Fonogram govora predsjednika Vlade u Saboru

Govor predsjednika Vlade u Saboru povodom glasanja o povjerenja novoj u Vladi 23.12.2011.
 

Uvodni govor:
Poštovani predsjedniče, uvažene kolegice i kolege zastupnice i zastupnici Hrvatskog sabora,


svi koji ovdje sjedite iza kojih stoji volja hrvatskog političkog naroda i hrvatskih građana, zastupnici Kukuriku koalicije, zastupnici nacionalnih manjina, zastupnici Hrvatske demokratske zajednice, zastupnici Hrvatskih laburista, HDSSB-a, Neovisne liste don Ivana Grubišića, Hrvatske stranke prava Ante Starčević, Hrvatske građanske stranke, i ako sam nekoga propustio, ispričavam se, ali mislim da nisam, svi koji ovdje danas sjedite, ali ne samo sjedite nego ćete i raditi, iza vas je volja hrvatskih građana. Hrvatskih građana iz grada i sa sela, iz predgrađa, iz ravnice, iz planine. Hrvatskih građana koji imaju ovakav ili onakav svjetonazor, hrvatskih građana koji vjeruju i onih koji ne vjeruju, hrvatskih građana neovisno o njihovoj nacionalnosti, vjeri i spolu.

I u svim svojim nastupima, djelovanjima, o tome ću jako voditi računa.

Ovo je prvi puta da imam priliku predložiti Hrvatskom saboru hrvatsku Vladu. Za mene je to ogromna odgovornost, ali istovremeno i ogromna radost, i ogromna šansa.

Kriza u kojoj se nalazimo uvijek ima element prijetnje i element šanse. Želimo da ovo bude šansa za Hrvatsku.

Program Vlade koji ste dobili na klupe i koji je, kako to obično je, i molim vas za razumijevanje, uvijek dakle dolazi na klupe kasno, ali istovremeno taj program je bio naš ugovor, neformalni ugovor s građanima u ovoj kampanji, i u svemu što je prethodilo današnjoj, odnosno jučerašnjoj konstituirajućoj sjednici Sabora.

Taj program smo mi komunicirali tjednima i mjesecima, iza nas je kampanja koja je bila teška i puna teških riječi, ja se na to ovdje neću osvrtati, kao što se, dajem vam riječ i tako mi Boga, neću osvrtati ni na to što je bilo ranije. Uprijet ću sve svoje snage u to da u raspravama koje će biti burne i žestoke ne upirem prstom u one koji će biti opozicija i da im ne predbacujem što su oni ili njihovi prethodnici radili prije godinu, dvije, pet ili 15 godina. To je jalovo, nekorisno, i loše za Hrvatsku.

Naravno, istovremeno ne gajim iluzije da je politika moguća bez konflikta, da je Sabor moguć bez opozicije, bez drukčijeg mišljenja, pa i bez opstrukcije i provokacije, jedino na što apeliram i svjestan sam da ne kucam na zatvorena vrata je da o bitnim pitanjima nalazimo minimum konsenzusa.

To smo uspjeli jučer na sastanku koji je organiziran ovdje u Saboru, gdje smo se vrlo brzo i kvalitetno dogovorili da zajednički podržimo ono što je bitno za Hrvatsku, ovaj paket nekoliko europskih odluka, a tiče se referenduma i tiče se odluke o udruživanju.

Ali ponavljam, koliko god pozivam na konsenzus, svjestan sam konfliktne prirode politike, različitosti stavova pa i interesa.

Ono što je bitno da nas u toj političkoj borbi, što je moguće više nose opći interesi, da ih vrlo jasno i široka srca definiramo, a da budemo malo ili nimalo taoci posebnih interesa, korporativnih interesa raznih skupina za pritisak ili uskih stranačkih profitnih interesa. To nije dobro za Hrvatsku i vjerujem da danas, ne zato što mi i što ja ovdje predlažem Vladu, ali da danas okrećemo jednu novu stranicu i jedno novo poglavlje u političkoj povijesti naše mlade države. Mlade države čije institucije tek gradimo, mlade države čije institucije moramo čuvati kao svetinju, kao nešto bez čega nismo država, nismo organizacija, nego jedan slučajan nasumičan odabir. Ali ja vjerujem da mi to nismo.

Nalazimo se u jako teškom trenutku. Ova kriza, ova situacija naravno nije teža od one s kojom su prije 20 godina bili suočeni hrvatski građani, branitelji i svi oni koji su se borili za Hrvatsku i koji su je gradili, ovo je teže, pardon ono je bilo teže, ono je bilo teže. Ovo je izazov druge vrste. Ovdje sada pokazujemo jesmo li kadar i kapacitet od Hrvatske izgraditi uspješnu zaokruženu državu, zaključenu državu. Kao što je karakter neke osobe zaključen u nekom trenutku tako je i država u jednom trenutku zaključana. Vjerujem da je u sljedećih nekoliko godina moguće i svjetonazorski i gospodarski zaključiti Hrvatsku, ali je ne zaključati.

Pred nama je članstvo u EU, projekt, misija na kojoj su radili mnogi u ovoj zemlji. Pregovore je završila prethodna Vlada gospođe Jadranke Kosor i na tome zahvaljujem i čestitam. Tu nema nikakvih misterija. Prije toga su to radili neki drugi, manje ili više uspješno, ali svi sa istom namjerom i s istom misijom i vizijom da Hrvatska kao mala zemlja postane dio jednog prostora u kojem se odlučuje o stvarima koje se Hrvatske tiču i u kojoj je hrvatska riječ i hrvatski stav važan i presudan.

A duboko vjerujem da je za malu zemlju kao što je naša, za malo tržište presudno da budemo otvoreni prema svijetu. I to je lekcija naše povijesti stoljećima. Kada god smo bili otvoreni, pa i kad nismo bili država, bili smo uspješni ili uspješniji. I Dubrovnik i drugi gradovi, i kontinentalni gradovi, svugdje gdje su živjeli naši preci bez obzira na vjeru i na etnički znak tog trenutka su bili uspješni kada su bili integrirani i dobro uređeni, kada su igrali po strogim i svima jasnim pravilima. Kada to nisu bili ili kada to nismo bili gdje god bili, kome god pripadali, kojem god imperiju pa i bivšoj Jugoslaviji i kada smo bili zatvoreniji prema svijetu i u smislu ideja i u smislu ljudskih sloboda i u smislu vanjske trgovine, razmjene dobara, usluga, pameti, inteligencije, ideja bili smo slabiji.

Šansa malih naroda je u otvorenom društvu i u otvorenom tržištu pod uvjetom da znamo koje su naše vrijednosti i svetinje, pod uvjetom da štitimo slabije, pod uvjetom da se borimo za socijalnu pravdu, ali da znamo što ona jest. I ja tu ne vidim velikih razlika među nama. Ponavljam, nemam iluzija. Ne vidim velikih razloga. I vjerujem da će u tom duhu raditi ovaj Sabor i raditi Vlada koju ću vam ovdje predložiti. I da će raditi u duhu tog programa.

Program naše Vlade, program Vlade koju ću vam predložiti i za čiju podršku, podršku koju ću vas zamoliti, je program dakle o kojem govorimo mjesecima. On je manje-više svima poznat i jasan. Naravno ne želim time podcijeniti ni ovaj auditorij ni hrvatsku javnost i reći da o tome ovdje neću govoriti, govorit ću.

Taj program u ovom trenutku je vjerojatno sličan onome koji bi svaka većina, svaki mandatar ovdje ponudio. Možda ne isti, ali sličan. On se svodi prvo i osnovno na to da Hrvatska na ovakav način ne može više funkcionirati i da ne možemo trošiti novac koji nismo zaradili.

Hrvatska nije zemlja u kaosu, Hrvatska nije, neću sad ovdje iz pristojnosti spominjati nijednu od europskih zemalja koje se nalaze u poteškoćama, ali Hrvatska nije neka od tih država. Hrvatska je u malo boljoj situaciji, ali istovremeno u opasnoj situaciji i na prekretnici.

Hrvatske javne financije su prenapregnute i mi se više ne možemo na ovakav način zaduživati jer nam naprosto više nitko taj novac dati neće, a i kada bi nam ga dao, pod uvjetima koji nam se otvaraju, mi ga ne bismo mogli vraćati. I tu ulazimo u zatvoreni krug u circulus vitiosus duga, nesolventnosti i gospodarske stagnacije. To je jasno svima. Kako iz toga izaći? To je teže pitanje. Za to treba puno odlučnosti, treba jasna vizija, treba cilj koji nam je svima isti, trebaju mjere i na kraju da ne bih sam sebe preozbiljno shvaćao, ni sebe ni svoje suradnike, treba nam i malo sreće. Ali ne samo sreće, sreća sama po sebi nije dovoljna.

Hrvatska mora ograničiti javnu potrošnju, Hrvatska mora konsolidirati svoj proračun, Hrvatska mora imati manje proračunske deficite i Hrvatska se mora razvijati i rasti. Mislim da oko toga nema dileme i da je to svima jasno i da to svi žele. Ključno je pitanje točno gdje podvući crtu, gdje podvući crtu u javnoj potrošnji, gdje podvući crtu u proračunskom deficitu, gdje zaokrenuti priču? Jer ako sada zaokrenemo priču šanse za nas ima.

Hrvatska je, kada govorimo o proračunu, a on će biti prvi veliki izazov i zadaća naše Vlade, došla do točke prenapregnutosti, dalje ne možemo. Morat ćemo smanjiti proračunsku potrošnju, proračun države RH realno i nominalno. Koliko? To je ovdje ključno pitanje. Što više a da financijski budemo održivi, a što manje da ne zagušimo razvoj, rast i šanse za uspjeh.

U ovoj situaciji država je jako važna. Kao političar koji je ljevičar i liberalni ljevičar ja jako puno držim do ljudskih prava i sloboda, do otvorenog društva, do prava manjina svih etničkih, nacionalnih, vjerskih da ne nabrajam, ali isto tako sam svjestan da u ovoj situaciji, naročito u jednoj maloj zemlji, treba više jake i organizirane države. Ne etatističke države, ne države koja zabada nos u vaš privatni život, koja vam govori što da radite i po kojim načelima da živite, nego države koja je organizirana, koja postavlja jasna pravila prema kojima se ljudi ponašaju, prema kojima se tvrtke ponašaju i prema kojima znaju što će biti ako ih poštuju, a što će im se dogoditi ako ih ne poštuju.

U tom smislu vjerujem u Hrvatsku kao i svi ovdje i svi izvan ove zgrade. Vjerujem u to da smo u stanju u utakmici s najrazvijenijim i najuređenijim zemljama svijeta od kojih su neke veće, a neke manje, biti uspješni, ostvariti sami sebe i dići svoje samopoštovanje. I cijelo vrijeme smo tijekom ove kampanje i ja i svi mi govorili o samopoštovanju kao ključnom supstraktu hrvatskog uspjeha, tek onda ponos jer od ponosa se na ovim prostorima kad god ga je netko na bubnjeve lupao često dizala kosa i ježila koža. Samopoštovanje je nešto drugo. Samopoštovanje je samosvijest i stanje u kojem poštujete sebe i poštuju vas drugi. Ponos je vrlo često bio obilježen time da si ponosan nečime što su nekad davno tvoji preci bili što nisi sam proživio, što nisi sam ostvario i što ustvari nema velike veze s ovim što je danas. Samopoštovanje možemo ostvariti samo tako ako budemo samostalni, neovisni, uspješni, bogati, svoji gospodari koji će biti uvažavani u svom okružju i koji će svoje okružje poštivati i graditi jedno pravedno i uspješno društvo u kojem će svaki Hrvatski građanin biti financijski neovisan, ali istovremeno biti svjestan pripadnosti zajednici koja bez pravila zajednice ne može funkcionirati i ne može dalje.

Dakle, pod broj 1. fiskalna konsolidacija, uvođenje reda i jasnih pravila u državne financije. Neću reći da je ostavljen kaos, jer kaos nije ostavljen, barem u to vjerujemo, ali je ostavljena jedna prenapregnuta situacija. Vidimo što se događa oko nas, vremena za zaokret ima, a volje u ovoj Vladi još i više.

Kada govorimo o funkcioniranju državnih institucija, puno se ovdje govorilo i ovdje i u Hrvatskoj zadnjih godina o borbi protiv korupcije i ratu korupciji. Želimo nešto drugo. Želimo politiku bez korupcije i društvo bez korupcije. Borba protiv korupcije sama po sebi nije cilj, to je sredstvo i to je jedno prinudno sredstvo kojem pribjegavate u trenutku kada stvari izmaknu kontroli, kada je korupcija toliko jaka u društvu i politici da se protiv nje ne može nego golom silom.

Drugi put je politika bez korupcije, društvo bez korupcije, o tome se djecu uči, školuje, tome mi svjedočimo svojim primjerom. Nikada od mene u ovom Saboru ni u javnosti nećete čuti tu smiješnu izjavu "Ja sam pošten", vjerujem ni od koga od mojih suradnika. To je stvar dojma, to je ono što drugi misle o vama, o tome ne upirete prstom sami u sebe, ali morate pokušati služiti primjerom, bez velikih riječi, bez pretencioznosti. Društvo bez korupcije, politika bez korupcije.

Jake institucije, neovisni sudovi, neovisan i profesionalan policijski aparat. Kolegice i kolege, moj cilj je da u sljedeće četiri godine, a za koliko vjerujem da će ova vlada raditi i služiti hrvatskim građanima, da svatko onaj u politici koji nije iz vladajuće većine, koji je gradonačelnik tamo negdje ili tu negdje u Hrvatskoj, može mirno spavati, ako zna da je radio po zakonu i da je čista ili čist. I da ne mora razmišljati o tome hoće li policija protiv njega po političkom ključu podnijeti neku prijavu. Hoće li njegova ili njezina politička orijentacija imati bilo kakve posljedice odnosno veze sa radom policije. Jako važna stvar.

Zapamtite molim vas što sam rekao. Ovo mi je jako važno. Na tome ću inzistirati i za to ću se boriti, i za to ću birati najkvalitetnije suradnike.
Isto vrijedi i za državnu upravu. Jučer je ovdje bilo puno polemike i dobro da je bilo. Želim vas uvjeriti, dajem vam riječ, da ću osobno inzistirati na tome da najkvalitetniji kadrovi, ljudi, službenici, državni službenici u javnoj upravi, prije svega u ministarstvima i agencijama ostanu raditi tamo, bez obzira na ove promjene koje smo najavili. Da će se ministri oslanjati na pomoć izvana, što je moguće manje i samo tamo gdje smatraju da je potrebno, i gdje imaju prirodno pravo dovesti jedan uži broj suradnika, formiran sam i odrastao sam među ostalim u javnoj upravi. U jednom ministarstvu koje je bilo novo u tom trenutku, koje je osnovano, koji je bio green field hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova, i gledao sam kako tamo ljudi za vrijeme mandata jednostranačke Vlade, uglavnom ljudi izvan stranaka rade za Hrvatsku, nisu bili stranački obilježeni. I tu sliku nosim sa sobom i danas kao kandidat za premijera nisam tu sliku izbrisao iz svoje pameti, iz svog sjećanja i jako mi je važno. Ponavljam, to je obećanje. Gledajte i zaključujte sami.


Biti će grešaka, biti će promašaja, biti će krivih procjena, biti će nesuglasica, biti će i svađa, ali to je pravac kojim ćemo ići. Dajem riječ za to.

Hrvatska je jaka koliko su jake njezine regije. Hrvatska je s druge strane jako centralizirana država. Hrvatska je država u kojoj se 90% javne potrošnje provlači i o njoj se odlučuje u Zagrebu, ovdje gdje mi sada živimo i gdje radimo. Odakle neki od nas jesu, ali mnogi od nas nisu.

Takva Hrvatska je centralizirana do razine da je zakočena i da sve ovisi o volji jednog relativno malog broja ljudi, relativno malog u odnosu na ukupan broj ljudi. Mi stalno pričamo o decentralizaciji. Možda je ovaj trenutak, ovaj ekonomski trenutak, najnezahvalniji za velike promjene u sustavu funkcioniranja države, ali mi u tome nećemo odustati. Vrlo brzo ćemo se pozabaviti tim problemom jer želimo da ljudi što je moguće više odlučuju o svom životu tamo gdje žive, ali ne do točke u kojoj se Hrvatska počinje fragmentirati. Hrvatska mora ostati jedinstvena i cjelovita.

S druge strane, gdje god žive ljudi, gdje god formiraju nekakvu nuklearnu zajednicu, gdje god imaju nekakve zajedničke socijalne i ekonomske interese mora biti lokalne samouprave i mora biti novca za to. I tog novca će se morati odreći centralna država, neovisno o tome tko je na vlasti u Rijeci, Zadru, Osijeku, Splitu ili Šibeniku, potpuno neovisna. O tome ću voditi jako računa i to će mi biti jako na srcu, jer vjerujem u lokalnu samoupravu i vidim koliko Hrvatska loše funkcionira na ovakav način. Vidimo koliko je Hrvatska prepuštana arbitrarnim odlukama malog broja ljudi.

Vidim koliko to koči Hrvatsku i vidim koliko su potrebne te promjene i koliko ih ljudi žele, ali samo do one točke u kojoj Hrvatsku ne fragmentiramo. I svaka promjena sustava lokalne i regionalne samouprave će prije svega imati to pred očima, kada budemo donosili takve odluke.

To je što se tiče novog ustroja Hrvatske i svega onoga o čemu smo govorili godinama i mjesecima sada, a što tek namjeravamo napraviti.

Razgovarali smo oko ovog programa i sa pripadnicima nacionalnih manjina. Obavili razgovore, čuli njihove želje, njihove legitimne interese. Dio toga je u našem programu, a dio toga ćemo dokazivati kroz svakodnevni rad i praksu.

Hrvatska ima težak teret rata i nesloge između svojih građana. Mislim da je ovo preokret i da takve stvari moramo ostaviti zasvagda iza sebe.

Rad prethodne Vlade koju smo kritizirali je s jedne strane bio obilježen tom vrstom suradnje i napravljene su neke promjene i koraci koji su Hrvatsku odveli u pozitivnom smjeru. Mi ćemo taj put nastaviti i pokazati da sa predstavnicima nacionalnih manjina u ovom Saboru, pa i u izvršnoj vlasti, računamo kao sa potpunim partnerima koji će morati, a svjestan sam da hoće i da su spremni na to preuzimati i više razine odgovornosti za nacionalnu politiku. Dakle, ne biti samo predstavnici nacionalnih manjina nego biti i hrvatski političari, bez obzira koje su vjere ili nacije. Jer u redovima naše koalicije to znam, mada to nikada ne brojimo, a vjerujem možda i u vašima, ima ljudi koji nisu svi porijeklom Hrvati. Nisu svi dakle odgajani u tom smislu na isti način, svi smo građani Hrvatske.

Svi hodamo ovim tlom, dišemo ovaj zrak i imamo iste interese. Da ujutro ustanemo sretni i spokojni odemo na posao, da nam djeca ili unuci budu sigurni, da se ne razbole, a ako se slučajno razbole - da budu dobro zbrinuti.

Socijalna prava i socijalnu državu ćemo braniti svim mogućim sredstvima. Nikakvih bolnih rezova ne smije biti, ne smije biti jer ćemo time odrezati možda i zdravo tkivo.
Naravno morat ćemo biti racionalniji, morat ćemo biti pametniji u odlukama koje donosimo. Moramo zadržati prava koja smo gradili kao socijalno društvo zadnjih 60 godina. Moramo biti svjesni da su neki od tih sustava možda ne ekonomski najracionalnije, ali vrijednosno itekako opravdano izgrađeni i nakon 2. svjetskog rata. Takvi sustavi ranije nisu postojali. Takvi sustavi u sferi obrazovanja, zdravstva i socijale su omogućili tisućama i tisućama težačke radničke djece da naprave kvantni skok u svojim životima, da se obrazuju ili ako se razbole da budu liječeni. I to su stvari koje ćemo čuvati. I to su stvari koje je čuvala i prethodna Vlada. Ne mogu reći da nije, obraćala je pozornost na to. Možda je tu katkad tu bilo malo previše kalkulacije. Ja mogu reći da je s naše strane neće biti, možda kažem.


Što se tiče brojnih društvenih skupina civilnog društva otvoreni su za djelovanje, ali ne želimo ih na nikakav način vabiti i mititi. Otvoreni smo za dijalog. S braniteljima ćemo razgovarati direktno kao s partnerima i prijateljima jer tu razlika nema. S Hrvatima izvan RH, a naročito u Bosni i Hercegovini ćemo voditi naprosto prijateljski dijalog.
Dakle, to nije samo naša ustavna obaveza, to nije samo zapisano u Ustavu, jer Ustav možete i promijeniti. To je nešto u što vjerujemo.


Ovdje ste vidjeli da u jučerašnjim promjenama zakona nije bio među središnjim državnim uredima predviđen i ured za Hrvate izvan domovine, ali tog ureda će biti. Dakle, on je predviđen zakonom koji je donio ovaj Sabor prije nekoliko mjeseci. Tog ureda će biti. To je još jedan ured. Dakle tu neće biti fige u džepu. Toga će biti. Jer nam je bitno kako naši sunarodnjaci žive izvan Hrvatske, svjesni naročito u BiH da su ipak prije svega građani druge susjedne države koja je u ovom trenutku u teškom stanju i kojoj moramo pomoći da funkcionira.

Da kažem koju riječ i o vanjskoj politici i to ne zato jer sam se time bavio. Bavio sam se nekada i refleksi su mi možda malo popustili, nego zato što je važno kako se Hrvatske projicira izvan Hrvatske. Važno je kakav imdž imamo u regiji, važno je koliko pomažemo svojim poduzećima da se otvore regiji, da zarađuju, da zapošljavaju, plaćaju porez. Politika prema regiji će biti prijateljska i otvorena ali bit će prije svega vođena hrvatskim interesom, interesom hrvatske države. Jamčim to. Izbjegavat ćemo konflikte, ali branit ćemo hrvatske interese prema svim susjedima. Ali sam svjestan da bez te regije hrvatsko gospodarstvo ima puno manje šanse, da je upravo to regija bez ikakvih balkanskih integracija, da to odmah raščistimo u koju hrvatska poduzeća imaju najveću šansu zbog tradicije, zbog znanja, zbog blizine tržišta, zbog sličnog jezika, zbog svega onoga što je bilo 50 godina ranije, a to nitko pametan kada je poslovni interes u pitanju ne želi izbrisati.

U međunarodnim i europskim odnosima vodit ćemo samosvjesnu politiku, svjesni opet tko smo i koliko nas ima i koje su naši financijski potencijali. U EU ćemo se boriti za hrvatske interese. U svijetu ovisno o okolnostima i mogućnostima.

U EU da se vratim na to, sjedimo za stolom, imamo prema ponderu određeni broj glasova u formatima vijeća. Do sada smo zadnjih 6 godina govorili o tome što EU traži od nas. Ovo je acquis, ovo nije acquis ali traže od nas, ovo je ta direktiva, ovo je ta uredba. Uskoro postajemo dio tog sustava, uskoro to više ne može biti izgovor. Uskoro naši ljudi, ministri, ali i službenici od kojih neki i sada rade u Vladi će zastupati hrvatske interese u Bruxellesu i institucijama EU. Borit će se za konkretne interese hrvatske trgovine, poljoprivrede, industrije, prometa, zaštite okoliša kao potpuno autonomni i samostalni pregovarači i agenti hrvatske Vlade i hrvatske države.

Do sada, usuđujem se to reći, mi nismo provodili velike reforme. Mi smo se prilagođavali i harmonizirali jednom složenom pravnom sustavu koji nam je sa strane ponuđen kao kriterij. Ako želiš u taj sustav, moraš ispuniti te kriterije. O tome se nije dalo previše pregovarati. I to nisu reforme. Reforme pravi državnici provode nakon dosta razmišljanja i iz srca i iz želuca i instinktom, ali samostalno, ne pod vanjskim pritiskom.

Ovo nije bilo pod vanjskim pritiskom, ovo je bilo nužnost i to dobra nužnost. Ali tek sada počinju prave reforme. Tek sada počinju prave reforme onih sustava kojima mi upravljamo.

Sve ovo što sam do sad naveo će biti briselska politika u kojoj će Hrvatska sudjelovati. Ali ono ključno što čini razliku, ono ključno što Hrvatsku po našem uvjerenju razdvaja od drugih država kao još uspješniju državu, o tome se odlučuje u Hrvatskoj, u Zagrebu, u gradovima i regijama, o funkcioniranju države, o pravosuđu, o ljudskim pravima, o nizu drugih pitanja koja dakle razlikuju uspješnu od neuspješne države odlučujemo mi, o tome kakvu ćemo školstvo imati, koliko ćemo ulagati u obrazovanje i plaćanje nastavnog kadra koji školuje našu djecu uz niske plaće, koliko ćemo imati kvalitetne bolnice. Hoće li Zagrebačko i druga hrvatska sveučilišta Riječko, Splitsko, Osječko i niz veleučilišta pružati kvalitetnu konkurentnu uslugu ili neće biti takva. O tome ovisi naš uspjeh, o tome ne odlučuje Bruxelles. O tome odlučujemo mi. I danas i za pet godina i za deset godina.

Budemo li pametni, na raspolaganju nam stoje velika sredstva da taj sustav unaprijedimo ali vlastitom politikom. Opet kao što iskustvo pokazuje neke su države u EU u tome bile uspješnije, a neke su manje uspješne. Neke su izgubile godine, a neke su se snašle odmah. To je sve ovisilo o kvaliteti uprave i o kvaliteti politike.
Naše iskustvo nije loše. Jučer je ovdje rekla kolegica Pusić, od danas vjerujem članica Vlade, kako je u Hrvatskoj u 10 godina ustvari zadnjih 10 godina postignut jedinstven konsenzus i dogovor i razumijevanje oko strateških prioriteta države na putu prema EU.


Kao diplomat, a kasnije političar, sam pratio te procese u drugim državama, razgovarao osobno pa i privatno sa mnogim dionicima, državnicima, ministrima, predsjednicima vlada, tadašnjih, kasnijih i saznao i vidio svašta. Naš primjer nije tako loš, mi nismo tako loši. Prečesto imamo ukupno o sebi prenisko i podcjenjivačko mišljenje, uvjetovano svim i svačim. To je naš veliki problem, to je to samopoštovanje o kojem govorim. Moramo ga vratiti. Ne onu tešku gordost, nego samopoštovanje i onda će nas poštivati i drugi i poštivat ćemo sami sebe.

Kolegice i kolege, uvažene zastupnice i zastupnici, pred vama je program Vlade u skladu s člankom 110. Hrvatskog Ustava. On nije samo popis želja, on nije šoping lista, on je život za Hrvatsku.

U njegovom ostvarenju, u ostvarenju njegovih ciljeva koristeći se ovim metodama koje smo ovdje naveli, ali ne samo njima, probat ćemo postići najbolje.

Ja znam da je put do pakla popločen najboljim namjerama. Ovo jesu dobre namjere, a u pakao u našem slučaju ne vjerujem. Vjerujem u jednu bolju i jaču, bolje uređenu Hrvatsku, demokratsku Hrvatsku u kojoj se demokracija isplati, u kojoj se posao isplati, u kojoj se rad isplati, u kojoj je porezni sustav pravedan, u kojoj se oporezuje prije svega bogatstvo spekulacija, a najmanje rad jer radnicima je u pravilu uvijek najteže i najizloženiji su pa i u ovoj krizi u kojoj postoji solidarnost između javnog sektora i privatnog sektora.

Privatnog sektora, to vam govorim kao osoba koja je cijeli život, uglavnom cijelu karijeru provela u javnom sektoru, privatnog sektora koji zapošljava najviše i stvara najveću vrijednost, u kojem rade poduzetnici među kojima većina želi raditi i zaraditi za sebe i zaposliti ljude, u kojem mala manjina ima spekulativne i nečasne namjere. Tim ljudima moramo početi pomagati da prodišu, da vuku ovu zemlju naprijed, da oni koji su najjači i poslovno pa i regionalno budu još jači, a da oni koji to trenutno nisu iz niza razloga idu za njima i da ih stižu. A zašto nisu, u pravilu nisu radi teških okolnosti najnovije povijesti.

Čitave hrvatske regije, Slavonija prije svega, su žrtve rata, kasnije možda i ne baš najuspješnije politike jer u Hrvatskoj politika odlučuje o svemu i odlučivala je o svemu, a najviše o javnom novcu. Nije dobro. Toj Slavoniji, našoj Slavoniji obećajem posebnu brigu, ali ne brigu kakvu pružate djetetu ili nezreloj osobi nego brigu kakvu pružate onome do koga vam je stalo i onoga za koga znate da mora biti ravnopravan i da mu mora biti bolje.

Za ovako malu zemlju kao što je Hrvatska regionalne razlike su nevjerojatno velike. Mi nismo zemlja od 40 milijuna stanovnika ni od 20 ni od 100, mi smo zemlja od jedva 4,5 milijuna ljudi. Za takvu zemlju razlike između zapada i istoka, sjevera i juga su nedopustivo velike. Za to nikoga ne optužujem jer vjerujem da je svaka vlast do sada htjela to izjednačiti, da je to htjela ako ništa drugo upisati kao svoj bonus, kao nešto čime može izaći pred birače i reći gledajte, to smo uspjeli, al za sada nam nije išlo.

Slavonija, a onda i Dalmacija koja je u nešto boljoj situaciji od Slavonije, su naši veliki, veliki ciljevi i važni prioriteti. Nećemo diskriminirati po političkom kriteriju, nećemo gledati tko je gdje gradonačelnik. Nisu to radili, da se sad vratim u povijest al na jedan drugi način, nije se to radilo ni od 2000.-2003. godine, čitavi gradovi i regije u kojima naše stranke nisu bile na vlasti, nisu ni danas, su prosperirali zbog projekata koje je Vlada poticala i pokretala u općem hrvatskom interesu da poveže Hrvatsku. Druga Vlada je to nastavila, na manje ili više uspješan, katkad na vrlo uspješan, katkad na manje uspješan način.


Da vas više ne zadržavam, bit će puno vremena za govor i za diskusiju i za kritike. Ovo nije utopijski govor. Znam da ćete nas odmah napast, opozicija ste, od toga živite i to je potpuno legitimno. Apeliram da što manje koristimo teške riječi, da ne bude uvreda. U tome ćemo vjerujem imati jaku i kvalitetnu suradnju i ovog predsjedavajućeg stola, tko god za njim od kolega i kolegica bude sjedio, da budemo svjesni da u ovoj krizi koja je velika imamo šansu, da moramo napraviti zaokret. Ako ga sada napravimo, ako budemo zajedno u tome zasluga za to neće ići samo nama, ići će svima.

Znam da ćemo se u toj političkoj borbi šaha i nadmudrivanja svi gledati, pozicionirati tako da prođemo što bolje, ali zajednički visoki interesi u ovom Visokom domu moraju biti hrvatski interesi, a hrvatski interes je interes svakoga tko živi u Hrvatskoj, bio Hrvat, Srbin, Talijan, Mađar, Čeh ili pripadnik bilo koje druge od naših brojnih manjina zastupljenih u ovom Saboru i onih koje nisu zastupljene u ovom Saboru.

U to vjerujem, a politika bez vjere je prazna i šuplja, nema je. To je posebna vrsta vjere. I ovi izbori i ova Vlada su borba za vjeru, za dobru ljudsku vjeru. Držite me za riječ kolegice i kolege.

Hvala vam.

A sada dopustite da u skladu sa člankom 110. Ustava Republike Hrvatske predstavim Vladu u ovom Saboru, Vladu čije povjerenje očekujem da date hrvatskoj Vladi.
Zoran Milanović, predsjednik Vlade; Radimir Čačić, potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva; Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih; Neven Mimica, potpredsjednik Vlade; doktor Branko Grčić, ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije i potpredsjednik Vlade; Slavko Linić, ministar financija; Ante Kotromanović, ministar obrane; Vesna Pusić, ministrica vanjskih i europskih poslova; Ranko Ostojić, ministar unutarnjih poslova, Orsat Miljenić, ministar pravosuđa; Arsen Bauk, ministar uprave; Gordan Maras, ministar poduzetništva i obrta; Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava; Zlatko Komadina, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture; Tihomir Jakovina, ministar poljoprivrede; Veljko Ostojić, ministar turizma; Mirela Holy, ministrica zaštite okoliša i prirode; Ivan Vrdoljak, ministar graditeljstva i prostornog uređenja; Predrag Matić, ministar branitelja; Rajko Ostojić, ministar zdravlja; Željko Jovanović, ministar znanosti, obrazovanja i sporta; Andreja Zlatar, ministrica kulture.


Uvažene zastupnice i zastupnici, dragi kolege, ovo je hrvatska Vlada koju predlažem za sljedeći mandat. Molim vas da joj date povjerenje.

Hvala vam.

Zaključni govor:
Poštovani predsjedniče, poštovane kolegice i kolege.


Ja po svemu poznatom mislim najemotivnija osoba u ovom Saboru ali ovo je za mene vrlo emotivan trenutak. Prvi puta imam tu veliku čast predlagati hrvatsku Vladu. I odmah da kažem hvala vam i na komplimentima, onima koji neće glasati za ovu Vladu hvala na nekim logičkim primjedbama. Ima ih i uvijek ih se može naći kad god ljudi nešto rade, jer ovo nije savršen algoritam, ovo je program koji će trebati provoditi, neke stvari će ga u hodu demantirati, neke stvari još ne vidimo. Ne idemo mi kao guske u maglu. Mi smo Airbus u magli s dobrim navigacijskim sustavom. Ali svaka nova situacija je na neki način magla za svakog čovjeka. U njoj neke stvari ne vidim.

I zato hvala i na nekim logičkim opaskama i na neke od njih ću se ovdje osvrnuti. Govorio je uvaženi kolega Lesar o tome da smo propustili spomenuti financijske institucije i naš odnos prema njima u ovoj krizi i činjenicu koju svi vidimo da su financijske institucije najveći ako ne i jedini profiter u ovoj krizi. Pod profiter ne mislim ništa grozno. Profit kada nastane na njega se plati porez. Koliki je taj porez? Kakav je taj porez? I kakva je distribucija tih poreza? To govori o samoj duši društva i politike.

Naša porezna politika u Hrvatskoj je uvijek bila progresivna manje ili više. U tom smislu Hrvatska nikada ni u socijalizmu ni u prvih 10 ni u drugih 10 godina nije bila neoliberalno društvo i nije imala neoliberalan porezni sustav. Bilo je nekih stvari koje je trebalo korigirati.

Mi govorimo o porezu na dividendu i o porezu na kapitalnu dobit, samo o tome i to jesu i u progresivnom oporezivanju poreza i to svakako jesu mjere koje trebaju unijeti više pravde i više reda prema našem viđenju stvari u porezni sustav i u distribuciju. Tu smo vrlo ozbiljni, dapače o tome govorimo već godinama i dio je političke mitologije da smo jedne izbore zbog toga možda i izgubili jer smo o tome previše govorili u trenutku kada se činilo da je sve med i mlijeko, a nije bilo 2007. godine, da smo možda malo prerano o tome počeli govoriti.

Jedna smo od nekoliko zemalja koje nemaju te vrste poreza i smatramo da bi to trebalo uvesti racionalno, dakle razumno, možda ne previsoko ali da bude tamo, jer nema nijednog razumnog opravdanja zašto te poreze nemamo. Ali to nikako neće biti penaliziranje ni financijskih institucija nego samo uvođenje nekog minimalnog reda o kojem govorimo cijelo vrijeme.

Ukidanje doprinosa kao poticajne mjere na određeno vrijeme nije novi trošak, barem ga mi tako ne vidimo, nego stimulacija, poticaj poduzetnicima, gospodarstvenicima, privrednicima, onima koji privređuju i stvaraju novu vrijednost da zaposle ljude jer im je trenutno to jako riskantno i boje se. Nije novi trošak zato jer su ti ljudi koji dobijaju novi posao ako ga dobiju na taj način ionako već osigurani pa trošak već postoji. U Hrvatskoj su svi osigurani i to je dobra stvar, dobra stvar za razliku recimo od Amerike, ali to košta, to ćemo sačuvati, ali moramo učvrstiti.

Bio je ovdje prigovor na samom početku od uvaženog zastupnika Šukera da su nas već neke stvari u hodu demantirale. Možda i jesu, ali ne bih se složio da je ona koju ste naveli o javnim ovršiteljima.

Naime, mi jučer jesmo suspendirali na pola godine stupanje na snagu nekih odredaba koje su trebale stupiti na snagu 1. siječnja, zato jer imamo neke ozbiljne dileme o sustavu javnih ovršitelja, a ne o Ovršnom zakonu i nekim rješenjima koja su u njemu nalaze i koja nisu loša, jer dugovi se moraju plaćati. Nitko tko šalje drugčiju poruku ne čini dobro, tako odgajate svoje dijete. Dug se plaća. Inače ga ne stvaraš, ne radiš ga. I to nije nikakva zaštita onih koji pokušavaju izbjeći svoje ljudske i pravne obaveze.
Ali uzeli smo si vrijeme da neke stvari razmotrimo jer smatramo da je sustav javnih ovršitelja, o tome jučer nisam govorio pa samo riječ-dvije, sustav koji je ustvari kompenzacija ili dekompenzacija slabe države, države koja priznaje da nije u stanju kroz postojeći sustav sudova i represije naplatit dugove pa onda izmišlja jednu novu kategoriju koja u nekim državama postoji, ali uvodeći tu kategoriju, mi sami sebi priznajemo da nismo jaka država, šta će nam to, pričekajmo pola godine, imamo tu duboke rezerve kad je u pitanju institucija.


Zakon o fiskalnoj odgovornosti. Vi se sjećate da sam ja ovdje kao manji stručnjak od vas, odnosno kao nestručnjak ali političar, govorio o Zakonu o fiskalnoj odgovornosti prije skoro 3 godine kod donošenja proračuna i tada sam o tome nešto čitao, znam neke zemlje koje su to napravile, sada to rade svi. Čak i Europska unija razgovara o puno krupnijim i ambicioznijim stvarima koje potpuno mijenjaju koncept suverenosti pa i fiskalne koja je temeljna suverenost. Sad svi idu u tom pravcu.

Dakle ne znam dal da se pohvalim ili da kažem da se bojim da ćemo morati ići i ambicioznije od Zakona o fiskalnoj odgovornosti. Naravno nikad nismo spominjali 10 milijardi kresanja, ali morat ćemo uzimajući u obzir Zakon o fiskalnoj odgovornosti s nekim stvarima ići i ambicioznije. Hoćete li to podržati i hoće li naš prijedlog biti dovoljno dobar to ćemo vidjeti, ali bit će vremena vrlo skoro.

Decentralizacija, to su i novac i obaveze, slažem se. Dakle ne samo novac, ne samo džeparac nego i obaveze. Funkcionalna decentralizacija, možda neka u Danskoj, Finskoj ili Švedskoj odmah, ali vrlo brzo. Jedan od prvih poteza, bez obzira što je trenutak dosta težak ali to ne smije biti izgovor, će biti prijedlog formiranja jednog stručnog tijela Nacionalne komisije za reformu lokalne i regionalne samouprave u funkcionalnom i fiskalnom smislu koji neće mimoići ni vas ni vladajuću većinu ni struku ni akademiju ni porezne stručnjake.

Neke zemlje su to radile 5-6 godina, mi možda nemamo toliko vremena za čekanje, ali moramo vidjeti što možemo spustit dolje, koliko novaca možemo spustiti dolje a da ne ugrozimo vitalne društvene i socijalne funkcije i plasmane jer smo se na jedan način razvijali i uzimali ga zdravo za gotovo 20 godina. 20 godina, tako smo funkcionirali. Dakle promjene ne smiju biti abrutne, ne smiju biti šokantne, ali se moraju događati.

Još jedna stvar koju želim reći ovdje. Jučer smo imali izmjene nekih zakona na koje ste dosta burno reagirali. Moram priznat da me to malo iznenadilo. Naime, zna se da svaka Vlada kada nastupa odnosno kad se konstituira Parlament, dan prije konstituiranja Vlade mijenja ove sistemske zakone. Svaka tu ima nekakve svoje ciljeve i projekcije pa i političke. Mi smo dakle zaključili da nam u preuzimanju odgovornosti za zemlju treba određen vrlo mali prostor, rekao sam nešto o tome i u uvodnom govoru, da naprosto omogućimo ljudima koji će preuzet odgovornost za kompleksne i velike resore da ako ne mogu iz reda službenika da si nađu suradnike koji su dužnosnici. To je mali broj ljudi.

Ove novčane projekcije o kojima smo govorili su manje-više točne, mada se tu ne radi o nekim velikim uštedama. Dakle imperativ će biti, odnosno ne imperativ nego moj savjet i preporuka, a rekao sam držite me za riječ, da se što veći broj ljudi aktualnih državnih službenika koji su sada na tim najvišim službeničkim dužnostima zadrži u sustavu na istoj razini.

Gledajte, tu ima jako puno profesionalaca. Rekao sam da sam došao iz takvog sustava. Danas kad gledam neka ministarstva, ne sva, ne vidim nijednog političara. U nekim ministarstvima vidim relativno prezentne i visoko rangirane političare u mimikriji ravnateljske funkcije, to baš nije fer. To ne znači da će ti ljudi ostati bez posla. Dakle to pravo ministri imaju, ne smiju ga zloupotrijebiti.

Izbor lokalnih čelnika, načelnika, župana i gradonačelnika. To nije najsretnije rješenje, dakle slažem se da to nije najsretnije rješenje, ali ne bih se složio s vama jer mislim da brkate povod i razlog. Povod za izmjenu zakona i za produljenje ovog roka na dvije godine, povod zaista je u ovom trenutku što neki ljudi dolaze u izvršnu vlast na državnoj razini. Međutim to nisu zakoni pisani za njih, oni bi došli i ovako i onako u hrvatsku Vladu. Ja bih i ovako i onako predložio kao dio kolegija Vlade, kao dio Vlade. Dakle to nije pisano radi tih ljudi.

Razlog i motiv je drugi i to je stvar političke procjene u čemu se ne moramo slagati. Razlog je taj što smatramo da praktički godinu dana prije redovnih izbora nema smisla ni materijalno ni politički da ljudi, birači, dakle birači, ali to je naša procjena, izlaze na izbore.

I sad da ne idem dublje u analizu, pa da ne kažem kad ste već personalizirali te zakone, da se radi o sredinama u kojima je na ovim izborima naša koalicija dobila ogromnu podršku, ogromnu podršku i da bi vjerojatno u sljedećih par mjeseci ta podrška ostala ista i da bi od toga onda možda i mi profitirali pa bi onda možda i logičan prigovor bio da smo to napravili zato da na brzinu promoviramo neke nove ljude i potrošimo 10 milijuna kuna koji će za godinu dana lakše ostati župani i gradonačelnici. I vidite kako je logika varljiva stvar.

Dakle ovo su naši motivi, ja vas u to uvjeravam. Jedno je povod, zaista je činjenica da su neki ljudi naš i moj izbor za Vladu, oni bi u tu Vladu ušli ostao zakon ovakav ili onakav. Kad se već to dogodilo procjena je da je ovo nekakvo manje nesretno rješenje, ali cijeli kompleks zakona o lokalnoj samoupravi je nesretan, neki njegovi aspekti su neustavni, još i to da kažem.

Odnos između predstavničkog tijela i načelnika i gradonačelnika je na samoj granici Ustava, situacija u kojoj ako se ne usvoji proračun jedinice lokalne samouprave, ako to isprovocira načelnik ili gradonačelnik, vijeće odnosno skupština se raspušta, je protivna odredbama hrvatskog Ustava koje kažu da se pravo na lokalnu samoupravu ostvaruje putem predstavničkog tijela u koje su predstavnici birani neposredno i to je uzeto iz Europske povelje o lokalnoj samoupravi.

O tome moramo razgovarati, to je u interesu SDP-a i HDZ-a i HNS-a i svih stranaka u ovom Saboru i građana. Mi imamo neustavne zakone, o tome nismo ovdje ništa govorili ali o tom potom. To će također biti jedna od tema za raspravu ove komisije o kojoj govorimo.

Za kraj drage kolegice i kolege, za kraj probat ću se svim silama i nastojanjima držat onoga što sam ovdje danas rekao. Trebamo jaku oporbu, nismo vas ušutkavali niti to možemo i nećemo to raditi.

S obzirom da mi je ovdje u nekoliko navrata ukazana velika čast, da me se uspoređivalo sa Vladom Gotovcem, mada on nije bio ljevičar na način na koji to ja možda jesam, ali možda je bio liberalniji nego što to ja jesam, onda ću ovdje se sjetiti jednog njegovog stiha tamo negdje iz '81. godine koji nemojte doslovno shvatiti jer svi moramo slobodno govoriti, svi moramo na neki način u politici biti pjesnici.

A kaže: "Ušutkajte pjesnika, sigurniji bit će trenutak, ali izgubljeno bit će doba." To mi se čini kao prikladna misao tog čovjeka.

I za sam kraj sretan Božić gregorijanski, julijanski, koji god slavite, praznik vjere i praznik obitelji i sretna nova godina. Valjda će bit bolja!

Hvala.
 

Stranica