Intervju ministra uprave Arsena Bauka u Novom listu

Autor: Tihana Tomičić

Božićnice su uspomene iz prošlih vremena – izjavio je premijer Zoran Milanović, potvrdivši najave o rezanju prava radnika u državnom i javnom sektoru. Ovih dana slijedi početak pregovora sa sindikatima, a jedan od članova Vladina povjerenstva je i ministar uprave Arsen Bauk, s kojim smo razgovarali o štednji, novom HDZ-u, ali i starom SDP-u.

Kakav je Vladin plan za smanjenje troškova u javnoj upravi?
– Plan Vlade se može lako vidjeti – sve piše u državnom proračunu. Kao što znate, ukupna ušteda koja se na troškovima za zaposlene planira postići u ovoj godini je dvije milijarde kuna.


Sa sindikatima počinjete pregovore o kolektivnim ugovorima. Očekujete li probleme?
– Ono što je najvažnije, jest da se uspijemo uklopiti u postojeće proračunske veličine. To je polazište. Ističem da kolektivni ugovor za državne službenike obuhvaća svega jednu četvrtinu zaposlenih koji primaju plaću iz proračuna. Ostalo čine javne službe, dakle zdravstvo, školstvo...


Tema za razgovor je ukidanje regresa i božićnica?
– Da, to jest tema za razgovor. A pregovori su proces. Ukoliko ne bude dobro išlo, Vlada ima i druge instrumente za smanjenje troškova, i samo je pitanje koji će instrument koristiti. Cilj je jasan: uklapanje u proračunske okvire.


U zdravstvu su već počeli isplaćivati regres, mada je to obično praksa u lipnju, ali se željelo iskoristiti priliku. Što Vlada sad može?
– Koliko sam upoznat, to je dio njihovog Kolektivnog ugovora. Vidjet ćemo kako će se to riješiti.


Ako Vlada bude išla radikalno može očekivati tužbe kao 2000., što je mnogo koštalo proračun, a još više SDP jer je tada izgubio izbore?
– Ne bih rekao da smo baš zato 2003. izgubili izbore, u prvom redu smo ih izgubili zbog međusobnih svađa u tadašnjoj koaliciji. Jednako tako, situacija i polazište točke su potpuno drugačije.


Sindikati će se homogenizirati i ako se dobro organiziraju već najesen mogu se očekivati možda i javni prosvjedi, ulica?
– Postoje oni koji dobivaju novac iz proračuna i oni koji ga pune, to su očito dvije suprotstavljene grupacije, a ne bi trebale biti. Stoga, očekujem da ćemo dogovorno uspjeti postići balans da oni koji pune proračun ne budu preopterećeni, a oni koji ga koriste da ne budu zakinuti. Jasno, znamo da je bivša HDZ-ova vlada kupovala socijalni mir i glasove – ali, evo, ipak nisu dobili izbore!


Vaša Vlada ostat će zbog toga brzo bez političke podrške i mira?
– Što to znači? Pa, za Vladu je bitna podrška u parlamentu i nakon mandata se ide na izbore.


Ali, ova Vlada se voli svidjeti.
– Na temelju čega to zaključujete? Ova Vlada je već na početku mandata govorila da smo dobili povjerenje kako bismo sredili stanje u državi. A to nije moguće bez reformi koje među ostalim nose uštede na svim razinama. Ne možete se brinuti hoćete li se kome svidjeti kada na primjer Porezna uprava utjeruje poreznu disciplinu. Dapače, ima nekih u Vladi koji se baš ne žele nikome posebno svidjeti da bi zbog toga odstupali od programa. Vikanje pod prozorom nije način ostvarivanja prava, jer tada bi najglasniji dobili najviše. Naravno da tako neće biti. Ovo je teško vrijeme ne samo za Hrvatsku. Pogledajmo što se zbiva u našem okruženju.


NAŠA VLAST NE OVISI O PREDSJEDNIKU OPORBE
Je li izbor Karamarka na čelo HDZ-a najbolje ili najgore rješenje za Vladu?
– Nisam ni očekivao da će članovi HDZ-a birati ono što je najbolje za SDP. A ova vlast sigurno ne ovisi o tome tko je predsjednik HDZ-a, nego o ovisi o sebi i svom radu. Uostalom, teško da mi možemo prema njima biti žešći nego su bili oni sami međusobno u ovoj kampanji.
Karamarko poziva na »kroatizaciju«?
– Teme koje su oni otvarali u svojoj kampanji su potpuno irelevantne za Hrvatsku. Što je to kroatizacija? Mi baštinimo također neke dobre stvari od prvog predsjednika Franje Tuđmana, ali mi se čini da HDZ nikako ne može osvijestiti što je zapravo bilo loše za vrijeme Tuđmana, i to je problem. Ivica Račan imao je jednu rečenicu o Tuđmanu – pamtit ćemo ga po dobrom, a greške ćemo popravljati. Također, pitanje je tko su izaslanici koji su izabrali Karamarka – isti oni gradonačelnici i župani koji su 2009. u eri Ive Sanadera uz pomoć njega došli do tih pozicija.
Karamarko kaže da je bilo dosta komocije za ovu Vladu?
– Pa nismo mi odredili vrijeme njihove konvencije! Nama je drago da sada počinje normalna politička utakmica, da nema više poštede ni za nas ni za njih.
Kako objašnjavate da DORH ili Uskok nikad nisu otvorili pitanje poslovanja bivše Karamarkove tvrtke Soboli?
– Ne znam ništa o tome.
SRPSKOJ MANJINI NEFIKSNA KVOTA


Kako će se ubuduće u Sabor birati pripadnici srpske manjine?
– Najoptimalnije je da se uzme dio rješenja bivše vlade, dakle da se biraju u posebnoj izbornoj jedinici i po općem pravu glasa, a da se mandati obračunavaju proporcionalnim sustavom i nefiksnom kvotom. Cilj je da prestane diskriminacija pripadnika manjine na biračkom mjestu i da slobodno biraju svoje predstavnike u parlament. Ako više pripadnika manjine odabere glas za građanske stranke, bit će manje zastupnika manjine, i obrnuto. Ali će njihov glas vrijediti jednako – to je najvažnije.
Aha, SDSS znači više neće biti privilegiran, ali je zato Milorad Pupovac dobio mjesto u EU parlamentu?
– SDSS po rezultatima izbora dobiva oko 75 posto glasova onih pripadnika srpske manjine koji se odluče glasati za manjinsku listu, to znači da bi vjerojatno i dalje ostao na tri mandata. Samo, sad im tri mandata ne bi bila zajamčena, No, teoretski bi sada mogli dobiti i četiri mandata i pet, ali i dva ili jedan.
Znači, zato Ivan Jakovčić posljedično nije dobio priliku za EU parlament?
– Kad biste bolje pročitali zakon vidjeli biste da je dužnost zastupnika u EU parlamentu nespojiva s dužnošću župana i to bi pitanje bilo nepotrebno...


Kako mislite rješavati problem otpremnina za najviše direktorske plaće? Smjenjuju se HDZ-ovi direktori, a to će obveznike stajati 2,2 milijuna kuna za otpremninu.
– Ne bih raspravljao o ugovorima koje je sklapala bivša vlada – bitno je da ova Vlada ne sklapa takve vrste aranžmana.


U vašem resoru, u javnoj upravi, najavljuje se odlazak najmanje 10.000 ljudi. Na koji način?
– Jasno sam rekao da ima pet tisuća ljudi koji će otići u mirovinu u naredne dvije godine, kao i pet tisuća onih koji imaju ugovor o djelu ili im ističe ugovor na određeno vrijeme. To je statistička, a ne politička činjenica. Oni za kojima postoji potreba će ostati, drugi će otići.


Iz vašeg Ministarstva izašle su i najave da će Hrvatska na parlamentarnim izborima za tri i pol godine zastupnike birati u pet jedinica. Zašto?
– Svi smo svjesni da postoje anomalije koje treba ispraviti, na njih upozorava i Ustavni sud i one se moraju korigirati da budu logične. Pet jedinica poklapa se s nadležnostima upravnih sudova, ili telekomovih pozivnih brojeva od 01 do 05, ali to nitko nigdje nije najavio. No, bitno je da će izborni sustav ostati isti: proporcionalni, s više izbornih jedinica. Naravno da nema smisla da kod vas PGŽ Bakar bude u 7., Kraljevica u 8. jedinici, a Novi Vinodolski opet u sedmoj, a da nikome ne bude jasno zašto je to tako. Primjerice, prirodnije bi bilo da Istarska županija i PGŽ budu zajedno u jednoj jedinici, gdje bi se biralo 17 ili 18 zastupnika. Hoće li biti pet, sedam, dvanaest ili će ostati deset jedinica odlučit će se kad za to dođe vrijeme.


Sve su nove vlasti sklone »gerrymanderingu«, namještanju izbornih jedinica po sebi.
– Naše projekcije govore da bi novi sustav donio otprilike isti omjer mandata u Saboru kao sada.


Bi li tih pet izbornih jedinica bilo prethodnica regionalizacije Hrvatske?
– Vi se uhvatili pet jedinica, pa ne puštate... To je možda medijski atraktivno spekulirati, ali u budućnosti bi izborne jedinice trebale pratiti regije, ako ih dobijemo, a ne obrnuto kao što sad postavljate. Logično, zar ne?


Kad možemo očekivati novi teritorijalni preustroj?
– Lokalni izbori 2013. održat će se po ovom teritorijalnom ustroju, a 2017. će biti kako dotad odlučimo. Svakako, nijedna reforma ovakve vrste ne može se provesti bez punog političkog konsenzusa svih stranaka. Moj je romantičarsko-navijački stav da otok Brač bude jedna općina, a Dalmacija jedna regija, ali to je onako rečeno srcem. Odluke se ipak donose racionalno.


I deja je i da se zamjenici grado(načelnika) i župana od iduće godine biraju u vijeću/skupštini na prijedlog neposredno biranog načelnika, dakle čak i ako su vanstranački ljudi, menadžeri, osobe od osobnog povjerenja načelnika... Kritičari kažu da će se tek time stvarati blokade u radu, jer ukoliko načelnik bude jedne opcije, a vijeće druge, automatski slijede novi izbori?
– Najprije su načelnici bili politički preslabi, pa je donesena odluka da se biraju neposredno, ali su postali nedodirljivi. Ne možete ih smijeniti, osim ako sami ne odu ili ih ne zatvore, a i toga je bilo! Sad imamo priliku da uvedemo ravnotežu, a u slučaju prijepora – mandat ide na raspolaganje građanima. Dosad se nije znalo tko je vlast, a tko oporba u općinama gdje se nisu poklapali načelnik i većina u vijeću, to stvarno treba mijenjati. Sada bi izbor zamjenika na njegov prijedlog načelniku odmah bio prvi test podrške, ali i prilika da okupi većinu. Ako nema podrške, neka ide na izbore. A možda se načelnik i većina u vijeću, a koja je možda iz druge političke opcije, i slože oko programa razvoja – to bi bila lijepa promjena, zar ne? A ako se ne mogu složiti najpoštenije i najracionalnije rješenje su izbori koji, to bih želio naglasiti, mogu biti izazvani i od strane većine u vijeću, ali i od strane načelnika. Građani bi onda mogli kazniti one koji su krivi za izazivanje izbora.


Između blokade i troška izbora, birate trošak?
– Uvijek su izbori jeftiniji od blokade. A i sama mogućnost održavanja izbora smanjuje tvrdoglavost dviju strana.


Našli ste rješenje i za problem prebivališta, čime će se riješiti problem dijaspore na lokalnim izborima, kao i mrtvih duša. No, policija će ubuduće moći kucati na svačija vrata i provjeravati?
– To može i sada. A ako netko u 50 četvornih metara ima 25 prijavljenih, onda je i zaslužio da mu policija pokuca. Jer, vrlo vjerojatno je da će od tih 25 tada netko i biti kući! Šalu na stranu, mi ne smatramo da je dijaspora problem, osobe s hrvatskim državljanstvom i prebivalištem van Hrvatske i dalje će moći ostvarivati ustavno pravo da bira zajamčena tri zastupnika. Bitno je da nemamo toliko veliku i očitu razliku broja birača i broja stanovnika. I na taj način jačamo povjerenje građana u institucije.


Vlada će liberalizirati pitanja vezana uz homoseksualne osobe. Koliko protivljenja tome očekujete?
– Koliko je poznato, ni sad po zakonu, od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad je to prestalo biti kazneno djelo u tadašnjoj SFRJ, nije zabranjeno da se dvije osobe istog spola drže za ruku na ulici, riječ je dakle o tome da i sada neke osobe imaju prava koja ne mogu koristiti – iz straha. Tko si ima pravo uzeti zakon u ruke? Netko se pak sjetio i ograditi žicom romsku obitelj itd. Dakle, u Hrvatskoj još uvijek ne mogu svi ostvariti ona prava koje druge osobe ostvaruju potpuno normalno. Novi zakon definirat će neka materijalna i druga prava za koja čak mislim da većini i nisu sporna, te određena statusna pitanja istospolnih zajednica. To će biti i test tolerancije za naše društvo.


Dojam je da Vlada lako odustaje od nekih rješenja, da lako eksperimentirate i s kadrovima i s programima, a sve pod pritiskom javnosti. Slučaj Kalambura je ilustracija, na primjer?
– Pa to je dobro, to je vrlina. Ukoliko neke informacije nisu bile na vrijeme poznate, mi ispravljamo grešku. To je pitanje stila. Zašto ne popraviti grešku, umjesto ustrajati na njoj? Zar bi građani više voljeli da se tvrdoglavimo?


Paul Vandoren opominje Hrvatsku da nijednu važnu odluku ne može donijeti bez »amena« EU. Ova Vlada ima »big brothera« iznad glave?
– Naravno da je uvijek dobro konzultirati se ako netko nudi dobra rješenja. Bivša HDZ-ova vlada imala je zacijelo malo lošiju pregovaračku poziciju nego mi, mi smo sigurno slobodniji u predlaganju reformi i ne mislimo da su neka pitanja takva da se o njima ne smije raspravljati. Mi nemamo onu vrstu kompleksa koju je imao HDZ.


Karamarkov HDZ jedva čeka da vas nazove briselskom, a ne zagrebačkom Vladom?
– Pa, bilo bi malo nelogično da to učini Karamarko, jer bi onda zapravo optužio svoju vladu. No, HDZ ionako uvijek jedno govori u oporbi, a drugo radi na vlasti.


Jeste li kandidat za potpredsjednika SDP-a?
– Teoretski, mogu postati, ako prođem na konvenciji najprije u Predsjedništvo, takav je izborni sustav.


Koji ste upravo vi osmislili, i pridonijeli tome da kampanja bude mirna, to jest – da je i nema?
– Znači, cilj je ostvaren. To je za mene kompliment. Zašto bismo uveseljavali javnost, kad se kvaliteta kandidata može lijepo vidjeti na poslu koji sad rade – u Vladi ili Saboru ili u svojim ograncima. Sve ostalo je stvar stila – kod nekih kolega ima viška adrenalina, kod nekih manje, ali činjenica je da su svi kandidati za Predsjedništvo dobro poznati delegatima i ne znam što bi kampanja mogla bitno promijeniti, osim što bismo se građanima popeli na vrh glave.


U kojem smjeru bi se SDP trebao razvijati?
– Imamo najveći broj zastupnika u povijesti, vodimo koaliciju koja je lijeva, ideološki srodna i imamo veliku odgovornost za Hrvatsku. Bitno je da SDP ostane iznutra demokratska stranka, a ako nekog opije vlast, da ga se na to upozori. Prvi put sada u Saboru imamo i nominalno ljeviju stranku od naše, i to će trebati anticipirati.


Dio vaših kolega zaziva ljeviju poziciju SDP-a?
– To je kao kad Karamarko zaziva kroatizaciju Hrvatske, predizborna retorika.


Zlatko Komadina je potpredsjednik stranke još uvijek?
– Tko je spomenuo Komadinu, ja nisam?


On je pripadnik stare škole SDP-a i jedina vidljiva oporba trenutno?
– Ma ne, onda bih i ja bio stara škola, jer sam dugo u stranci. A glede vaše opaske da je netko oporba i to još vidljiva, doista ne znam što bi to trebalo značiti. Ili da imamo vladajuću većinu ili da imamo nevidljivu oporbu ili kombinaciju svega toga. To je ipak vrlo površno komentiranje unutarstranačkih odnosa. Iako i to može biti dio predizborne taktike jer se i na taj način nekoga izdvaja od drugih kandidata i čini vidljivijim.


Ne govorimo o kronologiji nego o ideologiji.
– Gledajući strukturu članova SDP-a, posebno prije nekoliko godina, bila je uočljiva »rupa« u dobnoj strukturi i to u generaciji rođenoj šezdesetih godina prošlog stoljeća. Time se otvorio prostor mlađoj generaciji SDP-ovaca koji su taj prostor i zauzeli. A onda se generacijska razlika može vidjeti i u stilu i u iskustvu. Ali ideje su iste jer su to naše trajne vrijednosti.


Stara škola je neutralizirana: Antunović, Vidović, Picula... Svi su oni osjetljiviji na socijalne teme?
– Željka je bila ministrica obrane, Tonino ministar vanjskih poslova, Zlatko ministar prometa. Tek je Davorko imao resor rada i socijalne skrbi. A mi ostali smo dakle neosjetljivi?


SDP-ovo Predsjedništvo se širi na 18 članova. Jasno je da se stranku želi time zaštititi dok je u vlasti. Ali nije li ipak glavna intencija toga da jednostavno bude što manje nezadovoljnih, da se kupuje mir?
– Pa neće svi ministri biti u Predsjedništvu, bit će i ljudi s terena, imamo regionalnu kvotu, sustav je odmjeren, na sve se pazilo. Ne mislite valjda da bi intencija trebala biti da bude što više nezadovoljnih, pa da vi imate o čemu pisati?


Fino ste to izrežirali?
– A bolje je da gledamo film »Svi predsjednikovi ljudi« nego »Sirove strasti« kao u HDZ-u.


Koji je idealan profil SDP-ovca za funkciju potpredsjednika?
– Istina je da ovdje, za razliku od izbora za vijeća i vlast gdje se sučeljavaju programi, sučeljavamo ljude, da tako kažem. Odlučivat će ukupan rad, terenski rad, pa i simpatija i dojam, ni to nije zabranjeno. Odlučuje se o osobnostima, to je istina. Moguće je da će neki od delegata glasati za četiri kandidata od kojih su sva četiri različita po profilu. Dakle, nema nekog tipskog profila potpredsjednika.


Možda »sirovih strasti« bude tek nakon konvencije 2. lipnja kad neki ministri koji ne uđu u Predsjedništvo ostanu nezadovoljni u Vladi?
– Vidim da su vama »Sirove strasti« draže od »Svih predsjednikovih ljudi«. Znam da mediji vole sukobe jer to prodaje novine, ali u SDP-u ih ne očekujemo. Uvjeren sam da svi ministri uživaju veliku podršku članova i delegata, a onima koji ne prođu satisfakcija može biti velik broj glasova za Glavni odbor. Čujte, ne možemo »prepisati« cijelu Vladu u Predsjedništvo, zato ovo jesu izbori. A niti Predsjedništvo povećati na 30 ljudi, pa eto, da svi uđu.




Vijesti iz medija