Potpredsjednica Vlade Milanka Opačić za Aktual: "Unaprijed su mi obećali da će rušiti moj zakon"

RAZGOVARALA/ ORHIDEA GAURA HODAK

Prijedlog novoga Obiteljskog zakona izazvao je neviđenu buru u javnosti. Konkretno, govorilo se daje ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić uspjela ono što još nikome prije nije - ujediniti B.ab.e., očeve i Crkvu. Ministricu su javno prozivale i neke poznate odvjetnice. Njezino se ministarstvo našlo na naslovnicama i početkom ljeta kad je mjesto pomoćnice ministrice napustila Jasna Ćurković Kelava, bivša ravnateljica Dječjeg doma u Nazorovoj. Nakon toga pročulo se da je iz ministarstva ukupno otišlo 30-ak ljudi. Jedni su govorili da je s ministricom vrlo teško raditi, a drugi da neki ljudi jednostavno nisu mogli držati njezin tempo. U intervjuu za Aktual Milanka Opačić objasnila je zašto stoji iza svog zakona i kakvi su interesi onih koji je napadaju.

AKTUAL: Jeste li očekivali ovako burne reakcije na prijedlog novoga Obiteljskog zakona?

Jesam, nije se dogodilo ništa neočekivano, jer sam znala da su promjene jako velike i bila svjesna da će mnogi ljudi iz raznih razloga biti nezadovoljni. To nezadovoljstvo može biti motivirano raznim razlozima, od onih trivijalnih da netko gubi neki osobni interes ili čak povrijeđenih taština kao što je slučaj s dijelom akademske zajednice, do stvarno sadržajnih nedoumica. U ovom potonjem slučaju rekla bih da je prije svega u pitanju nerazumijevanje. Povijest je pokazala da sve velike promjene nailaze na otpor čak i u slučajevima kad se kasnije pokazalo da je bila riječ o civilizacijskim iskoracima. Vrijeme će pokazati da je takav slučaj i s Obiteljskim zakonom.

AKTUAL: U ovoj prepirci bilo je dosta osobnih uvreda na vaš račun. Sanja Sarnavka rekla je da ste nepristojni i bezobrazni.
Ne obazirem se na takvu razinu komunikacije. Nema smisla komentirati, svojim javnim istupima najbolje govore sami o sebi.


AKTUAL: Kako to da vas je napala profesorica Dubravka Hrabar koja vam je i sugerirala tim pravnika koji će raditi na zakonu?




To je problem katedre za obiteljsko pravo pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Konzultirali smo ih oko najboljih stručnjaka za pojedina područja u Obiteljskom zakonu koja smo željeli mijenjati, ali tu je nastao problem osobne naravi, odnosno taštine. To su dokazale i profesorica Hrabar i profesorica Korač još u siječnju kad su naložile da nitko iz katedre ne smije biti u radnoj skupini Obiteljskog zakona uz tvrdnju da je to čisti promašaj i da će one taj zakon napasti a priori, bez obzira što u zakonu pisalo. Prije negoli je napisan ijedan članak zakona! To je pokazatelj stanja u akademskoj zajednici. Da ne kažem da je katedra isključivo zbog profesorice Hrabar vršila pritisak na sve druge da ne budu u skupini za napredovanja profesorice Branke Rešetar. Ona je zbog toga zatražila pomoć od stručnjaka iz Europe kako bi mogla potvrditi svoja napredovanja.

AKTUAL: Optužbe kažu da Vlada općenito ne sluša riječ stručnjaka.

Ta optužba jednostavno ne stoji. Na zakonu je radila široka grupa stručnjaka i predstavnika struke, sa zagrebačkog i osječkog Pravnog fakulteta, radile su sutkinje iz Zagreba i Splita, djelatnici Centra za socijalnu skrb. Dakle, isključivo ljudi od struke. Uopće nema govora o tome da nismo konzultirali struku ili da je netko sam pisao taj zakon.

AKTUAL: Je li bilo dovoljno javne rasprave prije konačnog prijedloga?

Ovo je bio jedan od prvih zakona koji je išao po novoj proceduri koja uključuje prethodnu raspravu, raspravu o tezama i raspravu o nacrtu zakona. Pojedinim profesorima i odvjetnicima zakon smo dali na recenziju i gotovo 70 posto primjedbi koje smo dobili tijekom javne rasprave uvrštene su u novi Obiteljski zakon.

AKTUAL: Jesu li ovi koji vas sad najviše napadaju bili uključeni u javnu raspravu?

Jesu, ali u toj javnoj raspravi nisu rekli ništa konkretno osim opće kritike zakona. Nisu nam osporili nijedan institut. Neke stvari naprosto nisu željeli čuti. Primjerice, po pitanju obiteljske medijacije i tvrdnje da to neće imati tko raditi. A trenutačno je na edukaciji 65 naših djelatnika iz Centara za socijalnu skrb iz cijele Hrvatske i oni će biti spremni do 1. travnja. Uz to, platili smo postdiplomski studij iz medijacije za 20 osoba.

AKTUAL: Jedan od prigovora je da ćete medijacijom samo produžiti agoniju roditelja koji se ne mogu dogovoriti i da će u tih šest mjeseci koliko traje medijacija opet najviše patiti djeca.

Riječ je o nesporazumu. Prvo, šest mjeseci je zakonski rok kojim uz stručnu asistenciju pružamo roditeljima mogućnost da se dogovore. Ali, ukoliko je u pitanju bilo kakvo nasilje u obitelji ili ugrožavanje djeteta, rastava braka kreće odmah. Drugo, medijacija je postupak koji egzistira u svim zemljama EU i nije prvi put da se o njoj u nas govori, mi smo se samo prvi usudili ozakoniti je u Obiteljskom zakonu. Interesantno kako nešto što se vani pokazalo dobrim sredstvom kod nas nije dobro. Oko 70 posto parova koji se razvode uspiju se sami dogovoriti. Od onih 30 posto koji ne uspiju, 15 posto su konfliktni slučajevi, a 15 posto visoko konfliktni. Oni visoko konfliktni sigurno će završiti na sudu, to nije sporno. Od ovih 15 posto konfliktnih mi ćemo barem njih 15 posto pridobiti za dogovor o zajedničkoj skrbi za dijete. To je ono što je nama najvažnije. Oni sada nemaju stručnu pomoć, a medijator će stati između dvoje odraslih i probati ih dovesti do toga da sve svoje ljutnje i frustracije ostave po strani i da se fokusiraju na dogovore oko djeteta. Dijete mora biti njihova prva briga, ne njihova svađa, njihova međusobna udaranja, povrijeđenost kao bračnih partnera. Još je važnije da ćemo imati mogućnost odmah dobiti volju djeteta ako roditelji ne žele sporazum, nego idu u sudski postupak, dakle prije no što je kontaminirano roditeljskim sukobima i manipulacijama tijekom dugotrajnog postupka razvoda. Kad dijete dođe odmah na početku sudskog postupka, mi ćemo dobiti uvid u njegovo pravo stanje. I, naravno, da ga nitko neće pitati je li ono za tatu ili za mamu, nego će ga psiholog znati ispitati kako bi doznao koji se od roditelja više brine za dijete, tko više vremena provodi s njim, i tako će dobiti sliku o tome kako ta obitelj funkcionira i kako smanjiti djetetov stres promjenom načina života na najmanju moguću mjeru.

AKTUAL: Napali su vas da ćete time dijete izložiti dodatnim pritiscima.

Nažalost, nitko se ne bavi time zašto se djeca i dalje ispituju u sudskim dvoranama koje su apsolutno neprilagođene za njih i zašto suci ne žele ići u ustanove koje su za to prilagođene. MUP, kao i neke druge institucije, danas imaju sobe prilagođene za ispitivanje djece, ali suci i državno odvjetništvo time nisu oduševljeni iako je interes djece u pitanju. S druge strane, sve je više djece u tretmanu jer su uništena od neodgovornih roditelja koji se preko njih prepucavaju. Djeca više nisu djeca nego su instrument i predmet njihove manipulacije. Upravo to i pokušavamo izbjeći odredbama novog Obiteljskog zakona. Prema sadašnjoj praksi sudovi u Hrvatskoj djetetu ne omogućavaju da kaže što misli u stvarima koje su iznimno važne za djetetov život jer je taj dio u Obiteljskom zakonu ostao nerazrađen. Neomogućavanje djetetu da kaže što misli su teške povrede prava djeteta i takve presude niti jedan sud u EU ne bi priznao.

AKTUAL: Kakav onda primjer daju neki javni slučajevi poput Severine koja je unaprijed govorila, barem su tako prenijeli mediji, da neće dati sina ocu. Kako gledate na taj slučaj?

O konkretnom slučaju ne mogu govoriti. Općeniti stav je jasan, dijete ima pravo na oba roditelja ako nije u pitanju roditelj koji je opasan po dijete. S druge strane, novi Obiteljski zakon sadrži nove mjere kojima se osigurava od opasnosti da će dijete biti odvedeno u drugu državu bez privole jednog roditelja. Ako su roditelji državljani različitih država, ako je razvod visokokonfliktan i postoji opasnost od otmice djeteta i odvođenja u drugu državu, sud će imati na raspolaganju više mjera među kojima je pohranjivanje putovnice roditelja stranog državljanina ili djeteta kako bi se izbjegla otmica djeteta za vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i roditelja stranog državljanina.

AKTUAL: Stoje s postupcima koji su započeli prije primjene novog zakona, poput slučaja malenog Aleksandra Popovića? Hoće li se i u takvim slučajevima pohranjivati putovnica?

Ponavljam, ne mogu govoriti o konkretnim slučajevima, ali to će vrijediti za sve slučajeve 6 gdje su ispunjeni navedeni uvjeti, dakle, da su roditelji državljani različitih država, da posto- g ji opasnost od odvođenja i da je razvod, ako je riječ o razvodu, visokokonfliktan, naravno pod uvjetom da to roditelj od suda zatraži.

AKTUAL: Postoje li manipulacije kod prijavljivanja nasilja u obitelji?

Točno se vidi da se broj prijava ili za seksualno zlostavljanje djeteta ili za nasilje u obitelji povećava onog trena kada krene razvod braka što bi moglo ukazivati i na moguću manipulaciju, ali i na to da je zlostavljanom članu obitelji dozlogrdilo i konačno je prestao štititi zlostavljača. Stručnjaci u principu vrlo brzo razotkriju o čemu je riječ, međutim vještačenja koštaju i idu na teret poreznih obveznika.

AKTUAL: Gdje je granica kada se nekoga proglašava zlostavljačem, je li dovoljan jedan šamar? Što vi mislite?

Pa naravno da je šamar nasilje. Nasilje postoji u raznim oblicima, a vaše pitanje implicira fizičko nasilje. Ono je najvidljivije te ostavlja strašne posljedice, kao i sve ostale vrste nasilja. Porasla je svijest o postojanju nasilja prema ženama kao i o obiteljskom nasilju te je sve više prijavljenih slučajeva. Društvo se senzibiliziralo, makar nikad ne možemo biti u potpunosti zadovoljni. Osobno, smatram da se o nasilju u bilo kojem obliku ne bi trebalo šutjeti.

AKTUAL: B.a.b.e su vas posebno napale zbog mjere da se umjesto za skloništa za žene novac preusmjeri na psihosocijalnu pomoć zlostavljača. Možete li to pojasniti?

Prije 20 godina nismo smjeli reći da je žena pretučena od vlastitog muža jer je to bilo diranje u svetost obitelji. Osobno sam se 2000. godine zajedno s ministricom pravosuđa Ingrid Antičević Marinović borila da donesemo Zakon o sprečavanju nasilja u obitelji. Nitko ga nije htio pisati, jer se tvrdilo da su dovoljni kazneni i prekršajni zakon. Inzistirali smo na posebnom zakonu, a jedna od odredbi tog zakona je da zlostavljač ide van iz obitelji. To je i sada moja intencija, da zlostavljač ide van, a ne žena i djeca. Kada to postignemo, da djeca i žene ostanu u domu, a iz njega leti zlostavljač, novac koji dajemo za skloništa sve više ćemo moći koristiti za psihosocijalni tretman zlostavljača. Istraživanje stručnjaka, konkretno profesora Ajdukovića, pokazuju da 80 posto zlostavljača koji prođu psihosocijalni tretman, koji su pogodni, napominjem pogodni, za taj vid sekundarne prevencije, prestaju biti nasilnici, što znači da na taj način čuvamo obitelj, odnosno kvalitetne odnose u njoj. To nikako ne isključuje pomoć žrtvi, ali žrtva onda ostaje doma, ne mora razmišljati gdje će. Dio žena se nakon skloništa opet vraća tom istom zlostavljaču. O tome sam ja govorila. Ali nema govora o tome da mi ukidamo skloništa za žene žrtve nasilja sigurne kuće. Pa, samo ove godine dali smo 6,5 milijuna kuna za sigurne kuće i po prvi puta smo s njima potpisali trogodišnji ugovor tako da budu sigurne u stabilno financiranje.

AKTUAL: Što ako zlostavljač prekrši privremenu mjeru zabrane pristupa, dođe kući i istuče ženu?

Onda policija ponovno intervenira i zlostavljač ide u zatvor.

AKTUAL: Što u krajnjim slučajevima kad dođe do ubojstva žrtve? Tko će onda odgovarati? Hoće li teret biti na vašem ministarstvu?

Kad je riječ o tim ekstremnim slučajevima, svi stručnjaci će vam reći da ubojicu ne možete predvidjeti. Osim toga, on može ubiti bilo gdje. To je pitanje funkcioniranja policije i pravosuđa. Ali, ni policija ni pravosuđe nemaju mehanizama za sve slučajeve, jer da imaju u svijetu ne bi bilo ubojstava. Ono što mi pokušavamo ženama reći je da nasilje ne smiju trpjeti i da ga trebaju prijaviti, a mi ćemo im pomoći pronaći rješenje. Još uvijek ima puno žena koje šute i trpe nasilje.

AKTUAL: Kritiziranje i vaš prijedlog obiteljskog doma. Zašto bi netko bivšem mužu plaćao stanarinu?

To je stvar izbora, mi samo dajemo mogućnost, a pritom se uzimaju u obzir imovinske prilike roditelja, krediti, režije, visina alimentacije. Taj sistem također postoji u EU i predstavlja zaštitu djeteta. Ako imate nekretninu stečenu u braku koja se ni na koji način ne može podijeliti, štiti se obiteljski dom, a to znači da dijete zajedno s roditeljem koje je dobilo skrbništvo, ostaje u tom domu do 18. godine i taj se stan ne može otuđiti. Naravno, ako se u međuvremenu promjene okolnosti, npr. roditelj dobije nasljedstvo, tada se može mijenjati i odluka suda o pravu na stanovanje.

AKTUAL: Što ćemo s roditeljima koji zauvijek ostave djecu i više nikad ne plate ni alimentaciju?

Posao stručnjaka iz centara za socijalnu skrb je rad s roditeljima i postizanje pune odgovornosti za vlastito dijete, ali, naravno, da su tu dometi ograničeni. A zakonom ćemo pokušati osigurati dodatne mehanizme za naplatu alimentacije jer trenutačno država plaća jako puno alimentacija umjesto neodgovornih roditelja.

AKTUAL: Treba li kažnjavati i roditelje koji ostave djecu u domovima?

Za njih treba vrlo promptno ići u lišenje roditeljske skrbi. Samo ostavljanje djeteta u domu je nešto što vas odmah kandidira za pokretanje postupka za oduzimanje skrbi.

AKTUAL: Ali to sada nije slučaj.

Nije, jer sustav više šanse daje biološkoj obitelji, a vrlo malo šanse djetetu. Poduzimamo znatne napore da se to promijeni, daje u fokusu interes djeteta.

AKTUAL: Hoće li to olakšati usvajanje s obzirom na velike poteškoće roditelja koji žele posvojiti dijete?

Hoće, lišenje roditeljske skrbi moći ćemo požuriti skraćivanjem trajanja nadzora. Neki su nadzori dosad trajali 12 godina, što znači da smo 12 godina dijete držali u disfunkcionalnoj obitelji i na taj način mu uzeli mogućnost za bolji život. Sad imamo nadzore dvaputa po 6 mjeseci. Ako u tih godinu dana stručnjak procijeni da je to obitelj u kojoj dijete nikako ne može živjeti, odmah treba pokrenuti postupak za oduzimanje skrbi i smjestiti dijete u udomiteljsku obitelj ili dom. Ukoliko ta obitelj ima kapacitete, onda treba osmisliti mjere i raditi s obitelji da djetetu doista bude bolje.

AKTUAL: Koliko trenutačno roditelja čeka posvajanje?

Trenutačno imamo oko 700 potencijalnih posvojitelja. Dugo se vremena, čak i u službenim dokumentima, baratalo brojkama koje su dosezala nekoliko tisuća što je posljedica činjenice da su se isti potencijalni posvojitelji javljali u sve centre za socijalnu skrb, brojke iz centara su se mehanički zbrajale i dolazilo se do nerealnog broja. Mi smo si dali truda da ručno, po imenu i prezimenu pobrojimo potencijalne posvojitelje i došli smo do jedne realne brojke. Upravo smo pokrenuli i dio aplikacije vezan uz registar posvojitelja tako da ćemo sve podatke imati informatički obrađene.

AKTUAL: A znamo koliko ima djece u Nazorovoj, u dječjem selu Lekenik...

Znamo. Problem je u tome što imamo vrlo malo djece do osme godine starosti, a za djecu iznad osme godine se mnogo teže pronalaze posvojitelji. Zato i kažem da moramo puno ranije pokrenuti postupak lišenja roditeljske skrbi. U stalnom čekanju da se biološka obitelj pomakne u smislu vlastite funkcionalnosti i skrbi za dijete, vrijeme prođe i dijete doživi osmu, devetu godinu u domu. U domovima je najviše djece upravo od osme do 18. godine.

AKTUAL: Koliko dugo ste vi bili u samom postupku, je li je u vašem slučaju procedura bila brža?

Moja je priča javnosti poznata i samo mogu podsjetiti da proces posvajanja nije tekao brzo. Prošla sam naporan i trnovit put, dodatno zbog toga što sam bila medijski izložena.

AKTUAL: Koliko je uopće teško samohranim roditeljima posvajati djecu i hoće li, kako je bilo najavljeno, istospolne zajednice moći usvajati djecu?

Činjenica jest da će u praksi samohrani roditelj teže posvojiti dijete od bračnog para koji želi posvojiti dijete. Ali, čin posvajanja nije proces u cilju da roditelj dobije dijete, nego da dijete dobije najboljeg mogućeg roditelja bez obzira bio on samac ili u braku. Što se tiče posvajanja djece u istospolnim zajednicama, moj stav je poznat. Ne mislim da su homoseksualci lošiji roditelji na bilo koji način od heteroseksualaca, dapače, ali stvar je u mogućoj reakciji netolerantne okoline. Interes djece nam uvijek mora biti na prvom mjestu.

AKTUAL: Kakva je atmosfera u Vladi s obzirom na tešku gospodarsku situaciju i crne prognoze?

Atmosfera je radna. Nažalost, predugo godina su vlade u ovoj zemlji trošile više no što smo zarađivali, godinama su vlade zaduživale zemlju za potrošnju, gomilali dugove, išli linijom manjeg otpora, uglavnom s ciljem kupovine birača, a izbjegavani su rezovi i promjene. Reforme koje se u nekim zemljama provedu u periodu od tri do pet godina sad smo prisiljeni provesti u roku godinu ili dvije.

AKTUAL: Svi kažu da je Vlada zapravo zakasnila s reformama, da je to trebala napraviti odmah na početku mandata.

Lako je sjediti sa strane i pričati: „Zakasnili ste!“ i pritom zanemarivati u potpunosti sve što je učinjeno u proteklih godinu i pol, dvije. Svatko tko je ušao u ministarstvo zna kakvo smo stanje zatekli. To su bila potpuno neuređena ministarstva. Nije li sramota da u jednom ministarstvu socijalne skrbi koje u ovoj državi egzistira skoro 22 godine nismo imali egzaktan podatak o tome koliko ima posvojitelja, udomitelja, socijalnih slučajeva. Tek sad kad smo informatizirali sustav znamo egzaktni broj ljudi koji primaju socijalnu naknadu.

AKTUAL: Otkrili ste neke lažne slučajeve, ali imamo li danas generalno više ili manje socijalnih slučajeva?

Više. Maknuli smo iz sustava socijalne skrbi sedam tisuća ljudi koji su primali naknadu na koju nisu imali pravo, ali imamo 10 tisuća ljudi više u odnosu na prošlu godinu. Upravo smo za tu kategoriju ljudi u novom Zakonu o socijalnoj skrbi pružili mogućnost prijelaznog perioda tako da pronalaženjem sezonskog posla ne ostaju automatski bez socijalne pomoći već im se ona umanjuje za onoliko koliko zarade, a kad ostanu bez posla ponovno im se aktivira u punom iznosu. Time smo željeli potaknuti ljude da prihvate privremene poslove bez bojazni da će ostati bez pomoći. Slično je s osobama s invaliditetom koji su izbjegavali raditi iz straha da će izgubiti pravo na invalidsku naknadu. Sad smo uveli sustav mirovanja prava, a kad ostanu bez posla, mogu ponovno aktivirati svoje pravo.

AKTUAL: Kako je raditi s vama budući da vam je otišlo dosta suradnika, između ostalog i pomoćnica Jasna Ćurković Kelava, bilo je puno neimenovanih izvora po novinama na vaš račun.

Ministarstva su na mjesta u kojima ljudi dolaze i odlaze, cirkuliraju. Državna uprava je jedan živi mehanizam, mi međusobno razmjenjujemo službenike. To se tiče odlaska dijela službenika, to su ustvari ljudi koji došli iz Centara za socijalnu skrb kako bi nam pomogli kad smo ustrojavali ministarstvo jer smo mi krenuli od žiga, ploče i potpisa. Kad smo sve napravili, jedan dio je ostao, drugi se vratio na stara radna mjesta. Eto, to je istina o ljudima koji su otišli, a ujedno i istina o neimenovanim izvorima u ministarstvu.

AKTUAL: U tome i je problem da se stekao dojam da je Vlada u prva dva mjeseca samo mijenjala nazive, ploče i bavila se kadroviranjem?

To je stvar politike, u svakoj državi demokratski izabrana vlast ustrojava ministarstva u skladu sa svojim programom i političkim svjetonazorom. Legitimno je pravo za svoje prve suradnike izabrati ljude u čiju stručnost i ljudske kvalitete imate povjerenja.

AKTUAL: Dugo ste u politici, ali niste do sada bili u izvršnoj vlasti. Kako uopće gledate na tu državnu administraciju, koliko je ta državna uprava troma?

Moram naglasiti da sam u ministarstvu zatekla jedan broj izuzetno vrijednih i kompetentnih ljudi. Njima sam prepustila da analiziraju gdje su nam problemi i kritične točke tako daje po prvi put ustroj ministarstva proizvod ljudi koji ovdje rade. Naravno, i na terenu ima puno vrijednih ljudi koji rade izuzetno težak posao jer sustav socijalne skrbi nije lak.

AKTUAL: Kako gledate na ovu situaciju s ćirilicom? Jel bi bilo jednostavnije da je premijer na neki način zatražio podršku HDZ-a budući da su u pitanju državne stvari oko kojih se ne bi trebalo tako natezati. Treba li odrediti koje su to bitne državne stvari oko kojih mora postojati konsenzus svih stranaka?

Slažem se daje oko nekih stvari dobro postići konsenzus, ali kako razgovarati s nekim tko je glasao za ustavni zakon, tko je donio statut u Vukovaru, a onda diže revoluciju protiv vlastitog djela? Općenito, smatram daje problem ćirilice simbolične naravi i da treba riješiti stvarne probleme tamošnjeg stanovništva pa će dvojezični natpisi postati ono što bi i trebali biti, civilizacijski iskorak.



Vijesti iz medija