Ministar Fuchs za Novi list: Učenici 7. rujna pohađaju nastavu u učionicama uz pridržavanje epidemioloških mjera

– Od prvog dana preuzimanja dužnosti radimo na pripremama za novu školsku godinu. To što ne obavještavamo javnost o svakom koraku dok ne bude sve definirano i gotovo, ne znači da ne radimo. Malo smo se više posvetili radu, a malo manje PR-u. A što se tiče iskustava drugih zemalja u kojima je već počela škola, njih intenzivno proučavamo. U srijedu sam na tu temu održao videosastanak s ministrom države Izrael koji mi je prenio njihova iskustva. A dodatne klupe? Kod nas nije toliki problem nabaviti klupu, veći je problem gdje je smjestiti.
 
Neučinkovit sustav prijavljivanja

• Organizacija nastave za vrijeme epidemije nije jedini problem sustava obrazovanja. Prošle školske godine žestoko se zagovarala ideja da se ukine mogućnost anonimnih prijava nastavnika prosvjetnoj inspekciji. Najavljuje se i novi Pravilnik o maturi. Hoćete li podržati takve inicijative? – Idemo sigurno prema promjeni ovog neučinkovitog sustava prijavljivanja u kojem imamo veliki broj zloupotreba instrumenta prijava prosvjetnoj inspekciji ili Agenciji za odgoj i obrazovanje. Razgovaramo o još nekoliko detalja, ali vrlo brzo idemo s tim kao i s promjenom Pravilnika o polaganju državne mature. Koliko imam informaciju, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje već ima spreman prijedlog koji će ući u proceduru čim osiguramo siguran početak školske godine.

Strahujete li od proboja virusa u škole? Postoje škole koje rade u dvije smjene i imaju ogroman broj učenika ili pak dvije škole dijele istu zgradu kroz koju dnevno prođe tisuću učenika. Pojavi li se virus to je nekoliko stotina učenika u samoizolaciji, a tu su i njihovi ukućani. Neki to nazivaju epidemiološkom bombom.
 
– Izraz epidemiološka bomba u kontekstu obrazovnih institucija za sada sam čuo samo od »epidemiologa amatera« ali ne i od epidemioloških stručnjaka. Epidemiološke mjere koje definiramo s epidemiolozima služe upravo tome da se prevenira ulazak i širenje virusa unutar obrazovnih ustanova. Ponovno ponavljam – epidemiološke mjere imaju cilj da škole budu sigurne, kako za učenike tako i za svo nastavno i nenastavno osoblje. Međutim, jednako tako i učenici i njihovi roditelji moraju poštivati preporuke epidemiologa i izvan škole kako bi mogućnost ulaska virusa u škole sveli na najmanju moguću mjeru.

Roditelji okupljeni u inicijativu ‘Sigurnost prije svega’ pokazuju izrazitu zabrinutost zbog epidemije te predlažu online nastavu kao jedinu opciju. Mislite li da je njihov strah opravdan? Hoće li postojati opcija da roditelji odlučuju hoće li djeca u školu?

– Zaista ne znam nikoga kome sigurnost nije prioritet, a pogotovo sigurnost djece. U trenutnoj situaciji zabrinutost i strah zbog koronavirusa nije ništa neuobičajeno. Međutim, jednako tako moramo naučiti živjeti s tim. Ukoliko ne spadamo u neku od popisanih visokorizičnih skupina, onda nam sigurno rješenje ne može biti zaključavanje i prestanak života što zasigurno ostavlja i psihološke posljedice na djecu. Dakle, ako epidemiolozi kažu da je škola sigurna, ukoliko se poštuju propisane mjere, ja im vjerujem i ponašam se sukladno njihovim uputama. Što se tiče takozvane nastave u kući, Zakonom o odgoju i obrazovanju propisani su uvjeti pod kojima se takva nastava može odvijati, ali odluka o ispunjavanju uvjeta o odobrenju izvođenja takvog oblika nastave donosi se na preporuku stručnjaka. Međutim, ono što je sigurno je da nećemo ići s varijantom dobrovoljnosti i prebacivanja odgovornosti na roditelje jer takav primjer ne postoji u niti jednoj zemlji koju smo proučili.
 
Nadoknada zaostataka
 
Prošla školska godina često je ocjenjivana kao neregularna zbog dugotrajnog štrajka, a kasnije i epidemije te se moglo čuti i kako naredna školska godina treba početi s nadoknadom propuštenog gradiva zbog »rupa« u znanju učenika. Hoće li se takvi prijedlozi uzeti u obzir?
 
– Hoće i svjesni smo tog problema, ali rješenje ne bi bilo jednostavno provedivo niti da se ova školska godina odvija u normalnim okolnostima. U određenoj mjeri zaostatke će nadoknaditi sami nastavnici budući da svaki nastavnik najbolje zna koji je to dio gradiva koji nije realiziran prošle školske godine. Međutim u određenom broju slučajeva takav način nije primjenjiv te radimo na uputi školama kako bi učenici ipak usvojili sve one glavne ishode koje nisu protekle školske godine, a koji su im nužni za nastavak obrazovanja.

Najavili ste da ćete zatražiti znanstvenu analizu obrazovne reforme te da ćete korigirati sve što se pokaže potrebnim. Znači li to da niste u potpunosti zadovoljni dosadašnjom provedbom reforme? Smatrate li da je ono što je do sada provedeno dovelo do pomaka u sustavu?
 
– Naravno da ćemo napraviti znanstvenu analizu svega do sada napravljenog, ali isključivo kako bismo što je prije moguće nastavili s reformom te će upravo rezultati te analize pokazati kakve pomake možemo očekivati u sustavu. Osim toga, kroz dva projekta osigurana su poprilična EU sredstva za provođenje reforme koja su djelomično potrošena te će se ovom analizom pokazati i učinkovitost već potrošenih sredstava iz tih projekata.

Planirate i novu Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije? Zbog čega se ide u izradu nove Strategije, a ne u izmjene postojeće?

– Možete vi to zvati izmjene ili nova strategija. Meni osobno nije bitno kako se dokument zove, nego što u njemu piše. Dakle ciljevi u postojećoj strategiji su dobri, ali se nije vodilo računa o financijskim sredstvima potrebnima za njihovu realizaciju. Drugi problem je što je, vjerojatno u najboljoj namjeri, strategija stvorila neka savjetodavno-izvršna tijela koja su postala paralelan sustav institucijama čime su derogirane njihove zakonske ovlasti, obveze i odgovornosti. Dakle, smjer u kojem će se ići je da se provedba strategije vrati u institucionalne okvire, ali jednako tako da se izračunaju sredstava za provedbu postavljenih ciljeva što će nam, između ostalog, biti potrebno prilikom programiranja u novoj financijskoj perspektivi.
 
Visoko obrazovanje

I visoko obrazovanje puno je problema. Novi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju je zaustavljen. Hoće li i to biti u fokusu vašeg mandata?

– Visoko obrazovanje je u zadnjih 10 godina u nešto manjem fokusu javnosti nego što su to ostali segmenti vertikale obrazovanja. Osim toga, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju pretrpio je toliko izmjena i dopuna da ga je više nemoguće mijenjati, nego je potrebno donijeti novi i to bez obzira hoće li se donijeti jedan, dva ili tri zakona koji iz njega proizlaze. Za vrijeme mog prošlog mandata imali smo plan donijeti tri zakona koji se odnose na područje visokog obrazovanja i znanosti, međutim, okolnosti su se od tada promijenile te tek trebamo odlučiti na koji način provesti promjene. Ali ono što je sigurno u izradu ćemo krenuti vrlo brzo.

U prijašnjem mandatu bili ste zapamćeni i po pokušaju integracije sveučilišta. Znači li novi mandat nastavak onoga što ste započeli?

 
– Odlično da ste to pitanje formulirali na način tvrdeći da se zakonskim rješenjima koje smo tada predlagali pokušala ostvariti integracija sveučilišta jer naime, postojala su i drugačija tumačenja identičnih propisa temeljem kojih se insinuiralo da smo imali namjeru podijeliti neka sveučilišta, čak štoviše privatizirati pojedine fakultete. A prava istina je da smo tim zakonskim prijedlozima pokušali stvoriti preduvjete da sveučilišta sama iznađu načine unutarnje organizacije i modela upravljanja. Smatrali smo, a to tvrdim i sada, da je to unutrašnja stvar sveučilišta. I dalje mislim da bi bilo posve pogrešno, a vrlo vjerojatno i protuustavno zakonski propisivati bilo integraciju, bilo razdvajanje ili dijeljenje sveučilišta. Osim toga, neka sveučilišta u Hrvatskoj ne trebaju gotovo nikakvu promjenu te imaju sasvim dobro postavljen sustav upravljanja. Takve transformacije doživjela je većina sveučilišta u svijetu. Imate sveučilišta koja su se podijelila, koja su grupirala fakultete, a imate i neke modele u kojima su iz sveučilišta izašli neki veliki fakulteti. Dakle, puno je modela i ne prejudiciram ništa no, pojedina sveučilišta trebaju razmišljati o tome kako da postanu funkcionalnija i poduzeti nešto po tom pitanju.

Hoće li vaš ponovni izbor za ministra biti i kraj igre skrivača iza paravana autonomije sveučilišta?

 
– Ne bih to na taj način banalizirao. Autonomija sveučilišta je nešto što postoji svugdje u svijetu i ne radi se tu o paravanu nego o postulatu koji je jako bitan da bi sveučilišta imala onu ulogu u društvu koja im pripada. Moram vas podsjetiti da je i ranije bilo pokušaja zakonskog definiranja načina upravljanja sveučilištima koje je Ustavni sud proglasio neustavnima, tako da se sve eventualno upitne zakonske odredbe trebaju usuglasiti s ustavnopravnim stručnjacima prije upućivanja Zakona u proceduru.
 
 
Izvor: Novi list
Razgovarala: Ingrid Šestan Kučić