Ministar Kotromanović za Jutarnji list: Spremni smo sudjelovati u aktivnostima koje će se odvijati nakon povlačenja vode

Više od 1000 vojnika, 80 vozila, 10 čamaca, 4 helikoptera, 3 amfibije,poljske kuhinje,cisterne za vodu. Sve su to resursi koje je u zadnjih sedam dana Hrvatska vojska angažirala u tri županije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u borbi protiv katastrofalnih poplava. Nadljudskim naporima vojnici su u suradnji s policijom,vatrogascima i Gorskom službom spašavanja pomagali gdje je bilo potrebno i spašavali ljudske živote. Ova katastrofa pokazala je da je vojska, uz sve probleme koje ima, jedina organizirana snaga u državi koja najbrže i najkvalitetnije može priskočiti u pomoć. Ministar obrane Ante Kotromanović u razgovoru za Magazin Jutarnjeg lista koji smo vodili u četvrtak,nekoliko sati prije izvanredne sjednice Vlade u Županji, detaljno pojašnjava kako je organizirana operacija obrane istočne Slavonije,zbog čega na tom području nije uvedena vojna uprava, ali progovara i o propustima u organizaciji i nekoordinaciji unutar civilnih institucija.

U istočnoj Slavoniji traje najveća mirnodopska operacija Hrvatske vojske od njezina osnutka. Imate li dovoljno tehnike i ljudstva?

- Kapacitete za njenu provedbu imamo. Dosad smo angažirali 1056 vojnika, a ako bude potrebno, možemo dići i pet i više tisuća vojnika i još više tehnike. Dakle, imamo dovoljno snaga. U svakom slučaju, spremni smo nastaviti sudjelovati u ovoj operaciji sada,ali i u aktivnostima koje će se odvijati nakon povlačenja poplava.

U provedbi tako složene operacije izuzetno je važna kvalitetna logistička potpora. Jeste li time zadovoljni?

- Načelnik Stožera i ja imamo svakodnevnu mini koordinaciju, a prema potrebi nam se priključuju i drugi zapovjednici. Ovdje je važno naglasiti da zapovjednici koji su na terenu imaju iskustvo iz Domovinskog rata. General Jurković, Repinc, Lovrić i ja, nažalost, imamo to iskustvo i znamo kako organizirati velike operacije. Na čelu operativnog centra je general Jurić koji prati i koordinira sve zahtjeve za angažmanom naših snaga na terenu. Na osnovi tih zahtjeva Zapovjedništvo za potporu vrlo brzo reagira i isplanira koje su naše potrebe od hrane, vode do ljudi i tehnike.

Kad spominjete iskustvo iz Domovinskog rata, može li se ova operacija usporediti s planiranjem neke vojne operacije?

- To je slično. Ovo je također operacija. Angažirali smo nešto više od 1000 ljudi, što je ekvivalent jedne lake brigade. Samo je drugačiji karakter borbe. Ovo je borba protiv poplave. Prostor je dužine nekoliko desetaka kilometara. Iskustva koja se primjenjuju u ovakvim mirnodopskim operacijama ista su kao ona iz rata. Načelnik Glavnog stožera mora izdati zapovijed za djelovanje, mora odrediti zapovjednike, zapovjedno mjesto, mora odrediti sustave opskrbe, komunikacije, logističkog zapovijedanja, raspored ljudi... A to je ono što mi znamo.

Zašto je važna Hrvatska vojska ili bilo koja druga vojska?

- Hrvatska vojska u miru mora biti temelj za ovakve operacije jer mi najbrže reagiramo. Imamo spremne snage i po nalogu Državne uprave za zaštitu i spašavanje možemo u roku 5-6 sati angažirati 1000 ljudi i prebaciti ih na područje gdje su potrebni. Zato treba ulagati u Oružane snage da mogu odgovarati potrebama civilnog društva. Uvijek se postavlja pitanje da li se u slučaju kad nema rata puno izdvaja za potrebe Oružanih snaga. Je li previše za kamione, helikoptere, brodove... Ali u ovakvim situacijama vidimo da je to itekako potrebno kako bismo na poziv nadležnih institucija mogli brzo i kvalitetno reagirati.

Stanovništvo poplavljenih područja ne može pronaći riječi hvale za sve ono što vojnici na terenu rade u pokušaju da ima pomognu, da spase što se spasiti dade. Ljudi rade '25 sati' na dan.

- Apsolutno. Iznimno sam ponosan na svakog pripadnika Oružanih snaga koji sudjeluje u ovoj operaciji i koji daju sve od sebe. Spremni su na žrtvu, riskiraju svoj život da bi spasili ljude,materijalnu imovinu i životinje. Zahvaljujem svim pripadnicima Oružanih snaga što odgovorno i savjesno danonoćno obavljaju svoje zadaće. Neki danima nisu spavali. To se očekuje od naših ljudi jer mi prije svega volimo našu domovinu. Lijepo je slušati reakcije običnih ljudi kad komentiraju našeg pripadnika Oružanih snaga. Važno je da društvo ima vjeru u vojsku i naša je zadaća da održavamo tu razinu povjerenja građana prema vojsci.

Istovremeno s operacijom u Hrvatskoj, pripadnici Ratnog zrakoplovstva i Bojne za specijalna djelovanja angažirani su u pomaganju stanovnicima u Bosni i Hercegovini.

- U BiH smo poslali najbolje posade helikoptera i pripadnike Bojne za specijalna djelovanja. Provode užasno puno vremena u zraku, puno su ljudi spasili i to je naša zadaća. U nevolji treba biti solidaran. Nije prvi put da Oružane snage djeluju na takav način izvan državnih granica. Naprosto, tek se sada vide pravi razmjeri važnosti i uloge Hrvatske vojske.

I prilika da nadležnima ukažete da se na vojsci ne treba štedjeti.

- Mi imamo ciljeve sposobnosti koje smo dobili od NATO-a i to nam je sveto pismo koje moramo ispuniti u sljedećih 10-15 godina, ali i ovdje moramo razvijati sustave koji će snažno podržavati civilne institucije. Tu moramo jačati naše kapacitete koji će pomoći u ovakvim neprilikama. S načelnikom Glavnog stožera i ostalim zapovjednicima detektirat ćemo koje su naše potrebe i njih ćemo staviti u planove opremanja vojske da bismo u ovakvim situacijama mogli još bolje reagirati i pomoći s još većim angažmanom.

Na što konkretno mislite?

- Imamo riječnu flotilu koju do sada nismo prepoznavali kao važnu jer realno imamo malu potrebu za njom. No, razgovarao sam s načelnikom i zapovjednikom Kopnene vojske da bismo upravo zbog ovakvih stvari trebali razmisliti koliko i koji tip plovila nam je potreban da bismo dugoročno zadovoljili naše potrebe.

Informacije s terena govore da u tom sustavu upravljanja ima velikih problema i da koordinacija između Državne uprave za zaštitu i spašavanje i lokalne zajednice s jedne strane te vojske, polici je i Gorske službe spašavanja s druge strane ne funkcionira. Konstantno se ukazuje da su zakazale civilne strukture koje su nositelj organizacije u ovakvim situacijama.

- Uvijek ima manjkavosti i na njima treba raditi. Imamo lokalne stožere, nacionalne stožere koji moraju koordinirati s jedinicama na terenu. Jer, vojska u smislu zapovijedanja ne smije biti u prvom planu. Ovo nije rat. Mi smo podrška i poduprijet ćemo sve potrebe i zahtjeve koji dolaze pred nas. Ovo je ozbiljna katastrofa i super prilika da sve institucije od općina, gradova, županija, Državne uprave za zaštitu i spašavanje, MUP-a, MORH-a sjednu i da vidimo koji su bili propusti u koordinaciji i djelovanju.

Zadnjih nekoliko godina sve češće nam se događaju poplave velikih razmjera. Dojam je da se svi previše oslanjaju na vojsku.

- Moguće je da ljudi očekuju da mi dođemo i riješimo stvari, što baš i nije realno. Mi očekujemo da nas se uputi, da nam se dade jasna i precizna zadaća da možemo napraviti što je potrebno. Mislim da vojska može biti korak ispred, ali očito je da bi svi trebali poraditi na kriznom manadžmentu, odnosno upravljanju u ovakvim krizama civilnog karaktera.

Dojam je da bi civilne strukture, lokalna vlast bili najsretniji da je sada na poplavljenim područjima proglašena vojna uprava i da je vojska preuzela cjelokupni sustav upravljanja...

- Ne znam, možda bi bili sretni, ali mi to naprosto ne možemo. To ne bi bilo dobro. Mi ćemo djelovati u slučaju rata, a u ovakvim situacijama imamo civilne institucije koje su organizirane i moraju biti pripremljene da mogu voditi krizni menadžment sa svim drugim službama.

Kako su vaši zapovjednici zadovoljni suradnjom s DUZS-om, HGSS-om, lokalnom zajednicom...

- Oni slušaju. Oni nikad neće komentirati i izvršit će zadaću. Ali nakon svega svakako moramo sjesti.

Čini se da ćete morati mijenjati sustav upravljan ja u kojem sve počinje od lokalne zajednice koja bi trebala prva organizirati potrebne ljude i sredstva, a za to nema sposobnosti.

- Lokalna zajednica prvo je pokušavala napraviti određene stvari. Oni su slali prve procjene opasnosti i potrebnih snaga i sada je pitanje njihove koordinacije. Ja sad ne znam koliko su oni sposobni, koliko imaju sredstava i mogućnosti. Ali svakako treba poraditi na boljoj komunikaciji, na jedinstvenom sustavu veza, na jedinstvenom sustavu vođenja i tada bi to možda bolje funkcioniralo.

Ministar Ranko Ostojić raspustio je stožer Vukovarsko-srijemske županije jer se njegovi članovi ne mogu nositi s problemima. Koji su najveći problemi s kojima ste se suočili?

- Govorim s pozicije Ministarstva obrane. Nama je najvažnije da dobijemo pravodobne i precizne zadatke. I da to nisu tri zahtjeva svaka tri sata. Nama je važno da se napravi kvalitetna procjena, da se kaže na tom i tom prostoru dogodit će se takva i takva ugroze, žurno treba angažirati 150 vojnika sa strojevima. To je nama bitno. Najvažniji su pravodobna procjena i planiranje.

Jesu li vojni zapovjednici na terenu na vrijeme dobivali procjene i precizne zadaće od civilnih struktura?

- U većini slučajeva dobili smo jasne i precizne zahtjeve, ah isto tako moram reći da je bilo i slučajeva, pogotovo prvih dana, kada su te upute i zahtjevi bili nejasni i konfuzni.

A nama se dogodi da u vrijeme najveće borbe s poplavama šef Civilne zaštite ode u Pariz. Što nam to govori?

- Mislim da je trebao biti tu. To sam vidio u novinama i ako je imao bilo kakvih aktivnosti u to vrijeme, morao ih je prekinuti i biti na terenu.

Vojnici su provodili i evakuaciju cijelih sela. Mnogi su odbijali napustiti svoje domove i trebalo je puno taktičnosti da ih se nagovori i provede zapovijed.

- To je bilo najteže. Nagovoriti ljude koji su u starijoj dobi da napuste kuće. To su emotivni trenuci. Vojnik treba izvršiti zadaću, a s druge strane civilima je teško napustiti dom. Znaju da će im dom možda biti potpuno uništen. Imali smo teških situacija, ali u većini slučajeva kroz dugotrajno nagovaranje i razgovor ljude se uspjelo urazumiti. Nažalost, imali smo dvije žrtve kojima trebamo iskazati dostojanstvenu počast. Na tisuće ljudi izgubilo je sve ono što su stvarali cijeli život. Moram naglasiti da su se oni borili rame uz rame s vojskom, policijom, vatrogascima, GSS-ovcima kako bi obranili svoje domove.

Koliko će, prema vašim procjenama, trajati borba s poplavama? Koliko će dugo još vojska morati ostati na terenu?

- Očekujemo da ćemo biti angažirani još 10 dana i da će se u tom vremenu voda potpuno smanjiti. U skladu s tim ćemo postupno povlačiti dio ljudi. Ljudi su zaslužili da se odmore, ali već pripremamo inženjerijske snage da se, ako DUZS i lokalna zajednica procijene da je potrebno, angažiraju na sanaciji i čišćenju terena, sanaciji nasipa. Imali smo razgovore i s našim američkim saveznicima da uz pomoć naše inženjerije u jednom od sela napravimo vrtić. To će biti naš dodatni doprinos. Ako bude potrebno mi ćemo biti tu. Možemo angažirati i 10-15 veteranskih ekipa koje mogu sudjelovati u sanaciji terena. Bez obzira na troškove,bit ćemo angažirani onoliko dugo koliko se to od nas bude tražilo. Ako bude potrebno, napravit ćemo rebalans unutar Ministarstva i osigurati dovoljno sredstava za izvršavanje svih zadaća.

Koje su procjene dosadašnjih troškova angažmana vojske u ovoj operaciji?

- Nemamo te procjene jer smo još na terenu. Kad je riječ o potrošnji goriva, kerozina i svih drugih stvari, to ćemo obračunati na kraju. U ovom trenutku znamo dosadašnje troškove prekovremenih sati i dnevnica koje ćemo isplatiti vojnicima.

Koliko to iznosi?

- Do sada oko milijun kuna.

I vojnicima će to biti isplaćeno?

-Da, da.

Jeste li razmišljali o traženju međunarodne pomoći u ljudstvu i tehnici?

- Procijenili smo da nam nije potrebno iako sam imao dosta poziva iz regije s upitima je li nam potrebna pomoć. Zvala me, recimo, ministrica obrane Albanije i pitala je li potrebna bilo kakva pomoć. Procijenili smo da nam nije potreban inozemni angažman.

Je li bilo kontakata i zahtjeva za pomoć iz Republike Srbije, za angažman naših vojnih helikoptera?

- Nismo imali takav zahtjev.

Razgovarao: Krešimir Žabec
 

Vijesti iz medija