Predsjednik Vlade Milanović: Nećemo odustati od puta koji jest duži, ali vodi prema stabilnom i čvrstom rastu

Predsjednik Vlade Zoran Milanović održao je danas u Hrvatskom saboru govor u kojem je predstavio godišnje izvješće o radu Vlade. 

 

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, dame i gospodo, kolege zastupnice i zastupnici,
 
 
kada sam počeo razmišljati kako i čime otvoriti govor o stanju države i radu Vlade u prošlih godinu dana, odmah sam shvatio da mogu početi jedino s nezapamćenim poplavama koje su sredinom svibnja pogodile županjsku Posavinu. Ta prirodna katastrofa unesrećila je tisuće i tisuće naših ljudi, ali je mobilizirala i ujedinila državne mehanizme i sve naše građane u pružanju pomoći onima koji su odjednom ostali bez svega ili bez većine stvari materijalnih i duhovnih koje  su gradili desetljećima.
 
 Ponosan sam na snagu države i na moć društvene solidarnosti koju je Hrvatska pokazala proteklih mjeseci. Posebno ističem solidarnost. To je vrijednost koju stalno iznova moramo afirmirati i učvršćivati. Solidarnost je sol svakoga društva koje se želi odlikovati ljudskošću, modernošću i pravednošću.
 
Troje ljudi smrtno je stradalo u poplavama u Slavoniji. Ta tri izgubljena ljudska života ne možemo vratiti. To je najbolnija posljedica katastrofe koja je pogodila žitelje Gunje, Rajeva Sela, Strošinaca, Račinovaca, Posavskih Podgajaca i Đurića.
 
U spomenutim mjestima trenutno se obnavlja 660 privatnih kuća i 16 javnih objekata. Vlasnici sami obnavljaju 453 kuće. Od tog broja, u prvom stupnju oštećenja su 232 kuće. Za obnovu tih kuća vlasnicima se ukupno isplaćuje 40 tisuća kuna u dva obroka. U drugom stupnju oštećenja je 221 kuća. Za njih se isplaćuje 70 tisuća kuna, isto tako u dva obroka. Država je vlasnicima tih 453 kuća do sada isplatila 15 milijuna kuna. Vlasnici ili korisnici 187 kuća prepustili su obnovu državi. Od toga se trenutno obnavlja 105 kuća. Poplavljene kuće četvrtog stupnja oštećenja uklanjaju se i, umjesto njih, grade se zamjenske. Do sada je okončan administrativni postupak za podizanje 20 novih kuća, a trenutno ih je 6 u fazi gradnje.
 
Procjena izravnih šteta od svibanjskih poplava iznosi 297 milijuna eura. Fondu solidarnosti Europske unije prihvatljiv je i opravdan trošak od 109 milijuna eura. Iz istog fonda dobit ćemo pomoć i za saniranje šteta izazvanih ledenom kišom koja je, u siječnju i veljači, najsnažnije pogodila Gorski kotar.
 
Reakcija države pokazala je da je Hrvatska snažna i stabilna zemlja. Hrvatska je pokazala da je sposobna brinuti se o svojim građanima kad im je najteže i kad su najizloženiji. Pokazali smo to i proteklih dana, kad su nabujale rijeke ugrozile ljude i imovinu u dijelovima Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Koprivničko-križevačke, Međimurske, Požeško-slavonske i Osječko-baranjske županije.
 
Istinski sam ponosan na trud i sposobnost pripadnika Oružanih snaga i pripadnika vatrogasnih postrojbi, djelatnika Hrvatskih voda i drugih javnih poduzeća, civilne zaštite, policije, Hrvatske gorske službe spašavanja i Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Gotovo sva ministarstva koordinirano su se i pravodobno uključila u pružanje pomoći ljudima s poplavljenih područja. Svi su u svom djelokrugu dali doprinos spašavanju i zbrinjavanju ljudi i imovine te povratku života u naselja koja su bila pod vodom.
 
No, sve bi to bilo nedovoljno i uzaludno da nije bilo volje i samoprijegora lokalnog stanovništva. Da nije bilo požrtvovnih i hrabrih ljudi, gubici i štete bili bi neusporedivo strašniji. Ne postoji država koja može zamijeniti angažman motiviranih građana i društvenu solidarnost, niti bi postojanje takve države imalo smisla.
 
Naša državna tijela pokazala su efikasnost u ispunjavanju jedne od svojih najelementarnijih funkcija: da učinimo sve što možemo i koliko god možemo da se zaštiti život, egzistencija, imovina i sloboda naših građana. To je ona funkcija države oko koje moramo biti u što većoj mjeri ujedinjeni, bez obzira na politička ili svjetonazorska razilaženja. Zajedno moramo jačati institucije i mehanizme koji će život naših građana učiniti sigurnijim i slobodnijim.
 
Vrijeme je i da se napokon složimo oko viđenja države kao odgovornog jamca slobode, demokratskih dostignuća, prava pojedinca, solidarnosti i jednakosti. Ne smijemo dopustiti da se dovede u pitanje državna briga o manjinskim društvenim skupinama. Naša je obaveza i naš posao da promoviramo i branimo prava slabijih. Ponosimo se antifašističkim temeljima državnosti i najvišim vrijednostima koje su obranjene u Domovinskom ratu. To su sve temelji na kojima u našoj zemlji nastaje društvo zadovoljnih ljudi koji žive i izražavaju se u skladu sa svojim uvjerenjima i sa slobodnim shvaćanjem vlastitog identiteta.
 
Hrvatska je, dame i gospodo, neusporedivo bolja i stabilnija zemlja nego što je danas u Hrvatskoj popularno govoriti. Hrvatska je ravnopravna članica Europske unije i NATO-a: ta dva članstva potvrda su demokratske i partnerske zrelosti, kao i jamstvo sigurnosti naše zemlje.
 
Na ovom mjestu želim naročito istaknuti da je u borbi koja je danima vođena protiv poplava u Slavoniji uloga Oružanih snaga bila iznimno važna. Više od tisuću vojnikinja i vojnika, zajedno s tehnikom, bilo je angažirano na obrani od poplava. Bila je to manifestacija društvene funkcionalnosti i moći naše vojske.
 
Naše vojnikinje i vojnici, dočasnice i dočasnici, časnice i časnici sudjeluju u nekim od najzahtjevnijih vojnih misija i operacija u svijetu. Naše misli su s tim ljudima koji sudjeluju u uspostavi mira i u globalnoj borbi protiv terorističkog zla. Naši vojnici u misijama ni po čemu ne zaostaju za svojim kolegama iz savezničkih vojski. Nikad nismo imali obrazovaniji i obučeniji zapovjedni kadar na svim razinama.
Unatoč ekonomskoj krizi i financijskoj oskudici, odlučni smo da sačuvamo funkcionalnost Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Uvjereni smo da ćemo uskoro, u suradnji sa saveznicima i partnerima, doći u priliku da znatno ojačamo i moderniziramo tehničke kapacitete zrakoplovstva, kao i tehničke mogućnosti Hrvatske ratne mornarice.
 
Hrvatska ravnopravno suodlučuje u društvu najrazvijenijih država svijeta, ali naše ambicije nisu se iscrpile ulaskom u to društvo. Najviše što smo, u strateškom smislu, dobili pridruživanjem zajednici najnaprednijih država svijeta jest prilika da u potpunosti iskoristimo sve svoje potencijale. Naše zalaganje za interese Republike Hrvatske i svih njezinih građana sad ima neusporedivo veće izglede za uspjeh. Naša zemlja danas na globalnoj sceni ima veću težinu i važnost nego što ju je ikad imala. Članstvo u Europskoj uniji i NATO-u pritom nije, i neće biti, element sputavanja naše nakane da vodimo vanjsku politiku lišenu političkih i civilizacijskih predrasuda, a sve u interesu naše zemlje i naših građana.
 
Jačamo svoj utjecaj na kreiranje zajedničkih europskih stavova, pogotovo kad je riječ o politici prema ovoj regiji, odnosno prema našem jugoistočnom susjedstvu. Pokrenuli smo inicijativu kojom se definira proaktivniji europski pristup Bosni i Hercegovini. Taj pristup predviđa aktivnu suradnju država članica s Bosnom i Hercegovinom na usvajanju europskih kriterija, držeći realnom i dohvatljivom perspektivu članstva Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji.
 
Ne motivira nas samo briga za politički i ekonomski položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, naš je najviši interes - stabilno i sigurno okruženje. Vjerujemo da je to ujedno i interes cijele Europske unije koja će morati hrabrije iskoračiti prema Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Makedoniji, Kosovu. Taj iskorak je geopolitička nužnost i najdjelotvornije sredstvo za smirivanje svih vrsta međudržavnih, međuetničkih i socijalnih napetosti na ovom prostoru.
 
Nemamo ambiciju biti takozvanim regionalnim liderom, niti ičijim tutorom ili sponzorom. Želimo biti uzor u izgradnji stabilne demokratske države u kojoj žive slobodni i zadovoljni ljudi. Želimo biti prijatelj u kojeg se može pouzdati, što smo i dokazali tokom nedavnih poplava koje su snažno pogodile i Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.
 
Poštovane zastupnice i zastupnici, Hrvatska danas svoj ekonomski prosperitet gradi na zdravim temeljima. Naglašavam – gradi, jer nije riječ o poslu od jedne noći, jedne godine ili jednoga mandata. Podizanje stabilne ekonomije, nakon razdoblja u kojem se ekonomska politika bazirala na obmanama i zaduživanju radi nerazumne potrošnje, zahtijeva strpljivost i upornost. Izgradnja takve nacionalne ekonomije zahtijeva, također, racionalnost i punu odgovornost, ali ne i populizam koji nas je, uostalom, i doveo u sadašnju situaciju.
 
Populizam je politika koja žrtvuje budućnost jedne zemlje za račun kratkotrajnih, najčešće parcijalnih interesa. Upravo to bilo se dogodilo Hrvatskoj. Ne smijemo dopustiti da nam se to ikad više ponovi.
 
Nitko godinama nije vidio, niti je želio vidjeti, kako se zidaju gospodarske kule od pijeska koje su se naprosto morale rasuti. Ipak, u protekle dvije-tri godine traje grčevita javna utrka u širenju malodušja i beznađa, i u najavljivanju crnih scenarija.
 
Nemojte ovo shvatiti pozivom na sažaljenje ili pozivom na širenje lažnog optimizma. Nikako! Međutim, ovo jest poziv da se ujedinimo u realnom poimanju svoje stvarnosti.
Ovo jest poziv da zrelo sagledavamo svoju sadašnjost. Zrelo, naravno, znači i kritično i samokritično, ali ne znači destruktivno i demagoški do apsurda i skeča.
 
Moju Vladu i mene neprestano se optužuje da nismo dovoljno hrabri za poduzimanje radikalnih reformi. Nismo hrabri zato što iz državne uprave i javne službe nismo smjesta otpustili više desetaka tisuća zaposlenih. Tada bi, poručuju nam, svi naši problemi nestali kao rukom odneseni. Ja tako ne shvaćam hrabrost! Nikad neću pristati na to da se društvena bešćutnost naziva hrabrošću.
 
Nije hrabrost proizvoditi ljudsku nesreću i enormno povećavati broj nezaposlenih, s prilično mutnom nadom da će to dovesti do rasta BDP-a koji je, kao što znamo, već predugo u negativnoj zoni. Nije hrabrost lomiti preko koljena kompleksne probleme, jer se takvo shvaćanje hrabrosti uvijek bolno slama preko nečijih leđa. Zato je pitanje dinamike promjena jedno od ključnih pitanja ekonomske politike koju vodimo. Promjene moraju biti usklađene i izbalansirane s mogućnostima i svojstvima našeg gospodarstva i našeg društva.
 
Odlučili smo se za reformski put koji je duži. Očekivali samo da će to pobuditi nestrpljenje i nervozu, ali to je rizik koji smo svjesno preuzeli. Spremni smo, ako treba, i na još žešće kritike i na još tendencioznije nerazumijevanje, ali ne možemo i nećemo odustati od puta koji vodi prema stabilnom oporavku i rastu. Nećemo odustati od puta koji jest duži, ali je duži zato što izbjegava izazivanje novih društvenih i privatnih trauma i lomova. Nećemo odustati od puta koji vodi prema stabilnom i čvrstom rastu, i pritom ne povlači za sobom dodatna raslojavanja i dodatnu nejednakost među našim građanima.
 
Dokazujemo da su strukturna poboljšanja i ozdravljenja izvediva bez posezanja za drastičnim mjerama i šokovima.
U prvom polugodištu ove godine hrvatski izvoz dosegnuo je 37 milijardi i 700 milijuna kuna, što je 14,3 posto ili 4 milijarde i 200 milijuna više nego u istom lanjskom razdoblju. Najviše je u prvom polugodištu izvezeno u zemlje Europske unije – 24 milijarde i 200 milijuna kuna ili 19,8 posto više. Izvoz u zemlje CEFTE dosegnuo je 7 milijardi i 400 milijuna kuna, što je 11,7 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.
 
U prvih sedam mjeseci ove godine industrijska proizvodnja porasla je za 0,8 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. U srpnju ove godine industrijska proizvodnja ojačala je za 1,4 posto prema srpnju prošle godine. Posebno je važan oporavak prerađivačke industrije koju smo ciljano podupirali.
 
U Industrijskoj strategiji, predstavljenoj ovih dana, identificirane su ključne industrijske djelatnosti koje imaju najveću sposobnost rasta, razvoja i zapošljavanja. To su: proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka, proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda, proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, računalno programiranje, savjetovanje i povezane djelatnosti, proizvodnja električne opreme, proizvodnja strojeva i uređaja te proizvodnja prehrambenih proizvoda i namještaja. Ciljevi su: rast industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85 posto, rast broja novozaposlenih za više od 85 tisuća do kraja 2020. godine, te povećanje izvoza za 30 posto. U tom bi se razdoblju trebala promijeniti i struktura izvoza u korist proizvoda visoke dodane vrijednosti. Čvrsto vjerujemo da su to realni ciljevi.
 
Poljoprivredna proizvodnja visoko je na listi naših gospodarskih prioriteta, ali ta proizvodnja mora biti suvremenija i tržišno usmjerenija. A sad govorimo o tržištu od 500 milijuna ljudi na kojem pojedini naši proizvođači već nalaze svoj prostor.
 
Podržavamo tu proizvodnju stavljanjem u funkciju državnog poljoprivrednog zemljišta, logičnijim sustavom subvencija te velikim projektima navodnjavanja i komasacije. U tome ćemo biti još aktivniji i odlučniji, a fondovi Europske unije bit će, i već jesu, vrlo bitna sastavnica u stvaranju konkurentne poljoprivrede.
 
Ove godine smo za izravna plaćanja u poljoprivredi prvi put iz europskog proračuna povukli više od 700 milijuna kuna. Uveli smo i posebne potpore mladim poljoprivrednicima. Osim toga, u idućih sedam godina bit će nam na raspolaganju više od 15 milijardi kuna europskog novca za Program ruralnog razvoja. Kroz pretpristupni program za ruralni razvoj IPARD dosad su podržana 262 projekta s 395 milijuna kuna. Od toga je glavnina isplaćena u protekle dvije godine.
 
U kolovozu ove godine, u odnosu na kolovoz prošle godine, broj nezaposlenih bio je manji za gotovo 24 tisuće, odnosno za 7,6 posto. Među onima koji se više ne vode kao nezaposleni nalazi se veliki broj novozaposlenih. U posljednjih nekoliko mjeseci broj nezaposlenih među mladima do 25 godina smanjen je za 7 posto. Trenutačno je državnim programima aktivne politike zapošljavanja obuhvaćeno više od 40 tisuća naših građana.
 
Broj nezaposlenih sada je ispod 290 tisuća. Unatoč pomacima i poboljšanjima, to je, u suštini, naš najveći i najvažniji problem. Povećanje broja zaposlenih cilj je kojemu, izravno ili neizravno, teže sve mjere i sve akcije koje poduzimamo. To je ključ našeg stabilnog gospodarskog razvoja, ali i sretnijeg društva.
 
Putem Ministarstva poduzetništva i obrta, Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, te Hrvatske banke za obnovu i razvoj sustavno potičemo malo i srednje poduzetništvo. U našoj viziji nacionalne ekonomije taj segment gospodarstva jedan je od stupova stabilnosti i napretka.
Još snažnije ćemo podupirati poduzetničku kreativnost i inovativnost jer se iz njih rađaju konkurentnost i mogućnost izlaska na druga tržišta.
 
I u tome će fondovi Europske unije biti, i jesu, snažan oslonac. Ove godine 28 naših poduzetnika postalo je prvim korisnicima bespovratnih sredstava iz Strukturnih fondova Europske unije. Ti projekti ukupno su vrijedni 641 milijun kuna, a od toga će iz EU doći 250 milijuna. Tako će do srpnja 2016. biti otvoreno 650 novih radnih mjesta. Do kraja godine očekuje se objava još nekoliko natječaja iz Strukturnih i investicijskih fondova EU. Vrijednost im je blizu 3 milijarde kuna.
 
Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste dovršile su projekte vrijedne više od 4 milijarde i 500 milijuna kuna: to je više od stotinu kilometara autocesta i cesta. Gotova je izgradnja Luke Gaženica u koju je investirano više od milijardu kuna, a u Gradskoj luci Split grade se vanjski vezovi, što je investicija od 150 milijuna kuna. Po koncesijskom modelu gradi se novi putnički terminal Međunarodne zračne luke Zagreb. U modernizaciju voznog parka Hrvatskih željeznica i u nova plovila Jadrolinije ove godine ulaže se blizu 500 milijuna kuna. Zahvaljujući fondovima Europske unije pokrenuta je obnova željezničkih pruga. Vrijednost tih radova iznosit će nekoliko milijardi kuna. Do 2023. investirat ćemo 4 milijarde i 500 milijuna eura u vodno-komunalnu infrastrukturu i pritom ćemo se velikim dijelom osloniti na europske fondove.
 
I inače, težimo tome da sve krupne infrastrukturne investicije najvećim dijelom financiramo iz fondova Europske unije. U cijeloj administraciji maksimalno su osnaženi kapaciteti i usvojena znanja za povlačenje sredstava iz europskih fondova. Cestovno povezivanje hrvatskog juga s ostatkom Hrvatske dobar je primjer takve orijentacije. Strpljivim i diskretnim radom došli smo do toga da je Pelješki most, i iz perspektive europskih sufinancijera, postao najizglednija opcija cestovnog spajanja dvaju dijelova Hrvatske.
U tijeku je izrada studije izvodivosti, a u sljedećoj godini projekt Pelješkog mosta bit će spreman za apliciranje za europski novac i za početak realizacije.
 
Od početka primjene Zakona o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja stiglo je 80 prijava za korištenje višestruko stimulativnih mjera, od kojih 47 u posljednjih godinu dana. Procijenjena vrijednost tih 47 projekata veća je od 3 milijarde i 500 milijuna kuna. U proteklih devet mjeseci stiglo je i 47 prijava za svrstavanje u kategoriju strateškog investicijskog projekta. Od toga su 23 javna i 24 privatna projekta. Moramo dodatno pojednostaviti procedure za stjecanje statusa strateške investicije, što donosi i porezne pogodnosti i ubrzava realizaciju ulaganja.
 
Stvoreni su preduvjeti da Hrvatska postane energetsko čvorište šire regije te srednje i istočne Europe. Sve smo bliže početku realizacije velikih energetskih projekata: trećeg bloka termoelektrane Plomin, Hidroenergetskog sustava Kosinj i LNG terminala na otoku Krku. Ukupna vrijednost ovih projekata, za koje tražimo strateške partnere i investitore, iznosi oko dvije milijarde eura. Ti projekti, uz uključenje u projekt Jonsko-jadranskog plinovoda, Hrvatskoj će osigurati još veću stabilnost opskrbe i jeftinije energente za građane i industriju, što je dodatni poticaj industrijskom razvoju i zapošljavanju.
 
Pokrenuli smo istraživanja koja su preduvjet za mogući pronalazak i eksploataciju nafte i plina u Jadranu i u kopnenom dijelu Hrvatske. Pokrenuli smo projekte energetske učinkovitosti vrijedne milijardu i pol kuna. Sa 160 milijuna kuna izvanproračunskih sredstava osiguravamo građanima subvencioniranje od 50 do 80 posto investicije u energetsku obnovu obiteljskih kuća.
 
 
Dame i gospodo, naš gospodarski oporavak i rast temelje se, dakle, na novom zapošljavanju, proizvodnji i to izvozno orijentiranoj proizvodnji te na uspostavljanju logičnijih i poticajnijih poreznih pravila da bi se rasteretio rad i ojačala osobna potrošnja. Riječ je o strukturnom i mentalnom zaokretu koji počinje davati rezultate.
 
Rast BDP-a do kojeg ćemo tako doći bit će stabilan i kontinuiran jer se neće bazirati na neodgovornoj i kratkovidnoj politici državnog i osobnog zaduživanja. Tome je naprosto morao doći kraj jer se, ponavljam, radilo o modelu koji daje jednokratne učinke i koji je u velikoj mjeri umjetan.
 
Uvodimo porez od vrlo umjerenih 12 posto na prihod od štednje. To znači da će onaj tko ima na štednji 500 tisuća kuna, uz kamatu od tri posto, godišnje plaćati oko 1.800 kuna poreza. Vjerujemo da je to pravedno i potrebno, a to nam potvrđuju i iskustva drugih zemalja. Uvodimo jasnije i strože kriterije za oslobađanje od plaćanja poreza na reinvestiranu dobit. Porezno ćemo stimulirati samo one poduzetnike koji dobit uistinu ulažu u širenje proizvodnje, u otvaranje novih radnih mjesta i dizanje radničkih standarda.
 
Podižemo granicu za primjenu najviše porezne stope na plaće. Dosad se ta stopa, koja iznosi 40 posto, primjenjivala na poreznu osnovicu veću od 8.800 kuna. Sad će granica za primjenu te najviše stope iznositi 13.200 kuna, osim za državne dužnosnike. Povećavamo iznos osobnog odbitka sa 2.200 na 2.600 kuna. To znači da će minimalna bruto plaća – koja iznosi 3.017 kuna – praktički biti neoporeziva.
 
Ovim poreznim korekcijama najvećem dijelu zaposlenih tako će, na godišnjoj razini, ostati od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kuna više. Vjerujemo da će i to potaknuti rast osobne potrošnje kao vrlo važne sastavnice našeg BDP-a.
 
Moramo uspostaviti porezni sustav koji će omogućiti da iznadprosječno imućni i oni koji bogato žive od prinosa na kapital, i drugih oblika rente, značajnije sudjeluju u realizaciji koncepta društvene solidarnosti. Bez toga teško možemo razmišljati o još snažnijem poreznom rasterećenju rada.
 
Kad je riječ o ulasku obrtnika i malih poduzetnika u sustav PDV-a, podižemo prag s dva na tri milijuna kuna ukupnih godišnjih prihoda. Pored toga, za ovu poduzetničku kategoriju – koja obuhvaća više od 100 tisuća ljudi – uvodimo plaćanje PDV-a po naplaćenom poslu. Dosad su ti ljudi PDV morali plaćati po izdanom računu, što ih je dovodilo u stalne teškoće s likvidnošću. Ovime ćemo ozbiljno olakšati poslovanje i život tim ljudima.
 
Utvrđujemo kriterije i razgovaramo s bankama, telekomunikacijskim operaterima i komunalnim poduzećima o oprostu dugova građanima koji su i po više godina dužni relativno male iznose koje realno ne mogu vratiti. Takva vrsta dugovanja mnoge naše građane godinama drži u stanju ekonomske paraliziranosti, stanju koje objektivno ne mogu prebroditi bez državne intervencije. A država je dužna pomoći građanima u takvoj situaciji jer mehanizmi slobodnog tržišta ne mogu rješavati tu vrstu pojedinačnih financijskih nevolja.
 
Nama ne treba Hrvatska u kojoj će statistike pokazivati brojeve kojima će aplaudirati svjetske rejting-agencije, Europska komisija ili međunarodne financijske institucije, dok će za to vrijeme naši građani biti sve siromašniji i sve obespravljeniji. Nije potrebno navoditi zemlje u kojima su stope ekonomskog rasta skoro pa impresivne, a golemi dijelovi stanovništva žive u potpunoj ljudskoj i egzistencijalnoj neizvjesnosti, na rubu bijede. Ne trebaju nam takvi recepti rasta! Ne trebaju nam savjeti da bismo trebali upravljati državom kao tvrtkom. Jer legitimni cilj svake tvrtke je profit, a smisao države koju gradimo jest da bude brana ugrožavanju prava i interesa ljudi koji žive od svog poštenog rada.
 
Unutar generalnog koncepta zaštite radničkih prava i interesa, mora se, s druge strane, ostaviti prostor fleksibilnosti, odnosno prostor za prilagođavanje ekonomskim okolnostima koje su, kao što znamo, promjenjive i ovisne o brojnim složenim faktorima. Borba za radnička prava, ni iz perspektive vlasti, ni iz perspektive sindikata, nikad ne smije postati svrhom sama sebi.
 
Ta borba treba biti u funkciji općeg napretka i boljeg života što većeg broja građana, a ne u funkciji političke trgovine, političkog potkupljivanja i obrane partikularnih interesa. Ta borba, isto tako, treba biti konkretna i svakodnevna. Naša Vlada uvela je kaznene odredbe za neisplatu plaće radnicima. Unatoč tome, još uvijek oko 30 tisuća ljudi ne prima plaću za svoj rad. Kad smo preuzeli vlast, taj broj bio je 205 tisuća.
 
S idejom općeg napretka i zapošljavanja što većeg broja naših građana izmijenili smo i Zakon o radu, unatoč brojnim otporima. Nismo mijenjali Zakon o radu zato da bi ljudi lakše ostajali bez posla, nego zato da bi ljudi lakše nalazili posao. To je jedini motiv promjena koje smo unijeli u taj zakon, ali tu jednostavnu logiku neki naprosto ne žele vidjeti. Nekima je draže vjerovati u teorije zavjere nego u zdrav razum.
 
Ni u jednom času nije bila ugrožena isplata, ni visina radničkih mirovina. Neće ni biti ugrožena. Nije, niti će biti, ugrožena isplata plaća iz državnog proračuna. Štitimo i štitit ćemo sva održiva prava hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata. To ponavljamo i toga se držimo.
 
Nije došla u pitanje ni razina socijalnih prava najizloženijih kategorija naših građana. Uspješno smo reformirali sustav socijalnih naknada, a zahvaljujući boljem nadzoru, putem jedinstvene baze podataka, obustavili smo isplate naknada za 15 posto donedavnih korisnika. Taj novac preusmjeren je u osjetno povećanje socijalnih naknada samcima i samohranim roditeljima, kojima najviše prijeti siromaštvo.
 
Dame i gospodo, spomenuo sam maloprije obranu partikularnih interesa. Upravo je obrana partikularnih interesa, zajedno s nemogućnošću razumijevanja složenosti hrvatskog ekonomskog problema i sa svojevrsnim natjecanjem u iskazivanju iracionalne mržnje, postala dominantnim diskursom našeg političkog i javnog života. Opkoljeni smo galamom u kojoj se na dnevnoj bazi barata teškim riječima i groznim optužbama. Ovdje ponajprije mislim na optužbe što se olako iznose na račun zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama, pa i u javnim poduzećima.
 
Svjesni smo da državni i javni sektor moraju biti efikasniji i racionalniji, ali to se ne postiže ognjem, mačem i psovkama, kako nam neki sugeriraju, nego upornim i ciljanim reformama. Cilj reformi koje provodimo jest uklanjanje zapreka u funkcioniranju te smanjivanje troškova državne uprave i javnih službi. Usprkos svim našim obzirima i usprkos tome što vodimo računa o tempu i balansu, i u tome se susrećemo sa žilavim otporima. No, otpori nas neće odvratiti od smjera za koji smo uvjereni da je u interesu najširih slojeva hrvatskih građana.
 
Svi, ili gotovo svi građani koji primaju plaću iz državnog proračuna obuhvaćeni su sustavom Centralnog obračuna plaća. Razvili smo i dalje razvijamo taj softverski instrument koji mora donijeti uštede kroz sprječavanje zloupotreba i svih nezakonitih isplata. To je, također, instrument za efikasnije i logičnije upravljanje golemim državnim rashodima za plaće te za racionalnije upravljanje ljudima koji primaju dohodak iz državnog proračuna.
 
Ujedinili smo sustav javne nabave što je dosad, samo u zdravstvu, rezultiralo uštedom od oko 450 milijuna kuna. Racionaliziramo mrežu pravosudnih institucija. Broj pravosudnih tijela smanjujemo s 208 na 116. Uvodimo podjelu na 15 pravosudnih područja tako da ustanovljavamo 15 županijskih sudova i 15 županijskih državnih odvjetništava, 24 općinska i 22 prekršajna suda te 22 općinska državna odvjetništva. To će donijeti goleme uštede, prije svega građanima. Nastavljamo i s informatizacijom pravosuđa da bismo ga učinili efikasnijim, transparentnijim i dostupnijim građanima.
 
Pokrenuli smo projekt e-Građani koji omogućuje komunikaciju s javnim sektorom na jednom mjestu na internetu, putem portala koji sjedinjuje informacije o radu Vlade i svih ministarstava. Također, građanima je omogućen uvid u podatke upisane u maticu rođenih, maticu vjenčanih i Knjigu državljana, kao i ispis e-zapisa rodnog lista, vjenčanog lista i domovnice. Dosad se u ovaj sustav uključilo 70 tisuća građana. Dovršena je integracija državnih matica, Knjige državljana i Registra birača.
 
Od početka mandata provodimo racionalizaciju u poslovanju državnih i javnih poduzeća. Danas su, navest ću samo neke, Hrvatska pošta, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske šume, tvrtke koje kvalitetnije ispunjavaju svoju javnu funkciju, a ostvaruju veće prihode i manje troše. Od 23 javna poduzeća, u prvih šest mjeseci ove godine profit je ostvarilo njih 17, i to u iznosu od milijardu i 600 milijuna kuna, dok je šest kompanija ostvarilo ukupni gubitak od 148 milijuna kuna. Kad je u pitanju dobit, to je za 518 milijuna kuna bolji rezultat u odnosu na prvu polovicu prošle godine.
 
 
Intenzivno nastavljamo s postupcima legalizacije i fiskalizacije. Učinci fiskalizacije jasno se vide u drastičnom povećanju prijavljenih prihoda u ugostiteljstvu i nekim drugim obrtničkim i samostalnim zanimanjima. Što se tiče instituta predstečajne nagodbe, dosad se za tu opciju odlučilo više od 7 tisuća tvrtki koje zapošljavaju više od 55 tisuća radnika. Poduzeća za koja je sud potvrdio predstečajnu nagodbu, ili su vjerovnici prihvatili plan nagodbe, zapošljavaju gotovo 30 tisuća radnika. Ukupna vrijednost sklopljenih nagodbi i prihvaćenih planova iznosi više od 33 milijarde kuna.
 
Stvaramo državu reda i poštivanja zakona bez obzira na ime i prezime, društveni i materijalni status, pripadnost političkoj i interesnoj skupini, bez obzira na porijeklo i uvjerenja. Inzistiramo na urednoj naplati poreza i drugih obaveza prema državnom proračunu, ali ne na način da sijemo teror i strah od države. Razvijamo moderne i učinkovite mehanizme koji će biti strogi i precizni, ali i partnerski nastrojeni prema svakome tko pridonosi punjenju proračuna.
 
Na uvođenju reda dobrim dijelom temelje se dugoročno stabilne javne financije. Stabilnost javnih financija – uz stalni reformski rad u sustavima državnih i javnih službi te usavršavanje u korištenju fondova Europske unije kad je riječ o strateškim infrastrukturnim zahvatima – glavni je preduvjet još snažnijeg državnog zamaha gospodarstvu i sveukupnom društvu. Pritom mislim na davanje zamaha, prije svega, putem poreznog rasterećenja rada, dodatnog stimuliranja proizvodnje te srednjeg i malog poduzetništva, kao i putem jačih poticaja investiranju i novom zapošljavanju.
 
Europska procedura prekomjernog deficita, kroz koju Hrvatska prolazi, zapravo nije ništa drugo nego transparentan i kontroliran proces uspostave stabilnih i održivih javnih financija u segmentu na koji država može izravno utjecati.
To je segment proračunskih rashoda. To je segment racionalizacije troškova i štednje na stavkama na kojima se država godinama nepotrebno i nelogično razbacivala. No, jasno je da štednja i rezanje izdataka neće dovesti do konsolidacije javnih financija, ako ne bude gospodarskog rasta.
 
Nisu u pravu oni koji misle da je procedura prekomjernog deficita poligon ičijih ultimatuma i ucjena. Radi se o konstruktivnom i dinamičnom mehanizmu u kojemu rokovi i birokratski imperativi nisu i ne mogu biti iznad interesa građana i iznad zdravog razuma. Moja Vlada odgovorna je, iznad i prije svega, građanima koji su nam dali povjerenje. Tek onda dolaze svi drugi. Pa i međunarodni kreditori prema kojima svoje obveze uredno ispunjavamo.
 
Inače, prvi puta su svojoj povijesti, zapravo drugi puta, ali prvi puta u 2013. godini, Hrvatska ima suficit platne bilance, odnosno tekućeg računa. To znači da imamo rashode koji nisu veći od prihoda. Kao država. Što to znači? U ovom trenutku to znači stagnaciju. Međutim, kada pogledamo europsku krizu, koja je došla, jako udarila, malo se udaljila, pa se zbog rigidnih mjera štednje i odricanja opet vratila, države koje su se našle u najvećem problemu, redom, bez iznimki, nisu države koje su imale najveći proračunski deficit. Nisu države koje su imale najveći javni dug. Neke jesu, a neke nisu. Nego su sve redom države koje su imale izrazito negativnu platnu bilancu i ogromne deficite platne bilance. Španjolska, Italija, Grčka…. One koje nisu imale, nego su imale suficite – Njemačka, Nizozemska, skandinavske države koje nisu u eurozoni, Belgija. To su države koje su krizom najmanje zahvaćene. Kad gledamo uzroke krize, odnosno stagnaciju nakon krize, to je empirijski, prije svega, izrazito negativna platna bilanca. Hrvatska nikada nije imala izrazito negativnu platnu bilancu. Zadnji puta ona je premašivala 10 posto BDP-a 1999. godine. Nakon toga ona spada, bez obzira tko bio na vlasti, među niže u Europi. Godine 2007. Hrvatska i Poljska imale su najniži deficit platne bilance u istočnoj i srednjoj Europi. Razlog – turizam. To Hrvatsku i danas drži iznad površine. Dakle, naši prihodi u 2013. godini, ukupni prihodi računa države su, bez obzira na stagnaciju, konačno u ravnoteži. Imamo mali suficit. To su brojke koje treba gledati. Ne vjerovati slijepo, ali pogledajte malo tko je u problemima. Vidjet ćete da je pravilo vrlo jasno. Tko je u najveće probleme zapeo. Italija nije imala velike proračunske deficite, imala je vrlo uravnotežen fiskus, ali ogroman deficit platne bilance i ogroman javni dug. O tim stvarima moramo voditi računa. O njima se priča malo. I kad to naglašavam radim malu digresiju. Ali ovaj podatak je naprosto hrvatska posebnost. On nije rezultat dobrog ili lošeg rada prethodne Vlade kao ni ove Vlade. Nama turizam kroz usluge u platnoj bilanci olakšava život. To drugi, usporedivi s nama, nemaju. Na tome moramo raditi. To je za nas daljnji izvor i novaca i stabilnosti i sigurnosti. Ovo drugo što gradimo to će potrajati bar deset godina. Dakle, veća konkurentnost, veći izvoz. To je godinama zanemarivano.
 
 
Obrazovni proces na svim razinama mora biti dostupan svima, a zadatak je države da ga najviše olakša onima koji su najslabiji. Osim što sufinancira međumjesni prijevoz učenika, država je ove godine osigurala i 44 milijuna kuna za pomoćnike u školama za djecu s teškoćama.
 
Sustav obrazovanja i znanosti koji stvaramo bit će suvremeniji i kompetitivniji, a smisao je da se odgajaju i obrazuju slobodnomisleći i kompetentni ljudi koji će, sudjelujući u obrazovnom i znanstvenom procesu, zadovoljiti svoje unutarnje interese i potrebe, ali i osigurati svoju egzistenciju u današnjem i sutrašnjem svijetu.
 
U pogledu racionalizacije zdravstvenog sustava, uskoro ćemo imati konačni plan spajanja i jačanja dnevnih bolnica s ciljem povećanja učinkovitosti, dostupnosti i kvalitete pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. To je, zajedno s ujedinjenom javnom nabavom, ključni korak prema daljnjem smanjivanju gubitaka zdravstvenog sustava. O smanjivanju zdravstvenih gubitaka izravno ovisi dinamika uvođenja javnih financija u mirnije vode.
 
Jedan od mehanizama u kojemu se konsolidacija javnih financija dodiruje i prožima s poticanjem gospodarskog oporavka i zdravog rasta jest privatizacija i koncesioniranje dijelova državne imovine koja je godinama, pa i desetljećima, bila sasvim neiskorištena. Dužni smo raspolagati svojom imovinom i svim resursima u korist jačanja nacionalne ekonomije, odnosno veće zaposlenosti i proizvodnje.
 
Korist od racionalnog upravljanja državnom imovinom i resursima mora doprijeti do što većeg broja ljudi i to je najvažniji kriterij za odlučivanje o modelu stavljanja te imovine u funkciju stvaranja nove vrijednosti i novog zapošljavanja.
 
Ušli smo u poodmaklu fazu procesa monetizacije naših autocesta. Postoji snažan interes moćnih svjetskih konzorcija da uđu u taj posao. Naše autoceste ostaju naše i ostaju na istom mjestu, a upravljanje tim autocestama povjerit ćemo, na 30 ili 40 godina, onome tko nam ponudi najbolje uvjete. Naš je interes da odmah dobijemo novac kojim bismo otplatili nepovoljne kredite koji su uzimani za gradnju autocesta. Time ćemo bitno smanjiti hrvatski javni dug i olakšati pritisak na državne financije. Dakle, ništa ne rasprodajemo, nego stavljamo državnu imovinu u funkciju općih interesa i općeg boljitka.
 
U turističkom sektoru, bilježimo veliki interes jakih kompanija da investiraju u, donedavno sasvim zapušteni, kompleks Kupari.
Radi se o ulaganju od 150 do 300 milijuna eura. Tražimo investitore u turističke sadržaje na Brijunima, a analiziramo i mogućnosti za privatizaciju državnog udjela u velikim turističkim poduzećima na Rabu i na dubrovačkom području.
 
Poreznim rasterećenjem i modernijim, fleksibilnijim pristupom otvorili smo vrata restrukturiranju turističke industrije u smjeru dizanja kvalitete i širenja lepeze sadržaja, što je preduvjet povećanja prihoda u predsezoni i posezoni. Prvi rezultati već su vidljivi, unatoč nepovoljnim vremenskim prilikama ovoga ljeta.
 
Dvije važne državne kompanije – Croatiju Airlines i ACI – pripremamo za privlačenje strateških partnera koji bi unijeli zdravi kapital i omogućili dugoročni razvoj i napredak tih tvrtki. Država bi pritom, iz strateških razloga, u obje te tvrtke zadržala bitnu ulogu. U međuvremenu, racionalizirali smo poslovanje Croatia Airlinesa, pa ta kompanija više ne proizvodi gubitke što su se mjerili u stotinama milijuna kuna.
 
Vodimo računa o zaštiti životne sredine i prostora te o poticanju održivog razvoja. U tome tražimo dobru mjeru u odnosima između stupnja ekonomskog razvoja zemlje, ulaganja u zaštitu okoliša i zakonske regulacije u tom osjetljivom području. Zaštita okoliša i prostora ne može biti izolirana od ekonomske i društvene realnosti i od sveukupnih napora da se najvećem broju građana – uz zdraviji život – osigura bolji životni standard.
 
U posljednjih godinu dana napravili smo velike iskorake u zaštiti okoliša. Pokrenuli smo projekte vrijedne više od 5 milijardi kuna i osigurali za njih 70 posto sredstava iz europskih izvora. Gotovo 80 posto građana, koji žive u 396 gradova i općina, trenutno ima pristup nekom obliku razvrstavanja otpada.
To je veliki skok u odnosu na 2012. kada je tu mogućnost imalo njih 45 posto. U mandatu ove Vlade osigurana su sredstva za sufinanciranje projekata razdvajanja otpada u vrijednosti većoj od 400 milijuna kuna.
 
Uvažene zastupnice i uvaženi zastupnici, kad sam prije tridesetak mjeseci, s ovog istog mjesta, tražio da pružite povjerenje mojoj Vladi, između ostalog sam kazao da je jedan od naših glavnih ciljeva da u ovoj zemlji mirno spavaju svi koji se nisu ogriješili o zakon. Da župani, gradonačelnici i načelnici iz opozicijskih redova ne strahuju od politički motiviranog, policijskog progona, ako znaju da su radili po zakonu. Zamolio sam vas tada da zapamtite moje riječi, jer je to stav koji nas duboko razlikuje od prošle Vlade, današnje oporbe. Ove iste riječi ponovio sam i prošle godine u govoru o stanju države i radu Vlade.
 
I danas vas, s istoga mjesta, molim da uvidite tu razliku i da je ne podcjenjujete. Kao što ste vidjeli u našem dosadašnjem mandatu, država i društvo mogu razvijati uspješne antikorupcijske mehanizme i mimo dnevnopolitičkih motiva i pritisaka. Jer država mora biti drugo ime za povjerenje između građana i vlasti koju su slobodno izabrali. To povjerenje gradi se i održava javnošću i transparentnošću političkog odlučivanja, profesionalizmom, odgovornošću i kompetentnošću.
 
Pravosuđu smo u potpunosti otvorili prostor da samostalno stječe i razvija ugled među građanima. Bez ikakve želje da polemiziram s bilo kime, moram napomenuti samo to da se ugled teško može steći držanjem za dogmu o vlastitoj nepogrešivosti i političkim agitiranjem. Pojedini pokušaji da se sudstvo pretvori u instrument političke borbe nanose Hrvatskoj nemjerljivu štetu.
 
 
Širenje medijskih sloboda i puna zaštita javnih, komercijalnih i neprofitnih medija od političkih utjecaja, prije svega od utjecaja središnje vlasti, postignuće je na koje sam naročito ponosan. To, međutim, nije dovoljno da bi mediji mogli imati funkciju koja im u demokraciji pripada. Profesionalno novinarstvo – sa svojim metodama i etičkim normama – nezamjenjiv je mehanizam u osposobljavanju svakog građanina da na dan izbora donese racionalnu i kompetentnu odluku. Bez toga demokracija naprosto ne funkcionira. Država i društvo neće dopustiti da hrvatski građani budu lišeni nepristranog, pravodobnog i cjelovitog informiranja o onome što nas okružuje i što utječe na naš život.
 
To ne smijemo dopustiti zato što i o tome, u velikoj mjeri, ovisi uspjeh našeg truda da proširimo prostor slobode i socijalne uključenosti. Zaštita prava nacionalnih manjina, ali i svih drugih društvenih skupina koje su manjinske, nije samo naša zakonska i ljudska dužnost. To je naša moralna obaveza prema prošlosti i budućnosti ove zemlje.
 
Jedan od trajnih i najuzvišenijih poslova svake hrvatske vlasti jest suzbijati mržnju prema drugima i drukčijima. Stvarati zemlju u kojoj će se svaki čovjek osjećati još slobodnije i još sigurnije, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, porijeklo, seksualno opredjeljenje, svjetonazor, socijalni status. Samo s tim ciljem donijeli smo i Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola. Iskoristit ćemo sva legalna i demokratska sredstva da obranimo Hrvatsku od onih kojima je širenje mržnje i sumnjičavost prema različitosti sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva i privatnih probitaka.
 
Ova Vlada svjesna je, također, važnosti duhovnih i identitetskih vrijednosti u životu ljudi koje čvršće od ičega povezuje pripadnost istome jeziku i istom, ili sličnom, kulturnom kodu.
Ministarstvo kulture podupire sve vrijedne kulturne i umjetničke inicijative, ali i pomaže u osposobljavanju javnih i privatnih ustanova i tvrtki da aktivnije pristupaju fondovima Europske unije.
 
Kultura mora biti dostupna što većem broju građana i mora imati ambiciju da iskorači na širu kulturnu scenu – regionalnu, europsku i svjetsku. Država i javni mehanizmi moraju učiniti sve da se razviju i stimuliraju ekonomski potencijali domaće kreativne industrije koja, uz ostalo, mora postati svjesna svojih izvoznih mogućnosti.
 
 
Dame i gospodo, ne dajmo se zaplašiti galamom. Galame u pravilu oni  koji svoju šanse vide jedino u neredu i manipulaciji. Hrvatska je pametnija i jača od onih koji je otvoreno podcjenjuju! Ova nacija prošla je, u proteklih četvrt stoljeća, kroz mnogo teža iskušenja i izazove nego što su teškoće s kojima se sada suočavamo. Uspjeli smo i pobijedili smo, jer smo vjerovali u sebe, u snagu svoje volje i u ispravnost svojih nacionalnih i državnih ciljeva.
 
Ne moramo, i ne trebamo, biti politički istomišljenici da bismo se okupili oko vjere u sebe kao preduvjeta napretka i blagostanja. Ne treba nam vjera u trikove i prečice, nego čvrsto uzdanje da smo svojim radom i pameću sposobni osigurati zdravi i uravnoteženi razvitak svoje zemlje, na korist najširim slojevima hrvatskih građana.
 
Bit ćemo uporni i strpljivi u provođenju koncepta u kojem se rast bazira na novom zapošljavanju, proizvodnji i izvozu. Znamo da će se ta upornost i strpljivost isplatiti.
I znamo da efekti koje će dati inzistiranje na tom konceptu neće biti kratkotrajni i površni. Bit će to stabilni temelji kontinuiranog napretka te sretnije i ispunjenije budućnosti svih hrvatskih građana.
 
Hvala i živjeli!
 

Pisane vijesti | Govori i izjave | Zoran Milanović