Miljenić za Jutarnji: Državno odvjetništvo i sudstvo su nezavisni, ali nerijetko izostaje odgovornost kad rade loše

Ministar pravosuđa Orsat Miljenić u intervjuu za Jutarnji list dotaknuo se presude Vrhovnog suda Ivi Sanaderu i HDZ-u, otkrio nam planove za izbore i rekao koja je njegova uloga u izbjegličkoj krizi.
 
Vrhovni sud je srušio presudu za Fimi-Mediju. Procesi Ivi Sanaderu kao i HDZ-u kreću ispočetka. Je li to iznenađenje?
 
-Iznenađenje ili ne, ova presuda neće promijeniti moje mišljenje o nekim osobama, pojavama i strankama. Radi se tek o pravnom procesu u kojem je Vrhovni sud zaključio da neke stvari u prvostupanjskom postupku nisu bile u redu i vratio ga na ponovno suđenje. Taj predmet nije pravomoćan, a odluka nije oslobađajuća, i fizičke i pravne osobe i dalje su okrivljene da su svoje položaje zloupotrebljavale za izvlačenje javnog novca, dakle našeg novca. Obrasci ponašanja su jasni - nestao je velik novac, neki ljudi su stekli veliku imovinu, a nisu je mogli opravdati prihodima; potpuno je jasno i vidljivo što je i kako radila jedna politička stranka. Sudska odluka ne može promijeniti činjenice. Međutim, moram naglasiti da Ministarstvo pravosuđa, kao dio izvršne vlasti, nikog ne tuži, niti ikome sudi, pa kao ministar pravosuđa nisam i ne mogu biti pravi sugovornik za raspravu o pojedinostima predmeta i o nečijoj kaznenoj odgovornosti. Za to su pozvani sudovi, državni odvjetnici i odvjetnici. Državno odvjetništvo i sudstvo potpuno su nezavisni u odlučivanju i to tako treba biti. No, nerijetko izostaje njihova odgovornost kad se loše radi. Tu, nažalost, za razliku od većine europskih zemalja, ne postoji nikakva demokratska kontrola. Budući da se radi o ustavnim rješenjima, njih se bez konsenzusa s oporbom, dakle i HDZ-om, ne može popravljati, a koliko su oni za to zainteresirani, neka prosude građani.
 
Fimi-Media nije običan predmet jer se bavi najopasnijim oblikom političke korupcije.
 
-Točno, riječ je o važnom predmetu jer se bavi pojavama, najvišim strukturama optuženim za korupciju - osobom koja je bila premijer i političkom strankom koja je bila na vlasti i opet pretendira biti na vlasti. Puno je ljudi svjedočilo, njihovi su iskazi javni i mislim da je sve jasno.
 
Je li rušenje presude razlog da Ministarstvo pravosuđa analizira što u pravosuđu nije u redu? Imamo li na najvažnijim funkcijama ljude koji ne znaju raditi posao ili imamo katastrofalne zakone?
 
-Postupak se vodio po Zakonu o kaznenom postupku (ZKP), koji u dobrom dijelu više ne postoji. Imali smo apsurdnu situaciju u kojoj je Ustavni sud rekao da je ZKP iz 2008. u jednom dijelu neustavan, da krši ljudska prava, ali ga se može primjenjivati do donošenja novog, najdulje još godinu dana. Dakle, Ustavni sud je dopustio da se postupci vode po pravilima koja je sam označio neustavnim. Propis je u međuvremenu promijenjen. I ja mislim da neke odredbe koje su 2008. stavljene u ZKP nisu bile dobro izbalansirane. Kao Vlada smo predložili, a Sabor je izglasao izmjene koje su sada na snazi, ali postupci su vođeni ranije, po pravilima koja je s odgodom osporio Ustavni sud. Stoga o pojedinim rješenjima neustavnog zakona treba pitati one koji su ga izrađivali i donosili. No, mislim da nije problem samo propis, nego cijela struktura koja nije odrađivala svoj posao kako treba. Možda su to preteške riječi, ali govorimo o velikim predmetima, od velikog i opravdanog interesa javnosti. Ako se ulazi u takve postupke, onda treba imati sve pripremljeno 110, a ne 100 posto. Nisam vidio odluku, nisam je analizirao, ali to je moj dojam. Učinili smo jako puno u borbi protiv korupcije, a sada se čini kao da se neke stvari vraćaju natrag, i to je jako loše. Zabrinjavajuće je da gotovo niti jedan veliki kazneni predmet iz tog doba nije dobio konačni sudski epilog. Ne mogu prihvatiti teze da tu postoje političke sprege i nedodirljivi. Ali, kao društvo nemamo izbora i moramo ići naprijed. Ne ulazim u konkretne predmete, ali mi je strašno kada je netko počinio kazneno djelo, a za to ne odgovara. Što je još gore, ne oduzme mu se nezakonito stečena imovina. Zato u idućem mandatu moramo adresirati nezakonito oduzimanje i kaznenoprocesna pravila, jer je očito je da postojeća rješenja nisu učinkovita. Hrvatska mora držati korak i mora unaprjeđivati alate za borbu protiv korupcije. Ako se veliki predmeti u pravilu godinama vode do pravomoćnosti, ako je uspješnost u njima znatno lošija nego u malim predmetima, ako još uz to ne funkcionira ni oduzimanje imovinske koristi, onda je jasno da država treba snažnije i preciznije instrumente za nadvladavanje korupcije. Građani o državi stvaraju sliku upravo na tim, „velikim“ predmetima, a jedini su način da se povjerenje u sustav vrati bolji alati za bržu i efikasniju provedbu antikorupcijskih postupaka.
 
Predizborno obećanje?
 
-Nije. Odredbe za to već smo pripremili u ZKP-u, a nisu izglasane jer se Sabor raspustio. Ovo nije predizborno obećanje, nego dio kontinuiranog rada. Oduzimanje nezakonito stečene imovine je problem s kojim se bori cijela Europa i u dilemi je da li uvesti građansko oduzimanje imovinske koristi. Mislim da mi moramo ići tim smjerom i oduzimati imovinu u građanskom postupku. Pojednostavljeno rečeno, to znači da okrivljenik koji ima određenu imovinu mora dokazati njezino legalno podrijetlo. Sve čemu ne dokaže legalno podrijetlo mu se oduzima, i to neovisno o ishodu kaznenog postupka. To je kombinacija poreznog i sudskog postupanja i jedino je ispravno. Pripremili smo zakonske nacrte u tom smjeru.
Hoćete li sudjelovati u izborima?
 
-Hoću.
 
Kao neovisni kandidat na SDP-ovoj listi?
 
-Mogu samo reći da ću pridonijeti uspjehu ove koalicije na izborima. Volim ovu zemlju i želim u njoj živjeti, želim i da mi djeca tu žive. Povratak na staro, pa i ono o čemu smo do sada razgovarali, potpuno mi je neprihvatljiv. Naravno, legitimno je i drugačije razmišljanje, a većina će reći svoje. I oni koji ne izađu na izbore.
 
Izbjeglička kriza ne silazi s dnevnog reda. Vidjeli smo vas uz premijera Zorana Milanovića kada je istupao na tu temu. Kakva je vaša uloga?
 
-Vlada vrlo aktivno na tome radi i angažirano je više ministara. Najveći dio tereta je na kolegi Ranku Ostojiću, ali nas je više uključeno u okviru naših resora. Izbjeglička kriza je nešto o čemu smo promišljali i puno prije nego što je došla na naše granice. Znali smo da dolazi i znali smo što nas čeka. Spremali smo se, a to se i vidi. Kroz Hrvatsku je prošlo više od 100.000 ljudi i nije bilo nijednog incidenta. Hrvatska je jedina zemlja kroz koju prolazi ovakva masa izbjeglica, a ljudi ne spavaju u šatorima na trgovima, ne vuku se po ulicama ne znajući kamo bi krenuli ili potražili pomoć. Pogledajte s druge strane Atenu, Beograd, Suboticu, pa čak i to što se događa u Austriji, ponegdje i u Njemačkoj. Ipak, moramo biti svjesni da je ovo tek početak i da veliki val ljudi tek dolazi. U Europu, a time i u Hrvatsku.
 
Možete li odgovoriti kako će se nešto dugoročnije razvijati stvari. Hoćemo li ostati tranzitna zemlja ili se pretvoriti u hot spot?
 
-Sigurno nećemo biti hot spot, izbjeglički centar. Ova Vlada to neće dozvoliti. Neće se dogoditi da masa izbjeglica ostane u Hrvatskoj. Planove za to smo razradili i spremni smo. Međutim, oni koji zagovaraju stavljanje vojske na granice, i to na zelenu granicu prema Srbiji, ne znaju o čemu govore. Zamislite koliko bi desetaka tisuća vojnika u koliko kordona trebalo da samo fizički zatvore samo 60 kilometara granice gdje nema prirodnih prepreka? Drugo, kada bi to bilo i moguće, moglo bi se dogoditi prelijevanje izbjeglica u BiH i njihovo spuštanje prema jugu, u Dalmaciju, a granicu prema BiH je praktički nemoguće zatvoriti bez sile. Takav scenarij je za Hrvatsku puno opasniji, a do njega bi moglo doći kada bi se zatvorio ovaj sjeverni pravac za prolazak izbjeglica. U međuvremenu, imamo planove i ako Mađarska pokuša zatvoriti svoju granicu za prijem izbjeglica.
 
Je li Vlada pogriješila što nije tražila konsenzus u Saboru prije nego što je raspušten?
 
-Nije pogriješila jer je riječ o isključivoj nadležnosti Vlade. Vidjeli ste i da smo se vrlo brzo sastali i s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, koja je o svemu obaviještena. No, velik je problem kad ovakvo što postane političko pitanje, a opozicija i ljudi koji ne bi trebali biti oporba nego nadstranački pokušavaju stvoriti psihozu, atmosferu straha i ugroze te iskoristiti situaciju u izborne svrhe. To im je podloga da se ponudi čvrsta ruka.
 
 
 
Razgovarala: Ivanka Toma
 
 
 
 

Vijesti iz medija