Siniša Varga spušta loptu na zemlju. Ne planira drastične rezove, poteze i potrese u svom novom resoru. - To što sam postao ministar zdravlja ne znači da se sprema revolucija - kaže odmah na početku razgovora. Samo će, tvrdi, nastaviti započete projekte i dorađivati im nedostatke. Ne odustaje ni od Ostojićeva master-plana za bolnice s kojim se kreće već 1. rujna. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) izdvojit će iz državne riznice već početkom listopada. - Sve to radimo kako bismo novac doveli direktno do pacijenata - objašnjava. Razgovarali smo u njegovu novom uredu na Ksaveru, u koji se još nije do kraja preselio iz HZZO-a, samo dan nakon njegova sastanka s predstavnicima sindikata u zdravstvu koji je već stvorio prve tenzije oko kolektivnog ugovora. Istog popodneva čekao ga je sastanak u Ministarstvu financija, gdje je morao predstaviti plan izdvajanja HZZO-a.
Dobili ste tek nešto više od 300 radnih dana mandata. Hoće li to biti dovoljno za sve što se mora napraviti?
- Moj prethodnik napravio je izrazito detaljne pripreme i analize, stoga ću imati dovoljno vremena za aktualne projekte. To se može provesti u djelo u 300 intenzivnih dana. No, ustvari imamo godinu i pol, a računamo da imamo pet i pol godina jer odmah radimo pripremne radnje za sljedeći mandat.
Uz sve nagomilane probleme u vašem resoru, koji će vam biti prvi potez?
- Problem broj jedan su liste čekanja. To nam je apsolutni prioritet i nešto na čemu ćemo raditi s više strana.
Svaki ministar zdravlja to kaže na početku mandata, no liste su se dosad samo povećavale.
- Želimo maknuti administrativne barijere za liste čekanja. Želimo točno utvrditi gdje stvar zapinje. Želimo da osoblje HZZO-a aktivno utjera dostupnost zdravstvene zaštite tamo gdje ona najviše nedostaje. Izlaskom HZZO-a iz državne riznice okrećemo pilu naopako i zdravstvene usluge ćemo plaćati po izvršenju, a ne po paušalu s plaćanjem unaprijed. To će također smanjivati liste čekanja. Treći korak je provođenje master-plana bolnica jer njihovo funkcionalno povezivanje na određenim geografskim položajima također će utjecati da te liste budu manje. Sve to radimo da bismo osigurali dostupnost zdravstvene zaštite i podigli je na visoku razinu. Liste čekanja će onda nestati u sljedećih 300 dana.
Već ste se susreli s predstavnicima sindikata. Oni najavljuju da neće pristati na ukidanje dodatka za godine staža. Kakav je vaš dojam nakon tih razgovora, hoće li biti dijaloga?
- Sa sindikatima sam se susreo već dvaput. Pružio sam im ruku socijalnog dijaloga i otvorene suradnje za boljitak zdravstvenih radnika u hrvatskom društvu. Želimo utrti put da se u budućnosti, kad BDP počne rasti, poboljša i njihov materijalni status.
Mislite li da su spremni na kompromis?
- Provodimo dubinsku analizu postojećeg kolektivnog ugovora. Provjeravamo svaki njegov segment i kvantificiramo ga. To je osnovni preduvjet za bilo kakvo planiranje promjena. Nakon toga slijede pregovori. Želim da znamo koliko bi svaka promjena postojećeg KU-a točno iznosila, bilo kao ušteda ili veća potrošnja.
Vratimo se na vaš najveći projekt, a to je izdvajanje HZZO-a iz državne riznice. Kada bi se to konkretno moglo provesti?
- Iako je prvi rok propušten, pa su drugi projekti preuzeli vodstvo na listi prioriteta, cijelo se ovo vrijeme radilo na pripremanju promjene zakona koja se mora dogoditi da bismo izdvojili HZZO. Prije ljetnog raspuštanja svi potrebni dokumenti bit će poslani u saborsku proceduru. U rujnu bi Sabor trebao usvojiti izmjene. Početak primjene je 1. listopada.
Kako će tu promjenu na svojoj koži osjetiti pacijenti? Što to znači za njih?
- Prvo će se smanjiti liste čekanja. Postojeći model je dosad bio veliki generator stvaranja redova za preglede. Način pasivnog upravljanja novcem od HZZO-a nije dao rezultate. Tek kad se HZZO aktivno uključi u plaćanje po izvršenju, dakle da novac prati pacijenta na mjesto gdje se usluga izvršava, ta će usluga doista i biti pružena. Tijekom 2013. godine zbog modela avansnog plaćanja ukupno je plaćeno 650 milijuna kuna vrijednosti usluga koje nitko nije izvršio. Mi smo tada u HZZO-u nevoljko i s negodovanjem pristali na otpis tih dugova. Nastali su dijelom zbog modela plaćanja unaprijed, dijelom zbog liječničkog štrajka, a dijelom zbog smjenskog rada. No, HZZO-u i našim osiguranicima sasvim je svejedno zašto neka usluga nije izvršena. Bitno nam je da se ona izvrši. Sada kad sam na poziciji ministra zdravlja, ja sam taj koji mora otkloniti sve čimbenike koji omogućavaju da se dobije novac za neizvršenu uslugu.
Master-plan bolnica, koji je važan za smanjenje lista čekanja, dugo se čekao. Kad je donesen, bio je predmet mnogih polemika i kritika. Što vi mislite o njemu? Hoćete li ga provoditi, mijenjati ili možda i ukinuti, kako se spekuliralo u javnosti?
- Master-plan je vježba koju svaki zdravstveni sustav mora odraditi jednom u deset godina. Sada kad neke stvari točno znamo, možemo planirati infrastrukturne projekte, broj bolnica, odjela i kreveta sukladno populaciji koja im gravitira. Ipak, ono što mu nedostaje su analize po epidemiološkim podacima. Nisu nam svi osiguranici jednako bolesni od iste bolesti, svugdje i na isti način. A to pitanje u ovom planu nije adresirano.
Ali bivši ga je ministar predstavljao kao svojevrsno konačno rješenje?
- Ne, to je živo tkivo koje će trpjeti promjene. U ovakvom obliku on prolazi saborsku proceduru i počinje se primjenjivati od 1.rujna. No,mijenjat će se i dopunjavati u budućnosti. Pokrenut ćemo, a to je velika dopuna, pitanje pobola stanovništva, mortaliteta i morbiditeta po određenim geografskim obilježjima zemlje kako bi se u bolnicama moglo liječiti bolesti od kojih ljudi na tim područjima najviše boluju. Primjera radi, u Virovitičko-podravskoj županiji treba značajno poboljšati kardiološke i kardiovaskularne kapacitete bolnica. U Šibeniku je pak smrtnost od tih bolesti značajno manja.
Jesmo li za master-plan trebali unajmiti strane konzultante?
- Ne prihvaćam kritiku da se to moralo napraviti unutar države i da to kvalitetno nije mogao odraditi netko izvana. Sve zemlje unajmljuju nekog izvana kako bi dobile objektivan pregled i mišljenje o svom sustavu upravo iz razloga da nema upliva dnevne politike u donošenje zaključaka.
Vi i bivši ministar Rajko Ostojić često niste bili na istoj strani. Je li bilo sukoba?
- Ti su sukobi bili puno više napuhani u medijima nego što su bili stvarni. Evo, aktualan je nogomet, pa ću reći ovako: i Modrić i Olić znaju se porječkati oko nekog poteza, ali svi mi igramo u istoj momčadi i želimo zabiti gol. A neprijatelj su u ovom slučaju bolesti i loš zdravstveni sustav koji je godinama nasljeđivan takav. Slažemo li se Ostojić i ja uvijek? Ne moramo. Ali sve radimo za boljitak sustava.
Mislite li da je Ostojić bio dobar ili loš ministar?
- Kao član Vlade on je bio ministar koji je snosio odgovornost. To je sada i moja uloga. I on i ja sada naslijedili smo Ministarstvo zdravlja koje je kao institucija zaostalo u prošlom vremenu. Ostojić mi je čestitao među prvima, ponudio pomoć i profesionalno mi predao resor.
Kako mislite riješiti dugove bolnica, što je s najavljenim smjenama sanacijskih upravitelja i vijeća?
- Ja nisam najavljivao nikakve smjene, ne znam tko je to plasirao. Revolving savjetnici koji su došli s ministrom s njim i odlaze. Oni su dali ostavke na svoje funkcije. Kad je riječ o upraviteljima, oni su nositelji svojih sanacijskih programa koji su usvojeni. Dok god ih provode, njihova mjesta su sigurna. Kad počnu odstupati od tih programa, onda će i oni morati odstupiti.
U bolnicama se zaposlenici žale da uvođenje bolničkih limita ništa nije promijenilo. Dugovi su rasli, a njima u operacijskim salama nedostaje osnovni potrošni materijal, konci i rukavice...
- To je pitanje svih pitanja. Kako utvrditi bolničke proračune kada su sredstva nedostatna? Kada je smanjen doprinos za zdravstvo sa 15 na 13 posto i kada je iz zdravstvenog sustava nestalo 2,5 milijarde kuna, dva sektora su tu najviše pretrpjela. To su bolnička zdravstvena zaštita i lijekovi. Danas stoga imamo velike dugove bolnica i velika dugovanja HZZO-a prema ljekarnama. I to je nesporno. I od toga ne bježim.
To je, dakle, bio loš potez?
- To je bio potez koji je promišljen u određenom trenutku. Htjelo se rasteretiti poslodavce, a novac koji je nedostajao smanjenjem doprinosa za zdravstvo htio se namaknuti porezom na nekretnine. Taj zakon nikada nije donesen, a vakuum nije popunjen. I otud program sanacije. A to je najlošiji način upravljanja novcem. Upravo je cilj izlaska HZZO-a iz riznice da hrvatski zdravstveni sustav dobije novac koji mu je namjenski prikupljen i da se tako troši. Tuđe nećemo, ali svoje ne damo.
Kako vidite zdravstvo u Hrvatskoj za pet godina?
- Meni su najbitniji podaci i empirijski pokazatelji i kako se oni uspoređuju s drugim zemljama. Po određenim indeksima uspješnosti zdravstvenog sustava danas smo rangirani kao 19. u Europi u konkurenciji 35 zemalja. Vjerujem da kroz pet godina možemo biti među prvih pet zemalja Europe.
To je ambiciozno.
- Naš zdravstveni sustav je izuzetno cijenjen model i trebaju mu pomoć i male promjene da bi bio puno bolji. Imamo potencijal,naši zdravstveni radnici su jako cijenjeni. Promjenama kolektivnog ugovora želimo osigurati da liječnicima ovdje bude lukrativnije raditi nego u inozemstvu.
Ali liječnici napuštaju zemlju.
- I kada jedan ode, previše je. Tko god ima saznanja o inozemnim zdravstvenim sustavima, zna da se u Hrvatskoj uz izrazito malo novca može napraviti javni i solidarni zdravstveni sustav koji ima dobre rezultate. Za 472 eura po glavi stanovnika imamo visok vijek očekivanog života, nemamo zaraznih i kroničnih bolesti...
Što vi mislite o nabavi tolikog broja ECMO aparata, zbog koje je Ostojića žestoko prozivala struka? Imali smo ih četiri, a sada 39.
-Nemam neposredna saznanja o tim aparatima. Ono što ću napraviti je da ćemo osnovati stručno povjerenstvo, ali ne o tome što je dosad napravljeno jer to me pretjerano ne zanima. Vjerujem da su službe nabave u Ministarstvu zdravlja pošteno odradile svoj posao. Imamo, uostalom, i internu kontrolu, a podložni smo i vanjskoj reviziji.
Što sada s tolikim aparatima?
-Moramo utvrditi što s aparatima koji su nam na raspolaganju danas i kako da budu najbolje iskorišteni. Jer, svaki taj aparat iziskuje i održavanje, i skup potrošni materijal, i edukaciju djelatnika. Moj plan je da definiramo ECMO centre u Hrvatskoj i u njima ih koncentriramo, a što ćemo s viškom, ako ga ima, utvrdit ćemo poslije.
Razgovarao: Tomislav Novak