- Objavljeno: 31.03.2012.
Intervju premijera Zorana Milanovića za Jutarnji list: Bit ću zadovoljan kada kreditni rejting pomaknemo naviše
- Sto dana kratko je razdoblje. Pojam potječe od američkog predsjednika Franklina Roosewelta, koji je 1933. u prvih sto dana donio neke od ključnih zakona koji će predstavljati temelj new dealovske, desetljeća duge, koalicije. Možda se malo pretenciozno uspoređivati s tim primjerom, ali mi smo u prvih 100 dana donijeli proračun niži za 3,4 milijarde koji je zaokrenuo dosadašnje trendove, što je nepopularno ali je bilo nužno, i donijeli smo tešku odluku o brodogradilištima. Zadržan je kreditni rejting, uvodi se red u plaćanje poreza, pripremaju se investicije, referendum za ulazak u EU prošao je s gotovo dvotrećinskom većinom. Neću te odluke nazivati povijesnima ali to su vrlo važne odluke.
Kakav je odnos između vaših očekivanja i planova koje ste imali prije dolaska na vlast te onoga što ste uspjeli odraditi?
- Stanje je teško. Ne mogu reći da sam zadovoljan. Ne mogu biti zadovoljan pukom činjenicom da smo održali kreditni rejting. Premda bi situacija bila mnogo teža da u tome nismo uspjeli. Bit ću zadovoljan kada ga pomaknemo naviše.
Znači, smatrate da ste napravili sve što je u ovom trenutku bilo potrebno da se napravi?
- Ono što je bilo stvarno potrebno učiniti odmah na početku mandata, to smo i učinili. Naravno, tek smo na početku. Cilj je pokrenuti rast. Početi raditi za zemlju, za građane, a ne samo za strane kreditore.
Upravo objavljena istraživanja agencije Ipsos puls pokazuju da vam je popularnost prvi put skliznula naniže?
- Normalno je očekivati da će se rejting još spuštati. Nismo ovdje da bismo brinuli o rejtingu nego rješavali probleme za koje smo dobili mandat. Nitko nije rekao da će biti lako i jednostavno. Nitko vam ne plješće kad uvodite viši PDV na što ste prisiljeni, kad donosite teške odluke, odluke o gubitku nečijeg radnog mjesta jer jednostavno nemate pravo više zabadati glavu u pijesak, bježati od problema i samo se zaduživati. No, ne pada mi na pamet kukati. Odgovornost je naša i ne mislimo od nje bježati.
Kako objasniti da vam rejting u biračkom tijelu HDZ-a osjetno raste? Prošli mjesec svaki je četvrti HDZ-ov birač podržavao politiku SDP-ova premijera, ovog mjeseca svaki treći, što je indicija da ste prilično popularni među glasačima koji zapravo nisu vaši?
-Komentiranje anketa je posao za analitičare, a ne političare. Kao Vlada ili ako hoćete kao premijer ne mogu i ne smijem donositi odluke misleći isključivo što će o tome reći birači moje ili neke druge stranke. Da, to je važno, ali ovo je Vlada svih građana. Jednako tako ne mislim da podilazimo biračima, pa tako ni biračima HDZ-a. Radimo svoj posao. Ljudi koji su glasali za nas imaju vrlo visoku razinu očekivanja, oni koji nisu naši glasači vjerojatno su imali nešto skromnija očekivanja. Nemam drugog objašnjenja. Ako su ti pokazatelji točni, ne mogu reći da su mi mrski. Na nama je služiti svim hrvatskim građanima.
Ali istodobno zaredali su i neki kritički intonirani glasovi osobno vam inače vrlo bliskih analitičara koji tvrde da po politici koju vodite zapravo niste vlada ljevice?
- Jesmo! Naravno da smo lijeva vlada.
Po čemu?
- Po svemu, po svjetonazoru, po odgovornosti. Jer, ljevica je za mene jednako odgovornost. Odgovornost prema društvu, odgovornost za donošenje odluka i preuzimanje odgovornosti za svaku odluku. Volio bih čuti zašto se naša lijeva orijentacija dovodi u pitanje.
Sindikati tvrde da ste iznevjerili radnike? Neki od vaših ministara pokazuju, najblaže rečeno, manjak empatije prema ljudima koji su u problemima, koji ostaju bez posla, koji se odlučuju na poteze očajnika?
- U ovih 100 dana jasno smo poručivali da nema radikalne promjene Zakona o radu. Jasan stav. I bez obzira na zahtjeve i prozivke nema odstupanja. Što se empatije tiče, moj je dojam posve drukčiji. O manjku empatije nikako se ne može govoriti. Ali, po meni, u ovom trenutku ljudi u prvom redu očekuju Vladu koja će donositi odluke i rješavati probleme.
Što su u narednom razdoblju ključni problemi Hrvatske? Nezaposlenost?
- Poticanje rasta koje bi vodilo povećanju zaposlenosti. Moramo osigurati i jedno i drugo. Naime, po Europi vidimo da postoji i rast koji ne generira novu zaposlenost. Vidimo države u kojima oporavak ekonomskog rasta nije praćen i nužnim porastom zaposlenosti. Italija, na primjer, bogata zemlja koja se preko noći našla na rubu ozbiljne dužničke krize, povratila je povjerenje u svoju fiskalnu stabilnost ali je zemlja službeno i faktički i dalje u recesiji. To nije rješenje kojim bismo bili zadovoljni.
U tri mjeseca vaše vlade broj se nezaposlenih povećao za tridesetak tisuća. Stječe se dojam da se prema tom problemu odnosite dosta hladno i nehajno. Ministar rada, primjerice, krenuo je na turneju po Hrvatskoj s idejom da treba povećati pomoć starijim osobama. Je li to vaše rješenje problema nezaposlenosti?
- Hladno? Možda hladne glave ali sigurno ne i hladnog srca. Svaki ministar radi ono što je u njegovoj nadležnosti. Problem nezaposlenosti može se rješavat jedino u sferi realnog sektora, dakle ministarstva gospodarstva, zatim malog i srednjeg poduzetništva te regionalnog razvoja i EU fondova. Na nama je da stvorimo uvjete za to. Brojku nezaposlenih kao što znate ne skrivamo kao zmija noge, javno ju objavljujemo na webu. Ona je naša realnost i samo investicije, rad i uvođenje reda ju mogu promijeniti. A za to će ipak biti potrebno određeno vrijeme.
Najavili ste investicijsku ofenzivu. Ali su izvori financiranja zagonetka?
- Sredstava za planirane projekte ima, daleko više nego što ih Hrvatska kao mala zemlja može apsorbirati. Nekoliko hrvatskih kapitalnih projekata – koji su kapitalno intenzivni, ali su kao isplativi investitorima istodobno vrlo zanimljivi -u europskim i svjetskim razmjerima predstavljaju sitan novac. Hoćemo energetiku, hoćemo Plomin, hoćemo željeznice, novac uopće nije upitan. Jedino je pitanje hoćemo li ga i kojom dinamikom uspjeti privući. Za odlučnu i organiziranu vlast financiranje danas ne predstavlja problem.
Ekonomisti se čude da investicijski val kanite pokrenuti nekakvom fasadizacijom i upozoravaju da bez proizvodnje, industrijske proizvodnje za Hrvatsku nema pomaka?
- Nemojmo trivijalizirati. Fasadizacija, kako je vi nazivate, samo je jedan od projekata, svakako ne ključni. Naravno da je pokretanje industrijske proizvodnje najvažnije, ali taj zadatak traži vrijeme. Na tome ćemo raditi, ali u ovom trenutku nužno je početi sa stvarima koje su već spremne ili ih u kratkom roku možemo pripremiti. Energetika, promet, željeznice, to su stvari koje imaju multiplikativni učinak. Rezultati će se brzo vidjeti. To je veliki zamašnjak. Primjerice, osnivamo posebno Vladino Povjerenstvo za željeznice koje ću osobno voditi. U njemu će sjediti i ključni ministri, ali i neovisni stručnjaci. Iz mjeseca u mjesec pratit ćemo pripremu i realizaciju projekata vezanih za investicije u željeznicama.
Naravno, bilo bi sjajno da u Hrvatskoj postoji tvornica automobila, kao nekakva tehnologija više razine, koja na sebe veže cijeli niz kooperanata.
Može li tu ulogu imati brodogradnja?
- Smatram važnim prekidanje jednog, za platnu bilancu Hrvatske štetnog i opasnog trenda da na proizvodnji brodova sustavno, godinama, desetljećima gubimo, u korist stranaca. Ali Hrvatska brodove neće prestati proizvoditi. U to sam siguran. Odluke koje smo donijeli idu upravo u tom pravcu.
Smatrate da ste problem brodogradnje definitivno riješili?
- Naravno da posao nije završen. Neće ni biti dok ne riješimo Brodotrogir i 3. maj. Ali sami smo sebi zadali neke rokove. Po nama, riječko brodogradilište ima sasvim pristojnu perspektivu. U Trogiru postoji prostor i za brodogradnju i za neke druge vrste gospodarske aktivnosti.
Veliko iznenađenje izazvala je i najava ministra Komadine, koji je - čim se vratio s jednomjesečnog bolovanja – objavio pokretanje izgradnje autoceste Rijeka – Žuta Lokva, koja, koliko se zna, nije bila planirana i enormno je skupa. Je li to zaista Vladin projekt?
- Taj projekt u ovom trenutku nije prometno i financijski najrealniji. Samo nas dovodi u neugodnu situaciju pred građanima južne Dalmacije, a posebno Dubrovnika. Prometno rješenje ceste do juga Hrvatske je nedvojbeno prioritet. to se tiče sjevernog Jadrana, red nama su dva mega izazova: riječka luka i riječka pruga.
Koliko se često ne slažete sa svojim ministrima?
- Vrlo rijetko. Strateški nema neslaganja.
Nedavno ste govorili o potrebi očuvanja hrvatskog modela socijalne države? Na što ste zapravo mislili?
-Mislio sam na relativno kvalitetno zdravstveno osiguranje - koje doduše nije hrvatska posebnost, to je europski socijalni model - i na kvalitetno i svima dostupno školovanje, osnovno, srednje i visoko.
Postoji mišljenje da je hrvatski socijalni model jako klijentelistički i da ga zapravo treba demontirati a ne čuvati?
- Djelomično točno ako govorimo o sustavu socijalne skrbi koji je loš i netransparentan. Naš je zadatak da to promijenimo.
Što bi trebalo promijeniti? Koje aspekte?
- Transparentnost sustava, nevjerojatno je da 2012. u ovoj zemlji ne postoji jedinstvena baza primatelja pomoći države. Bitno je uvesti red i postići veću učinkovitost cijelog javnog sektora. To je naše izborno obećanje. Nikako se, međutim, ne mogu složiti sa stvaranjem klime da su svi radnici u državnim i javnim službama paraziti, koji ne rade ništa korisno. Kao što se ne mogu složiti ni sa stvaranjem antipoduzetničke klime.
Kritičari vam dosta zamjeraju baš izostanak reformi u javnom sektoru?
- Nije točno! Pa na vlasti smo tek tri mjeseca. U javnom sektoru planiramo itekako duboke reforme. Već smo na početku, na razini platnih razreda i sistematizacije smanjili broj fiktivnih rukovodećih mjesta. Formirali smo nacionalno povjerenstvo za decentralizaciju, koje bi do kraja godine trebalo predložiti model buduće organizacije države. Doduše, trenutak baš nije najpogodniji, fiskalno je najteži, ali model ratne centralizacije, funkcionalne i fiskalne, odavno se potrošio. Dok je Hrvatska bila u ratu a vojni proračun ogroman, takva je organizacija bila još i razumljiva. Više nije, mora se mijenjati. Pitanje je kako i kojim ritmom. S decentralizacijom države sličan je slučaj kao i s proračunskim deficitom: pitanje je do koje mjere smiješ rezati a da to ne postane štetno i kontraproduktivno.
Najviše osporavanja i kritika Vlada je doživjela zbog svojih kadrovskih odluka, bilo da je riječ o nekim incidentnim imenovanjima, bilo da se generalno problematizira praksa političkih imenovanja i izostanak javnih natječaja?
-Tamo gdje je došlo do određenih propusta, do nekih poprečnih imenovanja, koja su protivna mom načinu rada i svjetonazoru, odmah sam intervenirao i tražio da se takve odluke anuliraju. Znate na što mislim.
Na slučaj Ferenčak? Ali kako se takva pacerska odluka uopće mogla dogoditi?
- Generalno držim da odgovornost mora imati ime i prezime. Smatram poštenim i transparentnim da ministri u svoje kabinete mogu dovesti određeni krug suradnika mimo javnog natječaja, s tim da oni s našom vlašću dolaze i odlaze. Ne ostavljamo ih nasljednicima, za razliku od prethodnih garnitura. Uprave javnih poduzeća zakonski nemaju obavezu provođenja javnih natječaja. Ali u tom ćemo segmentu donijeti neke principijelne, čak i zakonodavne odluke, dakle ne samo deklarativne kako je to radila prethodna Vlada. Načelno, članovi uprave javnih poduzeća moraju imati određenu razinu autonomije u imenovanju svojih najbližih suradnika. U protivnom imat ćemo jedan beskonačan, opstruktivan sustav u kojem ćemo glumiti javne natječaje za položaje na kojima se preuzima odgovornost, čak i politička odgovornost za ostvarivanje programa ove Vlade. Kad je riječ o zapošljavanju ljudi koji su u kategoriji izvršitelja, tu nema nikakvih dilema da jedino pravilo može biti javni natječaj. Dakle, za angažiranje direktora u nekom javnom poduzeću, moramo postaviti svima jasne i razumljive kriterije. Kod zapošljavanja vježbenika u nekom ministarstvu ili radnika na naplatnoj kućici javni je natječaj jedino prihvatljivo rješenje.
Znači li to da će na javne natječaje biti osuđena samo radnička klasa?
-Pitanje nije korektno! Moram primijetiti da se ni u jednom od slučajeva koje nazivate kadrovskim aferama nije radilo o zloupotrebama, a posebno ne zloupotrebama financijske prirode. Nije riječ o krađi, lopovluku ni korupciji. Ali svjesni ogromne iziritiranosti, čak traumatiziranosti javnosti odlukama iz prethodnog razdoblja, predložit ćemo implementaciju najmodernijih, u svijetu iskušanih modela. Jako me privlači model Finske koja je prije dvije godine potpuno promijenila, odnosno unaprijedila sustav upravljanja državnom imovinom. Već sam dogovorio da se grupa eksperata za financijsko i trgovačko pravo na licu mjesta upozna s tim, po meni, superiornim sustavom. Nadam se da bi se neke njegove ključne odrednice i ovdje mogle primijeniti.
Koliko su Vladina načela kadrovske politike usklađena s Europskom Unijom i preuzetim obavezama?
- Naši su standardi vrlo visoki. Visoki su barem jednako toliko kao, primjerice, u Njemačkoj, gdje u Nadzornom odboru Volkswagena sjede i predstavnici države. Sjedio je svojedobno, kao premijer Donje Saske, i Gerhard Schroder, koji je kasnije postao njemački kancelar. Danas je tamo uz premijera Donje Saske Davida McAllistera i ministar gospodarstva, rada i transporta Jorg Bode. Toliko o političarima u nadzornim odborima kompanija u kojima država ima značajni udio i koje su strateški važne.
Smatrate da Hrvatska neće zbog toga imati problema s Bruxellesom? U vezi s postavljanjem ministara Čačića i Linića u nadzorni odbor INE već stižu dosta neugodna upozorenja?
- Za početak. Do sada nismo imenovali ni jednog ministra u nadzorni odbor ni jednog poduzeća. Načelno smo protiv takve prakse. Ali ne mogu prihvatiti zakon kojim je to državi izričito zabranjeno. To nema veze s demokracijom i s odgovornošću za obnašanje vlasti i upravljanjem imovinom. Iznimku ćemo napraviti samo u INI. Zato što se radi o poduzeću koje je strateški važno za Hrvatsku, a koje je, nažalost, u zadnjih sedam, osam godina postalo simbolom svih nezakonitosti i opačina hrvatske politike i u kojem je Hrvatska dovedena u situaciju da danas sa oko 44 posto vlasništva ima manje upravljačkih prava nego što ih je što je imao MOL sa 25 posto plus jednom dionicom. Netko je za to odgovoran…
S tim u vezi vodi se i jedan ozbiljan sudski postupak?
- Ne vodi ga hrvatska Vlada. Ne mogu niti želim bilo što presumirati, ali zbog tih u ovom slučaju posve specifičnih okolnosti smatram više nego opravdanim da se dva ministra, moja najbliža suradnika kao izuzetak koji potvrđuje pravilo, angažiraju u nadzornom odboru INE.
Sporan je navodno i redizajn zakona o sukobu interesa. Što se mijenja?
- Način izbora povjerenstva koje je trebalo biti stručno, a zapravo je političko i rodijačko. Svjesni smo da je riječ o delikatnoj materiji, ali ne želimo povjerenstvo koje bi funkcioniralo kao nekakvo parapolicijsko i parapravosudno tijelo. Neka policija i sudovi rade svoj posao. Na prijedlogu promjena zakona rade neki od najuglednijih stručnjaka za to područje.
Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji?
- Bit će to relativno liberalan zakon. Struka je ponudila svoja rješenja, ali svjetonazorska pitanja odgovornost su političara. Moramo je nositi. U tom pogledu nema skrivanja drugima iza leđa.
Ako je zaključivati iz prva tri mjeseca mandata čini se da u Vladi postoji problem liderstva. Medijska javnost smatra da se potpredsjednik Čačić ponaša i nameće kao da je premijer…
- Što znači jak lider? Po čemu se to mjeri? Po broju pojava u javnosti na protokolarnim događajima? To smo gledali zadnjih godina. Samo to smo i gledali. Ne pocjenjujem potrebu javnosti da propituje, ali ovog trenutka smo koncentrirani na važnija pitanja od jednog ili dva komentara nekog dnevnog događaja u medijima. Od komentara na nešto važnije su odluke. A mi ih donosimo. Ne preko noći, ne pod pritiscima, a za to je potreban ozbiljan rad. Ali, čak i kad bih to htio, vodeću ulogu ni po Ustavu ni po zakonu nikome ne mogu prepustiti. Sve ključne odluke, naročito one najteže, na koncu donosi premijer.
Možda potpredsjednik Čačić uspijeva kapacitirati javnost i zbog vaše velike suzdržanosti. Nema vas na javnoj sceni. Umjesto premijera glavnu riječ vode neki drugi ljudi. Čini se da vam je komunikacijska strategija malo falična?
-Postoji razlika između vođenja glavne riječi i donošenja odluka ključnih odluka. Premijer nije glasnogovornik Vlade ili svojih ministara. Taj model smo gledali do sada i građani su rekli što o tome misle. Sve odluke ključne za zemlju i sve zakone predlažemo javno, na otvorenim sjednicama Vlade, za razliku od velikog dijela europskih zemalja. Potpuno transparentno objavljujemo i dnevne redove te odluke sa zatvorenih dijelova sjednice. To su najviši standardi transparentnosti koje sam obećao na početku rada ove vlade i njih ćemo se držati. Što se tiče mog prisustva u javnosti, vodim se iskustvom modernih europskih državnika.
Ali, moderni europski državnici, za razliku od vas, održavaju relativno redovite konferencije za novinare?
- Kako tko. Radim poseban, specifičan posao, koji traži maksimalnu prisutnost na radnim sastancima, angažman i fokusiranost. Definitivno je potpuno nemoguće i neozbiljno pretendirati na to da bi se Vlada vodila s pučkih veselica po Hrvatskoj. I tako godinu dana prije izbora s pola kabineta, svaki dan! To ne funkcionira ni u najboljim vremenima. A u vremenima krize ne funkcionira nikako. Posljedice takve obezglavljenosti države još brojimo. Da, ja sam po cijeli dan u Vladi i stalno mi fali vremena za sve poslove koje treba odraditi. Ne čitam lijepu literaturu i ne igram igrice na kompjuteru. Kako komuniciramo s javnošću pokazat će vrijeme. Nemam potrebu da sve i u svakom trenutku komentiram. Ne hodam okolo nutkajući se povazdan kao seoska mlada. Ali od ključnih tema apsolutno ne bježim. Taj model rada u kojem vas kamere i mikrofoni stalno okružuju i prate, svjestan sam, jako olakšava ali i banalizira novinarski posao. Ne želim tome stajati na putu, ali nemam želje, niti mi je zadaća da u tome i aktivno sudjelujem.