Ministar Slavko Linić za Jutarnji list: Reforme će se provoditi unatoč velikom suprotstavljanju bilo kakvim promjenama.

Kao i obično, ministar financija Slavko Linić i posljednjeg radnog dana prije odlaska na godišnji odmor došao je na posao prvi, već u sedam sati ujutro. Premda obavlja golem posao i svakodnevno rješava stotine problema, iako je meta mnogih napada i optužbi, Linić se unatoč svemu doima svježe i odmorno, dobrog je raspoloženja. Na pitanja odgovara s puno energije i emocija, pa nas je zanimalo koliko njegovo svakodnevno izgaranje na poslu utječe na njegovo pomalo narušeno zdravlje. Linić je odgovorio kako on sve radi srcem i da zbog toga ponekad zna biti grub i oštar, ali da njegova šećerna bolest nije posljedica iscrpljivanja na poslu, nego loše i neredovite prehrane. No, budući da će sljedeći tjedan provesti krstareći po Jadranu na jednoj brodici, siguran je da će se jako dobro hraniti i odmoriti, tako da će, na užas svojih protivnika, obnovljenom snagom prionuti poslu, posebice provođenju novih reformi.

Deficit je u prvih šest mjeseci već premašio planiranih 10 milijardi kuna za ovu godinu. Je li rebalans koji slijedi posljedica vaše krive procjene ili realnost s kojom se moramo suočiti?

- Rebalans je posljedica odluke da ove godine saniramo gubitke u zdravstvu, a to proračunom nismo predvidjeli. U prvom polugodištu već smo isplatili dodatne tri milijarde kuna za plaćanje dugova bolnica te dugova ljekarnama i taj iznos sada manjka u proračunu. Taj iznos moramo pokriti i zato ćemo morati ići u rebalans. Mislim da kod ostalih izdataka neće biti povećanja i da ćemo ih uspjeti održati u predviđenim okvirima. Što se pak tiče prihodovne strane, tu vodimo bitku kako bismo uspješnije naplaćivali dospjele obveze, koje, kao što vidite, mnogi izbjegavaju. Ako u tomu uspijemo, mogli bismo ostati na planiranih 3,0 posto deficita, odnosno 3,4 posto ako se uzme deficit ukupne države. Prema tome, evidentno je da izostanak gospodarskog rasta neće imati većeg negativnog utjecaja na prihode.

Veći dio javnosti je protiv monetizacije autocesta, oporba se protivi prodaji Croatia osiguranja i HPB-a, lokalne zajednice su protiv investicija kao što je golf na Srđu. Istovremeno, sindikati i zaposleni očekuju da im se neće uskratiti niti jedna privilegija. Kako je u takvoj situaciji moguće osigurati normalno funkcioniranje države?

- Ja bih dodao još jednu traumu, koja se zove privatni sektor. Privatni sektor je u zadnjih pet godina uništio svoj kapital ulažući novac u nekretninski biznis, koji svuda u svijetu nosi gubitke. Tisuće i tisuće izgrađenih kvadrata poslovnih i stambenih prostora, beskorisna zemljišta koja su kupovana očekujući da će njihova vrijednost rasti sada stoje, ne pretvaraju se u projekte i u njih nitko ne želi ulagati. Privatni sektor je zbog krize potpuno financijski nesposoban i nije u mogućnosti sam se oporaviti, a kamoli da krene u jačanje proizvodnje i investicije. To znači da se mi možemo na poticajnom dijelu angažirati i smanjiti poreze, ali privatni je sektor bez kapitala i nije u mogućnosti pokrenuti gospodarski rast. A bez privatnog sektora i njegova doprinosa povećanju kapitala ne možemo očekivati veći priljev u državni proračun. Kad sve to zbrojimo, zaista je upitno razumije li netko u Hrvatskoj da ćemo krajem godine prijeći 190 milijardi kuna duga koji nosi 12 milijardi kamata, koje treba osigurati u proračunu.

Dakle, trebamo se zadužiti.

- Budući da nemamo niti kune za plaćanje tih kamata, jasno je da se moramo zaduživati. U protivnom šaljete poruku svim kreditorima i onima koji prate Hrvatsku da ste zemlja koja neće biti u stanju servisirati svoje dugove. Mi moramo pokazati da znamo i da imamo politiku kako ćemo vraćati dugove, ali onda se pojavi akademski građanin i sindikalni vođa Vilim Ribić, koji poručuje da ne treba vraćati dugove, nego se možemo i dalje zaduživati. Još donedavno političari su uvjeravali građane da ne treba smanjivati plaće, da valja smanjiti PDV i što više trošiti, a da će na kraju sve to umjesto nas netko izvana platiti. Isto je i u tvrtkama. Poduzetnici su se ponašali po principu zadužit ću se, što me briga, neka to kasnije država rješava. Više od 44,7 milijardi kuna bila je najviša granica registriranih neplaćenih računa. Uostalom, slična je situacija i s mnogim kućnim budžetima. Građani su se zaduživali iznad svojih mogućnosti, pa sada imamo krizu zbog švicarca, ali i zbog toga što su mnogi krivo procijenili mogu li od svojih primanja vraćati kredite. Svi smo se, od države do pojedinaca, našli u situaciji da smo postali prezaduženi. Mentalitet da ne trebamo voditi računa o dugovima nemoguće je promijeniti preko noći. Kao što vidite, to nije jednostavno niti u Portugalu ili u Grčkoj.

Procjenjuje se da hrvatski sustav ne podnosi nagle i teške rezove, a bez njih ćemo teško izaći iz krize.

- Kada bi Vlada imala podršku civilnih udruga, tu mislim i na sindikate i poslodavce, jakih političkih opozicijskih stranaka i kad bi tu bilo više razumijevanja za poteze koji se moraju povući, tada bi rezovi išli brže. Zbog stravičnog otpora Vlada će usporeno provoditi reforme, a to znači i da će cijena promjena biti veća. Ali, reforme će se ipak provoditi. Unatoč tome što se u ovih godinu i pol suprotstavljalo bilo kakvim promjenama. Ako idete u restrukturiranje željeznice, otpori, ako idete u promjene u Hrvatskim cestama i Autocestama, opet otpori, isto je s Croatia Airlinesom. Nažalost, još se mnogi ne mire s tim da više nitko ne može živjeti na račun poreznih obveznika. Do sada je bilo normalno kupiti avion na račun poreznih obveznika. Bilo je normalno davati plaće za nerad. Sve je to bilo normalno. HDZ se hvalio enormnim novcem koje je potrošio u poljoprivredi i željeznici, a na kraju se pokazalo da je uzalud potrošen, a u mnogim slučajevima i zloupotrebljen. Ova Vlada želi promijeniti stanje i u tomu će uspjeti bez obzira na to koliko će biti jaki otpori.

Prati li vaša nastojanja monetarna politika?

- Prati. U prošloj godini smo s Hrvatskom narodnom bankom dogovorili otpuštanje obveznih rezervi i dobili smo gotovo šest milijardi kuna za financiranje raznih projekata. Iako smo najveći dio uspjeli upumpati u privredu, ni do danas nismo sve potrošili. Što se tiče monetarne politike, nije problem što nema dovoljno kapitala za financiranje. Dapače, banke imaju potrebnog kapitala i njegova je cijena pala. Ostao je problem tečaja, za koji danas vidimo da ustvari nije problem. Polako smo išli na smanjenje parafiskalnih nameta, zdravstvenih doprinosa, sve u želji da spustimo cijenu kapitala. Bitno je da eliminiramo nelojalnu konkurenciju koja se temelji na švercu i neplaćanju poreza, tako da se barem u Hrvatskoj mogu ostvariti uštede, dobit i generalno bolji rezultati da bi se nadoknadile slabosti koje imamo u izvozu. Nažalost, rezultata takve politike još nema puno jer brodogradilišta, primjerice, ne mogu naći posao iako smo ih privatizirali. Niti je tko voljan uložiti u kapital Petrokemiju ili Dioki. Zbog pogrešne politike HDZ-a i Sanadera prema Ini i plinskom biznisu uništili smo sve tvrtke koje su se željele baviti plinom ili plastikom. Sve su nagomilale gubitke jer su se HDZ i Sanader odrekli prava da država prodaje plin gospodarstvu po povoljnijim cijenama. Sve su nam te odluke odnijele milijarde kuna i tisuće radnih mjesta.

Spomenuli ste zdravstveni doprinos koji je pridonio minusu zdravstva. Je li novih pet milijardi kuna kojima će se pokriti minusi u zdravstvu i zadnja šansa zdravstvenom sustavu?

- Smanjenje zdravstvenog doprinosa je manjak u državnom proračunu. Svaka institucija u minusu podnijela je prijedlog Vladi za sanaciju i izabrana su sanacijska vijeća. U taj proces izravno su uključena ministarstva financija i zdravstva te HZZO. Ozbiljno se analizira rad svake zdravstvene ustanove. Do kraja godine bit će niz reformi - između ostalog, želimo dio nezdravstvenih aktivnosti, od pripreme hrane, vešeraja, do kućnih majstora i čuvara, maknuti iz zdravstvenog sustava i dati ga privatnom sektoru. S druge strane, želimo procijeniti sposobnost pojedinih bolnica da ne posluju s gubicima, da se ponašaju racionalnije i efikasnije, pa i da se međusobno povezuju. Sve to ozbiljno radimo i prvi će se rezultati vidjeti do kraja godine. Samim time zaustavit ćemo daljnje gomilanje gubitaka.

Kako mislite naplatiti porezne dugove? Objavili ste novu listu,od 92.000 dužnika, koja pokazuje da je bilo neuspjeha, ali i da su mnogi neodgovorno poslovali?

- Uz velike otpore, gradimo cijeli novi sustav. Mnogi tvrde da smo mi izvršna vlast te je opasno kad imamo moć donošenja izvršnih rješenja. Međutim, kompletno smo zaokružili OIB, što znači da imamo vrlo jasnu sliku koji su to vlasnici i menadžeri uništili svoje tvrtke, a istodobno su se privatno obogatili. Pojedinci i njihove obitelji koji su imali obrte postali su bogataši, a iza njih su ostale neplaćene obveze. Zbog toga će, ako tvrtke ne mogu vratiti dugove, to učiniti njihovi osnivači i direktori. Premda po Zakonu o trgovačkim društvima oni odgovaraju do visine kapitala, u slučaju proboja pravne osobnosti po članku 63 ispitat ćemo njihovu imovinu da vidimo je li stečena radom, plaćom i uz plaćene poreze ili pak malverzacijama. Imate poduzetnike koji su koristili sredstva državnog proračuna, primjerice, kroz Fond za razvoj i zapošljavanje. To znači da su mnogi uzimali stotine milijuna kuna, uništili su biznise, a u isto vrijeme ostali su im u vlasništvu vile, stanovi, luksuzni predmeti... Za te neće biti milosti. Kod tih novca ima, a na nama je da tu odgovorno i bez grešaka utvrdimo sve činjenice i da onda krenemo u naplatu. Za to nam ne treba Interpol niti nitko drugi. Sve imamo u svojim bazama i to je razlog što sam maknuo dobar dio ljudi iz Porezne uprave koji su to već morali odraditi. Jasna je poruka svima: NEĆETE MIRNO SPAVATI! Svi vi koji ste bili uspješni privrednici, a neopravdano ste se obogatili, biti ćete predmetom istrage u Poreznoj upravi. Na nama je da novac koji ste nezakonito stekli i uzeli, vratimo natrag građanima. Njihovo je pravo da se žale sudu, ali prvo će morati platiti. Vjerojatno hoće, ali očito vrlo sporo.

Od 402 rješenja i preko 468 milijuna kuna duga do sada ste uspjeli naplatiti svega tri posto.

- Da. To nije posao koji se može završiti preko noći. Ne želimo praviti nikakve greške. Postavili smo nove ljude, idemo duboko u sustav i tu ne smije biti grešaka.To će biti sigurno posao od godinu, dvije, ali takvi dužnici neće mirno spavati.

Kriza je, a građani imaju štednju veću nego ikada. Kako to tumačite?

- Tvrtke se najviše bore za preživljavanje, nema razvoja ni novih ulaganja. Zbog toga su građani oprezni i štede. Onog trenutka kad bi krenuo jači investicijski ciklus, građani bi vidjeli napredak i dinamiku, promijenili bi ponašanje i počeli trošiti. Kad je riječ o investicijama zaboravljamo Inu. Priča o tome da ima novca, a da politika koči investicije u Ini nije točna. Dvije godine koliko sam u Vladi, često sam prozivao Inu jer je obustavila ulaganje u naftna i plinska polja, jer nije rekonstruirala rafinerije, a kada sam ih počeo proizvati da imaju najsramnije benzinske pumpe, nekoliko njih su opiturali. To samo pokazuje da u energetici možemo otvoriti investicije i da imamo MOL, koji se ponaša krajnje neodgovorno.

Čini se kako je potez suca Trgovačkog suda Kolakušića usporio proces predstečajnih nagodbi i da svi suci nekako čekaju što će se dalje događati.

- Teško je reći je li to problem godišnjih odmora ili je to problem neodgovornih sudaca. Tvrdim da je sudac koji odbija raditi po zakonu, čime ugrožava sudbinu 2000 ljudi u Dalekovodu, neodgovorna osoba. On ne bi smio nositi sudačku mantiju. Dalekovod je izgubio 45 milijuna eura poslova, a 12. kolovoza se u Norveškoj donosi odluka o dodjeli posla vrijednog 240 milijuna eura. Jedna od boljih ponuda je ona Dalekovoda. Ja sam kao ministar financija pisao da će Dalekovod biti financijski konsolidiran, dao sam pismena jamstva samo da dobije taj posao. Nakon poruke suca koji kaže da je zakon pisan za razbojnike i krirninalce i da ga lopovi iz Dalekovoda žele iskoristiti za sebe, mislite li da će dobiti posao? Neće! Peče li tog suca savjest jer je oduzeo radnicima posao od 240 milijuna eura koji bi im osigurao posao nekoliko sljedećih godina? On ima zakon po kojem je mogao suditi i istovremeno podnijeti ustavnu tužbu. Međutim, on odbija raditi i tvrdi da je to zakon koji je štetan jer ide na ruku nekim vjerovnicima. U isto vrijeme cijeli bankarski sustav, država i radnici koji nisu dobili plaću postigli su dogovor kako riješiti problem, a onda nam sudac poručuje kako se nemamo pravo dogovarati. Država je u svim stečajevima izvukla 10 posto, a ovdje izvlačimo oko 30 posto. Mi u 120 dana dajemo rješenje, a njima treba 15 godina. Pravnicima jest da je hrvatska praksa da je stečaj završio na način da se u prosjeku isplaćuje 9,8 posto stečajne mase. Država se bori da ne dobije manje od 30 posto. To znači da svi mali ne mogu dobiti manje od toga. Ako im više odgovara, neka idu u stečaj pa će dobiti pet posto ili ništa. Ne možemo govoriti o tome da je predstečajni postupak savršen. Uhodavamo ga.

Pozivate suce da idu dalje s predstečajnim nagodbama?

- Nemam ih ja što pozivati. Pa da skoče na mene kako su moje izjave nedopustive i da izvršna vlast nema što utjecati na sudsku. Nije moj posao reći im što da rade. Zakon je tu, donijela ga je parlamentarna većina i cilj mu je spašavanje gospodarstva. Svugdje su moguće zloupotrebe, a mi smo u prethodnom postupku u pripremi dokumenata za sud već dvije trećine zahtjeva odbili zbog nedorečenosti, zloupotreba i nekvalitete. Jednu trećinu smo propustili prema sudu, a to neka oni dalje čiste.

U pravnim krugovima postoji niz primjedbi, primjerice, da su mali vjerovnici u nepovoljnijem položaju u odnosu na velike.

- To možda jest istina, ali ako se država odriče 70 posto, mogu li ostali dobiti 100 posto?

Je li neki poduzetnik propao zbog vaših mjera, pri mjerice, fiskalizacije?

- Nitko. Ne mogu zaboraviti sve moguće poruke koje su ugostitelji slali prije fiskalizacije, primjerice da će svi zatvoriti i da ako ne kradu ne mogu preživjeti. A nakon šest mjeseci od uvođenja fiskalnih računa, mi smo utvrdili da je promet u ugostiteljstvu porastao za 60 posto. Svi lokali i dalje rade punom parom. To znači da su oni uzimali novac koji je kroz poreze trebao pripasti građanima. Govore da su ugroženi i da će zatvoriti lokale, a onda se utvrdilo da imaju daleko veći promet i broj zaposlenih nego prije. Prema tome, fiskalizacija je donijela dobre učinke. Pa čak i to da ćemo imati više radnih mjesta jer se po računu točno zna tko je radio i on mora biti u radnom odnosu, a do jučer nije bio.

Prodavači na tržnicama još su žešći od ugostitelja i tvrde da će ih 40 posto propasti u iduće dvije godine.

- Neka propadnu. Sljedeći korak na tržnicama je pitanje odakle im roba. Pitajte ih je li roba kupljena na veletržnici. Nije. Želimo li da u Hrvatskoj na tržnicama prodajemo švercanu robu koja prolazi mimo svih regula? Ja tvrdim da toga neće biti i naš je posao da to zaustavimo. Imamo masu OPG-a koji su neuspješni jer ne mogu konkurirati švercerima. Zelene tržnice više neće služiti prometu robe bez porijekla. Idući korak je pljenidba robe. Tragedija je da dva mjeseca vodim rat oko toga da kod nas, kao i nigdje u svijetu, na tržnici ne možete vidjeti švercanu robu. I onda ja ispadam nerazuman, a ne onaj tko šverca robu. Opstat će proizvođači, a šverceri će otići.

Hajdemo konačno razjasniti zašto su inspektori zatvarali male ugostitelje zbog viška od desetak kuna, a niste zatvarali velike trgovačke centre?

- U trgovačkim lancima su nađene nepravilnosti po sustavu trošarina i po sustavu vezanom za promet robe. Za to nije predviđeno zatvaranje, nego oduzimanje roba i visoke novčane kazne. Prema tome, trgovački su lanci kažnjeni oduzimanjem robe i novčanim kaznama po 200.000 kuna.

Ali u Zakonu o trošarinama stoji da se može zabraniti rad. Zar to ni je mogućnost zatvaranja velikih?

-Ne.

Zašto? Ako je lanac dobio 200.000 kazne,to je očito velik prekršaj. Zar nije čudno da niti jedan lanac nikada ni je bio zatvoren?

- Ja vama dajem pravo da dođete na moje mjesto i da vodite Ministarstvo. Odgovor je ne.

Vi smatrate da ih je trebalo zatvoriti? Neke možda da.

- Ja vam odgovaram po deseti put. Po deseti put, odgovor je visoka kazna u obliku oduzete robe i 200.000 kuna. Vi biste ih radije zatvorili. Ja kao ministar financija jasno kažem ne jer imamo znatno rigoroznije kazne nego što je zatvaranje.

Vrlo često vas napadaju, a u isto vrijeme ste među popularnijim političarima. Znači li to da ipak dio javnosti podržava ono što radite?

- To mi je najveća snaga jer je to dokaz da građani žele red. Građani prepoznaju bitku Vlade za kontrolu sustava i regularno poslovanje, da svatko može raditi, ali mora platiti porez. To je potpora koja jest važna. Uzmimo samo brojku koja pokazuje da je u sedam mjeseci bilo 23.000 inspekcijskih nalaza. Utvrđeno je 2600 nepravilnosti, a 500 radnji je zatvoreno. Je li to teror? To znači da dobar dio poduzetnika ozbiljno radi. Nisu svi zatvoreni i naravno da poludim kad mi netko kaže zašto nisam zatvorio niti jedan trgovački lanac.



Vijesti iz medija