da je zadnjih nekoliko tjedana i tu napravljen pomak. Pogledajte samo koliko je pozitivnih reakcija izazvala naša namjera da objavom dužnika sve u državi stavimo u jednaki položaj i da više ne bude povlaštenih.

A zastoj državnih projekata?

-Vidite, mi smo na samom početku našli mjeru između štednje i investicija, a manjak investicija u privatnom sektoru htjeli smo nadoknaditi onim državnim. Time smo htjeli dati privatnicima vremena da se konsolidiraju. No, i kad krenu te državne investicije one ne mogu izvući zemlju iz krize bez investicija u privatnom sektoru. Poduzetnici se boje danas ulagati. Ne mislite da u tom strahu ulogu ima i ministar financija koji najavljuje još teža vremena s još višim porezima?

-Istina je da je strah dominantan. Ali ne može Vlada sama otkloniti strah od ulaganja nego se moraju generalno mijenjati okolnosti u okruženju. Mora se oporaviti tržište roba i tržište kapitala. Ovo vam sada govorim kao profesor, a ne kao političar. Da bi se dogodio oporavak mora se povećati izvoz, a on ovisi u velikoj mjeri o stanju na EU-tržištu. Moraju se dogoditi investicije, a za to vam treba kapital. Trenutno je kapital teško dostupan i preskup. Samo 20-tak posto hrvatskih firmi ispunjava uvjete za kredite kod poslovnih banaka. Moralo bi doći do rasta osobne potrošnje, a mi imamo trend tzv. razduživanja stanovništva i potrošačkog pesimizma. Nije skuža (isprika), ali ponavljam da nije sve na državi.

Poduzetnici su pak nezadovoljni Linićevim poreznim promjenama, pogotovo oko odluke da se retroaktivno oporezuje dobit.

-Važno je naglasiti da smo dobit koja ostaje u firmi oslobodili od poreza. Dakle, samo dobit koja se isplaćuje dodatno se oporezuje. Namjera je jasna, potaknuti poduzetnike da zadržavaju novac u firmi i da jačaju kapitalizaciju koja je važna za njih same. Pored toga, za dva postotna poena smanjili smo doprinos na zdravstvo, sad će ići smanjenje PDV-a na turizam, a razmišlja se da za još jedan postoni poen smanjimo doprinose za zdravstvo. Ne računajući povišenje PDV-a, svi drugi porezni potezi idu u korist poduzetnicima.

Mislilo se da će povišenje PDV-a biti dovoljno za rješavanje deficita, no ipak se sada govori o koncesijama autocesta, daljnoj privatizaciji..

-U zadnjih tri i pol godine došlo je do eksplozije državnog duga, a kamate su postale ogromno opterećenje za proračun, što narušava fiskalnu stabilnost. Osim toga, imamo i smanjeni dotok deviza, što treba promatrati u svjetlu osiguranja monetarne stabilnosti. U ovakvim uvjetima mi moramo ići prema rezanju deficita i zaustavljanju rasta javnog duga. U tome može pomoći i monetizacija javnog duga kroz koncesioniranje autocesta. Sličan bi učinak imala i privatizacija dijela HPB-a i Croatia osiguranja. Naše su procjene da bi koncesijom na autoceste trebali jednokratno smanjiti dug za cca 25 milijardi kuna te da bi to istovremeno značilo uštedu samo u kamatama u idućih 15-tak godina za još cca 20 milijardi kuna. Koliko su kamate danas problem govori i činjenica da će deficit u 2013. biti u cijelosti rezultat izdataka za kamate koji se penju na 10 milijardi kuna. Kad odbijete kamate mogli bismo govoriti o primarnom suficitu proračuna za 2013.

Taj pojam ste već ranije spomenuli pa nije dočekan s oduševljenjem.

-To je poznati pojam u makroekonomiji, pa nisam ga ja izmislio. Kad se odbiju financijski izdaci, dakle kamate, mi ćemo imati veće prihode od rashoda i to je realnost. Dakle, cijeli naš deficit ide financijskim institucijama.

Da li se Vlada pomirila s tim da će, prema tvrdnjama svih analitičara, imati pad BDP i ove godine.

-Bit ćemo sretni ako budemo imali nultu stopu. Vi kažete da sam ja preveliki optimist, no nisam. Ako kažem da je u prvoj polovici godine izvršeno 25 posto investicija, a da planiramo do kraja godine napraviti još barem 60 posto investicija, to je par milijardi kuna ulaganja i onda budi nadu. Mi smo mala zemlja, kod nas četiri milijarde kuna ulaganja znači vise od jedan posto BDP-a.

Mislite da će te investicije biti dovoljne?

-Kad njima dodamo očekivane dobre rezultate u turizmu tada držim da bi do kraja godine mogli biti na nuli.

Je li Hrvatska prema ekonomskim mjerilima ušla u depresiju?

-Po definiciji, mi smo u depresiji već dulje vrijeme, ali se svi nadamo da ćemo sljedeće godine izaći iz ovog stanja.

Linić kaže da će iduća biti još teža.

-On to primarno govori s aspekta financija, odnosno tereta otplate duga i tu će biti još teže. To se baš ne spominje puno, ali Linić dobro zna da ga iduće godine čeka kompletan dug brodogradilišta, zdravstvo, kamate od 10 milijardi plus opterećenja HAC-a i ARZ-a. Kad to sve znamo tada je jasnija njegova ocjena.

Kako ćemo onda iduće godine izaći iz recesije, odnosno već sada depresije ako nas sve to čeka?

-Bit će teško, ali ne i neostvarivo. Iduće godine Hrvatska postaje i članicom EU, otvaraju se nove mogućnosti, na primjer, strukturni fondovi i druge bespovratne pomoći iz EU. Osim toga, u idućoj godini neće biti tog tranzicijskog praznog hoda koji smo imali u prvom dijelu ove godine. Proračun ćemo imati pripremljen već u listopadu ove godine. Projekte intenzivno pripremamo. Uvodimo reda u financijskom sustavu. Počet će funkcionirati zakoni koje smo u tom cilju pripremili. Još da nas posluži sreća pa da se i okolnosti u EU okruženju počnu mijenjati nabolje.

Hoćete uspjeti sami ili ćete ipak zvati MMF?

-Izbjegavat ćemo MMF dokle god budemo mogli. Ove godine smo uspjeli udio javnih rashoda u BDP-u smanjiti za jedan posto i isto ćemo napraviti i iduće iako će biti još teže. Iduće godine ćemo dovesti do toga da imamo manji deficit nego ove godine. No, ostat će problem kako ćemo ga financirati i po kojoj kamati i zato je bitno očuvanje kreditnog rejtinga.

Simpatizeri SDP i članovi drže kako, unatoč vašoj startnoj poziciji kao ekonomskog stratega SDP-a, sve velike projekte i odluke vodi prvi šef HNS-a Radimir Čačić.

-Po vokaciji ministar financija i ministar gospodarstva su najistureniji ljudi i oni su ti koji svaki dan imaju što za reći. No, mi smo tim, dobar tim. Pitanja strategije, velikih i važnih odluka i reformskih zahvata, to je nešto o čemu se finalno razgovara na najvišoj razini, na užem kabinetu Vlade. Uz premijera i potpredsjednike vlade česti gost na užem kabinetu je i ministar Linić. Ja sam tjedno tri dana u Vladi. Utorkom vodim koordinacije, srijedom je uži kabinet, a četvrtkom su sjednice Vlade.

Za kraj, koju biste ocijenu dali Vladi za prvih osam mjeseci?

-A, ne bih davao ocijene.

Zašto? Pa ne biste je valjda srušili na ispitu?

-A, ne. Preferiram da nas drugi ocijenjuju.



Vijesti iz medija