Intervju potpredsjednice Vlade i ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić u Jutarnjem listu

Razgovarala : Kristina Turčin

Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić ovaj je tjedan zabranila rad privatnom Domu za psihički bolesne odrasle osobe Breznica Đakovačka zato što je inspekcijski nalaz iz svibnja pokazao da su vlasnici od 450.000 kuna, koliko im je Ministarstvo isplaćivalo na mjesec, na hranu i higijenu 129 štićenika trošili 12.000 kuna na mjesec (93 kune po čovjeku), da su ih smjestili u spavaonice s više od 30 kreveta, a da su agresivne bolesnike zatvarali u podrumsku prostoriju bez prozora, svjetla i namještaja, opremljenu samo kantom za mokrenje.

To je prvi put da je Ministarstvo zatvorilo dom tolikog kapaciteta na osnovi inspekcijskog nalaza, a ministričin potez otvorio je široku raspravu o tome koliko još takvih domova ima u Hrvatskoj i kakvo je uopće stanje u sektoru.

Je li Dom u Breznici Đakovačkoj jedini dom koji je dobio negativan nalaz socijalne inspekcije ili možemo očekivati još zatvaranja sličnih ustanova?

- U ovom trenutku imamo desetak domova za psihički bolesne odrasle osobe s vrlo lošim prostornim uvjetima, zapuštenim sanitarnim čvorovima i neprimjerenim namještajem. Naime, većina takvih ustanova smještena je u dvorcima i vrlo starim i zapuštenim zgradama, u koje godinama nije uložena ni kuna. Tu je riječ o najosjetljivijoj skupini korisnika, bolesnim i nemoćnim ljudima, često bez podrške obitelji, a koje je, čini se, zaboravio i sustav. Upravo je na terenu ekipa naših stručnjaka koja radi procjenu kako bismo vidjeli koliko su uvjeti stvarno loši i koliko nam novca treba da bismo intervenirali. U trenutačnim financijskim okolnostima to nije laka zadaća, ali nam je bitno da svim korisnicima osiguramo primjerenu skrb i da napokon steknemo jasnu sliku stanja prije izrade proračuna za sljedeću godinu. Bitno je istaknuti da ni u jednom od tih domova nema naznaka da su ljudi gladni ili zlostavljani, poput onih u Breznici Đakovačkoj, jer u tom slučaju ne bih prezala od drastičnih poteza i zabrane rada ustanovi, bez obzira na to tko je vlasnik doma - država, privatnik ili vjerska zajednica. U ostalim ustanovama situacija je mnogo bolja, a najbolje stoje one koje skrbe o djeci.

Koliko novca Ministarstvo izdvaja za funkcioniranje tih ustanova i kako se formira cijena u privatnim domovima? Naime, koliko nam je poznato, jedinstven pravilnik i standard ne postoji.

- Ono što sam zatekla je apsolutni kaos. Iako bi cijena trebala ovisiti o složenosti skrbi prema korisnicima, postoje kategorije u kojima je stvarna cijena očigledno rezultat određenog lobiranja pri socijalnom ugovaranju. Primjerice, Ministarstvo za starije i nemoćne po korisniku na mjesec privatnim ustanovama isplaćuje u prosjeku 3200 kuna, ali se cijena kreće od 2100 do 4400 kuna. Zašto? Nitko mi ne može objasniti. Evo i sljedećih indikativnih podataka: prosječno po djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi na mjesec plaćamo 4700 kuna. Caritas istovremeno dobiva 5400 kuna. Za osobe s intelektualnim ili tjelesnim oštećenjima plaćamo 5300 kuna. Zagrebačka nadbiskupija pak dobiva 6500 kuna.

Očito je bilo povlaštenih po političkom ključu.

- U uređenoj zemlji, cijena se ne smije formirati u kabinetu ministra ili ministrice, niti u bilo čijem drugom kabinetu. Vrlo brzo ćemo obznaniti pravila igre koja će vrijediti za sve u sustavu, bez izuzetka, pravila koja će biti jasna, jednostavna i svima javno dostupna. Upravo iz tog razloga radimo kompletnu analizu svih ustanova. U završnoj je fazi izrada Pravilnika o normativima i standardima kojim će se jasno utvrditi parametri za formiranje cijene. Tu neće biti iznimaka. Svi koji imaju iste potrebe, moraju imati ista prava i isti standard. To je državni novac! Mi godišnje samo za psihički bolesne odrasle osobe izdvajamo 40 milijuna kuna, plus još milijun kuna za njihov džeparac. To su golema sredstva i svatko od nas mora biti siguran da su završila u pravim rukama i da je tim novcem ljudima osiguran pristojan život. Promijenit će se i sam način otvaranja privatnih ustanova. Do sada Ministarstvo nije popunjavalo kapacitete prema stvarnim potrebama, nego obratno. Određena osoba bi osnovala, recimo, dom za psihički bolesne odrasle osobe i zatražila od Ministarstva da joj osiguramo korisnike neovisno o realnim potrebama za takvu vrstu doma. Ako je poznavala određene utjecajne osobe, vrlo lako je dobila odobrenje za rad, određen broj korisnika po iznimno visokoj cijeni. Od sada će se socijalno ugovaranje obavljati samo po javnom pozivu, dakle mi ćemo objaviti što nam i gdje treba i sufinancirati te ustanove.

Kako Ministarstvo kontrolira potrošnju tog novca?

- U Ministarstvu smo zatekli sedam inspektora! Može li itko očekivati da sedam ljudi, ma kako kvalitetni bili, može kontrolirati takav golem resor? Nastojimo, u okviru granica limitiranog zapošljavanja i financija, pronaći način da ojačamo inspekciju. Raspisat ćemo interni natječaj unutar državne uprave kako bismo popunili kapacitete i dobili jaku i stručnu ekipu. U sadašnjoj inspekciji, recimo, nema ni jednog ekonomista, odnosno osobe koja bi kvalificirano mogla pregledati financije. A ustanove nisu jedini problem. Mi, primjerice, na godinu izdvajamo još 40 milijuna kuna za program pomoći i njege u kući, konkretno za gerontodomaćice koje brinu o starijim osoba u njihovu domu. Tu Ministarstvo nema gotovo nikakvu kontrolu, samo daje novac koji nadzire lokalna samouprava. Projekt je namijenjen onim starijim osobama koje nemaju obitelj koja bi o njima brinula. Kako je moguće da u jednoj županiji imamo 3000 korisnika, u drugoj 200, a u trećoj ni jednog? Imamo ozbiljnih indicija da u brojnim slučajevima novac odlazi na starije osobe koje žive u neposrednoj blizini svoje djece koja su dužna brinuti o roditeljima! I tu ćemo uvoditi reda, ali ne naglo, nego detaljnom analizom. Jer novaca nema puno i zato je ključno da svaka kuna završi doista gdje treba. U uvođenju reda u našem sustavu, velika je odgovornost ne samo na inspekciji, nego i na centrima za socijalnu skrb. I centri moraju odraditi svoj dio posla jer oni djeluju na terenu i znaju što se gdje događa. Inzistirat ću na osobnoj odgovornosti svakog od više od 6000 zaposlenika u sustavu socijalne skrbi.

Upravo loša usmjerenost sredstava za socijalu dugogodišnji je glavni prigovor Svjetske banke: najsiromašniji jednostavno ne dobivaju dovoljno novca. Primjerice, socijalna pomoć za samca od 500 kuna na mjesec ispod je svih procjena apsolutnog siromaštva u Hrvatskoj.

- Točno, novac prečesto završava ondje gdje ne bi trebao. Nadamo se da će i konačna informatizacija sustava i spajanje baza podataka uroditi određenim uštedama jer će se točno znati tko, što i po kojoj osnovi dobiva. Kada osiguramo uvjete da pomoć dobivaju oni koji su u najvećoj potrebi, a ne oni koji su najglasniji ili najsnalažljiviji, tada ćemo stvoriti uvjete da i iznosi novčane pomoći budu veći nego što su danas.

Prema statistikama, svaki treći roditeljski par koji se rastaje ne uspijeva se dogovoriti o daljnjoj skrbi o djetetu, a nedavno je u javnosti objavljen slučaj u kojem sud 12 godina nije donio odluku s kim bi dijete trebalo živjeti. Što ćete poduzeti u vezi s tim?

- Upravo je to jedno od najvažnijih područja koje želimo sustavno izmijeniti novim Obiteljskim zakonom. Radna skupina pripremila je prvi draft, a prijedlog Zakona u Saboru bi se trebao naći do kraja godine. Želimo zakonskim izmjenama i izmjenama u pristupu uvjeriti roditelje da je iznimno važno da se dogovore o daljnjem djetetovu životu i da takve odluke ne prepuštaju sudu. Prije svega, omogućit ćemo im obiteljsku medijaciju kako bi parovi uz tim stručnjaka shvatili da su i nakon razvoda roditelji i da je za njihovo dijete ključno da i dalje ima punu pažnju i tate i mame. Roditelji će imati svu potrebnu stručnu pomoć da se dogovore kako najbolje skrbiti o djetetu i onda kada prestanu živjeti zajedno i da naprave svoj, individualni roditeljski plan koji će sud kasnije samo potvrditi.

Ukinut će se sadašnji uniformirani obrazac: dijete živi s jednim roditeljem, a drugi ga viđa dva puta na tjedan i svaki drugi vikend. U roditeljskom planu roditelji će se moći dogovoriti sve što žele, u skladu s ritmom njihova života, objektivnim mogućnostima i karakterom djeteta. Cilj nam je, ukratko, da roditelji ne dođu do suda, odnosno da na ročište dođu s kompletnim dogovorom koji će sud potvrditi. Ako se, pak, unatoč svemu, ne budu mogli dogovoriti, morat će biti svjesni da će snositi troškove sudskog parničenja. Naime, osim svojih odvjetnika, koji nisu jeftini i koji vode bitku za svojeg klijenta bez obzira na djetetov interes, morat će plaćati i posebnog odvjetnika za dijete. Uz to, ozbiljno razmišljamo i o poskupljenju sudskih pristojbi u takvim slučajevima.

Rad centara za socijalnu skrb često je izložen kritikama, a posljednji je u nizu centar iz Gračaca, u kojem je nedavno uhićena majka, inače štićenica centra, pod sumnjom da je podvodila svoje dvije maloljetne kćeri. Hoće li stručnjaci Centra odgovarati?

- Zauzimam se za osobnu odgovornost svakog pojedinca pa tako i u navedenom slučaju, gdje je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da su Centar za socijalnu skrb Zadar, odnosno Podružnica Gračac, imali informacije o tome što se događa u obitelji, a njihova se intervencija svodila na - davanje socijalne pomoći! Povjerenstvo Ministarstva je naložilo mjere koje treba provesti u roku 30 dana, no ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zadar se nije očitovala. U međuvremenu je proveden natječaj za izbor ravnatelja i upravno vijeće je izabralo novu ravnateljicu. Sad je na novom Upravnom vijeću i novoj ravnateljici da provedu mjere iz inspekcijskog nalaza. Što se tiče sankcija, ravnateljica može izreći opomenu radnicima ili otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, Upravno vijeće može otkazati ugovor o radu ravnateljici, a najteže sankcije su kaznena prijava koju mi podnosimo zbog nesavjesnog rada u službi, a za to mogu biti kažnjeni zatvorom od šest mjeseci do tri godine.



Vijesti iz medija