- Objavljeno: 25.03.2015.
Ministar Predrag Matić za Globus: To što branitelji zahtijevaju financijski je neizvedivo
Kad sam ušao u zgradu u Savskoj 66, u kojoj je Ministarstvo branitelja, vani, ispred zgrade, u šatoru branitelja prosvjednika i kraj njega, upravo je trajao ručak. Bilo je točno 13.15. Branitelji prosvjednici mirno su sjedili na klupama i jeli neko varivo. Mislim da je na meniju bio grah. Preko puta vrata u zgradi Ministarstva, sa šatorske strane, i dalje stoji veliki natpis: Na odlasku ponesite fotelje jer one su važnije od braniteljskih života. Ispod nje nacrtane su fotelje vodećeg trojca u Ministarstvu branitelja: ministra Predraga Freda Matica te njegove desne i lijeve ruke Vesne Nad i Bojana Glavaševića.
Ministar Matić dočekao me u svom uredu na 5. katu. Iako je bio ponedjeljak, bio je casual odjeven, u sportskoj košulji i u trapericama. Rekao mi je da se tako najbolje osjeća. Iako nije htio ispasti neugodan, Matić mi je pomalo zamjerio zbog nekih mojih tekstova o braniteljima, dosad objavljenih u Globusu. Prigovorio mi je što sam uvijek kontaktirao samo s jednom stranom, tj. s braniteljima, a njega nikad ništa nisam pitao. Odgovorio sam mu da je sada došao taj trenutak.
Iz svoje ladice izvadio je jedan broj Globusa u kojemu je čak podvukao neke rečenice, u mom članku o braniteljima, koje su ga osobito zaboljele. Bile su to, zapravo, izjave nekih mojih sugovornika, branitelja koji prosvjeduju. Najviše ga je zaboljela izjava da je u Negoslavcima nedavno kontaktirao s četnicima. To mi je ovako objasnio:
- Riječ je o tribini o nestalim osobama. Taj projekt tribina po ratom pogođenim područjima ja sam osobno uveo i osmislio - a riječ je o potrazi za nestalim i Hrvatima i Srbima, i to kroz zajedničku priču. Imamo cijeli scenarij za te tribine, bili smo već u Negoslavcima, Borovu Selu, Obrovcu, Gračacu i Glini, a sad ćemo ići i u Tenju. Dogovorio sam s vrhom i Katoličke crkve i SPC-a da na tim tribinama budu i svećenici te da oni posebno apeliraju na sve one ljude koji znaju gdje su nestali. Oni to znaju, neki od njih su nosili posmrtne ostatke...
Tijekom razgovora Fred Matić ostavio je dojam donekle razočaranog čovjeka. Razočaranog ponajviše odnosom njegovih kolega branitelja prema njemu kao ministru. Smatra da im je puno dao i puno pružio, a da mu oni to ne priznaju nego ga, štoviše, vrijeđaju i nipodaštavaju gdje god stignu. Dao mi je komad papira na kojemu je egzaktno nabrojeno sve što je on za branitelje dosad učinio - samo kad je riječ o Zakonu o braniteljima. Piše, među ostalim, da se 2012. izborio za 20 pozitivnih izmjena i dopuna, 2013. za 5 pozitivnih izmjena i dopuna, a 2014. za jednu pozitivnu izmjenu i dopunu, što sve zajedno iznosi 26 pozitivnih izmjena i dopuna toga Zakona. Pritom je, na zahtjev branitelja prosvjednika, ministar Matić povukao iz procedure - kako piše na papiru - 7 pozitivnih izmjena i dopuna toga Zakona.
- A kako mi to ova braniteljska skupina pred Ministarstvom vraća? - potužio mi se ministar Matić. - Optužuju me da izjednačavam žrtvu i agresora!
Tijekom razgovora Fred Matić mi je nekoliko puta ponovio da iz principa (jednom je rekao i „iz gušta“) neće podnijeti ostavku na funkciju ministra branitelja, ma kako se događaji dalje odvijali, ali da zato nakon predstojećih parlamentarnih izbora, čak i slučaju SDP-ove pobjede, neće više ostati ministrom - kako je naglasio - čak i ako me papa Franjo zamoli!
Tu mi je svoju izjavu potkrijepio i jednim posve materijalnim dokazom: na ploči u svom uredu Matić iz dana u dan ispisuje novu brojku koja označava koliko će još dana on ukupno ostati na svojoj ministarskoj funkciji (riječ je o svojevrsnom odbrojavanju, kao da je u vojsci). Ovoga ponedjeljka na ploči je pisalo: 255. (Toliko će dana, naravno, proći u slučaju da izbori budu negdje u prosincu, međutim Matić smatra mogućim i neke druge opcije).
Kad smo se rastajali, u kasnijim popodnevnim satima, Matić mi je ponovio da ostavka na dužnost ministra ne dolazi u obzir jer da bi to u njegovu slučaju bilo ravno ubojstvu.
Je li istina da vam se Tomislav Karamarko ispričao zbog izjave u kojoj se zapitao gdje ste bili te mitske 91. godine? Kako je uopće tekao taj razgovor?
- Karamarko me nazvao dan-dva poslije te svoje izjave i ispričao se rekavši da je izjava bila u afektu i da svatko zna gdje sam ja bio 91. te da zna da sam prošao i logore. Ispriku sam džentlmenski prihvatio i odlučio tu temu ne razvlačiti dalje. Za mene je zaista ofucano baviti se pitanjem gdje je tko bio 91. u 2015. godini, dakle skoro četvrt stoljeća nakon te famozne godine. Tijekom tog kratkog razgovora dogovorili smo se da se možemo kefati oko političkih i profesionalnih stvari, ali osobna pitanja su granica ispod koje ne smijemo ići. Time je ova priča za mene završena.
Kako gledate na najavu iz HDZ-a da će uskoro ta stranka iznijeti svoj cjeloviti prijedlog Zakona o braniteljima te da on neće biti ni u kakvoj vezi s prijedlozima i zahtjevima prosvjednika iz Savske?
- To su najjeftinije floskule iz HDZ-a. Autor HDZ-ova prijedloga Zakona o braniteljima Željko Dilber u biti podržava sve zahtjeve branitelja. Brojke su, međutim, neumoljive. Ministarstvo branitelja ima proračun od 928 milijuna kuna. Od toga 924,5 milijuna su zadana - to su trajna prava: invalidnine, pomagala itd., dok za kreaciju meni kao ministru branitelja preostaje samo 3,5 milijuna kuna. Što možete s tim napraviti? Dao sam zakletvu pred Hrvatskim saborom da ću poštovati zakone i da ne smijem probiti proračun koji mi je zadan. Ja ću vam sve potpisati, ali to mora biti u zakonskim okvirima.
Kako pak gledate na prijedlog Zakona o braniteljima što su ga nedavno objavili prosvjednici iz Savske?
- Mi smo država koja ima proračun oko 130 milijardi kuna. A lista želja branitelja, pristiglih od braniteljskih udruga i pojedinaca, iznosi ni manje ni više nego 20 milijardi kuna. I to mjereno po konzervativnoj metodi. Pa kako ćete to njima moći ispuniti? To je jednostavno nemoguće. Ja im ponovno poručujem: vaše, braniteljske želje smiju stati u tih 3,5 milijuna kuna kojima ja kao ministar raspolažem. To je sve što ja imam za sva moguća poboljšanja koja branitelji predlažu. Međutim, prosvjednici nisu fer prema ostatku društva. Njih ne zanima situacija u državi, ni sekunde. To što oni zahtijevaju, to je financijski neizvedivo. Čak i da tisuću puta ublaže svoje zahtjeve - što bi u tom slučaju iznosilo 14 milijuna kuna - ja to ne mogu pokriti s ovih 3,5 milijuna kuna kojima raspolažem.
Kako, s druge (ili treće) strane, gledate na zahtjev branitelja da Zakon o njihovim pravima bude proglašen Ustavnim zakonom, odnosno, kako to oni često kažu, da uđe u Ustav RH?
- Mislim da za to nema potrebe. Prosvjednici izazivaju animozitet kod hrvatske javnosti i hrvatskih građana kad takvo što zahtijevaju. Ja osobno, kao branitelj, ne želim biti ništa iznad svih mojih sugrađana u Hrvatskoj. Ne želim biti privilegirani član ovoga društva. Po toj logici, i svi bi ostali - npr. nastavnici ili liječnici - mogli postaviti svoje šatore i prosvjedovati. Moje dijete više vremena provede s nastavnikom nego sa mnom, kao braniteljem. S druge strane, mog prijatelja kći, koja je liječnica specijalistica, ima plaću ispod 7000 kuna - a ja imam prijatelja branitelja koji ima 7 razreda osnovne škole i mirovinu od 7000 kuna. Mene je zbog toga sram.
Ovih dana, bivši predsjednik Ivo Josipović nazvao je braniteljski prosvjed u Savskoj uličnim pučizmom. Kad je bio predsjednik, nije davao takve izjave...
- Sada je, pretpostavljam, nešto više revoltiran, a i pozicija u kojoj je trenutno puno je komotnija od predsjedničke gdje je morao djelovati kao integrativni faktor. Mislim da mu se mogu oprostiti takve riječi. Bio sam mu dvije godine savjetnik i kad god sam mu nešto predlagao za branitelje, nikad me nije odbio. On je za vrijeme svog predsjedničkog mandata, što se tiče branitelja, donio 1772 odlikovanja; od toga je odlikovao 111 braniteljskih postrojbi. Ispravljali smo i nepravde, gdje god smo mogli. Siniši Glavaševiću dao je posthumno odlikovanje, 20 godina nakon Domovinskog rata. Drugo, Josipović je, kao predsjednik, došao u šator, međutim tamo su bili drski prema njemu. Klemm mu je rukama mahao pred očima. To je bilo prestrašno za gledati. Mislim da je Ivo Josipović bio ekstra fer prema braniteljima.
Branitelji su mi se, međutim, potužili da za tog svog posjeta nije, zajedno s njima, pjevao hrvatsku himnu?
- Pa ni ja nikad ne pjevam himnu. Imam grozan glas, kao i Vesna Pusić. Doista nikada ne pjevam himnu - i sad, moram li, po Turudićevu, zbog toga ići u zatvor? Naprosto nemam sluha, baš sam krava za pjevanje, ne pjevam čak ni u svatovima.
Ako se ne slažete s Josipovićevom klasifikacijom braniteljskog prosvjeda, tj. da je to ulični pučizam, koji biste izraz vi upotrijebili?
- Ja bih rekao da je to instrumentalizirani prosvjed s jasnim ciljem koji se nikad ne kaže.
Biste li to malo pobliže elaborirali?
- Tim je prosvjedom najprije trebalo amortizirati medijski pritisak na Milana Bandića, kad je on prvi put bio odveden u zatvor. Jedan od vođa prosvjeda bio je Mirko Ljubičić Šveps, klasični Bandićev igrač. Poslije je to bilo u funkciji predizbome kampanje Kolinde Grabar-Kitarović. A sad je u funkciji predizbome kampanje HDZ-a.
Kako god bilo, Josipović je ipak došao u šator, među branitelje. Ali zašto to nikad nije učinio i premijer Milanović?
- Gledajte, oni jedva čekaju da im dođe Milanović, pa da ga ponize. To je čisto politikantstvo. To su isto učinili i Josipoviću. A i dobrog čovjeka Josipa Leku ponizili su nekoliko puta i u Saboru i u šatoru. Dao im je mjesta za kolica, u Saboru, a oni su se pobunili što im nije donio i stol. Zapravo je najdosljednija prema braniteljima Jadranka Kosor - zato što obilježava braniteljske obljetnice i kad jest na vlasti i kad nije. A nju najviše ne vole.
A što bi branitelji učinili Milanoviću ako bi ih posjetio?
- Čekaju ga kao kec na desetku, oni bi se njemu krvi napili! Međutim, on, kao i ja, ima samo 3,5 milijuna kuna na raspolaganju da ispuni sve njihove želje - prema tome, on tu ne može ništa. A on nije od onih koji će ih zadovoljavati patetikom, on je surovo realan. Zoran kuži što oni hoće, i zna da bi im došao na noge - a da se pritom ništa suštinski, činjenično ne bi promijenilo. Osim toga, Zoran me poštuje kao ministra i dopušta mi da vodim svoj resor. I zato ne dolazi.
Što, po vašemu mišljenju, branitelji prosvjednici istinski, ili više, žele: bolju državnu brigu ili što brži odlazak Vlade lijevog centra?
- Svakako je u pitanju ovaj politički motiv, da ode ova Vlada. Uvjeravam vas, nikada branitelji nisu bolje živjeli nego za mandata ove Vlade. Moj tata mene pita: ti štitiš te stradalnike, da se svima onima koji imaju mirovinu ispod 5000 kuna dalje ne smanjuje mirovina, a gdje sam danas ja nakon 40 godina radnog staža, a bio sam obični šljaker, koji imam samo 2000 kuna mirovine?
Tko je, po vašem mišljenju, pravi organizator ovog prosvjeda koji se već skoro pola godine odvija pred Ministarstvom? HDZ?
- Prije svega, i više je nego očita, što se kaže, personalna povezanost određenih članova HDZ-a s ovim prosvjedom. Prosvjedu su potporu, već u njegovim prvim danima, dala sva viđenija HDZ-ova lica, od Tomislava Karamarka, preko Milijana Brkića pa do njihovih saborskih zastupnika. Pogledajte samo koliko su puta Josip Đakić i ostali HDZ-ovi braniteljski korifeji pohodili šator. Pa i HDZ-ova predsjednička kandidatkinja, a danas predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nekoliko je puta bila u šatoru, a ispred šatora se vatrometom proslavljala i njena pobjeda na izborima. Upadljivo je i to što su prosvjednici na ručak na koji su pozvali mene pozvali i glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića. Na koncu HDZ i danas otvoreno podupire sve zahtjeve prosvjednika. Stoga, mislim da je sasvim jasno tko je pravi organizator prosvjeda.
Kad će, po vašoj procjeni, branitelji maknuti šator iz Savske? Neki prognoziraju da će to biti tek nakon parlamentarnih izbora.
- Ja o tome ne razmišljam. Živim suživot s njima. Iako mi govore, tj. prijete: Dabogda ti majka crno nosila! Ili: Ubij ga! Ili: Gorjet ćeš kad sve ovo završi! Imam sijaset prijetnji, njih preko 20. Nije mi jednostavno. Prije pet mjeseci smatrao sam da smo iz iste priče. Nikad nijedan ministar nije toliko branitelja primio na razgovor kao ja. I telefonom s njima razgovaram. Oni mene nazovu - npr. iz Dubrovnika - i ja odmah pošaljem ekipu na lice mjesta. Ali: nikome ispod zakona i nikome iznad zakona. Žao mi je što mi neki dođu ovdje laskati, a onda me dalje pljuju. I to ovdje, ispred ove zgrade, u šatoru.
Kad će se, po vama, održati izbori?
- Ne znam. Ali rekao sam Zoranu: Jedva čekam izbore, više nego Karamarko - zato što se neću povući do izbora, ali kad izbori prođu, nema tog čovjeka koji će me zadržati! Ma da SDP dobije i 100 posto glasova na izborima, nema Boga koji bi me mogao nagovoriti da ostanem na ovoj funkciji. Ne da mi je dosta, nego mi je preko glave!
Koliko branitelja, po vama, istinski podupire ove prosvjede od njih ukupno 500 tisuća?
- Oni govore o nekih 200 tisuća, ali to nije istina. Realno je da ih se u ovih 150 dana pojavilo u Savskoj nekoliko tisuća - ali mahom istih ljudi. Rekao sam im: Donesite mi potpise, da se dalje ne smrzavate. Kad vidim da vas je 200 tisuća, ja ću se povući!
Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić zauzeo je, recimo to tako, široki pristup prema braniteljima, pa ih ni na koji način ne pokušava maknuti iz Savske. Podržavate li takav njegov pristup?
- Vidite, struju, WC kabine, ovdje u Savskoj - to sve mi plaćamo. Moj je stav da svi imaju pravo prosvjedovati, mogu i do sudnjeg dana, ali nije u redu da me toliko vrijeđaju. Ali ako će mirno, gandijevski prosvjedovati - mogu, što se mene tiče, i 300 godina. Na stotine metara kubika drva ovdje je izgorjelo, pa nikome ništa - i to u jednoj od najprometnijih ulica u gradu.
Dakle, podržavate li Ostojićev liberalni pristup prema braniteljima?
- Da. Ali s tim da mogu prosvjedovati i oni drugi, „anti“.
Jeste li se razočarali u politiku?
- Jako. Stupio sam na ovu dužnost kao daleko najsiromašniji ministar u Vladi - po svom imovinskom stanju. Imam stan (na Malešnici), garažu, kredit i privatni dug. Ja sam gol izišao iz logora, s 30 godina - a imam danas i auto, i stan, i TV. Ali jedno mi je žao: zašto sam se toliko satro sve ove godine - nisu me zaslužili! Tek će stizati isprike, s njihove strane, ali one neće moći nadomjestiti ovu tugu koju su mi priuštili u ovih pet mjeseci. Oprostiti im hoću, ali zaboraviti neću. I kad završim ovaj mandat, ne želim više ni čuti za branitelje i Domovinski rat; to ne želim više ni komentirati! Kad u društvu netko spomene branitelje i Domovinski rat, ja se dignem i odem. Toliko sam razočaran.
U koga najviše?
- Najviše u Vukovarce. Od Stožera pa do pojedinih udruga. Ne da mi nisu dali potporu, nego podmeću, a znaju kakva sam osoba. Da su mi dali potporu, mogao sam učiniti čuda s ove pozicije. Ali ne, ništa od toga. To je taj hrvatski jal. Toliko su jalni, ti Vukovarci. A nema onoga iz Vukovara koji ovdje nije plazio kod mene, u ovome mom uredu, i tražio nešto od mene. Nema koga nisam primio ovdje - jednako kao ni kod svoje kuće, u Vukovaru.
Osjećate li osamljenim i bez dovoljne potpore u Vladi?
- Imam potporu premijera, kao i kolega ministara. Doduše, veliki je dio kolega rezerviran. Iako je u ovoj Vladi jedna trećina ministara sa statusom branitelja, dok je jedna trećina iz bivše Vlade - u Remetincu ...
Imate li potporu od ministra obrane Ante Kotromanovića?
- Pa, on mi daje potporu, ali on bi, kao branitelj, htio biti dobar i s prosvjednicima i sa mnom. Ne zamjeram mu zbog toga, čak sam s njim u Vladi najbolji. Ja bih uvijek za njega rekao: Napad na Kotromana je i napad na mene! Koji je njegov stav oko svega ovoga s čim se nosim posljednjih mjeseci i zašto eksplicitnije ne istupa protiv prosvjednika, ipak trebate pitati njega. Ja imam najboljeg i najjačeg prijatelja na svijetu. To je istina. Ali taj je prijatelj spor dozlaboga!
Ali zašto vi onda ne podnesete ostavku - kad je to ono prvo što branitelji, barem deklarativno, traže? Ja bih se na vašemu mjestu odmah povukao kad bi me toliko prozivali i napadali. Što vas sprečava da donesete takvu radikalnu, ali principijelnu odluku - a, koliko vidim, niste politički karijerist?
- Ne dajem ostavku zato što si umišljam - ali sam i duboko uvjeren u to - da sam ja sada čuvar sistema i čuvar zakona. Ali i čuvar ideala za koje su se borili hrvatski branitelji. Moj je stav da se nikoga u ovoj zemlji ne može smjenjivati šatorom ili ulicom. Postoji samo tri načina da se mene smijeni. Prvo, da me smijeni premijer. Drugi način su izbori. A treći je način da sam dam ostavku - kad shvatim da ne radim dobro svoj posao. Imam previše izražen osjećaj savjesti. Ali to sigurno neću učiniti, već i zbog prkosa. Kao i iz principa. Sve što radim za branitelje, radim i za sebe, bilo to dobro ili loše. Dugo sam se opirao smanjenju mirovina - popustio sam tek kad je bilo jasno da država nema novca i kad je zaprijetilo da nastavnici i policija ne dobiju plaće. Kad sutra odem s ove funkcije - ali to će biti tek nakon izbora - bit ću samo običan umirovljeni brigadir, i ništa drugo.
Što mislite o svom kolegi Franku Vidoviću, saborskom zastupniku SDP-a i predsjedniku Odbora za branitelje, koji je, na neki način, Vladin čovjek za dijalog s prosvjednicima iz Savske? Bi li on bio dobar ministar branitelja?
- Ne znam kakav bi on bio ministar. On je O.K. političar, branitelj je iz Šibenika, kojemu nije bio sporan ratni put, no, vidite, čim se počeo baviti ovom problematikom, već ga udaraju osobno. Klasičan HDZ-ov obrazac. Svoj ratni put opisao sam na 400 stranica svoje knjige Nikad lažno, koja je doživjela 8 izdanja i prodana u 10 tisuća primjeraka. A ipak su i meni neke stvari dovodili u pitanje.
Postoje li ikakve, pa makar i teoretske šanse da i u budućoj Vladi, dobije li SDP izbore, budete ministar branitelja?
- Ma kakvi. Mogu biti ministar turizma, ali da budem opet ministar branitelja - niti da bih. Prejako sam razočaran. Ne mogu to opisati. Da sam nešto smuljao... Ali nisam. Toliko sam se posvetio poslu, pritom zanemario obitelj, a sve zbog branitelja... Svoje dijete sam pomalo zanemario. A ovdje, u ovaj moj ured, dođe frajer pa mi dva sata mulja i laže. Od 100 ljudi koji dođu u ovu kuću (u Ministarstvo branitelja - op. a.) 99 posto njih žele dobiti nešto što nije po zakonu! A ja sam surovo iskren pa im kažem da to ne može. I s roditeljima sam grub, sam sebi to nikada neću oprostiti. Vidite, nikada nisam bio član nijedne stranke, i to mi daje dodatnu prednost. Kad sam postao ministar, rekli su mi da dolazim u leglo HDZ-a - misleći pritom na ovo Ministarstvo ali ja ipak nikad nikoga nisam smijenio. Sam se smijenio Dinko Mikulić kad su ga odveli u Remetinec. Kad sam postao ministar, znate li kome sam ponudio da mi bude zamjenik? Ivici Toliću, deklariranom HDZ-ovcu. Ali on se zahvalio, zbog zdravstvenog stanja. Zoran (Milanović - op. a.) mi niti jednom riječju nikada ama baš ništa nije sugerirao. U ove tri godine nikad me nije nazvao i rekao: Frede, napravi to i to! I na tome mu hvala. Ne želim ispasti sebičan. Ali bio sam u logoru - i sad bih ispao zadnja šuga kad bih dao ostavku, jer bih time priznao da sam nešto kriv ili da sam napravio nešto loše. Ja sam u ratu uništio osam tenkova i jedan oklopni transporter - a neka branitelji prosvjednici zbroje koliko su oni toga napravili. Znam da je malo njih takvo što napravilo. Pa makar i približno. Dana 5. studenoga 1991. uništio sam pet tenkova u napadu i jedan transporter, a ranjenog prijatelja izvukao sam iz vatre i odvukao u bolnicu, u Vukovaru. Nažalost, ubili su ga u Ovčari. Svoje odlikovanje za tu akciju, koje mije dodijelio predsjednik Tuđman, poklonio sam njegovoj kćeri. A onda su me napali da se, kao, produciram.
Koliko ima braniteljskih udruga u Hrvatskoj i koliko novca dobivaju iz proračuna?
- U Hrvatskoj ima preko 1300 udruga koje nose braniteljski predznak u svom nazivu. Po Zakonu o udrugama, svaka je jednako važna. Ovdje, u Savskoj, međutim, prosvjeduju pripadnici samo nekoliko udruga. Za rad braniteljskih udruga nekada se, do 2002., odvajalo po 50-ak milijuna kuna godišnje, a danas je taj iznos 12-13 milijuna kuna - a taj novac, prema njihovim programima, raspodjeljuje neovisno Povjerenstvo. Udrugu Glogoškog sam snažno podržavao, čak i kad je bilo ovo smanjivanje mirovina - izborio sam se da se njihova prava ne smanjuju ni lipu. A oni su mi prvi zabili nož u leđa. Branitelji koji su u kolicima imaju najmanje razloga za prosvjed.
Što mislite o inicijativi Ivana Turudića, predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, da se izjave koje dovode u pitanje karakter Domovinskog rata proglase kaznenim djelom?
- Vratiti na mala vrata verbalni delikt u naše društvo - to je poražavajuće. To je i u socijalizmu bila katastrofa.
Čuvaju li vas i dalje dvojica policijskih specijalaca?
- Da. Prekrasni dečki. Tu su, ispred zgrade. Ili tu negdje sjede. Nastoje biti nevidljivi, profesionalno obavljaju svoj posao. Ali kad šetam Jarunom sa suprugom i sinom - oni idu dva metra ispred mene i sve čuju i sve vide. To je nešto što nikad neću oprostiti ni zaboraviti braniteljima prosvjednicima. Jer ako se devedesetih nisam bojao četnika, a sad da se moram bojati svojih suboraca, dojučerašnjih prijatelja, ne znam kako bih to opisao ... Nakon mandata želim iskreno da mi nitko od njih ne priđe, na ulici ili bilo gdje. Njihovi pozdravi mi nikad nisu trebali, pa mi neće trebati ni tada.
Razgovarao: Darko Hudelist
Ministar Matić dočekao me u svom uredu na 5. katu. Iako je bio ponedjeljak, bio je casual odjeven, u sportskoj košulji i u trapericama. Rekao mi je da se tako najbolje osjeća. Iako nije htio ispasti neugodan, Matić mi je pomalo zamjerio zbog nekih mojih tekstova o braniteljima, dosad objavljenih u Globusu. Prigovorio mi je što sam uvijek kontaktirao samo s jednom stranom, tj. s braniteljima, a njega nikad ništa nisam pitao. Odgovorio sam mu da je sada došao taj trenutak.
Iz svoje ladice izvadio je jedan broj Globusa u kojemu je čak podvukao neke rečenice, u mom članku o braniteljima, koje su ga osobito zaboljele. Bile su to, zapravo, izjave nekih mojih sugovornika, branitelja koji prosvjeduju. Najviše ga je zaboljela izjava da je u Negoslavcima nedavno kontaktirao s četnicima. To mi je ovako objasnio:
- Riječ je o tribini o nestalim osobama. Taj projekt tribina po ratom pogođenim područjima ja sam osobno uveo i osmislio - a riječ je o potrazi za nestalim i Hrvatima i Srbima, i to kroz zajedničku priču. Imamo cijeli scenarij za te tribine, bili smo već u Negoslavcima, Borovu Selu, Obrovcu, Gračacu i Glini, a sad ćemo ići i u Tenju. Dogovorio sam s vrhom i Katoličke crkve i SPC-a da na tim tribinama budu i svećenici te da oni posebno apeliraju na sve one ljude koji znaju gdje su nestali. Oni to znaju, neki od njih su nosili posmrtne ostatke...
Tijekom razgovora Fred Matić ostavio je dojam donekle razočaranog čovjeka. Razočaranog ponajviše odnosom njegovih kolega branitelja prema njemu kao ministru. Smatra da im je puno dao i puno pružio, a da mu oni to ne priznaju nego ga, štoviše, vrijeđaju i nipodaštavaju gdje god stignu. Dao mi je komad papira na kojemu je egzaktno nabrojeno sve što je on za branitelje dosad učinio - samo kad je riječ o Zakonu o braniteljima. Piše, među ostalim, da se 2012. izborio za 20 pozitivnih izmjena i dopuna, 2013. za 5 pozitivnih izmjena i dopuna, a 2014. za jednu pozitivnu izmjenu i dopunu, što sve zajedno iznosi 26 pozitivnih izmjena i dopuna toga Zakona. Pritom je, na zahtjev branitelja prosvjednika, ministar Matić povukao iz procedure - kako piše na papiru - 7 pozitivnih izmjena i dopuna toga Zakona.
- A kako mi to ova braniteljska skupina pred Ministarstvom vraća? - potužio mi se ministar Matić. - Optužuju me da izjednačavam žrtvu i agresora!
Tijekom razgovora Fred Matić mi je nekoliko puta ponovio da iz principa (jednom je rekao i „iz gušta“) neće podnijeti ostavku na funkciju ministra branitelja, ma kako se događaji dalje odvijali, ali da zato nakon predstojećih parlamentarnih izbora, čak i slučaju SDP-ove pobjede, neće više ostati ministrom - kako je naglasio - čak i ako me papa Franjo zamoli!
Tu mi je svoju izjavu potkrijepio i jednim posve materijalnim dokazom: na ploči u svom uredu Matić iz dana u dan ispisuje novu brojku koja označava koliko će još dana on ukupno ostati na svojoj ministarskoj funkciji (riječ je o svojevrsnom odbrojavanju, kao da je u vojsci). Ovoga ponedjeljka na ploči je pisalo: 255. (Toliko će dana, naravno, proći u slučaju da izbori budu negdje u prosincu, međutim Matić smatra mogućim i neke druge opcije).
Kad smo se rastajali, u kasnijim popodnevnim satima, Matić mi je ponovio da ostavka na dužnost ministra ne dolazi u obzir jer da bi to u njegovu slučaju bilo ravno ubojstvu.
Je li istina da vam se Tomislav Karamarko ispričao zbog izjave u kojoj se zapitao gdje ste bili te mitske 91. godine? Kako je uopće tekao taj razgovor?
- Karamarko me nazvao dan-dva poslije te svoje izjave i ispričao se rekavši da je izjava bila u afektu i da svatko zna gdje sam ja bio 91. te da zna da sam prošao i logore. Ispriku sam džentlmenski prihvatio i odlučio tu temu ne razvlačiti dalje. Za mene je zaista ofucano baviti se pitanjem gdje je tko bio 91. u 2015. godini, dakle skoro četvrt stoljeća nakon te famozne godine. Tijekom tog kratkog razgovora dogovorili smo se da se možemo kefati oko političkih i profesionalnih stvari, ali osobna pitanja su granica ispod koje ne smijemo ići. Time je ova priča za mene završena.
Kako gledate na najavu iz HDZ-a da će uskoro ta stranka iznijeti svoj cjeloviti prijedlog Zakona o braniteljima te da on neće biti ni u kakvoj vezi s prijedlozima i zahtjevima prosvjednika iz Savske?
- To su najjeftinije floskule iz HDZ-a. Autor HDZ-ova prijedloga Zakona o braniteljima Željko Dilber u biti podržava sve zahtjeve branitelja. Brojke su, međutim, neumoljive. Ministarstvo branitelja ima proračun od 928 milijuna kuna. Od toga 924,5 milijuna su zadana - to su trajna prava: invalidnine, pomagala itd., dok za kreaciju meni kao ministru branitelja preostaje samo 3,5 milijuna kuna. Što možete s tim napraviti? Dao sam zakletvu pred Hrvatskim saborom da ću poštovati zakone i da ne smijem probiti proračun koji mi je zadan. Ja ću vam sve potpisati, ali to mora biti u zakonskim okvirima.
Kako pak gledate na prijedlog Zakona o braniteljima što su ga nedavno objavili prosvjednici iz Savske?
- Mi smo država koja ima proračun oko 130 milijardi kuna. A lista želja branitelja, pristiglih od braniteljskih udruga i pojedinaca, iznosi ni manje ni više nego 20 milijardi kuna. I to mjereno po konzervativnoj metodi. Pa kako ćete to njima moći ispuniti? To je jednostavno nemoguće. Ja im ponovno poručujem: vaše, braniteljske želje smiju stati u tih 3,5 milijuna kuna kojima ja kao ministar raspolažem. To je sve što ja imam za sva moguća poboljšanja koja branitelji predlažu. Međutim, prosvjednici nisu fer prema ostatku društva. Njih ne zanima situacija u državi, ni sekunde. To što oni zahtijevaju, to je financijski neizvedivo. Čak i da tisuću puta ublaže svoje zahtjeve - što bi u tom slučaju iznosilo 14 milijuna kuna - ja to ne mogu pokriti s ovih 3,5 milijuna kuna kojima raspolažem.
Kako, s druge (ili treće) strane, gledate na zahtjev branitelja da Zakon o njihovim pravima bude proglašen Ustavnim zakonom, odnosno, kako to oni često kažu, da uđe u Ustav RH?
- Mislim da za to nema potrebe. Prosvjednici izazivaju animozitet kod hrvatske javnosti i hrvatskih građana kad takvo što zahtijevaju. Ja osobno, kao branitelj, ne želim biti ništa iznad svih mojih sugrađana u Hrvatskoj. Ne želim biti privilegirani član ovoga društva. Po toj logici, i svi bi ostali - npr. nastavnici ili liječnici - mogli postaviti svoje šatore i prosvjedovati. Moje dijete više vremena provede s nastavnikom nego sa mnom, kao braniteljem. S druge strane, mog prijatelja kći, koja je liječnica specijalistica, ima plaću ispod 7000 kuna - a ja imam prijatelja branitelja koji ima 7 razreda osnovne škole i mirovinu od 7000 kuna. Mene je zbog toga sram.
Ovih dana, bivši predsjednik Ivo Josipović nazvao je braniteljski prosvjed u Savskoj uličnim pučizmom. Kad je bio predsjednik, nije davao takve izjave...
- Sada je, pretpostavljam, nešto više revoltiran, a i pozicija u kojoj je trenutno puno je komotnija od predsjedničke gdje je morao djelovati kao integrativni faktor. Mislim da mu se mogu oprostiti takve riječi. Bio sam mu dvije godine savjetnik i kad god sam mu nešto predlagao za branitelje, nikad me nije odbio. On je za vrijeme svog predsjedničkog mandata, što se tiče branitelja, donio 1772 odlikovanja; od toga je odlikovao 111 braniteljskih postrojbi. Ispravljali smo i nepravde, gdje god smo mogli. Siniši Glavaševiću dao je posthumno odlikovanje, 20 godina nakon Domovinskog rata. Drugo, Josipović je, kao predsjednik, došao u šator, međutim tamo su bili drski prema njemu. Klemm mu je rukama mahao pred očima. To je bilo prestrašno za gledati. Mislim da je Ivo Josipović bio ekstra fer prema braniteljima.
Branitelji su mi se, međutim, potužili da za tog svog posjeta nije, zajedno s njima, pjevao hrvatsku himnu?
- Pa ni ja nikad ne pjevam himnu. Imam grozan glas, kao i Vesna Pusić. Doista nikada ne pjevam himnu - i sad, moram li, po Turudićevu, zbog toga ići u zatvor? Naprosto nemam sluha, baš sam krava za pjevanje, ne pjevam čak ni u svatovima.
Ako se ne slažete s Josipovićevom klasifikacijom braniteljskog prosvjeda, tj. da je to ulični pučizam, koji biste izraz vi upotrijebili?
- Ja bih rekao da je to instrumentalizirani prosvjed s jasnim ciljem koji se nikad ne kaže.
Biste li to malo pobliže elaborirali?
- Tim je prosvjedom najprije trebalo amortizirati medijski pritisak na Milana Bandića, kad je on prvi put bio odveden u zatvor. Jedan od vođa prosvjeda bio je Mirko Ljubičić Šveps, klasični Bandićev igrač. Poslije je to bilo u funkciji predizbome kampanje Kolinde Grabar-Kitarović. A sad je u funkciji predizbome kampanje HDZ-a.
Kako god bilo, Josipović je ipak došao u šator, među branitelje. Ali zašto to nikad nije učinio i premijer Milanović?
- Gledajte, oni jedva čekaju da im dođe Milanović, pa da ga ponize. To je čisto politikantstvo. To su isto učinili i Josipoviću. A i dobrog čovjeka Josipa Leku ponizili su nekoliko puta i u Saboru i u šatoru. Dao im je mjesta za kolica, u Saboru, a oni su se pobunili što im nije donio i stol. Zapravo je najdosljednija prema braniteljima Jadranka Kosor - zato što obilježava braniteljske obljetnice i kad jest na vlasti i kad nije. A nju najviše ne vole.
A što bi branitelji učinili Milanoviću ako bi ih posjetio?
- Čekaju ga kao kec na desetku, oni bi se njemu krvi napili! Međutim, on, kao i ja, ima samo 3,5 milijuna kuna na raspolaganju da ispuni sve njihove želje - prema tome, on tu ne može ništa. A on nije od onih koji će ih zadovoljavati patetikom, on je surovo realan. Zoran kuži što oni hoće, i zna da bi im došao na noge - a da se pritom ništa suštinski, činjenično ne bi promijenilo. Osim toga, Zoran me poštuje kao ministra i dopušta mi da vodim svoj resor. I zato ne dolazi.
Što, po vašemu mišljenju, branitelji prosvjednici istinski, ili više, žele: bolju državnu brigu ili što brži odlazak Vlade lijevog centra?
- Svakako je u pitanju ovaj politički motiv, da ode ova Vlada. Uvjeravam vas, nikada branitelji nisu bolje živjeli nego za mandata ove Vlade. Moj tata mene pita: ti štitiš te stradalnike, da se svima onima koji imaju mirovinu ispod 5000 kuna dalje ne smanjuje mirovina, a gdje sam danas ja nakon 40 godina radnog staža, a bio sam obični šljaker, koji imam samo 2000 kuna mirovine?
Tko je, po vašem mišljenju, pravi organizator ovog prosvjeda koji se već skoro pola godine odvija pred Ministarstvom? HDZ?
- Prije svega, i više je nego očita, što se kaže, personalna povezanost određenih članova HDZ-a s ovim prosvjedom. Prosvjedu su potporu, već u njegovim prvim danima, dala sva viđenija HDZ-ova lica, od Tomislava Karamarka, preko Milijana Brkića pa do njihovih saborskih zastupnika. Pogledajte samo koliko su puta Josip Đakić i ostali HDZ-ovi braniteljski korifeji pohodili šator. Pa i HDZ-ova predsjednička kandidatkinja, a danas predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nekoliko je puta bila u šatoru, a ispred šatora se vatrometom proslavljala i njena pobjeda na izborima. Upadljivo je i to što su prosvjednici na ručak na koji su pozvali mene pozvali i glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića. Na koncu HDZ i danas otvoreno podupire sve zahtjeve prosvjednika. Stoga, mislim da je sasvim jasno tko je pravi organizator prosvjeda.
Kad će, po vašoj procjeni, branitelji maknuti šator iz Savske? Neki prognoziraju da će to biti tek nakon parlamentarnih izbora.
- Ja o tome ne razmišljam. Živim suživot s njima. Iako mi govore, tj. prijete: Dabogda ti majka crno nosila! Ili: Ubij ga! Ili: Gorjet ćeš kad sve ovo završi! Imam sijaset prijetnji, njih preko 20. Nije mi jednostavno. Prije pet mjeseci smatrao sam da smo iz iste priče. Nikad nijedan ministar nije toliko branitelja primio na razgovor kao ja. I telefonom s njima razgovaram. Oni mene nazovu - npr. iz Dubrovnika - i ja odmah pošaljem ekipu na lice mjesta. Ali: nikome ispod zakona i nikome iznad zakona. Žao mi je što mi neki dođu ovdje laskati, a onda me dalje pljuju. I to ovdje, ispred ove zgrade, u šatoru.
Kad će se, po vama, održati izbori?
- Ne znam. Ali rekao sam Zoranu: Jedva čekam izbore, više nego Karamarko - zato što se neću povući do izbora, ali kad izbori prođu, nema tog čovjeka koji će me zadržati! Ma da SDP dobije i 100 posto glasova na izborima, nema Boga koji bi me mogao nagovoriti da ostanem na ovoj funkciji. Ne da mi je dosta, nego mi je preko glave!
Koliko branitelja, po vama, istinski podupire ove prosvjede od njih ukupno 500 tisuća?
- Oni govore o nekih 200 tisuća, ali to nije istina. Realno je da ih se u ovih 150 dana pojavilo u Savskoj nekoliko tisuća - ali mahom istih ljudi. Rekao sam im: Donesite mi potpise, da se dalje ne smrzavate. Kad vidim da vas je 200 tisuća, ja ću se povući!
Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić zauzeo je, recimo to tako, široki pristup prema braniteljima, pa ih ni na koji način ne pokušava maknuti iz Savske. Podržavate li takav njegov pristup?
- Vidite, struju, WC kabine, ovdje u Savskoj - to sve mi plaćamo. Moj je stav da svi imaju pravo prosvjedovati, mogu i do sudnjeg dana, ali nije u redu da me toliko vrijeđaju. Ali ako će mirno, gandijevski prosvjedovati - mogu, što se mene tiče, i 300 godina. Na stotine metara kubika drva ovdje je izgorjelo, pa nikome ništa - i to u jednoj od najprometnijih ulica u gradu.
Dakle, podržavate li Ostojićev liberalni pristup prema braniteljima?
- Da. Ali s tim da mogu prosvjedovati i oni drugi, „anti“.
Jeste li se razočarali u politiku?
- Jako. Stupio sam na ovu dužnost kao daleko najsiromašniji ministar u Vladi - po svom imovinskom stanju. Imam stan (na Malešnici), garažu, kredit i privatni dug. Ja sam gol izišao iz logora, s 30 godina - a imam danas i auto, i stan, i TV. Ali jedno mi je žao: zašto sam se toliko satro sve ove godine - nisu me zaslužili! Tek će stizati isprike, s njihove strane, ali one neće moći nadomjestiti ovu tugu koju su mi priuštili u ovih pet mjeseci. Oprostiti im hoću, ali zaboraviti neću. I kad završim ovaj mandat, ne želim više ni čuti za branitelje i Domovinski rat; to ne želim više ni komentirati! Kad u društvu netko spomene branitelje i Domovinski rat, ja se dignem i odem. Toliko sam razočaran.
U koga najviše?
- Najviše u Vukovarce. Od Stožera pa do pojedinih udruga. Ne da mi nisu dali potporu, nego podmeću, a znaju kakva sam osoba. Da su mi dali potporu, mogao sam učiniti čuda s ove pozicije. Ali ne, ništa od toga. To je taj hrvatski jal. Toliko su jalni, ti Vukovarci. A nema onoga iz Vukovara koji ovdje nije plazio kod mene, u ovome mom uredu, i tražio nešto od mene. Nema koga nisam primio ovdje - jednako kao ni kod svoje kuće, u Vukovaru.
Osjećate li osamljenim i bez dovoljne potpore u Vladi?
- Imam potporu premijera, kao i kolega ministara. Doduše, veliki je dio kolega rezerviran. Iako je u ovoj Vladi jedna trećina ministara sa statusom branitelja, dok je jedna trećina iz bivše Vlade - u Remetincu ...
Imate li potporu od ministra obrane Ante Kotromanovića?
- Pa, on mi daje potporu, ali on bi, kao branitelj, htio biti dobar i s prosvjednicima i sa mnom. Ne zamjeram mu zbog toga, čak sam s njim u Vladi najbolji. Ja bih uvijek za njega rekao: Napad na Kotromana je i napad na mene! Koji je njegov stav oko svega ovoga s čim se nosim posljednjih mjeseci i zašto eksplicitnije ne istupa protiv prosvjednika, ipak trebate pitati njega. Ja imam najboljeg i najjačeg prijatelja na svijetu. To je istina. Ali taj je prijatelj spor dozlaboga!
Ali zašto vi onda ne podnesete ostavku - kad je to ono prvo što branitelji, barem deklarativno, traže? Ja bih se na vašemu mjestu odmah povukao kad bi me toliko prozivali i napadali. Što vas sprečava da donesete takvu radikalnu, ali principijelnu odluku - a, koliko vidim, niste politički karijerist?
- Ne dajem ostavku zato što si umišljam - ali sam i duboko uvjeren u to - da sam ja sada čuvar sistema i čuvar zakona. Ali i čuvar ideala za koje su se borili hrvatski branitelji. Moj je stav da se nikoga u ovoj zemlji ne može smjenjivati šatorom ili ulicom. Postoji samo tri načina da se mene smijeni. Prvo, da me smijeni premijer. Drugi način su izbori. A treći je način da sam dam ostavku - kad shvatim da ne radim dobro svoj posao. Imam previše izražen osjećaj savjesti. Ali to sigurno neću učiniti, već i zbog prkosa. Kao i iz principa. Sve što radim za branitelje, radim i za sebe, bilo to dobro ili loše. Dugo sam se opirao smanjenju mirovina - popustio sam tek kad je bilo jasno da država nema novca i kad je zaprijetilo da nastavnici i policija ne dobiju plaće. Kad sutra odem s ove funkcije - ali to će biti tek nakon izbora - bit ću samo običan umirovljeni brigadir, i ništa drugo.
Što mislite o svom kolegi Franku Vidoviću, saborskom zastupniku SDP-a i predsjedniku Odbora za branitelje, koji je, na neki način, Vladin čovjek za dijalog s prosvjednicima iz Savske? Bi li on bio dobar ministar branitelja?
- Ne znam kakav bi on bio ministar. On je O.K. političar, branitelj je iz Šibenika, kojemu nije bio sporan ratni put, no, vidite, čim se počeo baviti ovom problematikom, već ga udaraju osobno. Klasičan HDZ-ov obrazac. Svoj ratni put opisao sam na 400 stranica svoje knjige Nikad lažno, koja je doživjela 8 izdanja i prodana u 10 tisuća primjeraka. A ipak su i meni neke stvari dovodili u pitanje.
Postoje li ikakve, pa makar i teoretske šanse da i u budućoj Vladi, dobije li SDP izbore, budete ministar branitelja?
- Ma kakvi. Mogu biti ministar turizma, ali da budem opet ministar branitelja - niti da bih. Prejako sam razočaran. Ne mogu to opisati. Da sam nešto smuljao... Ali nisam. Toliko sam se posvetio poslu, pritom zanemario obitelj, a sve zbog branitelja... Svoje dijete sam pomalo zanemario. A ovdje, u ovaj moj ured, dođe frajer pa mi dva sata mulja i laže. Od 100 ljudi koji dođu u ovu kuću (u Ministarstvo branitelja - op. a.) 99 posto njih žele dobiti nešto što nije po zakonu! A ja sam surovo iskren pa im kažem da to ne može. I s roditeljima sam grub, sam sebi to nikada neću oprostiti. Vidite, nikada nisam bio član nijedne stranke, i to mi daje dodatnu prednost. Kad sam postao ministar, rekli su mi da dolazim u leglo HDZ-a - misleći pritom na ovo Ministarstvo ali ja ipak nikad nikoga nisam smijenio. Sam se smijenio Dinko Mikulić kad su ga odveli u Remetinec. Kad sam postao ministar, znate li kome sam ponudio da mi bude zamjenik? Ivici Toliću, deklariranom HDZ-ovcu. Ali on se zahvalio, zbog zdravstvenog stanja. Zoran (Milanović - op. a.) mi niti jednom riječju nikada ama baš ništa nije sugerirao. U ove tri godine nikad me nije nazvao i rekao: Frede, napravi to i to! I na tome mu hvala. Ne želim ispasti sebičan. Ali bio sam u logoru - i sad bih ispao zadnja šuga kad bih dao ostavku, jer bih time priznao da sam nešto kriv ili da sam napravio nešto loše. Ja sam u ratu uništio osam tenkova i jedan oklopni transporter - a neka branitelji prosvjednici zbroje koliko su oni toga napravili. Znam da je malo njih takvo što napravilo. Pa makar i približno. Dana 5. studenoga 1991. uništio sam pet tenkova u napadu i jedan transporter, a ranjenog prijatelja izvukao sam iz vatre i odvukao u bolnicu, u Vukovaru. Nažalost, ubili su ga u Ovčari. Svoje odlikovanje za tu akciju, koje mije dodijelio predsjednik Tuđman, poklonio sam njegovoj kćeri. A onda su me napali da se, kao, produciram.
Koliko ima braniteljskih udruga u Hrvatskoj i koliko novca dobivaju iz proračuna?
- U Hrvatskoj ima preko 1300 udruga koje nose braniteljski predznak u svom nazivu. Po Zakonu o udrugama, svaka je jednako važna. Ovdje, u Savskoj, međutim, prosvjeduju pripadnici samo nekoliko udruga. Za rad braniteljskih udruga nekada se, do 2002., odvajalo po 50-ak milijuna kuna godišnje, a danas je taj iznos 12-13 milijuna kuna - a taj novac, prema njihovim programima, raspodjeljuje neovisno Povjerenstvo. Udrugu Glogoškog sam snažno podržavao, čak i kad je bilo ovo smanjivanje mirovina - izborio sam se da se njihova prava ne smanjuju ni lipu. A oni su mi prvi zabili nož u leđa. Branitelji koji su u kolicima imaju najmanje razloga za prosvjed.
Što mislite o inicijativi Ivana Turudića, predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, da se izjave koje dovode u pitanje karakter Domovinskog rata proglase kaznenim djelom?
- Vratiti na mala vrata verbalni delikt u naše društvo - to je poražavajuće. To je i u socijalizmu bila katastrofa.
Čuvaju li vas i dalje dvojica policijskih specijalaca?
- Da. Prekrasni dečki. Tu su, ispred zgrade. Ili tu negdje sjede. Nastoje biti nevidljivi, profesionalno obavljaju svoj posao. Ali kad šetam Jarunom sa suprugom i sinom - oni idu dva metra ispred mene i sve čuju i sve vide. To je nešto što nikad neću oprostiti ni zaboraviti braniteljima prosvjednicima. Jer ako se devedesetih nisam bojao četnika, a sad da se moram bojati svojih suboraca, dojučerašnjih prijatelja, ne znam kako bih to opisao ... Nakon mandata želim iskreno da mi nitko od njih ne priđe, na ulici ili bilo gdje. Njihovi pozdravi mi nikad nisu trebali, pa mi neće trebati ni tada.
Razgovarao: Darko Hudelist