Međimurska popevka i umijeće suhozidne gradnje upisani na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine čovječanstva

Međimurska popevka, tradicijski napjev Međimurja, kao samostalna nominacija, i Umijeće suhozidne gradnje (Art of dry stone walling, knowledge and techniques), kao višenacionalna nominacija (Hrvatska, Cipar, Francuska, Grčka, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska), upisani su na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva na sjednici UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu u srijedu, 28. studenog 2018. godine, koja se održava u Port Louisu, u Republici Mauricijusu.

Na zasjedanju Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu sudjeluju predstavnici Republike Hrvatske: pomoćnik ministrice kulture Davor Trupković kao voditelj delegacije i voditeljica Službe za UNESCO i glavna tajnica Hrvatskog povjerenstva za UNESCO Rut Carek.

Međimurska popevka upisana je u Registar kulturnih dobara RH 2013. godine. Na inicijativu nositelja, stručnu preporuku Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu i odlukom Ministarstva kulture, 2016. g. započelo se s pripremama za izradu nominacije za upis na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva. Nominacija je pripremljena u suradnji sa stručnjacima: dr. sc. Lidijom Bajuk, dr. sc. Nailom Ceribašić i dr. sc. Tvrtkom Zebecom te uz podršku lokalne zajednice i većeg broja ustanova s područja Međimurske županije.

Međimurska popevka neizostavan je dio današnje tradicijske kulture Međimurske županije te omiljen i prepoznatljiv glazbeno-tradicijski znak hrvatskog identiteta, koji pozornost privlači i izvan državnih granica. Sastoji se od stihova koji se pjevaju na melodiju (vižu), oblikujući pjesmu (pesem). Prema starosti stihova i prema metričkoj strukturi melodije, napjevi se mogu grupirati u starije i u novije napjeve, a po oblikovno-stilskom i motivsko-tematskim obilježjima na epske i lirske pjesme. Ova živa glazbena tradicija važan je čimbenik društvenog povezivanja i dio obiteljskih i prijateljskih okupljanja
Međimurki i Međimuraca.



Umijeće suhozidne gradnje upisano je u Registar kulturnih dobara RH 2013. godine. Krajem 2015. i početkom 2016. godine započela je međunarodna inicijativa za izradu nominacije prema UNESCO-u kako bi umijeće suhozidne gradnje bilo upisano na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva. Dogovori su započeli na informativnom međunarodnom sastanku eksperata u Nicosiji (Cipar – koordinator nominacija) koji je organiziran 22. i 23. siječnja 2016. godine. Tu su donesene odluke o izradi zajedničke višenacionalne nominacije i o daljnjim koracima (hodogram aktivnosti). Uz Ministarstvo kulture, Udruga 4 Grada Dragodid potvrđena je za glavnog koordinatora RH za izradu nominacije. Podršku nominaciji dali su i brojni nositelji ovog kulturnog dobra putem pisama potpore.

Suhozidna gradnja (gradnje „u suho“) umijeće je izrade konstrukcija od kamena bez upotrebe vezivnog materijala . U užem smislu odnosi se na zidanje lomljenim kamenom s minimumom ili bez obrade, a kao širi pojam može obuhvatiti i polaganje kamenih opločenja i pokrova, zatim gradnju inženjerskih građevina klesanim kamenom bez upotrebe veziva. Karakterističan je proizvod suhozidne gradnje tzv. suhozid (gromača, međa, mocira, mocir, masiera, redina, prizida, zid, mrtvi zid, mrtvi mir...), koji se u različitim oblicima pojavljuje duž čitavog prostora jadransko-dinarskog krša i snažno karakterizira njegov krajolik, a drugi su karakterističan proizvod manji objekti različitih namjena.



Republika Hrvatska na UNESCO-ove je popise upisala, s ova dva novoupisana elementa, ukupno 17 kulturnih dobara. Takav izniman uspjeh ostvaren je dugogodišnjom suradnjom Ministarstva kulture, Hrvatskog povjerenstva za UNESCO i hrvatskih stručnjaka iz različitih znanstvenih i stručnih institucija te lokalne zajednice.

Jedan je od ciljeva popisivanja nematerijalne baštine poticanje provedbe programa zaštite i očuvanja različitih tradicijskih znanja i umijeća putem radionica, obrazovnih i izvannastavnih programa, dokumentiranja, istraživanja, međunarodne suradnje i drugih aktivnosti.

Od tri UNESCO-ova popisa nematerijalne baštine na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva Republika Hrvatska do sada je upisala 13 nematerijalnih dobara (2009.: Festa sv. Vlaha iz Dubrovnika, Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva, Umijeće izrade tradicijskih dječjih igračaka iz Hrvatskog zagorja, Ophod kraljica ili ljelja iz Gorjana, Procesija Za Križen s Hvara, Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, Čipkarstvo u Hrvatskoj, 2010.: Medičarstvo iz sjeverne Hrvatske, Sinjska alka, 2011.: Bećarac s područja istočne Hrvatske, Nijemo kolo dalmatinskog zaleđa, 2012.: Klapsko pjevanje, 2013.: Mediteranska prehrana kao višenacionalna nominacija).

Na Popisu nematerijalne baštine kojoj je potrebno hitno očuvanje Republika Hrvatska ima upisano jedno nematerijalno dobro ‒ Glazbeni izričaj ojkanje, a na treći popis, UNESCO-ov Registar najboljih praksi, upisan je Ekomuzej /Ecomuseo „Batana“ iz Rovinja.

Republika Hrvatska je aktivna na očuvanju nematerijalne kulturne baštine od početka 2000- ih. Do kraja 2018. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisano je više od 160 nematerijalnih kulturnih dobara, a na UNESCO-ove popise, s ova dva novoupisana elementa, njih ukupno 17.

Izvor: Ministarstvo kulture

Pisane vijesti