Ministar Boris Lalovac za Novi list: Poreznik će imati savjetodavnu funkciju, okrećemo se dobrim poduzetnicima

Boris Lalovac preuzeo je Ministarstvo financija prije nepuna dva mjeseca i nedavno je po savjet kako proći kroz Proceduru prekomjernog deficita otišao kod njemačkog kolege Wofganga Schaeubelea, najutjecajnijeg ministra financija u EU i strogog zagovornika primjene europskih fiskalnih pravila. Neuobičajen potez, čak i prvi bilateralni posjet domaćeg ministra financija njemačkom kolegi, ali zasad bi mogao uroditi promjenama u Poreznoj upravi i poreznoj politici.
 
Razgovarali ste s njemačkim ministrom financija Wolfgangom Schaeubleom i što ste nakon tog prvog razgovora pomislili da bi bilo dobro da i mi u Hrvatskoj naučimo od Nijemaca?
 
- Skromnost, jednostavnost i konkretnost. Tako se danas jedino može funkcionirati, želio bih da mi u Ministarstvu financija funkcioniramo na taj način. Ministar Schaeuble odmah je razumio što nam treba i u 30. sekundi smo već razgovarali o konkretnim stvarima i tome gdje možemo očekivati suradnju. Njemačka će nam biti strateški partner u Proceduri prekomjernog deficita, barem kad je u pitanju Ministarstvo financija, naravno, u suradnji s Europskom komisijom, oko dinamike i najboljih rješenja za ono što moramo postići i za mjere koje smo i sami donijeli. Tražio sam pomoć i oko Porezne uprave, i to će se realizirati kroz suradnju s bavarskom poreznom upravom. Mi već surađujemo s Bavarcima, sada ćemo to proširiti u ključnim točkama. Okrenut ćemo se puno više poduzetnicima, izdavat ćemo jedinstvena pisana porezna tumačenja, primjerice investitorima, kad kreću u nova ulaganja. Neće biti moguće da poreznici iz različitih područnih ureda daju različita tumačenja. Davat će ih isključivo središnji ured. Morat ćemo pojednostaviti ta mišljenja, moram priznati da se i ljudi porezne struke ponekad moraju zamisliti što se htjelo reći tim tumačenjem i rješenjima. Uz to, promijenit ćemo i politiku po kojoj pojedini poreznici najviše vremena provode u uredima poduzetnika.
 
Znači nema više toga da poreznik u nadzoru sjedi deset dana.
 
- Ili deset mjeseci. Donijet će popis dokumenta koje traži i poduzetnik će mu to biti dužan dostaviti u deset dana. Poreznik će imati savjetodavnu funkciju, prvo savjetodavna funkcija, pa upozorenje, pa onda prekršaj. Pogotovu kad govorimo o malim poduzetnicima i obrtnicima. Oni trebaju dobro poznavati svoj proizvodni proces, a ne moraju baš ekstra poznavati porezne propise. Neće biti više ni toga da se poreznik najavi u rujnu, započne nadzor u veljači, nije gotov do ljeta i ode na godišnji, pa se opet vrati u rujnu. Uvest ćemo elektronički nadzor poduzetnika, znat ćemo kad je nadzor započeo i koliko je trajao.
 
To je zapravo nadzor poreznika.
 
- Tako je. U svakom trenutku ćemo znati gdje su naši poreznici i koliko su vremena proveli tamo, jesu li prije pokretanja prekršajne odgovornosti dali savjet i išli s upozorenjem. Neće biti moguće da su kod jednog poduzetnika mjesecima ili da su kod njega bili pet puta, a da drugog zaobilaze godinama. Neće se više u 2014. godini nadzirati knjige iz 2001. godine. Trebao ih je tražiti 2001. godine. Sada će moći tražiti knjige za tekuću i prethodnu godinu. Provodit će redoviti nadzor samo za dvije godine.
 
Nije li to onda amnestija onih koji su stvorili 50 milijardi kuna duga?
 
- Nije, zato što nećemo odustati od naplate poreznog duga za koje je izdano rješenje i koji nije u zastari. No, ako poduzetnik uredno sve godine plaća poreze i doprinose suludo je mjesecima ići u nadzor i sada mu provjeravati knjige iz 2007. godine iz čista mira kako bi se izdalo neko novo rješenje. Druga je stvar ako se sumnja u utaju poreza većih iznosa, ako je netko stekao vrijednu imovinu otvorio deset ili 15 tvrtki, nije imao zaposlenih, a ostavio je porezne dugove. To nije poduzetnik i njime bi se trebale baviti i neke druge institucije.
 
Kad čovjek pogleda listu poreznih dužnika čini se da je ovih drugih više.
 
- Nije istina, puno je više malih poduzetnika i obrtnika koji pošteno rade i nastoje nešto stvarati. Moramo naravno »očistiti« one koji zapravo ne posluju i osnovane tvrtke im za to ni ne služe. Okrenut ćemo se dobrim poduzetnicima, moja namjera je objaviti bijelu listu, listu dobrih poduzetnika, da počnemo govoriti o onima koji uredno plaćaju svoje obveze.
 
Je li to malo predizbornog dodvoravanja gospodarstvenicima koji često kritiziraju Vladu?
 
- Ne. Tako rade brojne europske zemlje. U šumi blokiranih računa, neizvršenih obveza, malo se govori o dobrima. I oni zaslužuju više pozornosti. U mnogim europskim zemljama ti koji su na listi urednih platiša imaju prednosti i kod javne nabave.
 
Ti kriteriji već postoje u natječajima javne nabave.
 
- Da, ali kad ste na bijeloj listi i banke vas drukčije gledaju. Javnost ima pravo znati tko su uredne platiše poreza. Rekli smo da želimo transparentnu državu, ne vidim razloga da ne idemo i u taj korak. U studenom ćemo objaviti i popis svih tvrtki koje posluju s državnim proračunom. Za svaku ćete tvrtku uz pomoć OIB-a vidjeti koliko posluje s državom. Uspoređujući to s bijelom listom javnost će moći doznati plaća li onaj tko je dobio posao od države uredno svoje obveze.
 
Stalno objavljujemo neke liste, crne, bijele, liste srama, zabavljamo javnost, ali ništa se ne mijenja.
 
- Mijenja se dosta stvari. Radimo stvari koje su prije samo dvije ili tri godinu bile nezamislive. Još 2011. godine niste znali koliko je poreznog duga u Hrvatskoj, a kamoli tko su dužnici. Objave poreznih platiša također su korak naprijed, i za javne financije, ali i za definiranje statusa u društvu, neka se poduzetnici natječu u tome tko je dobar. To će biti znak i njihovim poslovnim partnerima kako se odnose prema svojim obvezama i koliko je rizično poslovati s takvim tvrtkama.
 
Bit ćete prijateljski raspoloženi prema poduzetnicima, a što je s onima koji će nastaviti izbjegavati plaćanje poreza.
 
- Već od rujna počet će s radom ured za porezne utaje. Bavit će se onima koji nastoje utajiti porez, a ne obrtnikom koji je krivo obračunao neki porez. U EU se godišnje ne naplati 193 milijarde eura PDV-a, što je oko dva posto BDP-a. Ako to prevedete na Hrvatsku to je godišnje oko sedam milijardi kuna. Hrvatska je ulaskom u Uniju postala dodatno ranjiva u naplati PDV-a, događa nam se isto što i drugim zemljama kad su postale članice. Nema naplate kod uvoza, otvaraju se brojne nove tvrtke. U sprječavanju utaje poreza poslužit ćemo se nizozemskim iskustvom. Oni su imali oko četiri milijarde eura poreznih prijevara, sada su to spustili na 400 milijuna eura, a to su postigli formiranjem ureda za sprječavanje utaje poreza.
 
Posljednjih mjeseci Porezna uprava, koja bi trebala uvesti sve te novosti, izgleda kao razbijena vojska, nakon obračuna među čelnicima.
 
- U Poreznoj upravi radi četiri tisuće ljudi. I ako se događaju prepucavanja preko medija normalno je da to njima šteti. Ali ja vjerujem da je velika većina njih profesionalna.
 
Kako im se uz tu silnu profesionalnost dogodilo 50 milijardi kuna duga?
 
- Problem je i sam rast tog duga, jer se on značajno povećao i zbog kamata ako godinama nije bio plaćen. Isto je kao i u brojnim tvrtkama, stvari se nisu čistile, sada je značajan dio duga u zastari. Ali kako će raditi ljudi u Poreznoj ovisi i o onima koji upravljaju tim sustavom, pa i o samoj Vladi u konačnici. Zašto smo listu dužnika objavili tek 2012. godine, kao i iznos duga, a ne 2006. godine?
 
Pa zašto to nisu pokušali naplatiti, zašto nisu išli u ovrhe, pitanje je koje se nameće već dvije godine i nikako do nekog suvislog odgovora.
 
- Mora postojati sustav koji će osigurati da se u ovrhe ide automatski, a ne da se bira gdje će se ići. No, taj sustav je trebalo izgraditi. To nije lako, ali moguće je. U dvije godine Ministarstvo financija je uspostavilo dva snažna sustava, fiskalizaciju i centralni obračun plaća. To je koju godinu unatrag bilo nezamislivo u Hrvatskoj. Tako se stvara i elektronski sustav upravljanja ovrhama. Ali morate znati i da je ovo šesta godina krize i postupanje automatski po ovrhama zna proizvesti i kontraefekt u gospodarstvu. Vidjet ćete kod COP-a, što će se događati. U svakom trenutku ćemo znati zašto u nekom trenutku imamo jedan broj prekovremenih, u drugom drugi, zašto se potpisuju dodatni ugovori o djelu.
 
Otkriva li COP možda i to da ima prostora za uštede ili za bolje usmjeravanje novca za zaposlene?
 
- Ima, dosad je u sustav ušlo 150 tisuća ljudi. Ostale su još škole i bolnice i one ulaze u rujnu i po prvi put ćemo znati koliko država stvarno ima zaposlenih u svakom mjesecu. Prvi podaci pokazuju da uz redovan rad koji država plaća u sustavu ima i oko 360 vrsta dodataka. Pod tim mislim i na minuli rad, ali i rad nedjeljom ili praznikom, prekovremeni rad... To pokazuje da se može bolje upravljati radom tolikog broja ljudi. Ne može dio ljudi stalno raditi prekovremeno, i pri tome ne mislim samo radi toga da se ne stvara trošak, dok ostali nisu do kraja uposleni. COP će pokazati i koliki je trošak redovnog rada, a koliko koštaju dodaci. Prve indikacije pokazuju da je redovan rad 40 posto troška, a dodaci oko 60 posto. Govorimo o omjeru na ukupnu isplatu od oko 31 milijardu, što znači da na plaće izdvajamo oko 9,5 posto BDP-a. Zemlje s kojima se mi uspoređujemo su na oko osam posto. Ali puno je važnije da vidimo odnos tog izdvajanja i usluge koju dobiju građani i gospodarstvo.
 
Hoće li biti promjena u sustavu PDV-a? Sve su glasniji zahtjevi za sniženu međustope na hranu, ili naplatu PDV-a malim poduzetnicima i obrtnicima po naplati računa, za što se zalaže i ministar Maras.
 
- Što se tiče inicijativa za promjenom u sustavu PDV-a analiziramo brojke, što bi to značilo za proračun što za male poduzetnike i onda ćemo predložiti rješenje, a konačnu će odluku donijeti premijer i Vlada. Hrvatska mora ozbiljno razmišljati o međustopi PDV-a za hranu, ne kažem da će to biti sljedeće godine, ali o tome moramo razmišljati. Usporedimo li se sa zemljama oko nas i naš porezni sustav nije stimulativan ni za potrošnju, ni za rad.
 
Da ali proračun, i državni i lokalni, živi od oporezivanja potrošnje i rada.
 
- Proračun će se promijeniti prolaskom kroz Proceduru prekomjernog deficita. Neće biti više toliko direktnih subvencija iz državnog proračuna nego iz proračuna EU. Investicije više ne bi trebale toliko ovisiti o državnom proračunu, pa imamo europske fondove za to. Uvođenjem COP-a i smanjenjem subvencija i investicija, otvara se prostor za porezna rasterećenja. Ne ove godine, ili sljedeće, ali o tome moramo ozbiljno razmišljati. Na proračunu će ostati mirovine, socijala, zdravstvo, obrazovanje... Moramo početi porezno stimulirati rad i potrošnju.
 
Od početka mandata sadašnje Vlade govori se o rasterećenju rada, ali to se nije dogodilo.
 
- To se može dogoditi kad se promijeni rashodovna strana, koja će morati proći detaljnu reviziju. Svi koji su samo čekali novac iz proračuna, sada moraju znati da je novac u europskim fondovima. Imaju na raspolaganju 11 milijardi eura.
 
Govorili ste da ćemo morati snižavati stopu PDV-a na hranu u nekom periodu. Kada bi to moglo biti?
 
- Neću to sada napamet govoriti, ali moramo misliti o tome da snizimo stopu, pogotovu na hranu koja se proizvodi u Hrvatskoj. Moramo za to imati kvalitetnu analizu postojećeg stanja, ali i buduće proizvodnje. Snižavanjem PDV-a na proizvod koji u potpunosti uvozimo nećemo stimulirati proizvodnju, nego uvoz. Vjerojatno ne možemo sve proizvoditi, moramo odlučiti koje su nam proizvodnje strateške i to ćemo stimulirati. Pitanje je znači li i svako smanjivanje PDV-a i smanjivanje cijena.
 
U Hrvatskoj sigurno ne.
 
- Onda možemo stimulirati potrošnju drugim mjerama.
 
Kojim drugim? Ne bi li bilo bolje da onda umjesto smanjenje PDV-a, snizimo porez na dohodak, kako bi ljudi imali više novca?
 
- Moramo vidjeti što svaka porezna mjera znači za gospodarstvo. Je li neoporezivanje reinvestirane dobiti donijelo rezultate kakve smo željeli, jesu li poduzetnici investirali? Sigurno nešto jesu, ali ne onoliko koliko su trebali na osnovu tog rasterećenja. Možemo svakako razmišljati o smanjenju opterećenja na dohodak, pogotovu ove stope od 40 posto koja je destimulativna za ulaganja u Hrvatskoj, primjerice u IT sektor. Možda zato što svi oko nas imaju bruto cijenu rada manju od nas. Moramo razmišljati bi li ta mjera donijela rezultate. Ali ne mora to biti na način da se ukine stopa od 40 posto, možda je bolje rješenje promjena platnih razreda. Ili možda možemo povećavati neoporezivi dio plaće, pa uz rasterećenje gospodarstva dobivamo i socijalni efekt. Ništa od toga neće ići bez preciznih analiza.
 
O puno novina razmišljate, ali vaš će mandat trajati samo još godinu i pol.
 
- Sve ovo o čemu razgovaramo je samo s jednim ciljem, da vidimo može li se poreznom politikom i kako podići gospodarstvo, koliko možemo utjecati fiskalnom politikom, a koliko drugim mjerama.
 
Meni to izgleda kao priprema za predizbornu godinu.
 
- Ne, ne... Bilo koja mjera za koju se odlučimo morat će biti predstavljena do rujna. Zato i tražimo pomoć njemačkih kolega. Želimo vidjeti što ima najsnažniji utjecaj na gospodarstvo. U Proceduri smo prekomjernog deficita, ne možemo baš tako samoinicijativno mijenjati stvari, a da nismo sigurni kakav to ima utjecaj na proračun.
 
I Komisija se slaže s time da bi opterećenje trebalo prebaciti na imovinu, na nekretnine, na prihod od kamata na štednju... Što će biti s tim porezima, hoćemo li ih imati?
 
- To je ono što je zapisano u našim dokumentima, to je ono na što smo se obvezali. Pa svi u Europi se čude da mi ne oporezujemo prihode od kamata na štednju, oni to ne mogu razumjeti. Naša bi stopa bila najniža, neoporeziv dio bi bio 12 tisuća kuna, što je prihod od kamata na štednju do pola milijuna kuna.
 
A, porez na nekretnine?
 
- Taj porez moramo dobro pripremiti. Nikada u Hrvatskoj nije bio problem donijeti zakon, možemo govoriti da ćemo nešto napraviti, ali bitna je primjena. Kad se uvede takav sustav mora biti što pravedniji. Mi nemamo ni sređene zemljišne knjige, kako ćemo onda raditi provjere vrijednosti. Komisija hoće točne rokove i ljude koji moraju provesti određene stvari u pripremi zakona.
 
Postali ste ministar nakon rata u samom ministarstvu, a onda i dosad neviđenog sukoba premijera i ministra financija. Kako je bilo raditi u tim uvjetima?
 
- U prve dvije godine bilo mi je zadovoljstvo raditi. Radili smo velike promjene, ali zadnjih sedam, osam mjeseci osjećao se veliki pritisak, svaki dan su izbijale neke negativne priče, nije bilo lako raditi u toj situaciji, bio je to strašan pritisak.
 
Dobrim dijelom su to proizveli ljudi iznutra, ratovalo se unutar Porezne uprave, a kulminiralo je sukobom premijera i bivšeg ministra. Prvi vas je doveo u ministarstvo, drugom ste bili prvi suradnik. Kako je bilo preuzeti ministarstvo u tim uvjetima? Bili ste između dvije vatre?
 
- Nisam sudjelovao u ničemu od toga. Pokušavam ostati fokusiran na posao, ne želim sada komentirati ono što je bilo. Bilo je teško preuzeti Ministarstvo, ali želim biti fokusirana na posao. Nije bilo lagano raditi kad se sve to događalo. Ali moj posao je napraviti određene pomake, nadograditi ono što je Ministarstvo već napravilo.
 
Kako stoji proračun u prvih šest mjeseci? Imali smo pad PDV-a od 1,2 milijarde kuna u pet mjeseci.
 
- Ministar ne može reći da je zadovoljan ako je proračun u deficitu. Trebamo vidjeti što će biti u srpnju i kolovozu, pa ćemo u rujnu konačno znati kako će izgledati prihodi i rashodi do kraja godine. Morat ćemo se fokusirati na prihode od PDV-a, bojim se da osim toga što nakon ulaska u EU nema naplate na uvoz, dio prihoda nije naplaćen i zbog prijevara. Imamo određene indicije i surađujemo s DORH-om oko toga. Neki su naprosto iskoristili to što nema granica. Ako industrijska proizvodnja raste, ako potrošnja nije pala, a zaposlenost je veća nego lani, očito se još nešto događa. Događalo se to i drugim zemljama u EU. Zato smo i tražili pomoć Nijemaca i Nizozemaca.
 
Ako se nastavi ista situacija s PDV-om onda država neće ostvariti proračunske planove, one iz rebalansa, a samim time ni iz Procedure prekomjernog deficita.
 
- Sve ćemo vidjeti u rujnu.

razgovarala: Jagoda Marić

Vijesti iz medija | Ekonomija