Primorac: Ciljevi poreznih zakona su povećanje plaća, očuvanje gospodarskog rasta i osnaživanje fiskalne automonije

"Mjere fiskalne politike nisu toliko učinkovite u borbi protiv inflacije kao one iz domene monetarne politike, ali činjenica je da fiskalna politika u vrijeme visoke inflacije također zahtijeva određene prilagodbe", poručio je ministar financija Marko Primorac u razgovoru za Jutarnji list. 

Govorio je i o tome što bi trebala učiniti Hrvatska, u kojoj je, kao i u nekim drugim članicama EU, postalo očigledno da bujaju profiti banaka, koje su počele dizati kamate na kredite, ali ne i one na depozite. Treba li država pokupiti te zarade u državnu blagajnu, ili ipak natjerati banke da se dio viših prihoda po kamatama transferira prema štedišama, pitanje je koje je istodobno u zoni odgovornosti središnje banke, ali i ministarstva financija. Ministar je ocijenio da inauguralno izdanje narodnih obveznica predstavlja najveće ulaganje građane u jednu vrijednosnicu u povijesti hrvatskog tržišta kapitala te najavio da se već intenzivno radi na razvoju sustava koji će omogućiti građanima pristup kratkoročnom dugu države putem sudjelovanja na aukcijama trezorskih zapisa.

Kako je moguće da ste među rijetkim donositeljima odluka u Europi koji su se zabrinuli jer inflacija u posljednje dvije godine drastično erodira realnu vrijednost ušteđevina? Nije li logično zaštititi realnu vrijednost depozita?
 
- Naravno da jest, ali to nije najveći problem. No, krenimo redom. Inflatorni pritisci s kojima se suočavamo u posljednje vrijeme snažno utječu na životni standard građana, posebno onih s nižim primanjima. U borbi protiv inflacije, središnje banke vode restriktivnu monetarnu politiku, a odluke na razini Eurosustava uglavnom su se temeljile na povećanju ključnih kamatnih stopa Europske središnje banke (ESB-a). Jedna od njih, tzv. deposit facility rate, stopa je po kojoj se ukamaćuju viškovi likvidnosti koje banke drže kod središnjih banaka. S obzirom na to da su u Hrvatskoj ti viškovi likvidnosti pozamašni, posebno nakon uvođenja eura, kada je stopa obvezne pričuve smanjena s devet na jedan posto, banke ostvaruju prilično visoku kamatu na sredstva koja drže kod Hrvatske narodne banke (HNB-a) bez ikakvog rizika. Naime, što je ta kamatna stopa veća, banke su manje motivirane preuzeti rizik kreditiranjem sektora stanovništva ili poslovnog sektora za tek nešto veću kamatu. To, naravno, povećava rashode HNB-a tj. smanjuje dobit koju HNB uplaćuje u državni proračun. Dakle, visoka kamata bankama isplaćuje se nauštrb proračunskih prihoda kojima pridonose svi porezni obveznici, pa možemo reći da ovdje dolazi, de facto, do redistribucije sredstava poreznih obveznika prema bankama. Pritom su porezni obveznici istovremeno suočeni s povećanjem kamatnih stopa na svoje kredite, a banke su istovremeno suočene sa značajno povećanim razinama dobiti jer je rast kamatnih stopa na depozite praktički izostao. Kada se na ovaj način, cjelovito, sagledaju uzroci i posljedice aktualne monetarne politike Eurosustava, iako ona u naravi djeluje kao protuinflatorna, ekonomska logika na kojoj počiva je manjkava. Neizravno državno subvencioniranje banaka za držanje ‘viška likvidnosti‘ u HNB-u s ciljem obuzdavanja inflacije sigurno nije optimalna politika u ovom trenutku. Posebno zbog toga što ključne kamatne stope nisu jedini instrument kojim Eurosustav raspolaže. Alternativna, u postojećim okvirima zasigurno puno bolja opcija, bila bi povećanje stope obvezne pričuve, čime bi se povećala ‘rezerva‘ koju banke moraju držati kod središnje banke bez naknade, s ciljem povećanja sigurnosti bankovnog sustava. Iako sam ovaj stav nekoliko puta iznosio na sastancima s ministrima financija eurozone, bez namjere zadiranja u neovisnost monetarne politike, ovo je pitanje moguće riješiti isključivo na razini guvernera središnjih banaka.
 
Na internacionalnoj razini javljaju se teze da se inflacija ne može spustiti do ciljane razine od dva posto ako se monetarnim ne priključe i fiskalne intervencije. Što mislite o toj tezi, jer očigledno je da i inflacija od tri, četiri posto na srednji rok uzrokuje drastični pad kupovne moći i investicijskih potencijala?
 
- Mjere fiskalne politike nisu toliko učinkovite u borbi protiv inflacije kao one iz domene monetarne politike, ali činjenica je da fiskalna politika u vrijeme visoke inflacije također zahtijeva određene prilagodbe. Ne zaboravimo kako je održavanje stabilnosti cijena jedini cilj Hrvatske narodne banke, koji je, kao takav, propisan i Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci. Dominantna uloga i zadaća monetarne politike u očuvanju stabilnosti cijena u odnosu na fiskalnu politiku je neupitna. Teze na međunarodnoj razini koje spominjete ne odnose se na potrebu fiskalnih intervencija kojima bi se izravno utjecalo na inflaciju, nego na potrebu vođenja razborite fiskalne politike koja neće dodatno potaknuti inflaciju. Toga smo itekako svjesni otkako smo ušli u ovu utakmicu i u proteklih godinu dana to kontinuirano ponavljam. Zbog toga i pozivam na oprez kada god se pojave nerealnih zahtjevi za porastom plaća, bilo kakvih drugih davanja i općenito državne potrošnje. Dok restriktivna monetarna politika može izravnije i učinkovitije utjecati na smanjenje inflatornih pritisaka, nositelji fiskalne politike moraju paziti prije svega na to da fiskalna politika ne podgrijava inflaciju. Imajući to u vidu, u protekloj godini nismo povećanjem deficita i državne potrošnje ‘dolijevali ulje na inflacijsku vatru‘, nego smo, upravo suprotno, vodili umjereno restriktivnu fiskalnu politiku na temelju koje smo ostvarili blagi suficit na razini proračuna opće države, očuvali snažan gospodarski rast i istovremeno smanjili relativnu visinu javnoga duga za deset postotnih bodova kada se gleda njegov udio u BDP-u (sa 78,4 na 68,4 posto). No, kada već pitate, općenito govoreći, fiskalne intervencije koje bi mogle biti učinkovite u borbi protiv inflacije su reduciranje državne potrošnje, smanjenje subvencija i povećanje poreznog opterećenja s ciljem smanjenja agregatne potražnje. Negativna posljedica takvih intervencija je smanjenje gospodarskog rasta pa je nužno borbi protiv inflacije pristupiti oprezno i postupno kako protuinflatornim intervencijama ne bismo prouzročili recesiju.

Mogu li građani očekivati novu narodnu obveznicu?

- Svakako. Izdavanjem narodne obveznice početkom godine Ministarstvo financija je otvorilo državni dug novoj kategoriji ulagača - našim građanima. Ovo inauguralno izdanje narodnih obveznica predstavlja najveće ulaganje građana u jednu vrijednosnicu u povijesti hrvatskog tržišta kapitala. Pažljivo ćemo razvijati bazu ulagača u ovom segmentu vodeći računa o njihovim sklonostima ulaganja, razumijevanju tržišnih instrumenata, ali i tržišnim prilikama te potrebama zaduživanja države. Na tom tragu, intenzivno radimo na razvoju sustava koji će omogućiti građanima pristup kratkoročnom dugu države (roka dospijeća do godine dana) putem sudjelovanja na aukcijama trezorskih zapisa. Time ćemo ponuditi građanima alternativni oblik ulaganja u odnosu na depozite u poslovnim bankama. Međutim, treba odmah istaknuti kako je iluzorno očekivati da će viškovi likvidnosti na tržištu u potpunosti iščeznuti, a još iluzornije da će ih država apsorbirati zaduživanjem. Potrebe zaduživanja za ovu godinu su 8,3 milijarde eura, od čega je već realizirana 6,1 milijarda eura. Viškovi likvidnosti su 12,7 milijardi eura, koliko iznose depoziti kreditnih institucija kod HNB-a na dan 30. lipnja 2023. Država se, u načelu, zadužuje s ciljem pokrivanja manjka ili refinanciranja duga, a cilj upravljanja javnim dugom je osiguranje financijskih potreba države uz minimalan trošak i prihvatljiv stupanj rizika. Neograničeno zaduživanje države s ciljem steriliziranja viškova likvidnosti na financijskom tržištu nije realan scenarij. U svakom slučaju, koordinacija monetarne i fiskalne politike jest nužna i nije dobro da se učinci mjera monetarne politike moraju ispravljati mjerama fiskalne politike i obratno. Drugim riječima, narodne obveznice mogu pomoći u apsorbiranju viškova likvidnosti, ali ne mogu biti ključni instrument za ostvarenje tog cilja. Inače, koncept ‘narodnog duga‘ sve se više pokazuje kao potentan i neopravdano zanemaren segment javnoga duga. Dobro je da građani ulažu i financiraju svoju državu, ne samo kroz javna davanja nego i pozajmljivanjem, a pritom ostvaruju kamatu koja je atraktivnija od ustaljenih, tradicionalnih oblika štednje.

Činjenica je da je hrvatskim, kao i talijanskim bankama u ovoj godini eksplodirala dobit zahvaljujući tome što su bile vrlo škrte na kamatama na depozite, a značajno su digle kamate na kredite. Donositelji odluka u više država počeli su, pak, raspravljati o ekstraprofitima banaka kako bi kreirali nove, izvanredne poreze te povećali fiskalne prihode. Nije li logičnije i pravednije da se osigura mehanizam dizanja kamata na štednju, umjesto da štediše i dalje ostanu bez ikakvog udjela u naraslom kolaču kamatnih prihoda, čak i bez mrvica, a da država pokupi dio ‘ekstraprofita‘ u proračun, pa ga onda redistribuira?

- Moj pogled na ovaj problem ipak je malo složeniji. Hrvatsko je gospodarstvo zasnovano na tržišnoj ekonomiji i ostvarivanje dobiti, pa i relativno visokih dobiti, nije grijeh. Naprotiv. Zbog toga povećana dobit banaka, sama za sebe, nije problematična. Međutim, uslijed ekonomskih poremećaja, postoji opasnost da se značajna razina dobiti generira na teret ekonomskog položaja svih ili pojedinih skupina građana koji postaju kolateralna žrtva takvih ekonomskih poremećaja. Takve pojave nipošto nisu poželjne i Vlade koje se brinu za svoje građane, a ova Vlada to jest, moraju poduzimati mjere kojima ispravljaju takve anomalije. U podlozi ovog problema, dakle, nije profitabilnost banaka, nego redistribucija koju uzrokuje ekonomska pojava koja dovodi do te profitabilnosti, a to je snažan i kontinuiran porast kamatnih stopa o kojima sam govorio prije. Pitanje je treba li i koliko snažno država intervenirati s ciljem ispravljanja ovih učinaka, kao što je i pitanje bi li potpuniji kamatni prijenos (kroz porast pasivnih kamatnih stopa - onih na štednju tako da prate porast aktivnih kamatnih stopa - onih na kredite) riješila problem na zadovoljavajući način. Naime, kada bi pasivne kamatne stope rasle po istim stopama kao i aktivne, dobit banaka ne bi se povećavala, ali nakon određene razine porasta kamatnih stopa taj bi trend također bio zabrinjavajući jer bi trošak za novčano deficitarne subjekte (primjerice građane koji su kreditno zaduženi) rastao, a istodobno bi ekvivalentno rasla i zarada novčano suficitarnih subjekata (primjerice građana koji imaju depozite u bankama). To bi, de facto, bila nepoželjna redistribucija od manje imućnih, zaduženih, građana prema onim imućnijima koji imaju štednju. Za sada, zbog nepotpunog kamatnog prijenosa tj. trenda povećanja kamatnih stopa na kredite, pri čemu kamatne stope na depozite ostaju niske, dolazi do redistribucije od novčano deficitarnih subjekata (dužnika) prema bankama (vjerovnicima). Takav model poslovanja bankovnog sustava zasigurno nije niti održiv niti poželjan. On je, u konačnici, u suprotnosti s politikom naše Vlade koja počiva na načelima solidarnosti, supsidijarnosti i socijalnog tržišnog gospodarstva. Iako se od države ne očekuje da ispravlja u potpunosti sve takve neželjene pojave i njihove posljedice, ako one postanu značajne, država mora reagirati. U tom se smislu oporezivanje i redistribucija prihoda kao instrument fiskalne politike ne smiju podcijeniti.

Italija je prošli tjedan najavila oporezivanje ekstraprofita banaka, ali se ispostavilo da se zapravo radi o oporezivanju razlike između kamatnih prihoda i rashoda. Je li oporezivanje neto kamatnog prihoda tehnički dobro rješenje? Može li takav potez otvoriti nove rizike za bankarsko poslovanje?

- Razgovarao sam o ovom potezu talijanske Vlade s talijanskim ministrom financija Giancarlom Giorgettijem u nekoliko navrata. Bitno je ovdje naglasiti da oporezivanje banaka u Italiji nije koncipirano na ideji oporezivanja ekstradobiti, nego neto kamatnih prihoda ostvarenih u Italiji. Drugim riječima, tim se porezom ne bi oporezivala dobit hrvatskih banaka u vlasništvu talijanskih banaka. To treba odmah na početku raščistiti jer se u posljednje vrijeme pojavila teza da će talijanske banke iznijeti iz Hrvatske dobit koju će Italija oporezivati, pa se, de facto, u kontekstu kamatnih marži u Hrvatskoj govorilo o transferu hrvatskih građana talijanskom proračunu. Ne želim reći da je taj strah bio neopravdan, jer su pojedine države uvodile upravo takve poreze, ali ovdje o tome nije riječ, niti bismo nešto takvo kao Vlada dozvolili. Što se tiče samog koncepta oporezivanja, za mene je, u ovom trenutku, uz ostale uvjete koji su prilično kompleksni i specifični, najproblematičniji dio dobiti koji poslovne banke ostvaruju na temelju viškova likvidnosti koje drže kod HNB-a. Dobit koju banke ostvaruju s te osnove je značajna i ona će, kroz propuštenu dobit koju HNB inače uplaćuje u državni proračun, u konačnici biti namirena na teret poreznih obveznika. To nije dobro i na rješavanju tog, sve više spornog momenta moramo svi zajedno raditi. Treba istaknuti da se ovo ne događa samo u Hrvatskoj nego na čitavom europodručju i bilo bi dobro kada bi se pronašao zajednički odgovor na ovaj problem.

Jesu li projicirani prihodi i rashodi hrvatskog proračuna takvi da državi trebaju novi izvanredni porezi na izvanredno visoke prihode ili dobit? Možemo li, kad razmatramo srpanj, govoriti o novom visokom rastu ukupnog iznosa fiskaliziranih računa? Kakav je po tom pitanju bio početak kolovoza? Možemo li, zapravo, govoriti da vam porezni prihodi poput bujice pristižu u proračun?

- U srpnju 2023. ukupan broj fiskaliziranih računa bio je nešto veći od 258 milijuna te je ukupan promet po tim računima iznosio oko 4,8 milijardi eura, a u srpnju 2022. ukupan broj fiskaliziranih računa bio je malo veći od 257 milijuna, a ukupan promet oko 4 milijarde eura. Iz podataka je vidljivo da je broj računa u srpnju 2023. u odnosu na 2022. veći za 0,4 posto, a ukupan iznos računa veći je oko 20 posto. U razdoblju od 1. do 11. kolovoza 2023. godine broj fiskaliziranih računa bio je malo veći od 92 milijuna, a ukupan iznos računa 1,8 milijardi eura; u istom razdoblju 2022. ukupan broj fiskaliziranih računa bio je gotovo 94 milijuna, a ukupan promet po tim računima bio je 1,5 milijardi eura. Dakle, broj računa početkom kolovoza 2023. u odnosu na isto razdoblje 2022. bio je manji za 1,6 posto, a iznos računa veći za otprilike 20 posto. Povećanje potrošnje tj. prometa po fiskaliziranim računima utječe na rast prihoda od poreza na dodanu vrijednost, ali rastu i troškovi, odnosno rashodna strana proračuna. Ne smijemo zaboraviti fiskalne učinke mjera kojima Vlada kontinuirano ublažava negativne posljedice porasta cijene energenata i inflatornih pritisaka općenito. Izdašni paketi pomoći usmjereni našim građanima i poduzetnicima, kojima smo uspjeli spriječiti socijalnu frakturu i očuvati socijalnu koheziju, samo su dio okvira konzistentne višegodišnje politike vlada predsjednika Andreja Plenkovića u suočavanju s krizama bez presedana. Značajni su i fiskalni učinci povećanja plaća u javnom sektoru, ali i mirovina. Ne mislim pritom samo na izravne intervencije temeljem odluka Vlade i zakonskih izmjena nego i na usklađivanje mirovina koje se primjenjuje automatizmom 1. siječnja i 1. srpnja svake kalendarske godine na temelju podataka o stopi promjene prosječnog indeksa potrošačkih cijena i stopi promjene prosječne bruto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj. Od 2016. do danas prosječna je mirovina porasla više od 40 posto, a već u rujnu bit će vidljivi učinci dodatnog povećanja uslijed srpanjskog usklađivanja mirovina, koje će, prema svemu sudeći, iznositi više od 8 posto. Time će, bez sumnje, u mandatu ove i prošle HDZ-ove Vlade mirovine kumulativno porasti za više od 50 posto. Učinci inflacije manifestiraju se i u okviru ostalih kategorija proračunskih rashoda - od povećanja materijalnih rashoda do povećanja rashoda za kamate i kapitalnih rashoda. Sa svim onim povećanjima cijena s kojima je suočen privatni sektor, u puno je većoj mjeri, zbog svoje veličine, suočen i javni sektor. Dakle, uslijed inflacije proračunski prihodi jednim dijelom rastu, ali rastu i rashodi, i to s više osnova, pa je teza o nekakvoj lagodnoj proračunskoj poziciji zbog inflacije potpuno promašena.

Što točno očekujete od već donesenog ‘poreza na ekstraprofite‘, koji u osnovi ne selekcionira kompanije prema tome jesu li doista profitirale zbog specifičnih uvjeta poslovanja, nego na temelju visine prihoda i brzine rasta?

- Cijelo vrijeme ističemo da se ne radi o porezu na ekstraprofit, nego o dodatnom porezu na dobit. Između navedenih pojmova postoji bitna razlika. Dodatnim porezom na dobit obuhvatili smo društva s najjačom gospodarskom snagom koja su u tim ekstremnim uvjetima uspjela ostvariti dobit koja je 20 posto veća od prosjeka prethodnih godina i samo je razlika ostvarene dobiti veća od 20 posto bila predmet oporezivanja dodatnim porezom na dobit. Na dan 16. kolovoza 2023. u državni je proračun uplaćen 231 milijun eura prihoda s osnove dodatnog poreza na dobit. Jasno smo naglasili i prilikom donošenja Zakona da će se prikupljena sredstva od poreza koristiti isključivo za pomoć najugroženijim skupinama građana, poput umirovljenika, primatelja dječjeg doplatka ili minimalne zajamčene naknade. Takva je odredba unesena i u Zakon, a prikupljena su sredstva za propisane namjene korištena već u svibnju ove godine. Preostali iznos prikupljen ovim porezom distribuirat će se najugroženijima tijekom jeseni.

Imate li procjenu ukupnog troška fiskalnih intervencija zbog energetskih problema u prošloj i ovoj godini? Koliko nas stoji osiguravanje energetske stabilnosti po stavkama?

- Ukupni fiskalni trošak mjera za ublažavanje inflatornih pritisaka koje smo donosili tijekom 2022. i 2023. godine prikazali smo u Programu stabilnosti krajem travnja ove godine, a iznosi malo više od 2,2 milijarde eura. Od tog iznosa, 352 milijuna eura odnose se na mjere s prihodne strane proračuna (porezna rasterećenja tj. propušteni porezni prihod), a malo manje od 2 milijarde eura odnosi se na mjere s rashodne strane proračuna (uglavnom dohodovne i cjenovne subvencije). Osim izravnih dohodovnih potpora najugroženijim skupinama društva, više od polovice troška rashodnih mjera odnosi se na ograničavanje cijena električne energije i drugih energenata za kućanstva, javni sektor i poduzetništvo.

Niste dugo ministar, a već ste povukli nekoliko neortodoksnih poteza, kao što su izmjene u sustavu oporezivanja plaća. Pripremate li nove iskorake?

- Politička stabilnost i kontinuirana predanost Vlade reformskim procesima i snažnijoj integraciji Hrvatske u EU rezultirala je ulaskom u europodručje i Europski stabilizacijski mehanizam, čime smo otvorili novo poglavlje u povijesti hrvatskih javnih financija. Kada je riječ o inicijativama u poreznom sustavu, pred nama je drugo čitanje paketa poreznih zakona. Bit će izmijenjeno devet poreznih zakona, a ključni ciljevi ovog paketa su povećanje najnižih plaća, očuvanje gospodarskog rasta i osnaživanje fiskalne autonomije općina i gradova. No, porezni paket donosi i druge promjene. Istaknuo bih, s obzirom na to da smo u jeku turističke sezone, problematiku napojnica. Sve veći broj poduzetnika koji se bave uslužnim djelatnostima ovisi o dobroj usluzi zaposlenika koji kao nagradu dobivaju napojnice. Na osnovu njihovih dugogodišnjih zahtjeva, kao i zbog sve učestalijeg kartičnog plaćanja, bilo je potrebno urediti pojam napojnica u sustavu fiskalizacije, a utvrdili smo i njihov povlašteni porezni tretman. Time ćemo pridonijeti zadržavanju radne snage.

Radimo i na dovršetku portala za praćenje konkurentnosti hrvatskog poreznog sustava, čija je svrha prikazati usporednu sliku poreznih sustava RH i drugih država članica EU u području poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit i poreza na dohodak. Deset godina nakon uspješne fiskalizacije u gotovinskom prometu započeli smo i rad na projektu ‘Fiskalizacija 2.0‘ s ciljem uspostave preduvjeta za fiskalizaciju svih računa (i B2B i B2G) uvođenjem obvezne primjene eRačuna u poslovanje poduzetnika. Ova promjena značajno će pojednostaviti izvještavanje prema Poreznoj upravi u stvarnom vremenu, omogućiti veću transparentnost i olakšati administrativne procese te modernizirati način poslovanja svih poduzetnika. U pripremi je i uspostava jedinstvenog Registra stanovništva, obitelji i kućanstva, čija je svrha pojednostaviti i administrativno rasteretiti postupke ostvarivanja prava i ispunjavanja obveza građana pred javnopravnim tijelima, a javnopravnim tijelima omogućiti praćenje makroekonomskih i demografskih pokazatelja u stvarnom vremenu, omogućiti planiranje financijskih paketa dodjele socijalnih prava i pomoći te stvoriti preduvjete za praćenje i uspostavu digitalnog popisa stanovništva. Izradili smo i tri zakonska prijedloga kojim se uređuje rad agencija za otkup i naplatu potraživanja, ali i kojim se uvodi obveza nuđenja mjera za olakšavanje otplate kredita svim potrošačima koji imaju poteškoće u plaćanju. Riječ je o sveobuhvatnom zakonodavnom okviru koji, između ostaloga, sadržava mjere za bolju zaštitu dužnika.
 
Razgovarao Gojko Drljača
Jutarnji list, 18. kolovoza 2023.
 

Pisane vijesti