Ministar Slavko Linić za Globus: Očekujem da će investicije u željeznice postati pokretač niza proizvodnji, kao nekoć autoceste

Razgovarala: Jelena Lovrić

Idućeg tjedna ministar financija Slavko Linić predstavit će prijedlog proračuna za 2014. i rebalans proračuna za ovu godinu. Proračun je temeljni dokument svake vlade. Praktična implementacija političkih namjera. Ministar Linić dosad nije govorio o tome kako je novi proračun dimenzioniran ni kako će konkretno izgledati. Na početku razgovora pitam je li istina da su ga radili „ognjem i mačem“, kako u Vladinim kuloarima ovih dana tvrde.

- Ne bih se složio. Da smo išli ognjem i mačem ne bismo imali rast troškova. A mi smo predvidjeli iduće godine rast rashoda za 7 milijardi kuna: oko 4,7 milijardi slijedom našeg članstva u Europskoj uniji te dodatne 2,5 milijarde za povećane troškove kamata. Milijardu, milijardu i pol namjeravamo kompenzirati uštedama na materijalnim troškovima, subvencijama i nekim projektima. Prihodovnu stranu planiramo povećati za milijardu, tako da bi ukupni budžetski prihodi 2014. iznosili 114 milijardi, a rashodi rasli na oko 130 milijardi. To znači da ćemo imati ogroman deficit od 16 milijardi kuna.

Kako mislite povećati prihodovnu stranu? Teško je očekivati da možete realizirati neke dodatne prihode, kako ste to napravili ove godine s fiskalizacijom?

- Veće prihode očekujemo po dva osnova. Planirani gospodarski rast od 1,3 posto donosi veće proračunske prihode od oko 2 milijarde. Povećanje međustope PDV-a trebalo bi donijeti još oko milijardu kuna.

Rashodovna strana? Potpredsjednik Grčić tvrdi da nema prostora za veće rezove, premda Vladi sa svih strana, iz međunarodnih financijskih organizacija, kao i od domaćih analitičara i privrednika, konstantno stižu poruke da se nakon konsolidacije prihodovne strane napokon mora okrenuti rezanju proračunskih troškova?

- Otpočetka režemo rashodovnu stranu. Prvu godinu za skoro 2 milijarde kuna, ove još za dodatnih milijardu. Prošlogodišnja inflacija od skoro 4 posto sama je po sebi nosila određeni pad standarda. Srezali smo i državnu i osobnu potrošnju. Smanjujemo subvencije u poljoprivredi. Privatizacijom škverova značajno smo reducirali izdatke za pomaganje brodogradnje. U ostalim gospodarskim granama nema većih subvencija. Najveći nam je deficit u dijelu mirovinskog sustava, gdje odnos uplata i isplata daje minus od oko 18 milijardi. Nemamo dovoljan broj zaposlenih, odnosno imamo - u odnosu na one koji uplaćuju doprinose – prevelik broj umirovljenika. Ali, nema prostora ni za dizanje doprinosa, jer bi to značajno pogoršalo konkurentnost hrvatskog gospodarstva, ni za rezanje mirovina. Naime, ako je prosječna mirovina u Hrvatskoj nešto manja od 2.400 kuna, a 80 posto umirovljenika prima manje od toga, onda bi svako smanjivanje mirovina značilo povećavanje zone siromaštva, koja je ionako vrlo velika. Ovi se problemi bez gospodarskog rasta i većeg broja zaposlenih ne mogu riješiti.

Što to znači? Da nećete rezati mirovine?
- Mirovine prema posebnim propisima iznad 5.000 kuna smanjujemo za 10 posto. Usto, samo će se mirovine stečene iz rada ubuduće usklađivati s indeksom rasta troškova. Ostale ne.


Smanjenje od 10 posto odnosi se i na braniteljske mirovine?

- Na sve, osim na mirovine 100% hrvatskih radnih vojnih invalida!

Tu je dosta veliki otpor?
- Ni prvi ni posljednji. Smanjenje mirovina stečenih pod posebnim uvjetima jedini je način da sačuvamo mirovine iz rada.


Najavljuje se i smanjenje broja zaposlenih u državnoj administraciji, masovna umirovljenja ili otpuštanja?

- Tražimo način za smanjenje broja zaposlenih. Jer, daljnje rezanje izdataka za plaće više ne daje efekta. Nakon ukidanja božićnica i regresa te ograničavanja posebnih dodataka, kao i ovogodišnjeg smanjenja plaća za tri posto, sada su prosječne plaće u državnoj administraciji manje od onih u privredi. Jedini način za redukciju broja zaposlenih vidimo u umirovljenjima. Vjerojatno ćemo silom zakona u mirovinu uputiti sve one koji su ostvarili puni mirovinski staž, bez obzira na godine života. Takvih je u sustavu 10-tak tisuća.

Govorilo se o dvadesetak tisuća? Ostalo su policajci?

- Da, uvijek je problem s policajcima koji imaju beneficirani radni staž. U odnosu na njih radit ćemo određene iznimke.

Nakon što na Vladi i u Saboru predstavite proračunske dokumente, s tim paketom idete u Europsku komisiju. Što očekujete? Navodno bi pregovori mogli trajati tri, četiri mjeseca. Je li istina da ne znate kako će oni teći? Odnosno da ste izjavili kako nitko ne zna što će biti?

- Europsku komisiju zanima kako da se naš deficit svede na manje od 3 posto BDP-a. Na žalost, mi ćemo iduće godine imati povećanje deficita, a tek potom, 2015. i 2016. očekujemo smanjenje. Najveći nam je problem 2014. kada će raskorak između prihoda i rashoda biti značajno veći nego ove godine.

Mislite da će Bruxelles to prihvatiti?

- Vidjet ćemo. Kad gledam kako su prošle druge zemlje koje su ušle u proceduru prekomjernog deficita, nisam potpuno siguran u naše šanse. Pričekajmo.

Što onda u tom slučaju?

- Europska će komisija tražiti da Vlada predloži dodatne mjere.

Imate alternativno rješenje?

- Ne bih o alternativnim rješenjima. Zašto? Jer mogu iznositi samo svoje mišljenje i pretpostavke, a onda će netko, kao što se dogodilo nedavno, s pričom o povećanju PDV-a, na tome graditi tezu da se ministri međusobno svađaju.

Ako smatrate da vam prijedlog proračuna - zbog velikog deficita – neće proći, zašto onda odmah niste radili varijantu koja bi Europskoj komisiji bila prihvatljiva?

- Zato jer je to stvar pregovora. Bez gospodarskog rasta vrlo je teško nositi se s financijskim aspektom ulaska Hrvatske u EU te troškovima financiranja svih dosad pokrenutih reformi. Sedam milijardi za koliko su nam samo iz ta dva razloga povećani rashodi za iduću godinu snažan su argument kojim Vlada pred Europskom komisijom može braniti stav da bi daljnji nemilosrdni rezovi mogli biti opasni. Prostora za rezanje uvijek se može naći, ali po koju cijenu. U postojećim uvjetima to bi moglo biti vrlo, vrlo rizično.

Na osnovu čega onda očekujete rast BDP-a iduće godine za 1,3 posto?

- Samo na bazi državnih investicija. Hrvatske su željeznice restrukturirane i mogu krenuti s investicijama. Hrvatske vode također. Postavlja se pitanje što će biti s Hrvatskom elektroprivredom. Ako za predviđene elektrane nemamo stranog investitora, imamo hrvatske mirovinske fondove s raspoloživim kapitalom od 54 milijarde kuna. Onaj tko uloži u energetiku, može računati na brz i siguran profit.

Predviđate velika ulaganja u željeznice? Mogu li željeznice za Milanovićevu vladu biti ono što su autoceste bile za Račanovu? Svojevrstan zamašnjak razvoja?

- Da, upravo tako. Očekujem da će investicije u željeznice postati pokretač niza proizvodnji.

Ali, može li se u budućnosti sa željeznicama otvoriti problem kao što se sada pojavio s autocestama?

- Ne, nikako. Jer 85 posto sredstava za investicije u željeznice ide iz nepovratnih fondova Europske unije. Znači, Hrvatska cijeli projekt financira sa samo 15 posto.

Neki ekonomisti nekad bliski SDP-u, Ljubo Jurčić konkretno, predlažu dodatno zaduživanje, kako bi se tim sredstvima pokrenula proizvodnja?

- Čuo sam za te prekrasne ideje. Pitam se je li Jurčić uopće svjestan što govori. Uskoro ćemo imati 200 milijardi kuna duga. Kamate samo u idućoj godini iznosit će 14 milijardi. U 2014. moramo se zadužiti s visokom kamatom od 5 do 7 posto, zavisno od toga koliko ćemo kredita uzeti doma, a koliko u inozemstvu. Za nas je to enormna i vrlo rizična visina duga. Jer pokazuje koliko nam je privreda slaba. Takvo stanje stvari, naravno, ne privlači nego odbija investitore.

Vaš koalicijski partner HNS predložio je ovih dana aranžman s MMF-om, radi jeftinijeg kreditiranja. Misija MMF-a upravo je u Hrvatskoj, Svjetske banke također?

- Sa Svjetskom smo bankom završili razgovore vezane za takozvani strukturni kredit za financiranje određenih reformi. Misija upravo ocjenjuje reforme u zdravstvu, socijali, mirovinskom i radnom zakonodavstvu. Izvještaj - nadam se, pozitivan – trebao bi biti gotov tokom ovog mjeseca tako da bi uskoro mogli pristupiti drugoj tranši povlačenja sredstava.

Što mislite o aranžmanu s MMF-om?

- Ne treba odbaciti ni takvu mogućnost. Sigurno je da nas iduće godine čeka enormno zaduživanje. U suradnji s MMF-om uvjeti bi kreditiranja mogli biti mnogo povoljniji. A nama će trebati svaka pomoć. O svim se opcijama može razgovarati, ali odluka je, naravno, na Vladi.

Monetizacija autocesta? Otpori su ogromni?

- Kao i kada je riječ o privatizaciji, a ovdje zapravo govorimo o davanju u koncesiju autocesta. Uvijek se mobiliziraju veliki otpori. Plan monetizacije polazi od toga da se u idućih 35 godina na autocestama nikako ne može zaraditi 4 milijarde eura, koliko smo za njih sada dužni. Da ne govorim o kamatama koje će se u međuvremenu pribrojiti. Usto, veliko je pitanje treba li uopće domaću akumulaciju trošiti na ceste. Osobno sam protiv toga. Smatram da našu akumulaciju, na primjer mirovinske fondove, treba ulagati u hidroelektrane.

Sredstva od monetizacije predviđena su za što?

- Za vraćanje loših dugova. Neki su krediti za bivše vlasti, ne samo za ceste nego i za proračun, uzimani s kamatom od 9 ili 10 posto. Bilo bi nam mnogo lakše da ih zatvorimo. Tako bismo umanjili i visoki javni dug, a to je iznimno važno.

Kako vidite suradnju s domaćim bankama? Trenutno niste baš u dobrim odnosima?

- Bankari nas trenutno mrze. Naš prijedlog zakona o potrošačkom kreditiranju bio im je povod za otvoreni rat protiv Vlade. Ali, moram reći da ni svi bankari nisu isti. Model koji predlažemo vrlo je sličan onom koji već dvije godine primjenjuje Erste banka. Koja je, vodeći brigu o svojim komintentima, umanjivala svoje prihode po osnovu kamata. Za razliku od drugih banaka koje baš briga za probleme građana. Bankari, izgleda, smatraju da mora biti po njihovom ili nikako.

Jeste li očekivali tako žestok otpor?

- Nisam. Zašto? Jer su banke pokazale ogromnu fleksibilnost prema gospodarstvu. U predstečajnim nagodbama privrednicima su otpisale velike dugove. Taj je proces uspješan upravo zbog dobre suradljivosti banaka. Zato me iznenadilo da su prema problemima građana potpuno indiferentne. Za razliku od banaka, Vlada smatra da je 300 tisuća blokiranih građana objektivno ogroman problem. Zato od zakona ne možemo odstupiti.

Niste u prijateljskim odnosima ni s drugim segmentima društva. S poslodavcima, sindikatima, dijelom akademske zajednice koja napada vaš model predstečajne nagodbe?

- Naši protivnici galame da ništa nismo napravili. Predstečajni zakon je ništa? Potpuno novi model u kojem probleme posrnulih firmi zajedničkim snagama pokušavaju riješiti dužnici, vjerovnici i država. Jesam li ja kriv što se pravosuđe sada igra s predstečajevima, pa se, recimo, program spašavanja jednog Dalekovoda, koji radi i zarađuje u inozemstvu i kojemu HBOR daje jamstva, zaustavlja na trgovačkom sudu. IGH također: premda je dobio strateškog partnera, sve stoji. Pravosuđe, koje se inače financira iz budžeta, lamentirajući o opravdanosti zakona zapravo pokazuje potpunu indiferentnost prema ekonomskom stanju zemlje. Baš ih briga za spašavanje radnih mjesta i pokretanje gospodarstva! Ali, zakon je tu, mora se provoditi. Profesori koji sada zakon o predstečajnoj nagodbi dovode u pitanje morali bi objasniti smatraju li prihvatljivim da je ovdje u Zagrebu na glavnom trgu jedna robna kuća u stečaju već 11 godina. Ili, zašto je netko potrošio 400 milijuna kuna na stečaj Gradske banke Osijek, u kojoj se stečaj rasteže već petnaestu godinu? Kako objasniti to ludilo?

Gdje još vidite prostor za zavođenje reda? Sada su na redu neprofitne organizacije, u koje između ostalih spada i financijski moćna Crkva?

- Potrošnja svake kune koja se dobije iz državnog proračuna mora se opravdati, bez obzira o kome je riječ. Ali izvan kontrole ne ostavljamo ni one koji se ne financiraju državnim sredstvima. Oni su obavezni prema svojim osnivačima. Nećemo dozvoliti da se novac kroz nevladine institucije koristi i zloupotrebljava za osobne potrebe. Ne vjerujem da bi u tom kontekstu s Crkvom moglo biti bilo kakvih problema. Dosad smo više-manje uvijek korektno surađivali.

Igre na sreću?

- Kako nismo uspjeli s ubrzanom konsolidacijom Hrvatske lutrije, igre na sreću ostaju i nadalje dobrim dijelom u privatnim rukama. Ali, uvodimo vrlo visoke dodatne koncesijske naknade, zatim planiramo umrežavanje svih aparata na poreznu upravu…

To bi, kao, bila nekakva nova fiskalizacija?

- Da, može se govoriti o novoj fiskalizaciji. Osobno smatram da su kocka i igre na sreću veliko društveno zlo i moraju biti pod kontrolom. Što se Ministarstva financija tiče, nismo baš željni prihoda od takvih djelatnosti. Suzit ćemo prostor hazardiranja, samo moramo paziti da se te aktivnosti onda ne preliju u susjedne zemlje.

U posljednje se vrijeme šuška o nekim smjenama. Prvo onima u Poreznoj upravi?

- Pokazuje se da dio poreznika nije sposoban pratiti borbu za pojačanu fiskalnu disciplinu. Ponašaju se kao da su još u HDZ-ovom režimu. U dvije godine nisu uspjeli shvatiti da je došlo do promjene sustava. Očekujem da porezna uprava raspolaže svim relevantnim informacijama o poreznim obveznicima. Za one koji to nisu sposobni osigurati slijede sankcije.

Niste zadovoljni?

- Ne. Osobno nisam zadovoljan radom nekih poreznih uprava.

Znači, bit će smjena?

- Da, bit će smjena.

Govori se i o smjeni šefice porezne uprave?

- Ne, to ne stoji.

Govori se i o smjeni šefa HBOR-a Antona Kovačeva?

- Kao predsjednik nadzornog odbora HBOR-a, banke koja je inače u mojoj zoni odgovornosti, ne vidim nikakva razloga ni potrebe za smjenom gospodina Kovačeva. HBOR dosta dobro odrađuje svoj posao.

Gura li to netko drugi iz Vlade?

- Znate da se s mojim kolegom, ministrom Marasom, u nekim stvarima ne slažem. Od toga je li potrebno obavezno članstvo u komorama, gospodarskoj, obrtničkoj i poljoprivrednoj, pa nadalje. Moguće je da s njegove strane dolaze i ideje o smjeni Kovačeva. Ali, ne vidim nikakav problem u tome da o nekim kadrovima imamo različita mišljenja. Za mene su relevantni samo rezultati.

Zalažete se za obavezno članstvo u komorama, premda su neke od njih – pokazuje se – postale eldorado za mutne poslove?

- Za hrvatsku ekonomiju jedini su izlaz investicije i izvoz. Ne vidim mogućnost povećanog izvoza, pogotovo malog i srednjeg poduzetništva, bez organiziranog djelovanja komora. Sve bi one morale postati most prema Europi. Neću zaboraviti kako su se poljoprivrednici za vrijeme svog prosvjeda bunili da smo ih, kao, natjerali da svoju pšenicu prodaju dvojici hrvatskih gospodarstvenika. Ali nisu morali! Da su se organizirali, mogli su je preko svoje komore direktno izvesti i sigurno bi više zaradili. Naravno, komorama treba smanjiti doprinose i kontrolirati budžete. A što se tiče mutnih poslova, to ostavljam osnivačima. Moraju preuzeti vlastitu odgovornost.

Kad je riječ o rebalansu ovogodišnjeg proračuna, je li istina da je došlo do proboja plaća?

- U Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu znanosti plaće su premašile planove. Zbog proboja u ta dva ministarstva tražimo da se drugi, oni koji su imali manju potrošnju, odreknu nekih svojih planova i projekata.

Znači, ovima opraštate, a štedljive kažnjavate? Zar ministri koji se nisu držali plana ne zaslužuju sankcije?

- Teško je uspoređivati resor s resorom, svaki je specifičan za sebe. Mnogo je učinjeno i u jednom i u drugom resoru na smanjenju izdataka. Nažalost ne dovoljno.

Je li istina da u svom ministarstvu imate ekipe za rezanje, odnosno ljude koji drugim ministrima pomažu u smanjivanju troškova, ako to sami ne znaju napraviti?

- Da, imamo takvu ekipu koja može pomoći u postizanju efikasnosti. Zato unutar Vlade nismo baš omiljeni.

Kakva će generalno biti iduća godina?

- Vrlo teška. Sve zavisi od toga hoćemo li ostvariti tih 1,3 posto gospodarskog rasta, što bi bilo bitno jer bi značilo da prvi put nakon pet godina više nismo u padu. Kad bi imali taj pozitivni pomak, onda je to već bronhi efekt. Mogli bi reći: lakše se diše. Ako se u prva četiri mjeseca 2014. to ne dogodi, onda smo u velikim problemima.

Ali vi znate da se vaše dosadašnje prognoze o rastu BDP-a nisu ostvarivale?

- Prevarili smo se kad smo smatrali da paralelno možemo voditi program investiranja i restrukturiranja državnih firmi. Nije išlo. Recimo, potrošili smo više od godinu dana na proces prekomponiranja željeznice, što je objektivno veliki uspjeh, jer je u drugim zemljama taj posao trajao mnogo duže. Ali, tek sad kad su restrukturirane, željeznice su spremne za pokretanje investicija.

Što još kanite odraditi do kraja mandata ove Vlade?

- Konsolidirat ćemo financijski sektor. Država će redovito plaćati svoje obaveze. Završit ćemo reformu zdravstva, socijale, radnih odnosa… Nadam se da ćemo uspjeti realizirati nekakav gospodarski rast, barem na osnovu državnih investicija, što bi onda moglo pokrenuti i privatni sektor. Ali sve smo to već jednom bili uradili. U vrijeme Račanove vlade. Prije deset sam godina već jednom sanirao zdravstveni sustav. Riješili smo također problem nelikvidnosti, ostvarivali gospodarski rast od 6,5 posto, mirovine u četiri godine povećali za skoro pedeset posto. Ali izgubili smo izbore i onda je sve što smo postigli HDZ brzopotezno uništio. Sada sve to moramo raditi ispočetka.

Kad građani mogu osjetiti nekakvo poboljšanje?

- Uh, ne tako brzo. Bit će dobro kad budemo imali milijun i 600 tisuća zaposlenih. Tog trenutka većina radno sposobnih građana imat će od čega živjeti, imat će svoje plaće, nekakvu sigurnost, ali ništa više od toga. Ali to se u mandatu ove Vlade ne može očekivati.

Ako bi SDP dobio sljedeće parlamentarne izbore, pristali biste sudjelovati i u novoj vladi?

- Ne. Ja sam svoje s ovom Vladom definitivno odradio. Vrijeme je za nove ljude. Nisam umoran, ali mi silno smeta opća opstrukcija Vladinih poteza. Morate biti mlad da biste se mogli nositi s ovolikom količinom opstrukcije.

A opstrukcija iz vlastitih redova? Mislim na ove luksuzne automobilske lađe koje u posljednje vrijeme naručuju i neki od vaših stranačkih drugova. Znam da ste u kumovskim vezama sa sisačkom županicom Marinom Lovrić Merzel, ali recite, je li njeno ponašanje primjereno socijaldemokraciji?

- Još u Račanovoj vladi 2000. godine jasno smo definirali koja se razina dužnosnika može voziti u kojem autu. Tko ima pravo na audi, a tko na neko nižerangirano vozilo. Slažem se da je naše društvo siromašno i ne može se razbacivati. Primjerice, kod posljednje nabavke automobila za dužnosnike išli smo s jednom klasom niže od propisane. Upravo zbog poruke. Zato nam je potrebna takva regulacija. Moramo se ponašati u skladu s mogućnostima. No, imam dojam da se protiv Marine Lovrić Merzel trenutno ipak vodi prava hajka. Ona se može sama braniti, ali postoje činjenice: auto nije kupljen nego je uzet na leasing čija je rata niža od rate prethodne nabavke. I to su činjenice. Ali, ako se većina župana voze u takvim skupim autima, zašto je onda problem samo jedna županica?



Vijesti iz medija