Ministar Miljenić za Jutarnji list: Ubrzali smo rješavanje predmeta i pojačali zaštitu dostojanstva dužnika

Orsat Miljenić došao je na čelo Ministarstva pravosuđa nakon pobjede SDP-a na parlamentarnim izborima 2011. godine. U razgovoru za Jutarnji list ministar pravosuđa govori o pomacima koje je učinio za svoga mandata, ali i o problemima u hrvatskom pravosuđu. Osvrnuo se i na odnose između izvršne i sudbene vlasti, otvorena pitanja sa Srbijom, kao i nezaobilazni lex Perković.

Gotovo ste tri godine u ministarskoj fotelji, a hrvatsko pravosuđe je još uvijek po učinkovitosti i nezavisnosti svrstano među najlošije u EU.

- Stanje u pravosuđu svakako je danas bolje nego što je bilo. A da je dobro i zadovoljavajuće – nije, i ja sam prvi koji to kaže. Zašto? Zato što građani za ono što plaćaju ne dobivaju dovoljno dobru uslugu. U pravilu se to odnosni na brzinu, a nekad i na kvalitetu. Činjenica je da je Hrvatska po izdvajanjima za pravosuđe u samoj sredini EU, a istovremeno smo po ovim parametrima koje vi spominjete na začelju, i to je stvarno problem.

Što ste uspjeli napraviti?

- Primjerice, izmijenili smo prekršajno zakonodavstvo, potom Zakon o kaznenom postupku koji smo morali uskladiti s odlukom Ustavnog suda, pa Zakon o parničnom postupku koji je ubrzao rješavanje predmeta, a promjenama u ovršnom postupku pojačali smo zaštitu dostojanstva dužnika. Kao ministar mogu predložiti drugačije uređenje pravosuđa ili procesa u pravosuđu, ali ne mogu riješiti konkretan predmet, to je stvar sudbene vlasti.

Gdje su poboljšanja za obične građane?

- Omogućili smo da građani u bilo kojem sudu mogu dobiti zemljišnoknjižni izvadak za bilo koju nekretninu na području cijele Hrvatske. Istaknuo bih i besplatnu elektroničku uslugu e-Predmet kroz koju građani mogu neposredno provjeriti kretanje vlastitog predmeta bez odlaska na sud. Pomaci se vide i u tome što su zaostaci pali. Upravo prikupljamo podatke za 2014. i očekujem bolji rezultat od prošlogodišnjeg.

Veći iznos koji plaćamo zbog predugog trajanja sudskih postupaka izdvojen je 2013. u odnosu na recimo 2011. godinu.

- Nije. Ta brojka se smanjila.
 
2013. izdvojeno je 27 milijuna kuna, a 2011. godine 25 milijuna kuna.

- Treba imati u vidu da se te isplate odnose na suđenja iz prethodnog razdoblja. Kad govorimo o 2011., to je iznos koji je plaćen te godine, ali zbog predmeta iz prijašnjih godina.

Naravno, tako se to statistički vodi.

- Statistički i stvarno. Ove godine isplaćeno je tek 8,8 milijuna kuna.

A drugi pokazatelji napretka?

- Ako govorimo o segmentu kaznenog prava, mi smo napokon uspostavili sustav probacije kroz koji godišnje prođe više od tri tisuće ljudi. Promjenama kaznene politike i kaznenog zakonodavstva, među ostalim, došli smo do toga da smo brojku iznad pet tisuća ljudi u zatvorima, koliko ih je bilo na početku mog mandata, smanjili na 3800. A kapacitet zatvora dignuli smo sa 3700 na 3900. Dakle, mi sada u zatvorima imamo manje ljudi nego što je kapaciteta.

Ali lijepi se iznosi plaćaju i kao odštete zatvorenicima zbog loših uvjeta u zatvoru.

- Točno, ali kao i kod zaštite prava na suđenje u razumnom roku to se opet odnosi na 2007. ili 2008. godinu. U svakom slučaju, cijeli taj kompleks kaznene politike sada je u brojkama puno bolji nego što je bio. Značajno je smanjen priljev na Županijske sudove i na Vrhovni sud samo prebacivanjem posjedovanja droge za osobne potrebe u prekršajnu sferu. Rasteretili smo najviše kazneno sudovanje, županijsko i vrhovno, nekakvih predmeta koji nisu bili za tu razinu suda. Ako pogledamo građansko, zabranili smo višestruko ukidanje odluka, što je zapravo frustriralo građane i stranke. Sada viši sud može odluku ukinuti samo jednom. Također, uveli smo obvezu da se presuda mora uručiti pri objavi, a ne da vam se dogodi da i po godinu dana vi kao stranka ne znate da ste uspjeli ili niste, a ne možete se žaliti jer niste dobili odluku. Radili smo bitne izmjene ovršnog zakona, a novi Stečajni zakon uskoro će doći na sjednicu Vlade.

Prigovori se najviše odnose na ovršno i trgovačko sudovanje, da zbog tih segmenata ljudi imaju osjećaj pravne nesigurnosti i nemogućnosti zaštite vlastite imovine. I da nastupa šteta za gospodarstvo.

- O prigovorima na sudovanje treba pitati sud, ministarstvo ne rješava predmete. Ali reći ću vam jedan primjer – sporovi male vrijednosti. Oni čine velik dio predmeta i mi smo za njih propisali posebnu i jednostavniju proceduru, međutim u praksi se ta procedura ne provodi u značajnom broju predmeta. Zašto se ne vodi u svim sporovima male vrijednosti? Ministarstvo pravosuđa nije adresa na kojoj možete dobiti odgovor na to pitanje.

Zašto građani ipak nemaju povjerenje u pravosuđe?

- Nadam se da se moje kolege neće uvrijediti, ali uvjeren sam da pravosuđe kao sektor ne samo da nije ništa lošije nego da je puno bolje uređeno od većine drugih resora. Pravosuđe je dugo bilo pod monitoringom, a prvu godinu i pol mandata praktično nijedan potez nismo vukli bez suglasnosti Europske komisije.

U tijeku su izbori za Državno sudbeno vijeće. Kako komentirate same izbore, proceduru?

- Nemam nikakvih komentara.

A kakvo je vaše stajalište u pogledu prijedloga da se ponovno izbor sudaca od DSV-a vrati Saboru?

- Gledajte, mi smo se opredijelili za to da suci biraju sami tko će biti sudac, a tko neće, tko će biti kažnjen, a tko neće, tko će ići na viši sud i tko neće, kao i tko će biti predsjednici sudova. Sve to je praktički u isključivoj nadležnosti sudbene vlasti i sama sudbena vlast bira ljude koji će o tome odlučivati. Iznimka su dva saborska zastupnika i dva profesora u DSV-u, ali sedam je članova DSV-a izabrano iz redova sudbene vlasti, dakle apsolutna većina. I to je to. Što imam komentirati proces s kojim nemam nikakve veze.

Iz ovog bi se moglo zaključiti da ste i vi jedan od onih koji suce u Hrvatskoj smatraju svetim kravama.

- Nije tako. Mislim da suce treba pustiti da rade svoj posao, da oni u donošenju odluka moraju biti potpuno neovisni, ali kad govorimo o utjecajima, nemojmo onda govoriti o ovim javnim utjecajima. Suci prvenstveno moraju biti neovisni o prizemnim utjecajima koji se ne vide, a puno su opasniji nego što su eventualni javni. Međutim, ne smatram da je dobro rješenje recimo da vodstvo biraju sami ljudi iznutra.

Na koje vodstvo mislite?

- Na predsjednike sudova.

Koje bi rješenje bilo ispravnije?

- Prije je na izbor predsjednika sudova utjecao ministar pravosuđa. E sad, da li ministar pravosuđa, Sabor ili netko drugi... svakako netko tko odgovara građanima koji sve to plaćaju.

Mislite li da se u Hrvatskoj izvršna vlast previše miješa u rad sudova i, i da se pojedini suci upliću u politiku?

- Miješaju li se suci u politiku, to je njihova stvar. Ali izvršna vlast se uopće, sve i da hoće, ne može miješati u rad sudova.

Ali bilo je izjava, doduše neimenovanog visokog izvora iz Vlade, kako predsjednik Vrhovnog suda ne kontrolira svoje suce?

- Dobro, i kakvo je to miješanje?

Nevješto, ali već sam stav iz izvršne vlasti da bi predsjednik suda trebao imati suce pod kontrolom u pogledu donošenja odluka...

- Nemam namjeru komentirati neimenovane izvore. Međutim, ako suci sami odlučuju tko će im biti šef, tko će između njih napredovati, tko će postati sudac, molim vas dajte mi objasnite kako onda netko sa strane uopće može utjecati na njih? Kojim alatom? Može stati na ulicu i vikati?

Slučaj osuđenog branitelja Veljka Marića i univerzalne jurisdikcije koju Srbija primjenjuje...

-... Kvaziuniverzalne jurisdikcije, jer univerzalnu jurisdikciju imamo i mi, ali oni su je ograničili, posebno naglasili na zemlje bivše SFRJ. I to je ono što je neprihvatljivo.

Poduzima li Ministarstvo pravosuđa nešto po tom pitanju? I u slučaju Veljka Marića?

- Jedna od prvih stvari koje sam kao ministar poduzeo je da sam na sastanku s tadašnjom srbijanskom ministricom tražio predaju Veljka Marića na izdržavanje kazne u Hrvatskoj. To je tada bilo i dogovoreno. Međutim, onda se u Srbiji promijenila Vlada pa je to odbijeno. To je bila tema i daljnjih bilateralnih razgovora. Također sam pisao i formalni zahtjev za preuzimanjem postupka protiv Veljka Marića, na koji evo već šest mjeseci nisam dobio odgovora. To da se eventualno vodi još jedan kazneni postupak protiv njega po meni nije zapreka za njegovu predaju, jer Marić kaznu može izdržavati u RH, te ujedno može biti dostupan za potrebe postupka. Imate postupak protiv hrvatskog državljanina za zločin koji je napravljen u Hrvatskoj nad hrvatskim državljanima. Zar nije logično da se postupak vodi tu? To je osnovni problem s tom kvaziuniverzalnom jurisdikcijom. Apsolutno ćemo inzistirati na rješavanju tog problema.

I kroz proces pristupa Srbi je EU?

- Naravno, kao država moramo se držati načela da ne treba bilateralne odnose stavljati ispred onih zajedničkih, europskih u ovom slučaju. Međutim, suđenja za ratne zločine ne spadaju u to. To je pitanje standarda, vladavine prava. U tom pitanju ćemo na tome inzistirati, pa ako to znači da zemlja koja je kandidat, radilo se o Srbiji ili nekoj drugoj državi, ne ispunjava kriterije Unije, onda svaka zemlja pa i Hrvatska treba inzistirati na primjeni tih kriterija. Tu priča počinje i završava.

Pratite li suđenje u Münchenu?

- Vrlo malo.

Uoči ulaska Hrvatske u EU mijenjali smo zakon o pravosudnoj suradnji s državama članicama. Vi ste tada na Vladi rekli da se zapravo radi samo o kozmetičkim promjenama, usklađivanjima...

- ...Tehničkim promjenama i usklađivanjima ...

Promjenama koje su nas umalo skupo stajale.

- Promjene nas nisu stajale ništa. Ali dobro. Kad sam rekao da je to tehnička stvar, rekao sam to jer mi je tako bilo prezentirano od radne skupine, ali moj potpis je bio na prijedlogu tog zakona i ja od toga ne bježim. Kao što je bio i na kasnijem prijedlogu kojim smo se potpuno uskladili sa stečevinom EU.

Jeste li bili svjesni da zakon sadrži datum koji sprječava izručenje Perkovića i Mustača Njemačkoj.

- Ne. Uopće mi taj predmet nije bio na pameti. Bio sam svjestan da se postavlja taj rok i obrazloženje koje sam dobio bilo je da to imaju i druge europske zemlje i da je to nešto što mi sukladno okvirnoj odluci možemo napraviti. A obrazloženje je također bilo da će se jako puno povećati priljev predmeta...

Ali svjesni ste danas da su oba obrazloženja bila netočna?

- Pa svjestan sam da je ovo o povećanju broja predmeta bilo apsolutno neutemeljeno, a da li smo to mogli napraviti ili ne je dvojbeno.

Zašto smo, ako je to dvojbeno, podlegli pritiscima EK i izbacili taj datum iz zakona?

- Nismo. Jednostavno nakon nekog vremena izaberete ono što je mudrije napraviti. Hrvatska je popustila, ali je popustila i Komisija i počela nas uvažavati kao ravnopravnu članicu, što je vidljivo iz postignutog kompromisa.

Razgovarao Željko Petrušić
 

Vijesti iz medija | Pravosuđe